Sredina tjedna.. srijeda. Sjećam se da je majka uvijek govorila da velike stvari treba započinjati srijedom, pa sam i ja odlučio nastaviti generalku.... a je mi velika stvar. I sada, u maloj pauzi od znoja lica svoga – nije ni čudo, na balkonu je paklenih 38 (aaa pala je temperaturaaa) zapalio sam i prošetao malo u svoj svijet.....
Iako mi je jučer bio jedan od „onih“ dana, uz razgovor sa dragim osobama, prijateljima prebrodio sam ga iznenađujuće podnošljivo. Glavobolja, malo lupetanje srčeka nekim začuđujućim ritmom i zbrka ludih misli i događaja posljedica su, kojom sam se nekako i nosio, ali i podnosio. Uz sve to, ipak sam popodne, prvo kako bi ispucao sav bijes iz sebe oribao šparhet kojeg sam, neprimjetno, učinio neprepoznatljivim, a onda, po planu, primio se kiseljena paprika iz vrta. Dakle, cijele dvije teglice činit će mi obroke ukusnijim. Kako berbe još nisu gotove, mislim da će povremenih aktivnosti oko ovoga biti još..ali , recesija je, neka toga.
Pitali ste me za neke recepte. Ma, ja sam siguran da vi žene to bolje radite od mene, ako ništa drugo, siguran sam da to radite sa puno manje usputnih aktivnosti kao što su čišćenje, pobiranje dijelova povrća po kuhinji koji, kao po inerciji, umjesto u zdjeli završe na podu,.... ( no, dobro nisam baš tak kaotičan ) , i da bi vi meni mogle podijeliti koji, kao „Ljeto“ sa pohanim zelenim paradajzima – hvala ti! Moram to probati. Od recepata nemam baš nešto posebno, kisele paprike, kiseli krastavci sa lukom, kiseli feferoni – sve je to klasika kiseljenja i nema tu nekih novotarija, osim, ocat ne prestaje gušiti kad zakipi... . Ali vidio sam da ste malo začuđeni sa pečenim patlidžanima u ledu. Nisu samo patlidžani – obično pakiram patlidžane, tikvice i paprike – dakako sve pečeno. Napravim porcije za obroke (uglavnom manje, ako mi treba više, lako izvadim dva paketića) i zamrznem. Pripremanje je kao i kad je friško pečeno – nakon odmrzavanja začinim maslinovim uljem, češnjakom i peršinom, posolim i dodam malo jabučnog (dakako mojeg) octa (može i aveto balsamico). Obično mi je to kao prilog – salata uz klopu, ali znam to i samo pojesti sa puuuno kruha.. probajte, fino je!
Ovaj vikend, ako berba bude po planu, imat ću malo više patlidžana pa planiram njih za zimu spremiti u ulju sa češnjakom – ovo je nešto slično, ali različito od prethodnog jer se na ovaj način patlidžani prokuhaju u octu, poslože u teglice, zaliju uljem i češnjakom i.. to je to....
Moram priznati da sam se ove godine doista najeo tikvica na brdo načina. Kako ih je bilo u velikim količinama, često su bile na repertoaru za klopu. Od juhe – na malo ulja prodinstam na kratko češnjak, nabacim na kockice narezane tikvice i krumpir ( umjesto krumpira može vrhnje koje se na kraju dodaje radi gustoće), malo prodinstam, zalijem vodom, popaprim i posolim po želji ( dakle, prilično ) i kad je krumpir kuhan uzmem štapni mikser, promiksam, još malo prokuham... i to je to..... drugo, najčešće viđeno jelo ovo ljeto, bile su pohane tikvice, ali i pohane rolice od tikvica, koje, za promjenu, izgledaju i izgledom, ali i okusom, malo posebnije. Na šnitu tikvice stavim šnitu pršuta ili Petrove šunke (nije reklama ali izvrsna je), šnitu sira ( kojeg imam doma – gauda, edamac, podravac, pa i sušeni kravlji), zarolam, zakucam štapićem i poham... joj, kak je to dobroooo.......
Ali, uz sve to jedno od čestih jela su i tikvice na lešo... najjednostavnije i najbrže – tikvice, krumpir narežem na kockice, dodam vrlo malo vode i stavim kuhati. Kako tikvice puste puno vode nije potrebno kuhati u puno tekućine koju bi poslije bacio a puna je vitamina. Kad je krumpač skuhan ( to mi je orijentir jer tikvice su začas gotove) , sve malo zdruckam (hm, koja je druga riječ? – zgnječim?) ali ne u pire, nek se malo osjeti da nekaj jedem, ulijem maslinjaka, dosolim koliko treba, popaprim i naravno, ništa bez češnjaka koji „procijedim“ kroz ono stiskalo ( bolje mi je sitno, sitno narezano, ali, teže to podnosim) i...gototo..... Za zimu, da bi uživao u ovom jelu, narežem tikvice na kockice i stavim u led ( to mi je najbrže spremanje )
No, uz sve to, tikvica je bilo još! Tako da sam bučnicu radio skoro svaki tjedan. Fakat nemrem reć da se ove godine nisam najeo tikvica.....
Da ne pokvarim ovaj jestivi post, da ga ne prezačinim... završit ću na vrijeme..pa moram žuriti rasturiti špajzu, pa opet balkon... ajme kako sam ja sve to smoto i pomoto – baš me zanima koje sad ideje imam za preslagivanje stvari.. .ajde, vidjet ćemo...
nakon svih peripetija jučerašnjeg dana, složio bi se sa Dinom i ovom predivnom pjesmom Svima reci da sam tu ( Da šutiš)
Post je objavljen 26.08.2009. u 20:03 sati.