Prvi put čitam stihove ovih zanimljivih soneta, posvećenih tebi, grandiozni pjesniče života, prijatelju mi dobri. Rodoljublje, životno koračanje gudurama, klancima...Visoko uzdignuto čelo i hrabro podnošenje usuda. Oda prijateljstvu. Pjesničkoj veličini.Istom svjetlu. Istom trnju. Graditeljstvu i ostavštini.
Kako nas ljude na svim zemljopisnim paralelama i meridijanima, visinama i dubinama muče isti, slični, gori i najgori problemi!.
Kako su mi bliski ovi soneti glede poruka, prije svega, i čvrstine prijateljstva, utjehe i poticajnosti!
Roko moj, nisi uzaludno koračao ulicama svoga grada, stazama svoga Žirja! Ostavio si i ostavljaš neizbrisivo rezbarje i otiske u liticama Velebita i Glavice žirjanske, uznose te prijatelji i čitateljiu dlijetima... Ne zaboravi, mnogi traže tvoje knjige soneta (i ine) u knjižnicama i uče, nadahnjujući se... Od tog mnoštva samo je mali broj onih koji svoje divljenje i priznanje iskazuju.
Pa to je ljudski, ovozemaljski, zor, zar ne!?
"...di vragu umom lomiš bič..." "...a mogli smo ruže kao žito žeti..." "...sinovi će naši ljubit nešto drugo... "...sjemenu smo nekom barem jedna brazda..."
VRIJEDI PISATI ŽIVEĆI...VRIJEDI ŽIVJETI PIŠUĆI...
14.12.2011. (11:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stvarno vrijedni soneti posvećeni cijenjenom pjesniku,....evo ja sam pokušala nešto izmijeniti, onako kako ste me savjetovali....malo sam ovu pjesmu izmijenilas pa evo komentirajte što bih još mogla popraviti, vrijeme je da pod stare dane idem ponovo u školu....>:)
Ovim perom mogla bih...
Ovim perom mogla bih, pretakati najsvetije riječi, kao neiskušano vino ispijati i umrijeti u sreći.
Ovim perom mogla bih, sitne stihove vesti, prenoseći neiscrpnu nit, k`o znani tkalac, upredati i plesti...
Ovim perom mogla bih, tkati tisuće ovjekovjećenih riječi, upredati u stihove slavne mogla bih se i utopiti u sreći.
Ovim perom mogla bih, a`l opijena slutim, da opijenost obostrana nije,otrežnjena to i ćutim.
17.12.2011. (23:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesma loza – Ivane Vidoviću, sjajni pjesnički duše i prijatelju mi vrli, za ovu tvoju fascinantno napisanu impresiju zaslužio si sve pohvale moje, ali i svekolikoga bijeloga svijeta! Bože, s koliko si samo spisateljskog umijeća i raskošno-stvaralačkog duha visoko uzdigao vječnu ljepotu pjesništva koje nas je i jednog i drugog definiralo da mu, nazočnom u svakoj pori našega žića, nikada nećemo uzmoći umaknuti, htio to tko ili ne; htjeli to mi sami ili ne …
Hvala ti i Aleluja za nas i za vječnu poeziju!
jedna duša a nas dvoje, poštovana pjesnikinjo Ana Petrović, kada sam vas, ono nedavno, uputio da se okušate i u vezanom stihu pisati svoju poeziju, nisam vam, time, sugerirao da svoje ranije pjesme, napisane u slobodnim versima, prepjevate u vezane. Ostavite ih vi onakvima kakvi jesu, tim prije, jer su već i objavljeni u onom svom ranijem ruhu. A vezanim pak stihovima pišite neke nove pjesme; naravno, ako vam se učini da je pravi trenutak za takvo oblikovanje tematike kojom ste zaokupljeni…
Ali, ovo što ste uradili s pjesmom „Ovim perom mogla bih …“, neosporno je napredak kako u smislu neposredna poetskog iskaza, tako i u smislu ritma koji je, rekao bih, ritmičniji i protočniji, no još uvijek nije onaj i onakav, kakav bi, zapravo, trebao biti. Stihovi su, zbog nejednake im dužine, jošte ponešto aritmični.
Naime, pjesma se može i na ovaj način napisati, te, kao takva, može biti i prihvatljiva. Međutim, za ovu se vašu, prepravljenu, takvog što, ipak, ne bi još moglo reći. Jer joj nedostaju stihovi istog broja slogova i, na određenim mjestima, cezure, odnosno stanke ili pauze. Ali, to je već pitanje „Teorije književnosti“, kojih ima više u nas iz pera različitih književnih teoretičara, a od kojih je, svakako, najpoznatiji Milivoj Solar.
Pa, pošto i ja imam, evo, iznad računala na polici priručnih mi knjiga, njegovu, Solarovu, „Teoriju književnosti“ u izdanju zagrebačke „Školske knjige“ iz 1981. godine, i vama bih je, također, preporučio, ali – prošireno, novije njeno izdanje …
Hvala vam na pohvalnoj ocjeni stihova, odnosno onih nekih soneta poznatih i priznatih pjesnika i mojih studentskih kolega i – sretno vam u životu i u pjesnikovanju!
18.12.2011. (19:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi moj Roko, Primi i od mene spomen-pjesmicu na naše virtualno prijateljevanje u ovim našim poznim godinama. Premda nisam ranga Tvojih dičnih poštovatelja, koji Te svojim stihom darovaše i hvališe, od srca je. Tvoj Sven Adam Ewin
ROKU DOBROM OD SVENA ADAMA EWINOG
(Za dragu uspomenu)
Obojica su se htjeli Na vrh Olimpa popet'. U virtuali se sreli U Virtuali će opet.
U Zagrebu, 20. 12. 2012.
20.12.2011. (21:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Na uštrb pravilne slogovne dužine u pjesmi, ali zato možda ritmičnije. Ti sam odluči. Za ovu vrstu glazbe znam da imaš apsulutni sluh. Ni Cesarić nije pretjerano robovao strogoj metrici, upravo iz tih razloga.
20.12.2011. (23:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala vam na konstruktivnoj kritici. Slažem se s Vama jer i meni je sonet najljepši pjesnički oblik no treba mi još puno dok dođem do tog savršenstva. Ja sam počela sa pjesmama u prozi, davno, još u osnovnoj školi. Gotovo 30 godina nisam ništa pisala, odabrala sam zanimanje koje je potpuno suprotno od književnosti, bilo kakve kreativnosti ili umjetnosti, no prije godinu dana sam počela ponovno pisati. Vidim da sam u tih godinu dana čak i napredovala i moram nastaviti jer pisanje mi je lijek i bijeg od često sumorne stvarnosti. Čak i pripremam manju zbirku mojih pjesama koju planiram onako neslužbeno objaviti i podijeliti prijateljima. Možda za koju godinu i objavim koju zbirku. Vi biste mi bili super lektor, za sada mi je to kolegica s posla koja se pod moraš prihvatila lektorstva i na čemu sam joj zahvalna. Spomenuli se Jesenje veče A. G. Matoša. To mi je jedna od njegovih najboljih pjesama! Lijep pozdrav i sretan Vam Božić.
25.12.2011. (14:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Prvi put čitam stihove ovih zanimljivih soneta, posvećenih tebi, grandiozni pjesniče života, prijatelju mi dobri.
Rodoljublje, životno koračanje gudurama, klancima...Visoko uzdignuto čelo i hrabro podnošenje usuda.
Oda prijateljstvu. Pjesničkoj veličini.Istom svjetlu. Istom trnju. Graditeljstvu i ostavštini.
Kako nas ljude na svim zemljopisnim paralelama i meridijanima, visinama i dubinama muče isti, slični, gori i najgori problemi!.
Kako su mi bliski ovi soneti glede poruka, prije svega, i čvrstine prijateljstva, utjehe i poticajnosti!
Roko moj, nisi uzaludno koračao ulicama svoga grada, stazama svoga Žirja! Ostavio si i ostavljaš neizbrisivo rezbarje i otiske u liticama Velebita
i Glavice žirjanske, uznose te prijatelji i čitateljiu dlijetima...
Ne zaboravi, mnogi traže tvoje knjige soneta (i ine) u knjižnicama i uče, nadahnjujući se... Od tog mnoštva samo je mali broj onih koji svoje divljenje i priznanje iskazuju.
Pa to je ljudski, ovozemaljski, zor, zar ne!?
"...di vragu umom lomiš bič..."
"...a mogli smo ruže kao žito žeti..."
"...sinovi će naši ljubit nešto drugo...
"...sjemenu smo nekom barem jedna brazda..."
VRIJEDI PISATI ŽIVEĆI...VRIJEDI ŽIVJETI PIŠUĆI...
14.12.2011. (11:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jedna dusa a nas dvoje
Stvarno vrijedni soneti posvećeni cijenjenom pjesniku,....evo ja sam pokušala nešto izmijeniti, onako kako ste me savjetovali....malo sam ovu pjesmu izmijenilas pa evo komentirajte što bih još mogla popraviti, vrijeme je da pod stare dane idem ponovo u školu....>:)
Ovim perom mogla bih...
Ovim perom mogla bih,
pretakati najsvetije riječi,
kao neiskušano vino
ispijati i umrijeti u sreći.
Ovim perom mogla bih,
sitne stihove vesti,
prenoseći neiscrpnu nit,
k`o znani tkalac, upredati i plesti...
Ovim perom mogla bih,
tkati tisuće ovjekovjećenih riječi,
upredati u stihove slavne
mogla bih se i utopiti u sreći.
Ovim perom mogla bih, a`l opijena slutim,
da opijenost obostrana nije,otrežnjena to i ćutim.
17.12.2011. (23:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
maslinapjesma loza – Ivane Vidoviću, sjajni pjesnički
duše i prijatelju mi vrli, za ovu tvoju fascinantno napisanu
impresiju zaslužio si sve pohvale moje, ali i svekolikoga
bijeloga svijeta! Bože, s koliko si samo spisateljskog umijeća
i raskošno-stvaralačkog duha visoko uzdigao vječnu ljepotu
pjesništva koje nas je i jednog i drugog definiralo da mu,
nazočnom u svakoj pori našega žića, nikada nećemo uzmoći
umaknuti, htio to tko ili ne; htjeli to mi sami ili ne …
Hvala ti i Aleluja za nas i za vječnu poeziju!
jedna duša a nas dvoje, poštovana pjesnikinjo
Ana Petrović, kada sam vas, ono nedavno, uputio da se
okušate i u vezanom stihu pisati svoju poeziju, nisam
vam, time, sugerirao da svoje ranije pjesme, napisane
u slobodnim versima, prepjevate u vezane. Ostavite ih vi
onakvima kakvi jesu, tim prije, jer su već i objavljeni u
onom svom ranijem ruhu. A vezanim pak stihovima pišite
neke nove pjesme; naravno, ako vam se učini da je pravi
trenutak za takvo oblikovanje tematike kojom ste zaokupljeni…
Ali, ovo što ste uradili s pjesmom „Ovim perom mogla
bih …“, neosporno je napredak kako u smislu neposredna
poetskog iskaza, tako i u smislu ritma koji je, rekao bih,
ritmičniji i protočniji, no još uvijek nije onaj i onakav,
kakav bi, zapravo, trebao biti. Stihovi su, zbog nejednake
im dužine, jošte ponešto aritmični.
Naime, pjesma se može i na ovaj način napisati, te, kao
takva, može biti i prihvatljiva. Međutim, za ovu se vašu,
prepravljenu, takvog što, ipak, ne bi još moglo reći. Jer
joj nedostaju stihovi istog broja slogova i, na određenim
mjestima, cezure, odnosno stanke ili pauze. Ali, to je već
pitanje „Teorije književnosti“, kojih ima više u nas iz pera
različitih književnih teoretičara, a od kojih je, svakako,
najpoznatiji Milivoj Solar.
Pa, pošto i ja imam, evo, iznad računala na polici priručnih
mi knjiga, njegovu, Solarovu, „Teoriju književnosti“ u izdanju
zagrebačke „Školske knjige“ iz 1981. godine, i vama bih je,
također, preporučio, ali – prošireno, novije njeno izdanje …
Hvala vam na pohvalnoj ocjeni stihova, odnosno onih nekih
soneta poznatih i priznatih pjesnika i mojih studentskih kolega
i – sretno vam u životu i u pjesnikovanju!
18.12.2011. (19:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sven adam ewin
Dragi moj Roko,
Primi i od mene spomen-pjesmicu na naše virtualno prijateljevanje
u ovim našim poznim godinama.
Premda nisam ranga Tvojih dičnih poštovatelja, koji Te svojim stihom darovaše i hvališe, od srca je.
Tvoj
Sven Adam Ewin
ROKU DOBROM
OD SVENA ADAMA EWINOG
(Za dragu uspomenu)
Obojica su se htjeli
Na vrh Olimpa popet'.
U virtuali se sreli
U Virtuali će opet.
U Zagrebu, 20. 12. 2012.
20.12.2011. (21:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sven adam ewin
Prva dva stiha mogu biti u varijanti:
"Obojica su htjeli
Na vrh se Olimpa popet'."
Na uštrb pravilne slogovne dužine u pjesmi, ali zato možda ritmičnije.
Ti sam odluči.
Za ovu vrstu glazbe znam da imaš apsulutni sluh.
Ni Cesarić nije pretjerano robovao strogoj metrici, upravo iz tih razloga.
20.12.2011. (23:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kolumna jedne superžene
Hvala vam na konstruktivnoj kritici. Slažem se s Vama jer i meni je sonet najljepši pjesnički oblik no treba mi još puno dok dođem do tog savršenstva. Ja sam počela sa pjesmama u prozi, davno, još u osnovnoj školi. Gotovo 30 godina nisam ništa pisala, odabrala sam zanimanje koje je potpuno suprotno od književnosti, bilo kakve kreativnosti ili umjetnosti, no prije godinu dana sam počela ponovno pisati. Vidim da sam u tih godinu dana čak i napredovala i moram nastaviti jer pisanje mi je lijek i bijeg od često sumorne stvarnosti. Čak i pripremam manju zbirku mojih pjesama koju planiram onako neslužbeno objaviti i podijeliti prijateljima. Možda za koju godinu i objavim koju zbirku. Vi biste mi bili super lektor, za sada mi je to kolegica s posla koja se pod moraš prihvatila lektorstva i na čemu sam joj zahvalna.
Spomenuli se Jesenje veče A. G. Matoša. To mi je jedna od njegovih najboljih pjesama!
Lijep pozdrav i sretan Vam Božić.
25.12.2011. (14:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...