najluđe drvo ikad! wuhu..
Čudna stvar. Izgleda da sam postala osjetljiva na cigarete. Nekad sam pušila da se opustim. Ponekad je to značilo bolje se stopiti s okolinom. Kojiput bi cigareta bila dobar bijeg unutra. U samoću. I ušla bih-u samoću.
Sada cigareta samo pogoršava eventualno već loše emocionalno stanje.
Cigarete su sranje. Ne znam. Tu i tamo još uvijek zapušim. Tu i tamo. Kojiput mi samo poboljšaju već dobro raspoloženje i tad pomislim da su cigarete čak i korisne. Al druga strana tog novčića je i da pojačavaju melankoliju, jad i tugu, ukoliko ono tinja, makar vrlo lukavo i pritajeno, u trenutku kad zapalim cigaretu.
Definitivno izvlače na površinu neželjene emocije, bar kod mene.
Izvuku ih na površinu, a onda ih istog trena zamrznu i ti si otupio ko stražnja strana bata za meso.
Pojačavaju ono loše, i istovremeno ti blokiraju volju i snagu da se time uhvatiš u koštac jer ti zamućuju perspektivu.
Pojačavaju i već postojeću opuštenost- u svakom slučaju, iskrivljuju percepciju.
U nekih vjerojatno čik čini da se osjećaju svemogući i nesalomljivi. Neki misle da valjda jašu na božjem dahu dok ih drži nikotinski fix.
Nekima pomaže da izduraju još jedan dan.
Glupo je suditi nekome zašto puši, ali imam osjećaj da se tu najčešće radi o osjećaju usamljenosti koji se nastoji otjerati.
Danas pušim sve manje i manje, sigurna sam da ću vremenom i posve odustati. Jer nije mi potrebno izvlačiti išta na površinu, to se događa automatski. Nije mi potrebno niti da samu sebe guram u mrak, kad sam i bez toga osjetljiva.
Nije mi ni potrebno izoštravati percepciju nikotinom, jer moje 'unutarnje oko' vidi prilično dobro i cijelu sliku i djeliće slike.
Ono umjetno nikad neće biti dobro kao prirodno....
Kiša pljušti. Puše vjetar. Sjedim kraj otvorenog prozora. Kiša kao da omekšava moj um i dušu, mir se ovija oko moje glave i miluje mi čelo.. Osjećam se povezana s Bogom. Mogla bi zadrijemati ovako...
Danas sam cijelo jutro pospana. Valja preuzeti stvari u svoje ruke inače će me povuć nešto prema dnu i onda ću bit totalno neproduktivna. Kava,čaj, rastezanje, opet čaj.
Jučer sam kasno navečer odmah po povratku izvanka sjela za komp, onako puna dojmova da konačno nešto napišem, da u jednom postu obuhvatim ljeto što je iza mene i utkam koju dobru mantru za jesen. Bila sam preumorna za pisanje, ičega, pa sam pošla u krpe. Čim sam legla, ulovilo me nešto nalik groznici...(nije groznica tigrastog komarca, uh:)))...oblila me vrućina i zažarilo mi se čelo, ja nikad spremnija za pisanje, duhom, al mi je tijelo bilo bez energije. pa sam dohvatila mob, i pokušala zapisati bar fragmente budućeg posta.
do pol 2 sam se moj duh boril s tijelom koje je htjelo spavati....iii...eto ti zajeba, nit sam spavala,nit sam baš mnogo zapisala. A inače volim svježe misli 'na papiru', a ne podgrijane i naknadno urešene misli...pa sad..
Nisam pisala ovdje mjesec dana i fali mi sve to, vraćam se u bespuće blogosfere ko pokajnik nadajuć se da nisam zaboravljena i odbačena skroz....
kvragu priznajem, odvlačile su me raznorazne svjetovne aktivnosti poput....ispijanja gemišta, kuhanja, branja grojzdja, i tako dalje. Primijetila sam, svojim okom sokolovim, a dečko uglavnom rukama, da u periodima redovitog konzumiranja nečeg alkoholnog bilo pive bilo gembača bilo bevande, koliko god kratko trajao period, meni raste škembica, za razliku od uobičajenog nakupljanja oblina na bokovima...ali dobro, dok se grojzdje bere, ne pijem , a bogme i nedam piti nikome, odsad, da nebi opet završila procvikane jagodice prsta ko neki dan.!!
Bilo je svega pomalo, puno toga intetesantnog, a još više manje interesantnog, a i sasvim normalnih i opuštenih trenutaka. Bila sam malo kod bratića u 8.mjesecu , i kod rodbine koju ne vidim uopće tijekom godine..gledala Maraton lađa, pozdravili ih ritualnim skakanjem u vodu al od pokazivanja sisa sam odustala u posljednji trenutak da nebih dekoncentrirala već dobrano iscrpljene lađare. A i bratićeva cura je bila razlog, potpuno me nadmašila što se tiče grudnog obujma pa nisam imala volje :))
Slijedila je fešta u mjestu, dernek pravi, za Veliku gospu. Pa tjedan iza toga pijenje na Matejušci i još par mjesta (kojiput samo dudlam flašu, ne pijem ustvari)... Pa 2 cellos na splitskoj Rivi. Svaka im čast...
I još neke stvari. Uživanje na Marjanu...prije one strave...jezivo, kaj misliš, mogla je to biti bilokoja djevojka..izgleda ko prosjećna normalna cura Splićanka...čovječe.. Nedaj Bože da još imaš Algol u natalnoj karti...ko ja..kaj je nama radit?!?!
Da skrenem s teme , koja je već lagano zaboravljena jer su svi CSI-scenariji iz novina već isprobani (toxfox!!), očito je iz prethodne rečenice da mi astrologija nije sasvim strani pojam.
Mogu samo reći da...je to čudna stvar, što se astrologija u toliko faking mnogo slučajeva pokazala točna. Možda to i nije toliko čudna stvar. Pa ljudi ionako funkcioniraju u skladu sa svemirskim zakonima. (i guess, i hope) Možda smo mi ljudi u problemu, što neke prirodne i logične stvari nazivamo neprirodnima, a neprirodne prirodnima (npr. Severinina faca nam je s vremenom postala ne samo normalna, već i 'lijepa').
Ali dođe i taj čas....kada moraš odbaciti, naprosto prestati se uopće oslanjati na bilokakva 'uputstva'...život ionako uči sam, uvijek na vrijeme i u pravo vrijeme....i to putem emocija, koje često budu 'iskasapljene' našim umom u želji da izbjegnemo dublju poruku ili uputu iznutra, ili da potisnemo neku našu potrebu....astrologija možda pomaže da neke stvari i pojave lakše prepoznamo u sebi...
...
Istina je i da unatoč svim uputama, i sredstvima, čovjek mora par puta u životu ispast budala, zaljubiti se, kiksati dok ne shvati što ustvari želi i naučiti da su ponekad vrijeme i strpljivost najbolji lijek...i okusiti samoću. Bilo prividnu,bilo objektivnu.
Zanimljiva je to tema, priznajem, ali nažalost presveobuhvatna za mene. Pročitala sam jednom knjigu 'Sudbina i slobodna volja'' jednog doktora kemije i trenera, koji kuži znanost i proučava sve i svašta...i on je poslije sveg proučavanja i mozganja uspio tek malo 'napipati' bit...iako se vidi da niti on nema nijedan stoposto siguran odgovor, na polju egzoterije, osim vlastitog iskustva
Što još htjedoh reći..? Ništa nisam fotkala. Uvijek bih zaboravila mob, slučajno ili namjerno, nisam sigurna. A i kamera mi nije bognašto, trebala bih očistit kameru..blabla.
Malo mi je žao, ali opet ne puno, pamćenje mi je nadohvat ruke, u glavi je bolja kamera, ona snima bez prestanka. Intuicija....pa mirisi...mirise ne možeš snimit..miris štale i sijena...neprocjenjivo...objasnit ću :))
Upravo na to sam mislila kad sam htjela spomenut jednu lijepu stvar koja mi se desila ovo ljeto, odmah poslije jedne tužne...naime, našla sam prije skoro mjesec dana u šikari, bačeno mače, ako je imalo niti dva tjedna...vikalo je iz svega glasa..bar dva dana je mačić proveo na ekstremnim tmperaturnim uvjetima...tamo di sam ga našla u radijusu od 50metara nije bilo mačke ni mačića...poživio je tjedan dana, iako smo radili što smo znali i umjeli... jedino me je grizlo što je mačić uginuo dva dana nakon što sam otišla na more, jer sam se fakat nadala da se mali diže na noge..makar u jednu ruku možda je bolje da nisam bila tamo...:((((
Ali desilo se nešto što je barem malo ublažio jad radi mačića...kad sam se vratila s mora, idući dan su moji našli dva mačića čupava, mirna i zbunjena ko da su se upravo probudili, kako sjede u dvorištu.
Prošla su 2tjedna, mice su dobro, živahne su i dobro papaju, počele su jesti meso. Imaju i svoju dudu za mlijeko, čiji je vrh već par dana visio koliko su ga žvakale. Obožavaju se zavlačiti u obuću, pentrati se po hlačama itd. Imaju miris po štali i kravama, iako štale vidjele nisu (možda jesu prije?) :))
Nemamo pojma tko ih je donio, ali u svakom slučaju, dobro je napravio, valjda mu je bilo jasno da nije nikakav trošak pustiti mače da živi na sisi, ne? Pa da poživi malo , pa ga nakon toga odvezeš nekud, pokloniš nekome...nije li to puno humanije napraviti nego ono?
evo mojih 'čučeka'..šmrde po kravama mice..
< | rujan, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Postoji taj neki dio mene koji bi do vječnosti filozofirao. Ne znaju svi za taj moj dio, ponekad izađe na svjetlo dana kao kakav biser. Ponekad čak i napravim nešto pametno... Ne volim taj svoj dio svijesti uvijek, ponekad me opterećuje, i uopće nije sexy, ali bez njega ne mogu.
Ovdje iznosim ponešto od svega.
U horoskopu sam strijelac, kao i u podznaku.
''I misao koja je zarobljena, kopni i tuguje.
Sputana misao, baš kao i zarobljena voda,
u toj sputanosti svojoj, ne dokazuju čari slobode.
Nesputane, teku voda i misao.
Misao ka vječnosti, a voda ka drugom agregatnom stanju.
U kretnji je čar slobode.
(blade777)
''Dobro se vidi samo srcem. Bitno je očima nevidljivo''
A.de Saint Exupery,Mali princ
''Koliko voliš sebe toliko popravljaš svijet oko sebe''
ksenija
''Anyone who is not on your same evolutionary and spiritual frequency will distance himself from you, while those who are on the same frequency as you will come closer to you. You will see how amazing it is to discover that everyone who needs to be by your side will ultimately appear in your life in the most spontaneous and divine manner. That's how powerful the mind is! "
Ricky Martin
''Prirodna osjetljivost za ono što je dobro i za ono što je loše najbolji je navigator za sve naše postupke i odluke. Prirodno klijanje vlastite senzitivnosti - ako se smijem tako izraziti - neusporedivo je učinkovitije od bilo kakvih autodestruktivnih i umjetnih pokušaja da "budem bolji". Stvari koje činimo ili ne činimo vrlo su često suptilni ispušni ventili čija zamjena drugim suptilnim ispušnim ventilima zapravo znači vrtnju ukrug; unutarnje povećanje osjetljivosti za određene pojave u nama i izvan nas jedino je pravo i trajno rješenje svih naših kriza svijesti.''