smotani
ponedjeljak, 24.08.2009.
Opuštanje, zimnica, prosvjedi.....
|
Malo vremena i za opuštanje... Prošli su mi dani... fakat prošli.... Generalka uzima svoj danak u mojim živcima i, kada sam pomalo izgubio volju – jer nikad kraja, brzo sam se preorjenitrao na zimnicu. Nisam išao na viksu za vikend, ali, u subotu sam prozujao pokupiti plodove..... i, imao sam se čime natovariti. Tikvica duplo više nego prošli tjedan – mislim bliže 5-6 kg..., malih paradajzića –cca kila, paprike... ooo, bilo je bliže dvije kile, a patlidžana – oko dvije kile, dok su mahune težile sigurnih 4 kg , krastavci... aaa puno komada...... sve u svemu dobra tjedna berba. Feferone, salatu, radić i blitvu ne brojim jer nije u nekim većim količinama, ali, za tjedan više nego dovoljno. Konačno sam i u subotu svratio malo na plac – mjesto zločina od prije mjesec dana... pomislio sam, možda neko zna gdje su završile moje vrećice prilikom onog spektakularnog pada .....  Prilazeći teti Mari, čim me ugledala, pogledom me odmjerila od...do....i, onako dalmatinski...ajme momak al si me uplašija! Eh, sad znam da je i ona vidla kako njen smotani momak pada... malo smo proćakulali, odnio sam joj jedan voćni sok za ove vruće dane, i krenuo daljnjim obvezama. Kad sam, konačno, stigao doma, iskrcao cjelokupnu berbu, ko A je to sam se počeškao po glavi smišljajući što i kako ovo obraditi za zimu...  Tikvice i patlidžane sam većim dijelom u nedjelju ispekao za led – bit će povrća u zimi – nikad dosta vitamina.  Krastavce sam, opet, narezao za kiseljenje i mislim da ću se ove godine pretvoriti u njih. Papriku ću sutra nakiseliti, a mahune...e one su već blanširane i u ledu. Moje biljke kao da su osjetile da je recesija u punom zamahu i istom tom snagom mi vraćaju sve vrijeme koje sam im posvetio. Istina, malo je sada viška posla, i sve me «gonja» sa radovima, ali, zato će biti lakše u hladnim zimskim noćima.  Salata od cikle koju sam prošli tjedan pobrao me oduševila.... kao da je malo slađa jer je plod mojih aktivnosti od početka do kraja.. .ma, poseban je to gušt i uživancija. Generalku sam malo zaustavio – pa nemrem sve odjednom, ali, nastavak slijedi.. sad sam pred završetkom balkona, ali kemijam i sa špajzom – naravno, opet imam nove ideje kako sve presložiti, kako sebi život učiniti težim – jer, kad god imam ovakve inovacije poludim tražeći nešto.. dok se ne naučim di što stoji.....  Onaj prosvjed o kojem sam vam govorio – vezano uz parkinge – otkazan je bio --- slaba i brzopleta organizacija.. ali, zato je danas bila repriza.. .odlučio sam malo vidjeti što se nudi, a usput i , opljačkati bankomat ..nestalo casha a carry čeka...  I, došao sam u zakazano vrijeme.. .naravno, kao i uvijek kod nas treba čekati akademsku četvrt za okupljanje – skupilo na se... je., ali, moj prvi prigovor bio bi upućen svima nama – tražimo pravo glasa a kada dođe prilika za to – nema nas, da li se neki strah uvukao u nas? Da li se bojimo javno reći gospodine gradonačelniče--- nije li dosta? Dok se naš Gradonačelnik slika po medijima noseći poklone kao pravi gost po Lijepoj našoj, ali i šire, dotle u Zagrebu proširuju naplatu parkinga na prostoru koji se u zemljišnim kjigama vodi kao pašnjak? I u vlasništvu je DSNO (mislim da je to kratica za državni sekretarijat za narodnu obranu iz FNRJ?!?!) A promjene na istom su zabilježene čak, mislim, i u ovoj godini...živjeli!) na prostore koji nemaju veze sa nikakvom organizacijom prometa, sa nikakvim gužvama.. dapače, prazni parkinzi zjape, ali uvodi se naplata. I kada vam pročelnik, načelnik što li već tog dijela Uprave kaže nije nama do tih cca 200 tisuća koje će se dnevno sliti u gradsku blagajnu, ja se pitam..... i pitam..... i pitam... a čemu onda to? Nema gužve, prazni su parkinzi – jer, doista ih ima, 10 - 15 minuta od najbližeg tramvaja (ovisi o hodu) .. .. dakle, uz redovne mjesečne komunalije imamo i dodatne... OK, ali, da li mogu očekivati osiguran parking, hoće li na jednom biti upisana rega mog vozila? NEĆE... e pa Gradonačelniče, na žalost, bojim se da ćemo slabog odjeka imati sa svojom peticijom, sa svojim glasom naroda..ali siguran sam da sam barem pokušao...a vi dragi susjedi koji samo mrmljate i rogoborite...gdje ste bili danas? Nije li i vama to bitno? Ne, nije... bojim se da nije jer, ili imate dovoljno novaca i nije vas briga, ili smo doista svi izgubili vjeru... vjeru u svoju riječ – u snagu malih ljudi....... na žalost, ne mogu reći.. Izbori će pokazati, jer, izbori su pokazali.. .samo, iskreno.. malo me strah ove „predizborne, tihe kampanje“ koja se uz bogate poklone počela voditi novcima Zagrepčana dok mnogi kopaju po kontejnerima, dok mnogi ostaju bez posla, dok mnogi sate i sate provode u razmjeni knjiga, dok roditelji ganjaju mjesto u vrtiću...... Gradonačelniče... ugodan Vam dan!  I, da, potpisana je peticija koju ćemo predati ako će je neko htjeti primiti ..al nekako me sjetilo to na onu... „imena luda, nalaze se svuda...“ i jedan je dnevni list nazočio prosvjedu.. eto, neki će se barem ovom prilikom naći u novinama (ja namjerno nisam slikao ljude...) |
- 21:07 - Komentari (31) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O blogu
Kada sam se prestao okretati Koraci su postali laki... Nisam prestao misliti... Niti želim zaboraviti.... Samo.... želim živjeti.... Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....   kavu/e molim:) Vas je bilo... Od drage Mirjam... Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa..... Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan. /Phil Bosmans/ /hvala Mirjam/ Khevenhiller (mojoj majci) Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo. Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo, pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu. kak je tak je, tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu! Kajti nemre biti i nemre se zgoditi, da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi. Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti, da kmet neje moral na vojščinu iti. Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo, kak je bilo, tak je i tak bude bilo. Kak je navek bilo, navek tak mora biti, da muž mora iti festunge graditi, bedeme kopati i morta nositi, z repom podvinutim kakti kusa biti. Kmet nezna zakaj tak baš mora biti da su kmeti gladni, a tabornjiki siti. Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo, pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu, kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu, pri koncu pak Turčin potukel nas se bu. A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam il v katedrale v Zagrebu, gde drugog spomenka na grebu mu ne bu neg pesji brabonjek na bogečkem grebu. ( Miroslav Krleža ) ..... i... meni..... |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||