Vidjeh ga najprije kao velebnu ruinu, vidjeh ga i tijekom obnavljanja, ali i sad kao obnovljenu povijesnu atrakciju.
Ono što je iznenadilo arheološke istražitelje i stručnjake je pronađeno bogatstvo nalaza raznih razdoblja njegove povijesti. Sve ili uglavnom sve to čuvaju njegove današnje prostorije.
Izvanrednom zvučnom kulisom naprosto hodate od jednog do drugog mjesta uz gotovo nestvarne zvukove udarca bata u željezo ili kam i jasno glasanje sokola po kojemu je i stekao ime. Kad jednom kročiš na Soko, a uz cjeloviti ugođaj vidljivoga i slušnoga, čini ti se kako se je vrijeme vratilo unatrag.
Ovladavajući uspon na tvrđu preko vrlo uskih i strmih kamenih skalina (stepenica) ukopanih u samoj kamenoj ljuti, polako uzlaziš do Sokolovih krajnjih visina. Tad sve postane drukčije, čarobno i nestvarno uz čudesni dojam kako više nisi na tvrdu kamenu. Štoviše, čini se kako s nekog nebeskog oblaka upijaš i uživaš svu ljepotu današnjih Konavala okruženu širokim prostranstvom i to tako intenzivnom puninom čiji gubitak neminovno osjetite silaskom u njegovo podnožje, kad ponovno stopalima osjetite mekano zemljano tlo.
Post je objavljen 13.01.2014. u 07:30 sati.