...................Uvečer toga prvog dana u sedmici, dok su vrata gdje bijahu učenici bila zatvorena zbog straha od Židova, dođe Isus, stade pred njih te im reče:
‘Mir vama!’
/Iv 20,19/ .........................................................................................
... Izgubljeni mir koji se dogodio šokom Velikog petka, pojavom Uskrslog Isusa je vraćen. Bio je to uskrsni dar učenicima. Uskrsli Isus koji se ukazao učenicima šalje svima poruku da njegova odsutnost ima za učinak nemir srca, a sama njegova prisutnost donosi mir srca, zapravo biti - družiti se s Isusom znači imati sigurnost, biti u miru, imati mir. Biti u Isusovoj blizini, biti u njegovom društvu uvijek je blagoslov, obogaćenje, sreća i radost. ...
... Uskrsni dar mira Isus i nama želi podariti, zato otvorimo svoja srca. Dopustimo i mi da nas zahvati mir uskrslog Krista. Pred sumnjama uskrsnog otajstva znajmo izreći poput Tome svoju ispovijest vjere:
... Kako nam je često u našim tjeskobama i strahovima, u nemirima naše duše potrebna ovakva riječ i kako se smirimo, kako iščezne sva muka kada nam netko kome vjerujemo, tko je za nas sve, tko je autoritet, ... priđe i kaže riječ, pravu riječ. A tada nije važno koliko je on poznat, fizički jak, dal' je star ili mlad, ... već što on nama znači, važno je da mu vjerujemo i ... po njegovoj riječi smiraj odmah stiže ...
Nameće mi se umah i pitanje, tko je taj kome vjerujem kada mene savladaju sumnje, strahovi, nemiri, ... kome idem, ja, jaka, nepovjerljiva, sumnjičava, iskustvom osvjedočena kako nije dobro vjerovati svakome, često iznevjerena, ... ???
Je li Isus taj kome ja vjerujem, je li On taj koji je u mome životu i više puta pokazao i dokazao kako hoće, želi, može pomoći mi kada mi je najteže i kada mu se obratim, kada zavapim, ... Vidi li On tada moju bol i smiluje li mi se ??? Ne, Njemu ne moram puno objašnjavati, On vidi, On zna, On pomaže ...I što je najvažnije On mi i oprašta, On zaboravlja sve ono što sam učinila, pogriješila, iznevjerila, nagrdila, On je milosrđe ... On je Milosrdni Bog kojem vjerujem, pred kim nemam straha jer me voli i takvu, i baš i više ovakvu kakva jesam ... Tajna Njegovog milosrđa je Njegova ranjenost, rane koje pokazuje i ne skriva ih, bol kojom mi kaže da zna, da je osjetio i proživio i po kojoj mi je bliz ...
Isus naglašava mir koji treba vladati među ljudima. Dopustimo da se u nama rodi Kristov mir, da ga možemo dijeliti drugima svojom dobrotom, ljubavlju i praštanjem.
Imati Kristov mir znači imati Krista sa sobom. Krist želi mir bez obzira na razlike među ljudima. Krist želi da se Duh uskrsnuća širi svijetom. Obraćeni nastojmo Isusov mir širiti na druge. Isusovi učenici uvijek moraju biti mirotvorci !!!
Mir se može postići samo ako dobro čujemo Isusove riječi i ako ih proslijedimo u svoj život, u život svoje obitelji a onda tako i u život domovine i cijeloga svijeta ...
“Uzalud ljudi raspravljaju o miru ako se ne promijene ljudska srca. Bez uspjeha moćni ovoga svijeta već godinama raspravljaju o razoružanju, trošeći u isto vrijeme godišnje stotine i stotine milijardi dolara za sve moćnija oružja, ako se ljudska srca ne razoružaju od svake mržnje, osvete, nepravde i laži. Mir se mora događati u ljudima da bi se dogodio među ljudima.”
/Kardinal Franjo Kuharić/
...............................
Šalom - mir vama !!!
Hebrejska riječ šalom ima sasvim posebno značenje koje daleko nadilazi značenje riječi mir. Kada se ljudi na Istoku međusobno pozdravljaju šalom, onda žele jedni drugima sve ono što mi podrazumijevamo pod srećom, radošću, blagostanjem, zdravljem, a ne samo odsustvo rata, poteškoća, bolesti ili nekih drugih nevolja.
U biblijskom govoru šalom – mir znači: blagoslov, bogatstvo, spas, život, slavu, počinak, sreću i pravednost, biti zdrav. Jednom riječju, mir je punina sreće. Takav mir može čovjeku podariti samo Bog.
Mir je Božji dar ...
..
....................................Hajde da se dogovorimo
....................................da od danas istinu govorimo.
....................................Hajde da se dogovorimo
....................................da pred riječ RAT slovo B stavimo
....................................pa da od rat riječ BRAT pravimo.
....................................Hajde da se dogovorimo da već od sutra
....................................jedni drugima ljubav navijestimo
....................................i da se više ne žestimo.
....................................Da se igramo i radimo s mirom
....................................i da kao svoj znak nosimo ruže
....................................za šeširom.
....................................Ja već počinjem !!
....................................Umjesto da se branim maljem
....................................neprijatelju, evo poljubac šaljem.
..................................../Zvonimir Balog/
Mir vama!
Neka nam uskrsli Krist bude Kralj mira!
Neka nam ponovno udahne,
kao što udahnuo svojim učenicima,
mir koji nam je toliko danas potreban.
...
Isuse, podari nam svoj mir!
Daj da ga prime svi ljudi ovoga svijeta.
Daj da mačeve prekujemo u plugove, a koplja u srpove.
/usp. Iz 2,4/
Daj da vuk prebiva s janjetom,
ris leži s kozlićem,
a tele i lavić zajedno da pasu.
/usp. Iz 11,6/
Uskrsli Kriste, molimo te za mir.
Primi naše usrdne molitve i ponovi svijetu one svoje riječi:
“Mir vama!”
/Iv 20,19/
...........Miris ruže uvijek ostaje i na ruci koja ga daruje.
......................................................................................../H.Bejar/
P.S.
......I kako se dugo nisam javljala postom želim Vam reći, pjesmom izreći :
I just called to say I love you
I just called to say how much I care
I just called to say I love you
And I mean it from the bottom of my heart.
Iv 20
1 Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. 2 Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše." 3 Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. 4 Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. 5 Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. 6 Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže 7 i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. 8 Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. 9 Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.
........................................................................................................................
Proslava Uskrsa usko je vezana uz Korizmu, ...
vezana je, ako hoćemo, uz naše duboko trpljenje i sve ono što smo u našim životima u dubokoj boli proživjeli. Što smo dublje trpljeli i dublje proživljavali svaki trenutak našega života, a napose osvješćeni i prosvjetljeni vjerom, time više Uskrs doživljavamo svojim i Radost Uskrsa u nama time biva veća. ...
Posebnu Radost doživljavam u uskrsnim pjesmama koje sam još kao dijete počela pjevati i sa ushitom ih svakoga Uskrsa doživljavala i djetinje proživljavala ...
Alleluja !!! Alleluja !!! – odjekivalo je našom crkvom, svi su tada bili više nego sretni, uzbuđenje i radost se mogla opipati. Znala sam i osjećala da se nešto preveliko dogodilo, da se nešto veliko događa ...
A pjesma koju posebno doživljavam je : "Pjevaj hvale, Magdaleno" ...
Ona mi nekako najbolje izražava radost, polet, ... , ali i tugu, tugu jer Ga nema ... Traži Ga, traži i srcem doziva, neizmjerna ljubav čezne i sluti, treba odgovor, tu ne može biti kraj ...
Koliki li je Magdalenin ushit morao biti kada se susrela sa Uskrslim, sa ljubljenim Gospodinom koji je čitavom njezinom životu dao smisao, koji joj je vratio život, koji ju je vratio u život. Nije li u tom trenutku baš ona, grešnica jednom, doživljela pravi pljusak uskrsne radosti, pljusak svjetlosti koja ju je zabljesnula da se još jednom, ovaj put zauvijek, uvjeri da Život ima smisla ...
Stoga pjesma i završava u takovom ushitu kojega jedva da premalo Magdalenino srce može izdržati !
Pokušajmo i mi svojim životom i svojom ljubavlju dozvati Uskrsloga, ...
osluhnimo i mi ovoga i svakoga Uskrsa i začujmo svoje ime. Svakoga pojedinca On neprestance poziva i doziva ... Očima vjere ćemo to i prepoznati, a radost koja će nam tada obuzeti srce bit će Njegov iskreni odgovor koji će rastjerati svaku našu tugu i koji ćemo morati u silini radosti hitro podijeliti sa svima, razglasiti ...
Žrtvi Uskrsnici - Posljednica
Svetoj Žrtvi uskrsnici
dajte slavu krštenici!
Janje ovce oslobodi,
Krist nas grešne preporodi.
Sa životom smrt se sasta
i čudesna borba nasta:
Vođa živih pade tada
i živ živcat opet vlada.
Marijo, o reci što je?
Što ti oko vidjelo je?
"Grob ja vidjeh Krista Boga,
svijetlu slavu uskrsloga,
Anđele i platno bijelo
u kom bješe sveto tijelo.
Ufanje mi uskrslo je,
Krist, moj Gospod i sve moje;
Pred vama će tamo gdje je
cvjetna strana Galileje."
Znamo da si doistine
uskrsnuo, Božji Sine;
Pobjedniče, Kralju divan,
budi nama milostivan!
Amen, aleluja !!!
..................................................................Pjevaj hvale, Magdaleno,
..................................................................jer uskrsnu Janješce,
..................................................................trgnu iz sna ljudstvo sneno,
..................................................................svlada tmine, moći zle. Zdravo, zdravo, spasa cijeno,
zdravo Janje pomirbeno!
..................................................................Svršila se krvna žrtva,
..................................................................Krist pobijedi svijeta grijeh;
..................................................................obnovi nam carstva mrtva,
..................................................................pade pakla bijes i smijeh. Zdravo, zdravo, ...
..................................................................Svim uskrsnu život duše,
..................................................................usta Gospod, mira car;
..................................................................potoci se krvi suše,
..................................................................otkad grije njegov žar. Zdravo, zdravo, ...
..................................................................Suza sreće nek ti reče,
..................................................................Magdaleno, s oka tvog,
..................................................................usta Gospod kako reče,
..................................................................usta s groba velji Bog. Zdravo, zdravo, ...
..................................................................Srce ljudsko, gore gore,
..................................................................jer uskrsnu Isus spas,
..................................................................nek u njegve rajske dvore,
..................................................................naše pjesme dopre glas! Zdravo, zdravo, ...
..................................................................Sinu duši uskrsnuće,
..................................................................Kriste, daj nam žrtve plod,
..................................................................o ispuni to čeznuće:
..................................................................uskrisi ljudski rod! Zdravo, zdravo, ...
..........................................................................................
Raduj se,
jer život opet ima smisla.
Nama nije suđeno
da završimo u nekoj crnoj rupi.
Uskrs!
Ti si s milijunima drugih ljudi
na putu u sjajnu budućnost
koja se zove nebo.
Uskrs!
Dođi, pođimo zajedno na sunce.
Zar ne osjećaš proljeće u svome srcu?
Sada je vrijeme obnavljanja,
nove nade
u nasmrt umornu svijetu.
Vjerujem u uskrsnuće
jer vjerujem u ljubav,
jer ne mogu prihvatiti
besmisleno bivstvovanje.
................ Dan tišine i intime čovjekove nutrine
... uđimo u mir, posjetimo Isusov grob ..
... Neka nam taj Isusov grob danas bude snaga i utjeha ...
... za sva naša progonstva,
... promašaje u životu,
... patnje,
... ovisnosti,
... bolesti
... žalosti
...
...............
...
Hvala ti Isuse za most koji se upravo danas gradi između Boga i nas, Tebe i nas. Između zemaljskog života i života u vječnosti ...
S tom nadom iščekujmo sutrašnji, ali i konačni dan slave uskrsnuća Gospodinova ...
1."Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod" /Iv 12, 24/
Kristove nas riječi, koje smo upravo čuli, vode u samo srce Otajstva koje slavimo. One na neki način sadrže u sebi cijeli vazmeni Događaj: usmjeravaju nas prema Otkupiteljevoj smrti na Križu, na Veliki petak, te nas istodobno upućuju prema jutru Uskrsnuća.
Svakodnevno se spominjemo ovoga Otajstva za vrijeme Svete Mise kada, nakon posvete kruha i vina, govorimo: "Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, Tvoje uskrsnuće slavimo, Tvoj slavni dolazak iščekujemo". "Pšenično zrno palo na zemlju" prije svega je sam Krist, koji je umro na Kalvariji i koji je potom pokopan u zemlju da bi svima dao život. Ali ovo se Otajstvo smrti i života ostvaruje također i u ovozemnom životu Kristovih učenika:
biti bačeni na zemlju i tamo umrijeti i za njih je uvjet svake prave duhovne plodnosti.
Nije li možda upravo to bila tajna i vašega nezaboravnog i nezaboravljenog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca, kojega danas motrimo u slavi blaženikâ? On je na jedinstven način sudjelovao u Vazmenom Otajstvu: poput pšeničnoga zrna "pade na zemlju", na ovu hrvatsku zemlju, te je, umrijevši, donio "obilat rod". "Tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni" /usp. Iv 12, 25/.
Maločas pročitane riječi Druge poslanice Korinćanima vrlo lijepo se nadovezuju na Događaj koji slavimo. Sveti Pavao piše: "Kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša" /2 Kor 1, 5/.
Ne predstavlja li možda ova tvrdnja vrlo znakovito tumačenje Kristovih riječi o pšeničnom zrnu koje umire? Oni koji obiluju dioništvom u Kristovim patnjama oni, zahvaljujući Kristu, doživljavaju i obilnu utjehu, koja vrije iz obilja dobra kojemu je Križ ishodište. 2."Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod" /Iv 12, 24/.
Prepuni smo danas radosti u zajedničkom zahvaljivanju Bogu za novi plod svetosti što ga hrvatska zemlja pruža Crkvi u osobi mučenika Alojzija Stepinca, zagrebačkoga nadbiskupa i kardinala Svete Rimske Crkve.
Velik je broj mučenika koji su tijekom stoljećâ nikli u ovim krajevima, počevši od vremenâ Rimskoga carstva, s likovima kao što su Venancije, Dujam, Anastazija, Kvirin, Euzebij, Polion, Mavro i toliki drugi. Njima su se u kasnijim stoljećima pridružili Nikola Tavelić i Marko Križevčanin, zatim mnogi svjedoci vjere u vrijeme otomanske vladavine te oni iz naših vremenâ među kojima se ističe svijetla osoba kardinala Stepinca.
Oni su svojom žrtvom ujedinjenom s Kristovim patnjama pružili posebno svjedočanstvo, koje, unatoč zubu vremena, ništa ne gubi na svojoj rječitosti, nego nastavlja ižaravati svjetlo i širiti nadu. Osim njih ima i mnogo drugih pastira i običnih vjernika, muževa i žena, koji su krvlju potvrdili svoju vjernost Kristu. Pripadaju velikom mnoštvu onih koji, odjeveni u bijele haljine i s palmama u rukama, stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem /usp. Otk 5, 9/.
Blaženi Alojzije Stepinac nije prolio krv u doslovnom smislu riječi. Njegova je smrt uzrokovana dugotrajnim patnjama, koje je podnio: zadnjih je petnaest godina njegova života bilo obilježeno neprekinutim nizom zlostavljanjâ posred kojih je odvažno izložio vlastiti život radi svjedočenja za Evanđelje i za jedinstvo Crkve. Svoju je sudbinu, da se poslužim Psalmistovim riječima, položio u Božje ruke /usp. Ps 16 [15], 5/. 3. Ne dijeli nas mnogo vremena od života i smrti kardinala Alojzija Stepinca: svega tridesetosam godina. Svima su nam poznate okolnosti ove smrti. Mnogi među nazočnima mogu iz vlastitoga iskustva posvjedočiti koliko su onih godina bile obilate patnje Kristove među pučanstvima u Hrvatskoj i tolikim drugim zemljama našega kontinenta. Razmišljajući danas o Apostolovim riječima iz dna srca stanovnicima tih zemalja želimo da i u njima, nakon patnje, bude obilata utjeha raspetoga i uskrsloga Krista.
Današnji je obred proglašenja blaženim za sve nas poseban razlog utjehe. Ovaj se svečani čin odvija u hrvatskome marijanskom nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici na prvu subotu u mjesecu listopadu. Pred očima Presvete Djevice ugledni sin ove blagoslovljene zemlje biva uzdignut na čast oltara, o stotoj obljetnici svojega rođenja. Ovo je povijesni događaj u životu Crkve i vaše nacije. Podnijevši u svojemu tijelu i duhu okrutnosti komunističkoga sustava, jedan od istaknutih likova Katoličke Crkve zagrebački nadbiskup kardinal Alojzije Stepinac sada se povjerava sjećanju svojih sunarodnjaka s blistavim znamenjima mučeništva.
Biskupi su vaše zemlje tražili da proglašenje blaženim Alojzija Stepinca bude upravo ovdje, u svetištu Majke Božje Bistričke. Iz osobnoga iskustva znam što je za nas Poljake u doba komunističke vlasti značilo svetište na Jasnoj Gori, s kojim je na poseban način povezan pastirski rad sluge Božjega kardinala Stefana Wyszynskog. Ne čudi me da je slično značenje za vas imalo ovo svetište, u kojemu se sada nalazimo, ili ono u Solinu, kamo ću poći sutra. Odavno sam želio pohoditi Svetište Majke Božje Bistričke. Rado sam zbog toga prihvatio prijedlog hrvatskih biskupa i danas na ovom znakovitom mjestu obavljam svečani čin beatifikacije.
Srdačno pozdravljam ovdje okupljene hrvatske biskupe, a posebno spominjem dragoga kardinala Franju Kuharića te zagrebačkoga nadbiskupa i predsjednika Hrvatske biskupske konferencije mons. Josipa Bozanića. Isto tako pozdravljam gospodu kardinale Puljića, Sodana, Meisnera, Ambrožiča, nadbiskupe i biskupe, koji su došli za ovu zgodu iz raznih zemalja. S ljubavlju pozdravljam svećenike, redovnike, redovnice i sve vjernike laike, jednako kao i predstavnike drugih vjerskih zajednica nazočnih na ovome slavlju. S poštovanjem pozdravljam također predsjednika Republike, predsjednika Vlade te predstavnike građanskih i vojnih vlasti zemlje, koji su nas željeli počastiti svojom nazočnošću. 4."Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom" /Iv 12, 24. 26/
Dobri Pastir je za blaženoga Alojzija Stepinca bio jedini Učitelj: Kristov je primjer sve do kraja nadahnjivao njegovo ponašanje te je položio i život za stado, koje mu je bilo povjereno u posebno teškom povijesnom razdoblju.
U osobi se novoga blaženika spaja, da se tako izrazim, cjelokupna tragedija koja je pogodila hrvatsko pučanstvo i Europu tijekom ovoga stoljeća obilježena trima velikim zlima: fašizmom, nacizmom i komunizmom. On je sada u nebeskoj slavi okružen svima onima koji su, kao i on, dobar boj bili, kaleći svoju vjeru u kušnjama i nevoljama. U njega danas s pouzdanjem upiremo svoj pogled ištući njegov zagovor.
Znakovite su u svezi s tim riječi što ih je novi blaženik izgovorio 1943. u vrijeme Drugoga svjetskog rata kada se Europa nalazila pritiješnjena nečuvenim nasiljem:
"Kakav poredak zastupa Katolička Crkva, kad se danas cijeli svijet bori za novi poredak? Mi, osuđujući sve nepravde, sva ubijanja nevinih, sve paleže mirnih sela, sva zatiranja sirotinjskih žuljeva... odgovaramo ovako: Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovijedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru, nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga" /Propovijedi, govori, poruke, Zagreb 1996., str. 179-180/. 5."Oče, proslavi ime svoje!" /Iv 12, 24. 28/
Svojim ljudskim i duhovnim životnim putem blaženi Alojzije Stepinac svojemu narodu pruža svojevrsni kompas da bi se znao orijentirati. Evo glavnih točaka: vjera u Boga, poštivanje čovjeka, ljubav prema svima sve do praštanja, jedinstvo s Crkvom kojoj je na čelu Petrov nasljednik. Dobro je znao da se ne može popuštati kad je u pitanju istina, jer istina nije roba kojom se može trgovati. Zbog toga mu je bilo draže prihvatiti patnju nego li izdati svoju savjest i iznevjeriti obećanje dano Kristu i Crkvi.
Nije bio sam u tomu hrabrom svjedočenju. Uza nj su bile i druge odvažne osobe, koje su, da bi sačuvale jedinstvo Crkve i branile njezinu slobodu, prihvatile da zajedno s njim plate teški danak tamnice, zlostavljanja, pa čak i krvi. Danas se tome mnoštvu nesebičnih duša - biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama, vjernicima svjetovnjacima - divimo i zahvaljujemo im. Slušamo njihov snažni poziv na praštanje i pomirbu. Oprostiti i pomiriti se znači očistiti sjećanje od mržnje, zavade, želje za osvetom, znači priznati bratom čak i onoga koji nam je nanio zlo, znači ne dopustiti da nas pobjedi zlo, nego zlo svladavati dobrom /usp. Rim 12, 21/. 6. Blagoslovljen budi "Oče Gospodina našega Isusa Krista, Oče milosrđa i Bože svake utjehe" /2 Cor 1, 3/ za ovaj novi dar Tvoje milosti.
Blagoslovljen budi Jedinorođeni Sine Božji i Spasitelju svijeta zbog Tvojega slavnog Križa, koji je u zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Alojziju Stepincu postigao divnu pobjedu.
Blagoslovljen budi Duše Oca i Sina, Duše Tješitelju, koji nastavljaš očitovati svoju svetost u ljudima i koji ne prestaješ djelovati kako bi napredovalo djelo spasenja.
Trojedini Bože, danas Ti želim zahvaliti za čvrstu vjeru ovoga Tvojeg puka unatoč ne malim protivštinama što ih je susretao tijekom stoljećâ. Želim Ti zahvaliti za nebrojene mučenike i ispovjednike vjere, muževe i žene svih životnih dobi, koji su živjeli u ovoj blagoslovljenoj zemlji! "Oče, proslavi ime svoje!" /Iv 12, 28/
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...