sjenovita strana mog uma

nedjelja, 17.07.2011.

Zašto neke loše stvari ponavljamo, a neke provalimo otprve?

Kako ste, idući kroz život, znali što je za vas dobro, a što...pogrešno, jalovo, ?
Jeste li osjetili nagon da napravite neke stvari , iako su već od okoline 'utvrđene' kao -ne-plodonosne? I iako, toga svjesni, nešto vas je vuklo da ih napravite 'pa ste mirni s tim', onaj neki ludi nagon 'moram to proći iz nekog razloga iako se ne čini povoljno, sad ili nikad'..?
Kakve misli su vam prolazile glavom, jeste li bili svjesni nagona koji vas je vukao na to? Da učinite nešto što će škoditi vašem zdravlju, dostojanstvu, nešto destruktivno? Da uzmete drogu, sexate se bez zaštite s tipom koji izgleda ko da ima sidu, nasilni dečko, dečko koji nije baš sunce a niti vas privlači a ipak idete k njemu,
ili pak neke neke površne stvari koje se na prvu sekundu čine kao instant rješenje iako ste svjesni da ne vrijede, koje naizgled obećavaju....npr.služili ste se tijelom da dobijete naklonost ili neku korist, dali ste priliku nekome da vas iskoristi na neki način, napravili nešto što se kosi s vašim senzibilitetom i osobnosti..? Činili ste sve što se tražilo, da budete popularni? Osjećali ste se usrano od samog početka zbog toga, ali ste pohrlili k tome?

A s druge strane, jeli postoje neke stvari koje su se pojavile pred vama kratko, baš ko i ove prve , ali vi se našli više kao indiferentni promatrač, i odmah ste na prvi pogled na tu stvar osjetili onaj veliki minus nasred srca..i ta stvar vam se učinila prozirna, nije vas privlačila? Ili vas je privlačila jednu sekundu a vi ste osjetili onaj znalački....'to je samo privid, ne leži tu nikakva radost', ili pak-.......dobijete ogromni znak stop, nešto vas trajno blokira, veeeliki alarm---i glas koji kao da govori- ''ne, not this time''provalila si ti to već odavno'' a to su zapravo stvari koje su se pred vama našle prvi puta?

Odakle filing, koje stvari trebam proći, a koje ne? pričamo o nepovoljnim stvarima....
Te neke stvari sam napravila iako sam osjećala da nisu plodonosne, i kao da sam toga bila svjesna, a radim ih jer mi nešto šapuće na uho da ih ipak napravim, ko da mi je to u programu.

Mene sad muči, zašto neke loše stvari recimo uradim iako znam da su loše, a neke me ne privlače iako obje radnje obećavaju navodno neki užitak ili bijeg od nečega?

U nekim dramatičnim trenucima svog života, u nestabilnim razdobljima, neke stvari koje bi me mučile bih uspjela odrezati. I to zato jer sam čula jasan glas u glavi. Čisti instinkt. Neke stvari sam morala sasjeći, prekinuti s njima jer su me vodile u slijepu ulicu. I to mi je bilo jasno nacrtano u glavi. A ja sam tip koji se često zna kolebati, oko raznih stvari.
I još pamtim te trenutke, te glasove u glavi, velika upozorenja, kada hitno prestati.
I to je bilo, kažem u razdobljima kad sam bila emocionalno tupa; ali upozorenja su bila vrlo emocionalna, vrlo dirljiva. Kažem, u takvim momentima osjetiš snagu i potporu iznutra koje inače nisi svjestan, koju svi pokušavamo dostić non stop, radi koje odlazimo meditirati, odlazimo u prirodu, molimo i sl...
Osjetila sam tada da nisam sama, ogromnu porciju snage i smisla i svrhe, kaj je u ono vrijeme, ruku na srce, za mene bio poprilično egzotičan osjećaj.

Jedno od najljepših (i jedno od najvažnijih) ohrabrenja koja sam ikada primila od same sebe....bilo je ovako....'zašto ne vjeruješ da za tebe postoji nešto bolje, a brighter path? Riskiraj, odbaci to od sebe, teško ti je vidjeti s ove pozicije, znam, ali postoji za tebe nešto, vjeruj mi, nešto bolje, vidjet ćeš....'' evo otprilike je išao moj glas u glavi, koji je došao kao hitno upozorenje i znala sam da ga moram poslušati sada jer mi se rijetko kad taj glas tako izravno obraća.....znate, ono...znate nešto i sami o nekoj temi, ali poslušate tek kad vam netko od povjerenja kaže isto da vam potvrdi.

Eto, taj glas predstavlja čudo moje psihe. Kao da postoji nešto što nas gura....a da to nije ego ili sistem....i to kao da nisam bila ja sama. Jeli to bio moj vodič? jer fakat imaš osjećaj da to nisi ti sam, eto kao da mi je to rekao neki...Bog koji sve zna. Htjela sam reći psihijatar, ali usporedba ipak ne valja.


****-možda se nekome činim da otkrivam toplu vodu, ali sam pokušavam koristiti čim manje pretpostavki u svojim zaključcima na temelju narodnih predaja i pročitanih stvari. Pokušavam sama nešto skužiti...i 'zato' jednostavno nije prihvatljiv odgovor.

<	srpanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Prosinac 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (10)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (10)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (6)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (15)
Svibanj 2010 (13)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (10)