Marketing
Ide mi...
Moram priznati da sam se ulijenio. Malo me ovaj „ritam“ izbacio iz mog muvinga i pomalo se gubim u tome. Tako sam odlučio ipak malo se pokrenuti, ali, nadam se i vjerujem, uspješnije od znane nam krilatice. 
Malo sam se okupirao nekim stvarima za koje „uvijek ima vremena“ a koje niti su beznačajne, niti su nevažne – barem meni. I, tako sam došao i do pregleda pošte koja je prispjela u proteklom periodu dok sam bio malo „epsnt“.
Ne treba se žuriti, pa samo su to računi, možebitne opomene i slično.. ni traga povratu poreza. Pa naravno, treba ga umanjiti pa se radi novi obračun grrrr.... Listam ja račune i naiđem na lijepu koferticu HEP-a. Znam, bilo je očitanje i očekivao sam polugodišnji obračun. Otvaram lagano pisamce, pripremljen na razliku jer nisam uplatio zadnju ratu (svjesno), no, šok koji je uslijedio malo mi je pomutio vid... skoro 1500 Kn razlike.?????!!!!! Provjeravam onu glavu gdje je moje slavno ime.... a ono, pljuga. Jaa sam! kaj je ovo? Halo? Ima li koga??? Srčeko je počelo malo pojačanim ritmom lupati – ovu osobinu prvog napada bijesa naslijedio sam od majke – prvo idem računati kako ću to platiti, a tek kad iscrpim sve rezerve i i vidim da to ne bu išlo, sjetim se pogledati brojilo... uzmem stolicu, popnem se do one čarobne vure..i s računom u ruci gledam i ne vjerujem... kako bi meni najdraži Mladen Delić rekao „pa ljudi moji je li ovo moguće??!!“ 
dečkić, gospon koji je očitavao, takve ofrlje brojaka je upisao da nije za povjerovati! Ne bi se toliko niti uzbudio da ne znam da je u posljednje vrijeme to sve češći slučaj, i sada, prvo ono poslovno u meni – kakav je to posao? Vjerujte, brojka 4 i brojka 6 pod nikakvim kutom gledanja nemaju nikakve sličnosti! Provjereno!
Sjeo sam, zapalio i malo se smirio. Naravno, bio je utorak popodne i ništa mi nije garantiralo da će se neko javiti na potrošačkom telefonu... srijeda – neradni dan. Četvrtak, već od devet sati pokušavam okretati potrošački... 9820 zazvoni.......tišina nekih 15 -18 sekundi i onda jedno histerično tu tu tu tu tu tu tu u nedogled. Polako sam i ja postajao histeričan. Pokušao sam preko broja centrale, a gospođa relativno ljubazno, odgovara „ne preko mene“ Hm.. kaj ne preko Vas? malo sam zbunjen, kaj ste tak veliki? Ok, šalu na stranu, teta mi je lijepo objasnila, imate direktan broj... jupiiii sav ozarena lica, uzeo sam pisalo u ruku, „hvala Vam gospođo, možete li mi dati taj broj?“ Uzdah i njen odgovor „9820“ i tuuu veza se prekinula – moj tihi i nevjerni hvala nije stigao do nje... ALI, pa taj broj imam, objasnio sam da se tamo niko ne javlja?? Uh, Smotani, živci zbor! Sva sreća, vrijeme je za moju tableticu koja će stabilizirati sad već poveću nervozu. Vrtio sam ja do iza podneva ... ništa. U međuvremenu sam zvao cure da iz moje čarobne tekice sa brojevima (koja, btw raspada se ali je moje zlato) iščitaju mi broj jedne gospođe u HEP u – ne radi ona na tim poslovima, ali, da mi da broj, neki drugi, potrošačkog. Nisam htio zlorabiti svoje poslovne veze u privatne svrhe. Nazovem ja nju a ona meni, heeej, pa di si ti??? Zvala sam te a vele mi na odmoru si.. pa kak si ga dobil? No krasno, sad i stranke znaju da odmaram i zabušavam hehe... i tako riječ po riječ, zamolim ja nju neki „nepoznati“ broj potrošačkog... a ona meni, nema ga... ali kaj trebaš? I objasnim ja situejšn, kad ona veli nazovi moju kolegicu ona će ti to provjeriti, iako, vjerojatno ne i riješiti – mislim da ćeš morati u Elektru. Halo?? Od jutra zovem, ne mogu ih dobiti, sto puta sam već mogao do Elektre, kojeg jarca onda pišu broj? Ako će mi vjerovati stanju brojila koje donesem zašto to ne mogu telefonom? Konačno, pa oni su očitavali, neka ponovo dođu i provjere svoj dobro odrađen posao!!! 
sasuo sam ja drvlje i kamenje na nju, ni krivu, ni dužnu..a ona se samo smijala.... samo je tiho dodala, e ti bi malo trebao doć kod nas hehehe... zna ona da ja nikada ne dopuštam da stranka ovako šizi, da uvijek nastojim popeglati sva sr.. svojih kolega, ali, kad se sam suočiš sa ovakvim stvarima ali i zidom kojeg ne možeš preskočiti niti zaobići ( obratite pažnju kako mi je teta na centrali rekla „ne preko mene“) stvarno ludiš... i sad, spremiti se put Gundulićeve ili ne? No, moje su cure nazvale pak treću osobu, bližu ovim potrošačkim kodovima i, kao rezultat „poslovnih veza u privatne svrhe“ dobio sam samo informaciju da traje kolektivni godišnji (??!!) , da su dežurstva i vjerojatno gužve, u što se uopće ne čudim ako su čitači ovako savjesno obavljali posao. I što sad? Jednostavno, Smotani, pripremi papire i put Gundulićeve... , ali, koje papire uzeti??? Kako dokazati stanje brojila, ma nemam pojma.. uzeo sam svoj papirček, i krenuo u još jednu avanturu... poprilično „nabrijan“ . . cijelo mi je vrijeme odzvanjalo 1500 Kn. 
Kao da i ovako nemam dost velku ratu, a di je 4% smanjenja za državnu pripomoć? Sjetio sam se i nedugo objavljenih natpisa o štetnim ugovorima koje je HEP sklapao – nije dosta što smo zbog loših ugovora imali INA e imali najskuplji benzin, sad i gubitke HEPa moramo podmirivati – ma shvatio sam iz svega samo jedno: Država neće bankrotirati, bankrotirat ćemo mi koji te dugove plaćamo! I tako sam, sa uljem koje sam sebi dolijevam na vatru došao pred HEP, udahnuo duboko i, ko Rambo uletio unutra...od očekivane gužve nije bilo ništa jer, pa još je rano. Ljubazna gospođa na šalteru odavala je toliku mirnoću i odmah sam i ja postao malo „normalniji“. Zapravo, kad sam razmislio, ta je žena najmanje kriva a uvijek najviše nadrapa zbog našeg, opravdanog, nezadovoljstva. Započeo sam lagani razgovor i pokušao se, barem, uljudno ljutiti. Ma, ne, nisam se ja na nju ljutio nego na naš sistem uopće – odradila je gospođa očitanje ali me i upozorila da će stvar sada biti malo nerealnija jer će obračun biti sa 31.7. što će reć, mjesec dana više... ali, draga moja, pa pogledajte stanje brojila s obračuna i sada, nakon mjesec i pol od očitanja – nema šanse da budem ovako iznenađen kao sa razlikom od 1500 Kn.
No, kako bi ono rekli..“ ni to nije sve“ ... problemi sa policom osiguranja koji kao po automatskoj traci šibaju opomenu svaki drugi dan, a raskid nakon uplate one zaostale i nove rate – ja pomalo ne vjerujem kud to ide. Drago mi je da im je računovodstvo „ažurno“ do te mjere da mi raskid šalje nakon uplate a vrijedi unatrag? Ma ja stvarno više ništa ne razumijem. Jedino, pitam se, plaćaju li oni svojim klijentima obveze na vrijeme? Samo to? Ja, kao i većina, ponekad iz trenutne nelikvidnosti, ponekad iz zaborava, kasnim po koji dan, ali ovo što se počelo događati malo me živcira. No, idemo dalje...... uf. To još nisam riješio, nemam snage odjednom sve loše stvari rješavati hehe
Ali, da ne bi ipak bilo sve tako crno, ima i jedan svijetli trenutak – doduše normalan, ali ipak....
Kako sam se ono skljokao na placu, naravno da je istekao parking za mog ljubimca i, naravno, da mi je prikeljena kazna. Te subote navečer, kad se Mladen konačno sjetio da je i auto vjerojatno ostao tamo, pretpostavljam već umoran od mene, otišao je po njega i mislim da je skoro pojeo onu kaznu. No, nikakve panike nije bilo, riješio je to, na obostrano zadovoljstvo, upravo onako kako i je za očekivati – opravdano zadržavanje vozila u nesretnim okolnostima nije mi prouzročilo još jedan, izvanredni, izdatak.
I da, nisam još otvorio sve kofertice iliti račune, jer, prema najavama, plaća će, osim što će biti manja, kasniti zbog novog nameta, pa, i ja ću kasniti kao i svi sa računima, a vi gospodo, ažurni, izvolite, isključite, radite što hoćete, ali, jedno Vas molim – počnite i Vi svoje obveze plaćati u roku! Tada, tada će mnogi redovitije dobivati plaću, bit će prostora i za bolje dobiti, veće plaće, i vjerujte, kao u začaranom krugu, efekt će biti da ćemo i mi svoje obveze plaćati u roku.... jednostavno zar ne? Ali, nikako da neki shvate – prvo krenimo čistiti u vlastitom dvorištu! Ja svoje redovito čistim, ali, nisam, nisam kriv što plaća kasni, što od ostvarenog povećanja nema ništa jer – ne plaćaju nam... i da ne nabrajam, svi mi to znamo i osjećamo...
Ovaj vikend idem svojim biljkicama jupiiiiiiii, konačno!!! Imat ću i društvo jer me, za svaki slučaj, još malo drže pod kontrolom... ali, i iskoristit ću ih za, siguran sam, sate smijeha ali i neke dubokoumne razgovore.
Ponedjeljak – kontrola i svratit ću do posla – još nisam načisto kako i koliko, ali, polako – godišnji sam „potrošio“ zapravo, vrijeme... ali, doći će i mojih pet minuta, čim malo popusti ova sparina – barem se nadam i vjerujem u to.
Ugodan vam vikend i lijepo se odmorite.
Post je objavljen 07.08.2009. u 11:08 sati.