sjenovita strana mog uma

ponedjeljak, 22.03.2010.

Zašto? Jednom mi je netko rekao da, kad neznaš što bi rekao, a osjećaš da si prepun svega, najbolje je počet pisat,a ruka će sama nastavit. Bitno je početi, pustiti...ruka će sama nastaviti. Moj prvi pravi post je počeo pomalo melankolično,ali to je stanje u kojem sam sada.. Začudo, ne bih rekla da sam usamljena, zapravo neznam jesam li, ali znam da vjerojatno nebih trebala biti. Možda je problem u tome što često zastajem, umjesto da se ne osvrćem...može li život ikada biti toliko dobar da se nebi morali osvrtati? Je li ima u preispitivanju samih sebe ičeg dobrog,zapravo? Zašto se čovjek uopće dovodi u situaciju da se mora preispitivati? Valjda zato da bi korigirao sto ne valja, jer je nesavršen. Ili možda jer ga je natjeralo nezadovoljstvo sobom. Nažalost, ni ja neznam točno što je potaknulo moje preispitivanje. Vjerojatno, nezadovoljstvo sobom, a ne neki gorući problem u meni ili oko mene na koji mogu utjecati. Znala bi da je tako. Zašto se čovjek nebi preispitivao svakodnevno, i uveo to kao neki dnevni ritual, poput pranja zubi ili peglanja veša za posal,ili tako nešto? Sigurna sam da bi se spriječile mnoge zbunjujuće, često i mučne situacije...
I tako...Koliko će trajati ovakvo stanje,raspoloženje,sa tim i moje preispitivanje, s čime će završiti? Hoće li mi pažnju odvući nešto izazovno, primamljivo i nezahtjevno?

Ma dala bi sve, ošišala bi kosu samo da mogu pronać jednu osobu, ili ona mene, koja će mi reći da razumije ovo što govorim...zašto me muče ovakve stvari? Nebi trebale, ta ja sam...u redu ko osoba,nisam ni ružna, čemu nezadovoljstvo..? Stvari su najbolje što u ovom trenutku mogu biti...balansiram nekako između svega. Hoće li ovo stanje otići samo od sebe? Hoće li mi netko reći da je ovo samo rezultat trenutnog bućkuriša kemikalija u mom mozgu,da se neka strpim? Možda biometeorološka prognoza ne štima? Ma nije, ma premlada sam...možda da prekontroliram hormone?
Možda je ovaj članak samo loš pokušaj, da raščlanim ovo i nađem.......
Našla sam kvar. Našla sam što me muči. Nezadovoljna sam što sam nesavršena. No da i nekim slučajem jesam...ne, ne, to je nemoguće, ne u ovom životu. Ne na planeti Zemlji.. I ja ovo obožavam. Obožavam boleštine u svojoj glavi...i one daju mom životu sok...a znamo da samo na vlažnom tlu nešto može proklijati, i stvari mogu cvjetati...;)) I zato...dobro je u glavi imat nešto čorbe...nešto uvijek može da se otkrije.

E da, i treba čovjek cijenit vremena, tj. trenutke kad se fizički osjeća dobro, kad ga ništa ne boli. Tad nas nešto najčešće počne smetat.. ;)

	ožujak, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Prosinac 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (10)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (10)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (6)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (15)
Svibanj 2010 (13)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (10)