sjenovita strana mog uma

petak, 07.10.2011.

Tijelo zna

Imam filing da je glavno deblo za spoticanje većini ljudi (a pog.ženama koje su često toga svjesnije nego muški pa svejedno..)..to što se nered u glavi pokušava svesti na najmanju mjeru pokušajima uvođenja dodatne kontrole u čim više segmenata u životu. Manija pospremanja,preslagivanja, proučavanja već proučenog...itd..

Jučer sam (uglavnom !) bila u punom zamahu snage,psihički metabolizam je bio brz i učinkovit,a danas ka da je utihnuo.... Osjećala sam se ko da u glavi imam slamu,ali je svejedno u meni tiho tinjao gnjev.

Ovaj put sam odlučila svoj problem ne riješiti drukčijim jelovnikom, bojom kose, pristupom, novim briljantnim 'idejama',...(**sad bih spomenula kako nas naši časopisi uredno podučavaju kako riješiti manjak strasti u krevetu;kupite novo rublje,da ne nabrajam, a psihički zastoj,melankolija i malodušnost se zasigurno rješavaju kupnjom novih zastora....malosamskrenula s teme,ali ne previše!)
Kojiput kod takvih trenutaka,odlučim namjerno ne mijenjati ništa, sve kako bih isprovocirala psihički pomak. No to mi rijetko uspije.

Nego..Zaustavila sam se ispred provedbe jedne odvažne stvari (to je prvobitno psihička stvar), i pola rješenja je već ležalo u tome što sam pravovremeno zastala i osluhnula osjećaj iz duše (ili možda iz tijela?)
Izgleda da takve stvari spontano se pojave ili ne pojave....dogodi se kad si spreman....da nešto promijeniš. Meni je obično uspijevalo otprilike iz stopedesetog pokušaja, vjerojatno to rješavam umom a ne srcem pa onda sve završava s gnjevom,ljutnjom i tugom. Pa razdorom...i onda ukrug....

Shvatila sam da želim provoditi minimalno vremena s osobama koje......kojima ni par pravih, a ni bujice riječi nisu dovoljne da me shvate, i opasno mi potkradaju energiju...
Ne mogu nekoga mijenjati svojom voljom. Jer svede se na provociranje, (kad si dam oduška).
Ako uspijem to promijenit, bit će to za mene velik korak naprijed. Um je dosad htio pomoći nekim osobama tisuću puta..al nasjela sam tisuću puta na njihovo 'zavođenje'.
To je to kad zaglaviš u 'arhetipu dobre vile'.
Sve što ja zapravo radim, je to da se trudim za svoje vampire pribaviti čim bolju i zdraviju krv, a zavaravam se da to činim sebi.
Ovdje na blogu nitko nikome ne može popiti krv.

I tako je to...
Poanta; ovaj put sam dopustila da me puki osjećaji pouče. Nije mi bilo potrebno dovoditi se do ruba psihičke izdržljivosti.
Ono što sam nekad gledala kao puku psihičku 'mučninu',monotoniju, sad gledam kao znak...da se nešto dešava,a da to nije zavaravanje. A ja trebam osluhnuti što je to, čega se rješavam....što treba provesti.
Jer kad je osjećaj očit u tijelu, onda znači da smo spremni da ga poslušamo.

p.s. Kupila sam jučer knjigu Christiane Northrup 'Žensko tijelo,ženska mudrost', čini mi se da ću je progutat ubrzo...:)))

Lažem, plakala sam jučer i proživljavala agoniju,daleko od toga da sam funkcionirala, ai barem sam imala osjećaj da se uistinu nešto događa,da se krećem...

<	listopad, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Prosinac 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (10)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (10)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (6)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (15)
Svibanj 2010 (13)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (10)