sjenovita strana mog uma

četvrtak, 13.01.2011.

Svjesnost

Često sam u dvojbi (i još uvijek u fazi pronalaženja rješenja na taj problem). Navedene stvari mene muče, kako biti a ne biti, i onda skužim da je to neprirodno, i nemoguće.

Kad nas nešto muči, (kad se osjećamo nedostatni iz nekog vanjskog razloga) mi smo najčešće u dvojbi- treba li to raščistiti koliko je moguće, odbit ić dalje bez učenja (rjeđa, malo teža ali zato bolja opcija),
treba li podgurat pod tepih ('ić dalje') … imam osjećaj da tako radi 80posto kugle zemaljske..a da nije svjesno.

Ili je bolje ignorirati i metodom supstitucije zamjenit 'prljave' i 'nepoželjne ' misli , onim baršunastim i finim..? (to je savjet iz jedne knjige za samopomoć koju sam pročitala još u srednjoj, koja je tada bila pravo otkriće.) Znači zatvoriti oči, glumit anđela. I onda ćeš privuć anđele. Rac-ku. Privuć ćeš strvinare i iskorištavače, ako ćeš bit slijep..to je zakon.
Ali tijekom života uvijek pokupimo nešto takvih osoba, neki više neki manje. Koji se nisu pokazali baš kvalitetnima, jel'.
Jebiga, znanje je najjače iz prve ruke. Tuđe 'ruke' pomoći najčešće posluže tek da potvrde ono što smo naučili iz vlastitog iskustva.
Pojave se nekako u pravo vrijeme, kad nam treba, čak i nepozvane.

Koliko god sebe zavaravali da nas to nešto, ili taj nešto ne muči,…e pa muči nas, ako se ponavlja opetovano.
Ne mislim da bi zbog ljudi koji nas povrjeđuju i ubijaju u pojam svojom površnošću, bezosjećajnošću, tupošću, gramzljivošću, itd., trebali hodat svijetom nabrijani i gnjevni.
Čak ne mislim da bi ih trebalo mrziti, ni osvećivat se.

Mislim da je takve ljude dovoljno jednostavno- okarakterizirati.
Feelingom, riječima, kako god. Otprilike onom visprenošću kojom bi okarakterizirali mokru klupu u parku (nemreš sjest na nju), ili pak pseće govno (nije pametno ugazit).
Znači, vidjet kakav je taj netko, pa
Skužit,primit na znanje, pa onda vidjet što ćeš s tim i hoćeš li uopće nešto s tim.
Ne mislim dakle da bi trebalo stvari rješavat primjenom sile, nasiljem i osvetom…ne. To je nisko, na koncu, glupo. Ali kad i osjetimo poriv za tim, ne valja ga negirati, jer bi fakat jednog dana netko mogao ni kriv ni dužan završit ubijen, .

Moram ipak priznat da s vremena na vrijeme osjetim snažan (uglavnom potisnut) poriv da nekog zakoljem, zapravo, najčešće mi se takav osjećaj javi u snu. Na sreću ne često…ali..
Želja za klanjem se ipak ne osnosi na navedene koji me ubijaju u pojam površnošću, (to bi ipak bila malo neprikladna reakcija), već na par težih slučajeva, sva sreća da ih nemam puno.
Jesam li ja zbog toga negativna osoba?
Nemojte mi samo reć da nikad niste priželjkivali da nekog fizički napadnete i... da mu nanesete teške ozljede.
U Japanu, ili negdje, ne sjećam se točno, je krenuo poseban klub, u koji dolaze ljudi koji boksaju i pritom zamišljaju da boksaju svog šefa.

Samo hoću reći da nije dobro glumit da su nam neki ljudi i stvari slatki i dragi, ako nisu, jebiga. Ili ako je netko treći rekao tako.
Mislim, možete glumit, ali nemojte popušit.
Nemojte pušit ništa što ne želite, što vam društvo servira.
Očekujte od ljudi odanost i dosljednost, tražite takve ljude.
Budite mudri i ne očekujte od 'pčelica Maja' 'too much'.

<	siječanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Prosinac 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (10)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (10)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (6)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (15)
Svibanj 2010 (13)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (10)