Za ovu prigodu spominjem onu 1505., kad je imenovan kastelanom Sokola.
Već je prije napisano kako takva 'čast' nije bila popularna, jer živjeti u osami najmanje šest, a najduže godinu dana nije bio nikakav izazov, a niti laskavi naslov.
U vrijeme imenovanja kastelanom imao je 47 godina.
Samotinja i dosada odvodila ga je na različita mjesta i područja pod njegovo paskom, ali i u ona koja to nisu bila, primjerice, Tabor – veliko tržište (danas bismo ga nazvali sajmištem, koje je plastično opisao dubrovački književnik Mato Vodopić), gdje je bilo stjecište trgovaca s obje strane granica i, dakako, radoznalih posjetitelja.
Sudbina je htjela da na tom mjestu primijeti zanimljivu ženu u koju se je zaljubio pjesničkom žestinom (otprije poznatom iz rimske ljubavi prema kurtizani Flaviji). Za razliku od mladenačke ljubavi, ova je imala za posljedicu tešku bolest.
Stjecajem okolnosti njegovateljicom kastelana Sokola postala je upravo ta žena, udovica i mještanka obližnjih konavoskih sela (možda i Dunava – ne znam).
Tek njegovateljica bolesnika, a predaja kaže lijepa udovica, postala je i istinska ljubavnica Ilije Crijevića.
Post je objavljen 13.01.2014. u 07:51 sati.