Monumentalna građevina – gradina poznata je u dubrovačkom kraju kao Soko kula i Soko(l) grad ili naprosto Soko.
Neovisno o nazivu do nedavno je za sve nas bila tek nijemim svjedokom preživjelih tisućljeća, raznih gospodara koji su joj mijenjali izgled i namjenu, ostavljajući pritom i tragove svoga bivstvovanja.
Ako se na temelju iskopina i pronađenih fragmenata uporabnih predmeta može gotovo sa sigurnošću zaključivati vrijeme, onda ova Sokolova starost seže unazad 4.000 godina.
Nalazi iz brončanog, željeznog, ranog i kasno antičkog doba, pričaju arheolozima, a oni nama o načinu življenja u njoj i oko nje, njezinom upotrebi i svrsi. Spominju se pritom i Iliri i Rimljani kad je Sokol bio gradina, potom Bizant i Duklja, kad je imao ulogu vojne utvrde. U svakom slučaju i neovisno o svrhovitosti, bilo iz obrambenih ali često i ekonomskih razloga vlastodržaca, Sokol je nastao u davnini kao svojevrsna čuvarica velikog konavoskog područja, ali i prijetnja neprijatelju. Uz ovu svoju ulogu, Solol je bio i utočište okolnom puku u često nestabilnim vremenima kojih je tijekom stoljeća bilo u izobilju od onih pljačkaških do elementarnih.
Sokol, kakvoga mi poznajemo izdignut je iznad gornjekonavoskog sela Dunave i to na 25 m visokoj stijeni, u i na stancu kamenu. Obrubljen je jakim mirina (zidovima), a unutarnji tlocrt potječe preuređen ili naslijeđen iz razdoblja Dubrovačke Republike zadnjeg korisnika te utvrde čuvarice. Datira od prije 350 godina (1670.) ili iz vremena njezinih teških materijalnih gubitka kad je Sokolovu uporabu i ulogu procijenila nesvrhovitim dodatnim troškom.
Ali da počnem od 1391., tj. prvog službenog spomena Sokola.
Zabilježeno je kako je tijekom srednjega vijeka imao ulogu grada (gradca), a ne samo obrambene kule-utvrde.
Visoko uzdignut, pomalo stožastog oblika bio je Sokol (i danas je) mjesto sa sjevera zaštićen visokim brdima i strmim liticama, odakle je pucao pogled ne samo na cjelovito područje Konavala već i šire, uključujući more s prostranstvom morske pučine.
Oznake: Sokol
|