Marketing
Povratak u normalu
Nekako mi brzo prolaze ovi dani.
Vikend, po očekivanju, više je sličio na ludu kuću nego na onaj mir koji mi je na trenutke tako trebao. Prijatelji, kumovi i nezaobilazna kumica, «mama» sa obitelji – bio je to jedan od burnijih vikenda ove godine. Neplanirano, a opet ispunjeno svakakvim dogodovštinama. Mala pripomoć u naraslim radovima dobro je došla, no, više mi je nekako to ličilo na neku neobaveznu klapsku družinu. 
Biljkice koje su me sa osmjehom dočekale kao da su mi izgledom zahvalile za svu ljubav i pažnju koju sam im posvetio. Ne, nisu mi zamjerile što me nije bilo, naprotiv – cvijeće, povrće,.. ma sve.. sve me dočekalo raširenih ruku
A ja, ja sam prvo uživao u tom šarenilu boja. Naravno, odmah je mozak ( ono malo što imam) proradio.. .a što ću s tolikim tikvicama, krastavcima ... teško je te količine i pojesti u određenom vremenu, a i malo su prerasli...i nakon što su svi uzeli željene količine, opet je ostalo....
I dok smo malo kroz smijeh, malo kroz igru, pokoju sjetu, ispunili vikend zbile su mnogobrojne dogodovštine, a nekako najupečatljivije je bilo Mladenovo košenje koji je Kavija držao kao metlu, kumičino uživanje na novoj „ljuljački“ – zapravo sjedalici za dvoje, troje, mamino ispitivanje o nekim poslovnim zahvatima, pa sve do berbe plodova i uživanja u šetnji onim stazama koja mi je toliko nedostajala, ali i igranja „tenisa“ , lovica i ostalih igrica u kojima uživam ko malo dijete, ili, bolje rečeno, kao i moja kumica.
U ponedjeljak lagano ustajanje i odlazak na kontrolu. Ne mogu reći da me nije bilo malo strah, ali, svjestan kako se osjećam nisam previše brinuo. No, kažu, vrag nikada ne spava.... prvo je pitanje, naravno, bilo „piješ li redovito lijekove?“ Ma, naravno da pijem – još uvijek mi je sve presvježe i siguran sam, jedno vrijeme neću zaboraviti na njih. Tek sam tiho upitao smeta li ako popijem do sat vremena kasnije? Ne, odgovor je bio negativan, ali i preporuka da takvih trenutaka bude što manje. Ostali dio pregleda, sve do škakljanja onim stetoskopom, prošao je u najboljem redu... naravno, nisam više mladić, ali, bome, i ne dam se tako lako.... nisam li nedugo pjevao onu Kalemberovu „ja sam sad u najboljim godinama?“ Još nalazi krvi, koji, bio sam siguran, a to se i potvrdilo, odaju male probleme sa masnoćama. No, i dalje pazim na klopu ( osim kad se nečeg jako, jako zaželim) a cigarete sam vidno smanjio... od nekadašnjih ( iako je davno to bio, ali, bilo je i trajalo je) skoro šest kutija, spao sam na tek kutiju za oko dva dana. Ponosan sam jer sam to izveo bez ikakvog stresa, ali ipak, iako znam da bi mogao i bez njih, nekako mi taj gušt dima, miris, odaju neko zadovoljstvo kojeg se, bar za sada, i u ovim smanjenim količinama, ne bi odrekao. Konačno, pa niko nije savršen.. neki porok moram imati.
Svratio sam nakon kontrole malo na posao, proćakulao sa curama, ali i sa guzdom skovao plan... ovaj je tjedan privikavanje bez posebnih naloga, stresova i slično – ima me, a nema me. Što je zapravo došlo ko melem na ranu za neke stvari koje nikako ne stignem odraditi. I tako, dođem, malo napravim, odem.... nisam punih osam sati, ali, odradim ja, siguran sam, više nego mnogi. No, prednost je ovih dana mir i tišina... izgleda da je ovo poklapajući tjedan što se godišnjih tiče i mali je broj stanovnika u firmi. Koja idila za rad, nema galame, vike, cike, urlanja... baš mi se dopada ta, gotovo idilična, tišina.
Doma sam u akciji spremanja plodova koje sam s toliko pažnje pratio dok su rasli. Tikvice sam prepekao na gril tavi i eto, uz češnjak i maslinjak malo povrća za zimu; krastavce sam lijepo nakiselio ... naravno ne u komadu... i bit će malo salatice u hladnoj zimskoj noći. Paprike kako su krenule vjerojatno će isto završiti u kojoj staklenci, dok su mahune, prva runda, našle mjesto u salati koju sam smlavio svjetlosnom brzinom. Sada malo ubiranja plodova i spremanja, a onda, onda nastupa lagana nirvana .. .malo voćke, malo preorati – ali, sve u svemu više unutarnjih radova, ali, najviše uživanja.... uživanja u predivnim noćima gdje, iako ne dugo, ali slatko odspavam svaku minutu, gdje uživam kada mi ptičica na prozoru poželi dobro jutro, kada mi pijetao u podne kaže ustaj Smotani....priroda doista donosi neku posebnu energiju a nekako mi se čini da joj premalo dajemo, da ju previše uništavamo.. no, samo se nadam da nam neće previše zamjerit.....
Ali, ima i uz zdravlje i drugih dobrih vijesti... stigla je plaća, dakako, umanjena, i, nevjerojatno ali istinito, stigao mi je i povrat poreza. Jedna od najtežih godina a ja prvi puta dobivam povrat u osmom mjesecu... eto, i ko kaže da je država u krizi? Kao da se meni nekako sve događa suprotno uobičajenom.. ali, kako bi rekao moj kum „ti si uvijek bio kontraš pa i ne čudi!“ i, ako je neko mislio da ću u ovoj krizi podviti rep, kako su to pojedinci nježno rekli „zaspati od svih problema“ eto, u inat njima a sebi i većini na radost tu sam i nejdem nikam, bar još neko vrijeme! "Žao" mi je što me neki moraju trpiti, ali, i tu sam u prednosti, ja njih niti ne primjećujem 
Post je objavljen 12.08.2009. u 13:19 sati.