|
UN TEMPO
13.01.2014., ponedjeljak
Ilija CRIJEVIĆ, kastelan Sokola
Kastelan Ilija Crijević (lat. Aelius Lampridus de Cerva), dubrovački vlastelin, humanist, pjesnik i prozaist (1463-1520).
Prije imenovanja na mjesto kastelana Sokola, Ilija Crijević imao je prije, a i poslije buran životopis.
Kao trinaestogodišnjak poslan je na nauke u Rim (kasnije i u Ferraru). Osim erotske poezije istaknuo se i odama, elegijama, himnama, epigramima, epistolama.
Najplodnije njegovo književno razdoblje je ono rimsko (dio njegove književne ostavštine čuva Vatikanska knjižnica), tako da je u 22. godini života okrunjen lovorovim vijencem kao poeta laureatus, 1484. godine.
Tri godine nakon velike pjesničke slave, 1487., vraća se u rodni Grad. Iako se i dalje bavio književnim radom, obnašao je za Republiku određene poslove.
Oznake: Sokol
|
Za ovu prigodu spominjem onu 1505., kad je imenovan kastelanom Sokola.
Već je prije napisano kako takva 'čast' nije bila popularna, jer živjeti u osami najmanje šest, a najduže godinu dana nije bio nikakav izazov, a niti laskavi naslov.
U vrijeme imenovanja kastelanom imao je 47 godina.
Samotinja i dosada odvodila ga je na različita mjesta i područja pod njegovo paskom, ali i u ona koja to nisu bila, primjerice, Tabor – veliko tržište (danas bismo ga nazvali sajmištem, koje je plastično opisao dubrovački književnik Mato Vodopić), gdje je bilo stjecište trgovaca s obje strane granica i, dakako, radoznalih posjetitelja.
Sudbina je htjela da na tom mjestu primijeti zanimljivu ženu u koju se je zaljubio pjesničkom žestinom (otprije poznatom iz rimske ljubavi prema kurtizani Flaviji). Za razliku od mladenačke ljubavi, ova je imala za posljedicu tešku bolest.
Stjecajem okolnosti njegovateljicom kastelana Sokola postala je upravo ta žena, udovica i mještanka obližnjih konavoskih sela (možda i Dunava – ne znam).
Tek njegovateljica bolesnika, a predaja kaže lijepa udovica, postala je i istinska ljubavnica Ilije Crijevića.
Oznake: Sokol
|
Ženama je općenito, osim iznimno u slučaju bolesti, bilo zabranjeno ulaziti na Sokol pa su se ljubavnici posredstvom pratioca barabanta u tvrđi sastajali samo u gluho doba noći.
Tako bi to bilo potrajalo do njegova razrješenja da nije bilo zloće nekog barabanta, koji ga je prijavio Vijeću Republike. Crijević je odmah bio opozvan i vraćen u Grad, kao i nesretna udovica.
Dok je Crijević prošao bez kazne, trudnu udovicu su dodatno osramotili vodeći je Gradom u ritualnoj zloglasnoj sramotnoj procesiji o kojoj je prije ovdje detaljno napisano
https://blog.dnevnik.hr/silvanaurbs/2006/04/1620890774/grijesi-i-kazne-u-dubrovackoj-republici.html
i tako joj za svagda uništili život.
Crijević se je nakon toga zaredio za svećenika s profesurom na liceju i ostao manje više uzoran vlastelin do smrti 1520. godine.
Oznake: Sokol
|
SOKO GRAD
Monumentalna građevina – gradina poznata je u dubrovačkom kraju kao Soko kula i Soko(l) grad ili naprosto Soko.
Neovisno o nazivu do nedavno je za sve nas bila tek nijemim svjedokom preživjelih tisućljeća, raznih gospodara koji su joj mijenjali izgled i namjenu, ostavljajući pritom i tragove svoga bivstvovanja.
Ako se na temelju iskopina i pronađenih fragmenata uporabnih predmeta može gotovo sa sigurnošću zaključivati vrijeme, onda ova Sokolova starost seže unazad 4.000 godina.
Nalazi iz brončanog, željeznog, ranog i kasno antičkog doba, pričaju arheolozima, a oni nama o načinu življenja u njoj i oko nje, njezinom upotrebi i svrsi. Spominju se pritom i Iliri i Rimljani kad je Sokol bio gradina, potom Bizant i Duklja, kad je imao ulogu vojne utvrde. U svakom slučaju i neovisno o svrhovitosti, bilo iz obrambenih ali često i ekonomskih razloga vlastodržaca, Sokol je nastao u davnini kao svojevrsna čuvarica velikog konavoskog područja, ali i prijetnja neprijatelju. Uz ovu svoju ulogu, Solol je bio i utočište okolnom puku u često nestabilnim vremenima kojih je tijekom stoljeća bilo u izobilju od onih pljačkaških do elementarnih.
Sokol, kakvoga mi poznajemo izdignut je iznad gornjekonavoskog sela Dunave i to na 25 m visokoj stijeni, u i na stancu kamenu. Obrubljen je jakim mirina (zidovima), a unutarnji tlocrt potječe preuređen ili naslijeđen iz razdoblja Dubrovačke Republike zadnjeg korisnika te utvrde čuvarice. Datira od prije 350 godina (1670.) ili iz vremena njezinih teških materijalnih gubitka kad je Sokolovu uporabu i ulogu procijenila nesvrhovitim dodatnim troškom.
Ali da počnem od 1391., tj. prvog službenog spomena Sokola.
Zabilježeno je kako je tijekom srednjega vijeka imao ulogu grada (gradca), a ne samo obrambene kule-utvrde.
Visoko uzdignut, pomalo stožastog oblika bio je Sokol (i danas je) mjesto sa sjevera zaštićen visokim brdima i strmim liticama, odakle je pucao pogled ne samo na cjelovito područje Konavala već i šire, uključujući more s prostranstvom morske pučine.
Oznake: Sokol
|
Tijekom početka 15 stoljeća, u to vrijeme bogata Dubrovačka Republika, širila je i zaokruživala kupnjom i otkupom svoj teritorij na istok, sjever i zapad. Tako je 1419. godine kupnjom od Sandalja Hranića, bosanskog vojvode dobiven istočni dio današnjih Konavala zajedno sa Sokolom. Sedam godina kasnije, 1426., ovaj put od bosanskog vojvode Radoslava Pavlovića otkupljujen je i zapadni dio Konavala s Cavtatom.
Tom kupnjom u potpunosti Republika zaokružuje svoj istočni teritorij granicama koje su danas granice i RH.
Sokol je u njezinoj službi sve do 1670. korišten kao utvrda od najezdi razbojničkih hordi, hajduka i Turaka, a često i kao sklonište stanovnicima ugroženim takvim pljačkaškim naumima i učestalim pohodima.
Za takvu svrhu Republika je imenovala kastelana Sokola i slala barabante (vojnike plaćenike), koji su naoružani čuvali utvrdu i branili posjede. Biti kastelanom na izoliranom području Konavala, bez udobnosti doma, bila je svakom dubrovačkom vlastelinu gotovo kaznena zadaća. Ovo neovisno što se i u takvim uvjetima življenja, takvom okruženju i na takvom mjestu unutar Sokola nastojalo ostvariti neophodan uvjet za normalni život.
Mogu se i danas vidjeti, istina skučeni ali za takve uvjete pristojni prostori za boravak kastelana, odvojeni oni za vojnike (barabanate), potom alatnice i skladišta oružja i alata, cisterna s vodom, mjesto za stoku, osmatračnice, prostrana područja za topove i katapulte s još sačuvanim kamenim loptama. Najbliže okruženje Sokolu je bilo grobljansko mjesto nekad i danas.
Očuvani su pojedinačni stećci i kameni sarkofazi. Danas je to šire mjesno groblje s crkvicom Gospe od Sokola. Mislim da se ranija bogomolja zvala Crkva sv. Barbare.
Oznake: Sokol
|
Kad je nakon 250 godina Dubrovačka Republika svrhovito napustila Sokol, njegovo kamenje postalo je dragocjenim građevinskim materijalom Konavljanima. I pored takve vrste pustošenja prelijepe utvrde-grada, zadržali su se još vidljivima veliki dijelovi njegove unutrašnjosti (ponegdje tek gabariti), tako da je Sokol mogao biti valjano rekonstruiran i djelomično obnovljen sredinom 2013. godine, kao nova konavoska znamenitost i mjesto turističkih pohoda.
Naime, poslije velikog potresa 1667. i siromašenja Republike njegovom razornom snagom i učincima: smrću stanovnika, rušenjem objekata, utapanjem brodova i pljačkom ostataka, učinjeni su drastični ekonomski rezovi, a jedan od tih je bio i Sokol.
Knez Konavala u Pridvorju mogao je i nadalje upravljati prihodima od korištenja plodnosti konavoskih imanja, jer prijetnje od Turaka su uglavnom bile isključene pa je Sokol bio 1670.godine ostavljen i napušten usred brdovite pustoši.
Oznake: Sokol
|
Vidjeh ga najprije kao velebnu ruinu, vidjeh ga i tijekom obnavljanja, ali i sad kao obnovljenu povijesnu atrakciju.
Ono što je iznenadilo arheološke istražitelje i stručnjake je pronađeno bogatstvo nalaza raznih razdoblja njegove povijesti. Sve ili uglavnom sve to čuvaju njegove današnje prostorije.
Izvanrednom zvučnom kulisom naprosto hodate od jednog do drugog mjesta uz gotovo nestvarne zvukove udarca bata u željezo ili kam i jasno glasanje sokola po kojemu je i stekao ime. Kad jednom kročiš na Soko, a uz cjeloviti ugođaj vidljivoga i slušnoga, čini ti se kako se je vrijeme vratilo unatrag.
Ovladavajući uspon na tvrđu preko vrlo uskih i strmih kamenih skalina (stepenica) ukopanih u samoj kamenoj ljuti, polako uzlaziš do Sokolovih krajnjih visina. Tad sve postane drukčije, čarobno i nestvarno uz čudesni dojam kako više nisi na tvrdu kamenu. Štoviše, čini se kako s nekog nebeskog oblaka upijaš i uživaš svu ljepotu današnjih Konavala okruženu širokim prostranstvom i to tako intenzivnom puninom čiji gubitak neminovno osjetite silaskom u njegovo podnožje, kad ponovno stopalima osjetite mekano zemljano tlo.
Oznake: Sokol
|
12.01.2014., nedjelja
|
|
< |
ožujak, 2014 |
|
P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
|
|
|
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
|
|
|
Ožujak 2014 (12)
Veljača 2014 (60)
Siječanj 2014 (270)
Lipanj 2013 (1)
Veljača 2007 (128)
Listopad 2006 (60)
Rujan 2006 (85)
Kolovoz 2006 (169)
Srpanj 2006 (287)
Lipanj 2006 (383)
Svibanj 2006 (4)
Travanj 2006 (93)
Studeni 2005 (3)
Dnevnik.hr Gol.hr Zadovoljna.hr Novaplus.hr NovaTV.hr DomaTV.hr Mojamini.tv |
Opis bloga
teme iz dubrovačke prošlosti i sadašnjosti; istine i legende u riječi i slici; detalji bez nepotrebnog detaljiziranja, ali s uporištem u dokumentaciji; iverci...
potpisane fotografije su osobne i ne prenositi ih bez autorstva
- Ombla, najmanja rijeka Hrvatske
- Urote i urotnici - velika zavjera ili raskol plemstva
- Predbračni ugovori ili zalog sigurnosti
- Zločin i Kazna: trovačice i trovači
- Anica Bošković, pjesnikinja
- Šipan i Beccadelli
- Grijesi i kazne u Dubrovačkoj Republici
- Samostan Puncjela
- Najstariji grafit Mediterana
- Otok Mljet - Odisejev otok
- Tvrđava Lovrijanac kroz povijest i sadašnjost
- Laus
- Puljiška pjaca
- Brdo Srđ, naziv
- Pustjerna, legenda
- Masoni i Dubrovnik, dokumenti
- Duh Tarakanove u Skočibuhi, legenda (podnaslov)
- Tarakanova i Dubrovnik, povijest (podnaslov)
- Istine i legende - Skočibuha, podnaslov
- Gundulići/Bone, Skočibuha, podnaslov
- Ljetnikovac Skočibuha u Dubrovniku
- Dubrovački ljetnikovci
- Srpska pravoslavna crkva usred Dubrovnika
- Serbokatolik: pojam i značenje
- Homoseksualizam (Dubrovačka Republika)
- Lokrum istine i legende - Otok ljubavi
- Cvijeta Zuzorić, dubrovkinja iz jakina
- Dubrovačka karaka
- Šeherezada u Dubrovniku
- Miho Pracat
- Crkva Sv. Spasa
- Dubrovački zlatari
- Austrijski brod TRITON u podmorju Lokruma
- Vlaho Paljetak, posljednji trubadur
- Nepobjediva Armada i Dubrovnik
- Park Gradac
- Danče
Ruđer Bošković
- Dubrovnik i Srbija : aspiracije i halucinacije
- Maro i Baro, dubrovački zvonik
- Maskeron, legenda o maskeronu na Maloj braći
- Samostan i Franjevačka crkva u Dubrovniku
- Maškarata nekad i danas
- Dubrovnik na starim razglednicama
- STRADUN, Luko Paljetak
- Neki likovi Držićevih komedija
- Dubrovački oriđinali
- Mokošica, toponim
- Pinakoteka
- Pelenica - relikvije Dubrovnika
- Otočić Sveti Andrija
- Lopudska sirotica, istina ili legenda
- Ivo Dulčić
- Dubrovačka književna kronika
- Potres 1667. i broj stanovništva nekad i danas
- Dubrovačka Republikai ratovi
- Srđ u slikama
- Stradun, rat, 1991.
- Bili su tamo umjeto vas, za vas, za nas
- Turizam Republike i nešto kasnije
- Nužnik, zahod, imena mjesta za nuždu
- Dubrovačka katedrala, promjena dubrovačke povijesti
- Dominikanski samostan u riječi i slici
- Židovi (Žudjeli~ Sefardi): Sinagoga i Dubrovnik
- Konologija Dubrovnika s posebnim osvrtom na Knežev dvor
- 57. Dubrovački ljetni festival
- Orlando~Rolando
- Sponza~ Divona
- Petilovrijenci, odakle ime ulici?
- Eskulap (Asklapije), podnaslov
- Eskulap i Dubrovnik, podnaslov
- Ljekarne – Aromatoriji, podnaslov
- Karantene, lazareti, ubožnica, nahodišta, ljekarne
- Izolacijski lazareti, podnaslov
- Domus Christi, podnaslov
- Nahodište
- Lorko, legenda
- Čedomorstvo
- Mandragora
- Otrov u službi diplomacije (i domovine)
GROBLJE BONINOVO
|
|