Sjaj Oriona
12.12.2011., ponedjeljak
|
Neke stare posvete SUSRET Štovanom prijatelju Roku Ovdi u zatišju svita di se još po horvatsku zbori di komin na starinsku gori i di se u agavu cvita naša san te prijatelju horvatsku zborit rič di vragu umom lomiš bič utonuv u sunčanu aleju Neka, ovdi nan je stat i ovdi nan je mrit dok se u uri lomi sat i sat Bog i sriću more nan dat oli od lovora cvit a more nas plakat, plakat mat. Pero Mioč U Novigradu, 22. rujna 1971. SONET DRAGOM ROKU Do sjajnih nam zvijezda treba samo doskok ali tko će dići svoju tešku nogu kad u travi na nas vreba ljuti poskok a nebo ti bliže zemlji nego Bogu pri dnu našeg stabla leži hladna bradva a srca se naša njišu kao voće i sunce nas reže kao britva na dva a u svakom dijelu traje carstvo zloće zašto smo se tako približili ruži kada nismo znali ljubiti ni gristi ostali smo tako u dolini. uži kao hladna bedra nerotkinje, čisti a mogli smo ruže kao žito žeti da smo znali biti da smo znali htjeti. Luko Paljetak Novigrad, 22. rujna 1971. SONET DRAGOM ROKU DOBRI Još ćemo mi piti; još ćemo u zoru teturat pijani puni čarnih tmica i, krcati mijena, još ćemo u moru prati grješne noge, miti grješna lica; još ćemo pregazit mnogu tamnu goru i proći će zime ledne preko klica; umuknut će mnogi glasovi u koru starih prijatelja. Samo jedna žica na nečijoj harfi još će titrat dugo i drhtati poput uspaljene žene; sinovi će naši ljubit nešto drugo, ali neće biti ni Tebe ni mene. Mi ćemo tad biti samo neki oci što su se odali lirici i boci. Momčilo Popadić Zadar, 14. siječnja 1972., Buffet „Učka“ pri biteru NESABRANI SONET Zločesti za vazda, a zauvijek dobri, vjerujemo malo jer smo puni nade bjesomučne. Žice, gluposti, ograde okružuju pamet. Da je biti kobri sličan, znao bi po čemu otrov mrski prosipati. Znao bi kako samoća grkom čini slatka i nedužna voća. Znao bi kako su i pitomi – drski! Zločesti za vazda, vješti samo peru, uljudno nosimo sve te naše križe, smijemo se ljupko dok nam kožu deru, pa se mi penjemo – oni idu niže. A zauvijek dobri, zločesti za vazda, sjemenu smo nekom barem jedna brazda. Momčilo Popadić Zadar, 11. 04. 1986. |
- 12:08 - Komentari (6) - Isprintaj - #
Studeni 2014 (2) Listopad 2014 (3) Rujan 2014 (2) Svibanj 2014 (1) Studeni 2013 (1) Kolovoz 2013 (1) Srpanj 2013 (1) Svibanj 2013 (1) Travanj 2013 (2) Ožujak 2013 (4) Prosinac 2012 (3) Studeni 2012 (5) Listopad 2012 (3) Rujan 2012 (1) Kolovoz 2012 (4) Srpanj 2012 (1) Lipanj 2012 (2) Svibanj 2012 (1) Travanj 2012 (2) Ožujak 2012 (2) Veljača 2012 (1) Siječanj 2012 (2) Prosinac 2011 (2) Studeni 2011 (1) Listopad 2011 (1) Kolovoz 2011 (2) Srpanj 2011 (2) Lipanj 2011 (4) Svibanj 2011 (13) Travanj 2011 (14) Siječanj 2011 (25) Prosinac 2010 (11) Studeni 2010 (9) Listopad 2010 (19) Rujan 2010 (17) Kolovoz 2010 (27) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
U ovom blogu, kojega nazvah "Sjaj Oriona", želja mi je, prije svega, prezentirati svoje pjesme koje sam već ranije napisao ili ću ih u tijeku trajanja ovog mi bloga, napisati. Prevladavat će ipak moji davnašnji, sadašnji i budući soneti. Uz njih, ponekad ću posegnuti i za kakvom svojom poetskom prozom. Dakako, zamolio bih sve one koji su pjesnički nastrojeni, da uzmu učešća na stranicama ovog mi bloga. Svaki je dobronamjerni suputnik itekako poželjan, jer bez njih, više ili manje darovitih, napor bi ovaj moj bio gotovo uzaludan. Sjaj Oriona |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||