31.12.2013., utorak
Nikica Gabrić kao prvak zagrebačkog Lions kluba i njegov Nacionalni forum nije ništa drugo ni posebno različito od SDP-a, Laburista i ostalih skoro lijevo padajućih stranaka
|
Nikica Gabrić kao prvak zagrebačkog Lions kluba i njegov Nacionalni forum nije ništa drugo ni posebno različito od SDP-a, Laburista i ostalih skoro lijevo padajućih stranaka http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/110369-nikica-gabric-jest-ljevicar-ma-sto-on-govorio-a-bio-je-i-predsjednik-socijalisticke-omladine-hrvatske-dakle-komunist.html  GABRIĆU JE GLAVI PROGRAM BORAVAK STRANIH UMIROVLJENIKA, A NE PROIZVODNJA U dijelu programa gabrićevog Nacionalnog foruma treba izdvojiti jedan segment plana koji europska masonerija provodi već nekoliko godina u pojedinim zemljama Mediterana. To je gradnja umirovljeničkih domova po obali u kojima bi kako kaže Gabrić boravilo milijun umirovljenika iz Njemačke i samo zimi ostavilo nekoliko milijarda eura prihoda. Zaboravio je da destinacija gdje borave turisti treće dobi, biva zauvijek izgubljena za svaku drugu strukturu turista, a to se zorno vidi na primjeru otoka Korčule koji brže od svih hrvatskih otoka stagnira u broju noćenja upravo iz razloga što je godinama bio raj gerijatrijskom turizmu. Nikica Gabrić jest ljevičar, ma što on govorio, a bio je i predsjednik Socijalističke omladine Hrvatske, dakle - komunist! Zna premijer Milanović da se ne treba puno brinuti za izborni marketing pred predstojeće izbore budući sve infrastrukturne probleme rješava uvježbana elita Lionsa, Rotaryanaca, gongova i ostalih baba, a marketinški posao permanentno odrađuju vrli mediji, kako tiskani, tako i elektronski na čelu sa partijskom strukturom javne televizije. Dajući zadnji intervju u ovoj godini režimskom Jutarnjem listu, premijer Zoran Milanović je pokušao baciti zadnje zrno razdora među desnu opciju, hvaleći Željku Markić pred Karamarkom, pokušavajući tako pojačati disperziju pred nadolezeći cunami s desna koji mu prijeti širenjem HDZ-ove koalicije prema sličnim strankama, a ponajviše privlačenjem braniteljskih udruga koje među svojim redovima okupljaju pristaše desnih stranaka. Milanović je shvatio da mu ni buđenje elitističke lijevice pod palicom uglednog liječnika oftamologa, Nikice Gabrića inače prvaka zagrebačkog Lions kluba neće pomoći na idućim izborima, pa pred ulazak u predizbornu godinu biračima šalje signale opuštene i ležerne prepotencije. Zna premijer Milanović da se ne treba puno brinuti za izborni marketing pred predstojeće izbore budući sve infrastrukturne probleme rješava uvježbana elita Lionsa, Rotaryanaca, gongova i ostalih baba, a marketinški posao permanentno odrađuju vrli mediji, kako tiskani, tako i elektronski na čelu sa partijskom strukturom javne televizije. Nacionalni forum nije ništa drugo ni posebno različito od SDP-a, Laburista i ostalih skoro lijevo padajućih stranaka. Masonski dirigenti Europske unije točno su odredili tajming dugo najavljivane Gabrićeve stranke koja je na političku pozornicu nastupila poslije stišavanja referenduma građanske udruge U ime obitelji. Tajming je pomno izabran ali članstvo koje je pristupilo Gabriću ukazuje da je cijela inicijativa oko Nacionalnog foruma rutinska rabota poduzeta upravo kada lijevica na javnoj sceni doživljava poraz za porazom pa ekspoziture masonskih radionica unutar Lions i Rotary klubova dobiše znak za buđenje Gabrićevih lijevih spavača. Njihovim guranjem u sve medije pokušavaju uspostaviti nekakvu političku kreaturu skrbeći za iskompromitiranu i posrnulu lijevicu tijekom katastrofalne dvogodišnje vladavine „u ništa". Nikica Gabrić jest lijevičar ma što on govorio i znamo da je bio predsjednik Socijalističke omladine Hrvatske i saborski zastupnik od 1996 do 1990 godine - dakle komunista. Samo privlačenje lijevičarskog i bezidejnog dueta Kosor Kregar ukazuje kakvo uzemljenje ima Nacionalni forum, kojem nedavne naručene ankete sluganskog Jutarnjeg lista dodjeliše treće mjesto ispred Ružinog HSP-a i potonulog HNS-a. No nije problem u Gabrićevim članovima stranke, koliko u dijelu programa iz kojeg treba izdvojiti jedan segment plana koji europska masonerija provodi već nekoliko godina u pojedinim zemljama Mediterana. To je gradnja umirovljeničkih domova po obali u kojima bi kako kaže Gabrić boravilo milijun umirovljenika iz Njemačke i samo zimi ostavilo nekoliko milijarda eura prihoda. Zaboravio je da destinacija gdje borave turisti treće dobi, biva zauvijek izgubljena za svaku drugu strukturu turista, a to se zorno vidi na primjeru otoka Korčule koji brže od svih hrvatskih otoka stagnira u broju noćenja upravo iz razloga što je godinama bio raj gerijatrijskom turizmu. Pojava ovakve nove lijevice na hrvatskoj političkoj pozornici svakako nije slučajna, pa floskula nismo desni ni lijevi zvuči kao parafraza one srpske tko nas bre zavadi kojom bi se u vremenu kada Hrvatska mora donijeti Zakon o lustraciji, željelo prebrisati stare grijehe protagonista komunističke diktature i njihovih očeva i mentora komunizma. Slovom toga Zakona ako se izglasa, doktor Nikica Gabrić i brojni drugi zasigurno ne bi smjeli participirati u političkom životu Hrvatske. Desni oporbeni blok za sada ne pokazuje znakove predizborne groznice kao što vidimo nervozu unutar etabliranih lijevih i prikrivenih lijevih, kojima ovaj stupanj političke polarizacije ocrtava trag stopala u dubokom snijegu. Tako birači neće nasjesti na obmane Bandićevog stožera koji koristi najskuplja lijevičarska maskirna odjela šireći podružnice diljem „Biračke naše" pripremajući svojim stvoriteljima (populističkim metodama ljubavi za Tita i Tuđmana) kvalitetnu zadnju crtu obrane. On ima drugačiju i najopasniju zadaću relativiziranja desnog korpusa birača privlačeći ih na sve tri razine od lokalne do predsjedničke za Pantovčak. Ali raznim lažnjacima bandićima, gabrićima, vidoševićima i sličnima polako nestaje goriva u ovom vremenu prijetnji i netolerancije prema desnim strujanjima potpomognutih sveukupnom medijskom blokadom poput one u Titovoj Jugoslaviji. Sjećamo se Isusovih riječi iz Novog zavjeta kada poziva vjernike da se ne dijele na Petrove, Pavlove i druge vjernike jer jedna je majka Crkva, kao što naši desni birači ne smiju nasjesti masonskim podvalama raznih podjela i disperzije glasova kako se ne bi ponovila prijašnja iskustva kada je Sanader marketinškim trikovima i medijskom blokadom izbacio HSP iz saborskih klupa. Hrvatska desnica bi uz pobjedu na parlamentarnim izborima trebala definirati ozbiljnog predsjedničkog kandidata odbacujući kandidaturu NATO-ve Pepeljuge Kolinde Grabar-Kitarović, birajući kandidata iz vlastitih redova narodu bliskog čovjeka koji će odbaciti Titov Pantovčak iz protokola moderne hrvatske države, te odabrati skromniji i prihvatljiviji način vladanja s pozicije predsjednika Hrvatske. HDZ-u kao najvećoj stranci predstoji najveći teret odgovornosti i odricanja distancirajući se od Dalić-Miloševićeve neoliberalne struje, uvažavajući više „pučku" viziju Gorana Marića, dokazanog domoljuba unutar turbulentnog HDZ-a. Tomislav Karamarko će stupiti na vrh raspršene desnice kada sjedne za stol sa svima čelnicima desnih opcija od Kujundžića do Miljka, preko Hrasta do braniteljskih udruga, nudeći im otvorenu i slobodnu suradnju bez obzira na veličinu stranke, jamčeći im zastupljenost u Vladi i drugim tijelima državne vlasti. Tako se ponaša Milanović prema HNS-u koji po izbornim rezultatima ne može prijeći niti izborni prag a neproporcionalno tome obilato biva zastupljen u Vladi i drugim državnim službama. Takvim pristupom izlaze na površinu neizmjerno vrijedni kvalitetni novi političari čijim smo besprijekornim sposobnostima svjedočiti za trajanja referenduma U ime obitelji, ali nove političare treba uzdignuti mijenjajući dosadašnje islužene, jer oni suprotnoj opciji svojom novom i nekompromitiranom pojavom zatvaraju mogućnost objektivne kritike, a upregnute režimske medije bacaju u očaj. Krilatica uzdigni Hrvatsku, a ne sebe i svoju stranku biti će pobjednička formula na idućim parlamentarnim izborima u zasigurnom najtežem razdoblju koje čeka Hrvatsku od njenog osamostaljenja. |
29.12.2013., nedjelja
SABOLIĆKA BI ZAUSTAVLJALA OSVJEŠĆIVANJE HRVATSKOG NARODA
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST SABOLIĆKA BI ZAUSTAVLJALA OSVJEŠĆIVANJE HRVATSKOG NARODA  Ovih dana Vesna Sabolić, predsjednica županijske organizacije HNS u zadarskim sredstvima informiranja proziva vijećnike stranke Akcije mladih da su gradskom vijeću prevršili mjeru i bilo bi dobro da preispitaju svoj odnos i svoje nastupe. SHZ poručuje Vesni Sobolić da u svim civiliziranim državama vlast potiče pojedinca na budnost i samoinicijativu, ali samo nosioci vlasti kao Sabolićka, zaustavljala bi osvješćivanje napaćenog hrvatskog naroda. Niste više uvjerljivi ni hrvatskim vrapcima koji su ostali bez pšenice na neizoranim njivama. Svima je jasno da je napad Sabolićke na vijećnike Akcije mladih u tome što se isti kontinuirano javljaju protiv korupcije i kriminala u gradu Zadru. Kao takavi potiče i druge Hrvate da svjedoče istinu i da se po spoznaji, više ne boji onih kojih su uništili zadarsko gospodarstvo, a naročito onih koji su rušili tvornice u Domovinskom ratu. U Zadru, 29. prosinca 2013. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
27.12.2013., petak
UGOVOR IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE O PITANJIMA OD ZAJEDNIČKOG INTERESA, KOJI JE U IME VLADE RH POTPISAO IVICA RAČAN, 2002. GODINE
|
UGOVOR IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE O PITANJIMA OD ZAJEDNIČKOG INTERESA, KOJI JE U IME VLADE RH POTPISAO IVICA RAČAN, 2002. GODINE Ugovor je sklopljen na neodređeno vrijeme  SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA VLADA REPUBLIKE HRVATSKE 3109 Na temelju članka 30. stavka 3. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 101/98, 15/2000 i 117/2001), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 12. prosinca 2002. godine, donijela ZAKLJUČAK 1. Prihvaća se Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa, a koji je sastavni dio ovog Zaključka. 2. Ugovor iz točke 1. ovog Zaključka potpisat će, u ime Vlade Republike Hrvatske, Ivica Račan, predsjednik Vlade Republike Hrvatske. Klasa: 070-03/02-03/02 Urbroj: 5030109-02-3 Zagreb, 12. prosinca 2002. Predsjednik Ivica Račan, v. r. Vlada Republike Hrvatske, na temelju članka 40. i 41. Ustava Republike Hrvatske, članka 9. stavka 1. Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica (»Narodne novine« broj 83/02, u daljnjem tekstu: Zakon), i Srpska pravoslavna crkva, odnosno njen organski dio u Republici Hrvatskoj, kojeg čine eparhije: Zagrebačko-Ljubljanska; Gornjokarlovačka; Dalmatinska; Slavonska i Osječko-Poljska i Baranjska (u daljnjem tekstu: Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj), a na temelju članka 69. točke 17. i članka 70. stavka 24. Ustava Srpske pravoslavne crkve i odluke Svetog arhijerejskog sinoda broj 3081/ZAP.1444 od 2. prosinca 2002. godine, imajući u vidu njenu ulogu u vjerskom, kulturnom i obrazovnom području, zaključuju UGOVOR O PITANJIMA OD ZAJEDNIČKOG INTERESA (u daljnjem tekstu: ugovorne strane) – želeći urediti odnose na području odgoja, obrazovanja i kulture, te dušobrižničku skrb za vjernike u kaznionicama, zatvorima i odgojnim zavodima, bolničkim zdravstvenim ustanovama i ustanovama za socijalnu skrb, kao i za vjernike pripadnike oružanih snaga i oolicije, te druge osobe stalno zaposlene u oružanim snagama i policiji i članove njihovih obitelji, – u nastojanju osiguranja materijalnih uvjeta za vjersko djelovanje, – u namjeri stvaranja i održavanja boljih uvjeta vjerskog djelovanja, – u cilju uzajamne suradnje za dobrobit svih građana bez obzira na vjersko uvjerenje, – pozivajući se na međunarodne konvencije i standarde, sporazumjele su se kako slijedi: Članak 1. U ovom Ugovoru u uporabi su sljedeći pojmovi: Sveti arhijerejski sinod, Episkopski savjet, episkop, paroh, sveštena osoba, episkopija, parohija. Ugovorne strane surađivat će u brizi za promicanje cjelovitog duhovnog i materijalnog razvoja čovjeka i općeg dobra. Članak 2. Ugovorne strane suglasne su da je Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj imala pravnu osobnost i prije stupanja na snagu Zakona. Episkopski savjet odnosno episkopija obavještava ministarstvo nadležno za poslove opće uprave radi upisa Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj i svojih ustrojstvenih oblika u Evidenciju u skladu sa Zakonom. Članak 3. Slobodno uređivanje unutarnjeg ustrojstva Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, osnivanje, mijenjanje i ukidanje episkopija i parohija, te drugih pravnih osoba je u nadležnosti Svetog arhijerejskog sabora. Članak 4. Srpska pravoslavna crkva odnosno njezino nadležno tijelo obavlja sve vlastite vjerske izbore, imenovanja i dodjelu službi, prema odredbama svojih propisa. Izbor i imenovanje, premještaj i smjena episkopa u isključivoj su nadležnosti Svetog arhijerejskog sabora. Vlada Republike Hrvatske će na prikladan način biti obaviještena nakon izbora episkopa, a prije objavljivanja. Članak 5. O pokrenutom kaznenom postupku za kaznena djela za koja se poduzima progon po službenoj dužnosti protiv sveštenih osoba ili drugog vjerskog službenika sud će obavijestiti nadležnog episkopa. Članak 6. Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj ima pravo graditi crkve i crkvene zgrade, te povećavati ili preuređivati već postojeće, prema zakonodavstvu Republike Hrvatske. Episkop odlučuje o potrebi izgradnje crkve ili crkvene zgrade i izabire lokaciju u dogovoru s nadležnim tijelima Republike Hrvatske, a u skladu s provedbenim urbanističkim planom. Članak 7. Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj zajamčena je sloboda tiska, tiskanje i širenje knjiga, novina, časopisa, te druge djelatnosti povezane s njezinim djelovanjem. Članak 8. Vjersko vjenčanje od trenutka sklapanja ima učinke građanskog braka prema odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske ako ugovorne stranke nemaju građanske zapreke i ako su ispunjeni zahtjevi predviđeni odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske. Članak 9. Srpska pravoslavna crkva u Republici Hrvatskoj može slobodno osnivati ustanove koje će osiguravati karitativno djelovanje i društvenu skrb, u skladu sa zakonom. Članak 10. Pravoslavni vjerski odgoj u javnim predškolskim ustanovama izvodi se za djecu čiji roditelj odnosno skrbnik o tome dade pisanu izjavu ravnatelju predškolske ustanove. Pravoslavni vjeronauk u javnim osnovnim i srednjim školama izborni je predmet i obavezan za one učenike koji ga izaberu, te se izvodi pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava ostalih obveznih predmeta. O izboru pravoslavnog vjeronauka kao obvezatnog predmeta daje se pisana izjava ravnatelju škole. Za učenike mlađe od petnaest godina pisanu izjavu daje roditelj odnosno skrbnik, a za učenike od petnaest godina i starije izjavu daju zajednički roditelj odnosno skrbnik i učenik. Za formiranje razrednog odjela odnosno odgojno-obrazovne skupine za izvođenje nastave pravoslavnog vjeronauka u redovitim prilikama mora biti najmanje sedam (7) učenika. Nastava pravoslavnog vjeronauka koji se održava izvan škole, podliježe istim pedagoškim obvezama kao i nastava koja se odvija u školi u pogledu planiranja i programiranja, vođenja pedagoške dokumentacije, vrednovanja postignuća vjeroučenika i nadzora kvalitete nastave. Godišnji plan i program predaje se na početku školske godine ravnatelju škole, a dokumentacija o ostvarivanju tog programa i postignućima vjeroučenika predaje se tijekom i na kraju odgojno obrazovnog razdoblja. Školske ustanove će obavijestit nadležnu parohiju o broju prijavljenih kandidata za učenje pravoslavnog vjeronauka. Članak 11. Pravoslavni vjerski odgoj u javnim predškolskim ustanovama izvodi se u okviru cjelokupnog odgoja prema programu pravoslavnog vjerskog odgoja predškolske djece. U javnim osnovnim i srednjim školama nastava pravoslavnog vjeronauka izvodi se u okviru nastavnog plana i programa s dva (2) školska sata tjedno. Nastavne planove i programe pravoslavnog vjeronauka za javne osnovne i srednje škole, te program pravoslavnog vjerskog odgoja za javne predškolske ustanove izrađuje i odobrava Sveti arhijerejski sinod, a donosi ih odnosno na njih daje suglasnost ministar prosvjete i športa. Vjeronaučni udžbenici su školski udžbenici koji su u svemu izjednačeni sa školskim udžbenicima za obvezni predmet, s time da moraju imati odobrenje Svetog arhijerejskog sinoda, što mora biti navedeno u impresumu udžbenika. Članak 12. Pravoslavni vjeronauk odnosno vjerski odgoj izvode osobe kojima je episkop izdao ispravu o kanonskom mandatu (u daljnjem tekstu: vjeroučitelji). Episkop ima pravo svojim dekretom opozvati kanonski mandat za izvođenje pravoslavnog vjeronauka odnosno vjerskog odgoje zbog nedostataka s obzirom na ispravnost poučavanja i s obzirom na osobno ćudoređe. Članak 13. Nastavu pravoslavnog vjeronauka u javnim osnovnim i srednjim školama mogu izvoditi vjeroučitelji s visokom stručnom spremom (VII/I) koja osim teoloških sadržaja obuhvaća i pedagoško psihološku i didaktičko-metodičku osposobljenost vjeroučitelja. U svim razredima osnovne škole nastavu pravoslavnog vjeronauka mogu izvoditi i vjeroučitelji s višom stručnom spremom (VI) koja osim teoloških sadržaja obuhvaća i pedagoško- -psihološku i didaktičko-metodičku osposobljenost vjeroučitelja. Vjerski odgoj u predškolskim ustanovama mogu izvoditi odgojitelji predškolske djece, pod uvjetom da uz stručnu spremu utvrđenu propisima Republike Hrvatske za rad u predškolskoj ustanovi imaju i dovoljnu teološku i pedagoško-psihološku spremu u vjerskom odgoju. Kad se za izvođenje nastave pravoslavnog vjeronauka u javnoj osnovnoj ili srednjoj školi odnosno vjerskog odgoja u javnoj predškolskoj ustanovi ne može osigurati odgovarajuća osoba u smislu stavka 1., 2. i 3. ovoga članka, nastavu vjeronauka odnosno vjerski odgoj može izvoditi i druga osoba ako joj episkop izda ispravu o kanonskom mandatu. Vjeroučitelji su članovi odgojiteljskog vijeća u predškolskim ustanovama, te učiteljskog odnosno nastavničkog vijeća u osnovnim i srednjim školama, u skladu sa zakonom. Članak. 14. Episkopski savjet dostavlja Ministarstvu prosvjete i športa popis crkvenih učilišta na kojima se stječu stručni nazivi te izvješćuje o svim promjenama u svezi s tim. Episkop u suradnji s Ministarstvom prosvjete i športa brine se o trajnom stručnom usavršavanju vjeroučitelja, o kvaliteti nastave vjeronauka, o pripravničkom stažu i stručnim ispitima vjeroučitelja te o njihovom napredovanju u zvanje vjeroučitelja mentora i vjeroučitelja savjetnika. Episkopski savjet će odredit stručnu osobu za razmjenu informacija o pravoslavnom vjeronauku između Episkopskog savjeta i Ministarstva prosvjete i športa. Članak 15. Pravoslavne škole s pravom javnosti imat će pravo na primanje novčane potpore kako je predviđeno zakonodavstvom Republike Hrvatske. Članak 16. Kulturna i umjetnička baština Srpske pravoslavne crkve u Republici Hrvatskoj, te brojni dokumenti pohranjeni u arhivima i knjižnicama Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj sačinjavaju dragocjeni dio cjelokupne kulturne baštine Republike Hrvatske. Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj želi nastaviti služenje društvenoj zajednici i svojom kulturnom baštinom, omogućujući svima koje zanima da to bogatstvo upoznaju, da se njime koriste i da ga proučavaju. Ugovorne strane će surađivati u popisu i zaštiti baštine iz stavka 1. ovoga članka i brinuti se da ona bude dostupna građanima sukladno propisima o zaštiti i očuvanju kulturne baštine Republike Hrvatske. Republika Hrvatska se obvezuje da će Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj dati u vlasništvo, ali ne i u posjed, sve matične knjige i arhivsko gradivo koje je sada u vlasništvu Republike Hrvatske, a oduzeto za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, te se smatraju arhivskim gradivom. Matične knjige i arhivsko gradivo ostaju u posjedu u ustanovama kulture radi stručne obrade, zaštite i korištenja. Članak 17. Dušobrižništvo pravoslavnih vjernika, pripadnika oružanih snaga i policije, te drugih osoba stalno zaposlenih u oružanim snagama i policiji, i članova njihovih obitelji, kao i dušobrižništvo u kaznionicama, zatvorima i odgojnim zavodima, te bolničkim zdravstvenim ustanovama i ustanovama za socijalnu skrb obavlja dušobrižnik. Episkopski savjet Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj odredit će pet sveštenih osoba za dušobrižnički rad iz stavka 1. ovoga članka. Po potrebi dušobrižnika može mijenjati ili mu pripomoći i drugi dušobrižnik, koji ima pismeno odobrenje Episkopskog savjeta ili nadležnog episkopa, uz prethodnu obavijest državnog tijela iz stavka 1. ovoga članka. U žurnim slučajevima duhovnu pomoć može pružiti svaki jerej. Članak 18. Osobe zadužene za odnose s vjerskim zajednicama u Ministarstvu obrane i Ministarstvu unutarnjih poslova, u koordinaciji s dušobrižnikom, osigurat će prostor i vrijeme za dušobrižničku skrb za vjernike pravoslavne vjeroispovijedi. Članak 19. Kaznionice, zatvori i odgojni zavodi osigurat će prostorije prikladne za obavljanje dušobrižništva. Dušobrižnik će dušobrižništvo obavljati u skladu s rasporedom dnevnih aktivnosti kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda uz prethodni dogovor s upravom o vremenu i načinu sudjelovanja zatvorenika i odgajanika. Osobni duhovni razgovor s osobama na izvršavanju kazne zatvora ili odgojne mjere dušobrižnik obavlja bez nadzora u posebno određenoj prostoriji, a iznimno u opravdanim slučajevima, može se dopustiti duhovni razgovor u zatvorskoj ćeliji. Osobni duhovni razgovor s pritvorenicima odvija se po odobrenju nadležnog suda sukladno članku 115. Zakona o kaznenom postupku. Članak 20. Vjerski obred i dušobrižnički posjet zatvorenicima i odgajanicima ostvaruje se najmanje jednom tjedno, u skladu s ovim Ugovorom i Pravilnikom o kućnom redu kaznionice, zatvora i odgojnog zavoda. Istražni sudac ili predsjednik sudskog vijeća može zatvoreniku ili odgajaniku privremeno iz opravdanih razloga zabraniti sudjelovanje u vjerskim obredima ili ga isključiti iz sudjelovanja. Upravitelj kaznionice, zatvora ili odgojnog zavoda može, ako je to potrebno radi održavanja sigurnosti i reda, privremeno isključiti zatvorenika i odgajanika iz sudjelovanja u vjerskom obredu, o čemu će izvijestiti dušobrižnika. Osobni duhovni razgovor ne smije se zatvoreniku ili odgajaniku uskratiti na duže vrijeme od vremena trajanja razloga zbog kojih mu je zabranjeno pravo sudjelovanja u vjerskim obredima odnosno zbog kojih je isključen iz sudjelovanja. Članak 21. Bolničke zdravstvene ustanove i ustanove za socijalnu skrb čiji je osnivač Republika Hrvatska, osigurat će prostoriju prikladnu za obavljanje dušobrižništva u okviru raspoloživog prostora. Dušobrižnička pomoć i održavanje vjerskih obreda ostvaruje se u skladu s Pravilnikom o kućnom redu ustanove. Pritužbe na rad dušobrižnika, ravnatelj ustanove iz stavka 1. ovoga članka će riješiti s njegovim crkvenim poglavarom. Bolničko osoblje dužno je nadležnom dušobrižniku žurno priopćiti zahtjev bolesnika za duhovnu pomoć. Dušobrižnik može posjećivati bolesnike u svako doba poštujući Pravilnik o kućnom redu ustanove, kada to okolnosti zahtijevaju. Članak 22. Kako bi Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj mogla obavljati dušobrižništvo navedeno u članku 17. ovoga Ugovora, Republika Hrvatska će joj mjesečno davati iz godišnjeg državnog proračuna iznos koji odgovara dvjema bruto osnovicama za izračun plaća javnih i državnih službenika i namještenika pomnoženim sa brojem sveštenih osoba iz članka 17. ovoga Ugovora. Članak 23. Da bi Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj mogla na doličan način nastaviti svoje djelovanje na promicanju općeg dobra, Republika Hrvatska će joj mjesečno davati iz godišnjeg državnog proračuna iznos koji odgovara dvjema bruto osnovicama za izračun plaća javnih i državnih službenika i namještenika pomnoženim sa brojem parohija, koliko postoji u Republici Hrvatskoj na dan stupanja na snagu ovoga Ugovora u skladu sa stavkom 2. ovoga članka. Episkopski savjet Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj će svake godine do 1. studenog dostaviti ovlaštenom državnom uredu popis novih ili ukinutih parohija. U taj popis neće ulaziti parohije koje nemaju stalnog paroha, kao i novoosnovane parohije koje u gradu broje manje od 1500 vjernika, a na selu manje od 500. Sredstva obračunata prema odredbi ovoga članka daju se za namjene označene u odredbi članka 17. stavka 2. Zakona. U novčani iznos, o kojem se govori u stavku 1. ovoga članka, osim troškova za uzdržavanje duhovnika i drugih vjerskih službenika, uključeni su i troškovi izgradnje i uzdržavanje crkava, crkvenih zgrada i vjerskih središta koja nisu u popisu kulturnih dobara, te doprinos za karitativnu djelatnost Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj. Kada jedna parohija opslužuje tri ili više parohija iznos iz stavka 1. ovoga članka uvećava se za 25 % za tu parohiju. Iznos iz stavka 1. i 4. ovoga članka i članka 22. ovoga Ugovora dostavljat će se Episkopskom savjetu Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, odnosno njegovom središnjem fondu. Ustanove iz ovoga članka dužne su poštivati zakone Republike Hrvatske o financijskom poslovanju. Odredbe ovoga članka i članka 22. počet će se primjenjivati prve proračunske godine nakon stupanja na snagu ovoga Ugovora. Članak 24. Mješovito povjerenstvo sastavljeno od jednakog broja predstavnika obiju strana pripremat će prijedloge za provođenje kako odredaba ovoga Ugovora, tako i odredaba Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica i to: a) za rješavanje pravnih pitanja b) za rješavanje pitanja odgoja i obrazovanja c) za očuvanje kulturne i umjetničke baštine Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj d) za rješavanje gospodarskih pitanja Povjerenstvo iz ovoga članka će jedanput godišnje izvještavati nadležna tijela o provođenju ovoga Ugovora. Članak 25. Ugovorne strane u međusobnom će dogovoru tražeći pravedno rješenje, rješavati dvojbe ili teškoće koje bi mogle nastati glede tumačenja ili primjene odredbi ovoga Ugovora. Članak 26. Ovaj Ugovor sklapa se na neodređeno vrijeme. U slučaju da jedna od ugovornih strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojime je sklopljen ovaj Ugovor, započet će pregovore o njegovoj promjeni sukladno novim okolnostima. Članak 27. Ovaj Ugovor stupa na snagu danom potpisa. Zagreb, 20. prosinca 2002. ZA SRPSKU PRAVOSLAVNU CRKVU U HRVATSKOJ gospodin JOVAN, v. r. predsjednik Episkopskog savjeta u Hrvatskoj ZA VLADU REPUBLIKE REPUBLIKE HRVATSKE Ivica Račan, v. r. predsjednik Vlade Republike Hrvatske |
26.12.2013., četvrtak
Neviđena cenzura: Hoće li hrvatski mediji napokon progovoriti o Marku Franciškoviću?
|
Neviđena cenzura: Hoće li hrvatski mediji napokon progovoriti o Marku Franciškoviću? http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/109754-nevidena-cenzura-hoce-li-hrvatski-mediji-napokon-progovoriti-o-marku-franciskovicu.html  U svojoj knjizi "Hrvatska knjiga opstanka“ pišući je od 2002. do 2006. prvi je progovorio o krizi koja dolazi i koja će pokositi Hrvatsko gospodarstvo. Možda i Linić danas kopira njegove navode o nemogućnosti vraćanja dugova, pa se dijelu građanstva koji ne mogu vratiti kredite bankama ovaj ministar bez pokrića pokušava dodvoriti. Božić je! Ne možemo i ne smijemo zaboraviti našeg Marka Franciškovića koji će ovaj blagdan dočekati u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj ulici u Zagrebu. Prošli tjedan ga posjetismo, mi prijatelji i bliža rodbina i Marko je unatoč teškim uvjetima zatvora ispunjen nadom i vjerom u skori izlazak. Ne skriva blagi osmijeh i zahvalnost svima koji ga podupiru u teškoj borbi protiv režima koji ga je nepravedno osudio. Marko nije bolestan, Marko nije opasan, nije nikada napravio ništa protuzakonito i nikada nije bolovao ni od koje bolesti. Samo je imao hrabrosti progovoriti o krivom putu kojim kroči ova država. Pišući svoju knjigu "Hrvatska knjiga opstanka" prvi je još 2006. upozorio na svjetsku krizu koja će pokositi Hrvatsku. Ukazujući na suludost detuđmanizma, hrabro je kritizirao nedosljednost hrvatskih političara i njihovu privrženost stranim vladarima okupljenim u institucijama EU. Kako misli tako i govori, pa ga nema u stranačkom životu gdje bi njegova oštrina i britkost poremetila ustaljeni partikularni "kod" u današnjim etebliranim strankama. S Markovim slučajem upoznat je HHO, te neki mediji, od kojih se očekuje da reagiraju, jer medijska blokada ovog slučaja je vrlo jaka i za razliku od sličnog slučaja gospođe Kvesić iz Osjeka nije ni izbliza eksponiran. Vrijedni su tekstovi novinara Hrvatskog tjednika Vjekoslava Magaša i zasada je, uz napise portala Dnevno.hr, jedini svjetionik u velikom mraku hrvatskih medija. Upravo na današnji dan vrijedno je spomenuti Marka Franciškovića, zasigurno prvog političkog zatvorenika u Hrvatskoj koji u svojoj otmjenoj duši nosi Isusa Krista, vjerujući kad se jednom vidi svijet u kojem je Krist ishodište, onda je nepovratno jasno da ono što radimo može biti dobro samo ako je Krist mjera svega. |
25.12.2013., srijeda
Bez solidarnosti nema budućnosti
|
Bez solidarnosti nema budućnosti Snaga i stabilnost mirovinskog sustava trebaju biti utemeljeni na načelima solidarnosti svih članova društva i kapitala http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=23749  Ponavljanje istih pogrešaka u mirovinskoj reformi podržava iskustvo nepovjerenja. Nema bitnih razlika u pristupu između promjenljivih vladajućih struktura. Kada ministar mirovinskog osiguranja, kao doktor medicine, teoretizira o promjeni mirovinskog sustava i aktivno predlaže konkretne mjere, tada takva promjena liči na jednostavnu kiruršku operaciju šivanja bezopasne rane koju izvodi diplomirani pravnik s najmodernijim instrumentima, ali s prljavim rukama. Rana je sašivena, ali pacijentu prijeti gangrena odnosno smrt. Zato je neuspjeh mirovinske reforme siguran kao što je i vjerojatna smrt pacijenta kojeg se operira bez poštivanja svih pravila dezinfekcije i medicinske nauke. Tako se u mirovinskom sustavu Hrvatske potvrđuje ironična medicinska izreka: »Operacija je uspjela, ali je pacijent umro.« Može ministar svoju stručnu nekompetentnost opravdavati navodno svojim stručnim pomoćnicima i savjetnicima. Nažalost, dosadašnje reforme mirovinskog sustava u kojima se ponavljaju iste zablude i pogreške, koje se nakon toga ispravljaju predlaganjem bivših, napuštenih i zaboravljenih pogrešaka, građani se s pravom pozivaju na iskustvo nepovjerenja. Valja podsjetiti kako je s krajem devedesetih godina prošlog stoljeća najavljivana i opravdavana mirovinska reforma. Obećavao se i uvodio tzv. »čileanski model« mirovinskog sustava s tri mirovinska sustava s posebnim naglaskom da će se novčana sredstva drugog i trećeg sustava, popularno zvani »drugi« i »treći« stup, sama povećavati uspješnim investiranjima u gospodarstvo. Zaboravila se kod toga osnovna pretpostavka da se novčana sredstva prikupljena od mirovinskih doprinosa mogu oplemenjivati i donositi prihode samo u takvim gospodarstvima u kojima se investira u gospodarstvo, ali pod uvjetom da gospodarstvo ostvaruje rast od najmanje 10% godišnje. Pozivalo se na ekonomsku znanost i citiralo se svjetske eksperte te navodilo primjer Čilea. Možda bi takav pristup i bio ostvarljiv u ekonomski naprednim zemljama sa stalnim rastom proizvodnje, međutim u Hrvatskoj nema gospodarskog rasta, a i ako bude, bit će daleko ispod 10%. Dakle, osnovna, bitna i jedina pretpostavka uspješnosti financiranja i ostvarljivosti drugoga mirovinskog stupa, koji se u sadašnjem Zakonu o mirovinskom osiguranju u članku 1. točka 2. naziva »obvezno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje«. Druga zabluda ondašnjih kreatora reforme bila je u tvrdnji i predlaganju da doprinos za novi sustav ne smije biti veći od 3%. Nažalost, doprinos je danas znatno veći, a glasnogovornici takvog sustava, iza kojih stoje banke i investicijski fondovi, predlažu još i povećanje stopa, sve na račun postojećega prvog mirovinskog sustava, tzv. »obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti«. To povećanje stope obveznih doprinosa za drugi mirovinski stup, jasno, trebalo bi biti na štetu prvoga mirovinskog stupa. Oduzimanje sredstava prvom stupu te povećanje izdvajanja više doprinosa za drugi mirovinski stup trebalo bi omogućiti povećanje novčanih sredstava za investiranje u gospodarstvo odnosno u proizvodnju. Nažalost, dosadašnja praksa to ne potvrđuje jer se sredstva ne ulažu u investiranje materijalne proizvodnje, već se kupuju državne obveznice i dionice. Dakle, mešetari se i prikazuju se prividi ulaganja, bez povećanja nacionalnog dohotka. Istodobno, smanjivanjem doprinosa za prvi stup mirovinskog osiguranja (koji danas isplaćuje većinu mirovinskih prava) pogrešno se prikazuje taj stup nefunkcionalnim i kreatorom gubitaka. Paralelno s time okrivljuje se starija populacija stanovništva kao teret i prijetnja budućnosti, što u sebi nosi klicu sukoba generacija. U skladu s tim pozivaju se reformatori na praksu država Europske Unije koja mirovinski sustav kvalificira kao neku vrstu industrije osiguranja. Sve takve floskule bacanje su prašine u oči građanima. Rezultati reforma su nikakvi jer se u postojeći prvi sustav mirovinskog osiguranja generacijske solidarnosti ubacuju povlaštene i privilegirane mirovine, koje nisu rezultat uplate doprinosa niti dužine mirovinskog staža, a istodobno se smanjuje doprinose za taj prvi stup i predlaže preusmjeravanje doprinosa u drugi mirovinski stup, u navodnom interesu investiranja. Izdvojeni doprinos međutim ne ulaže se u investiranje koje bi trebalo u budućnosti povećati masu novčanih sredstava za buduće mirovine iz toga drugog stupa. Ako se tako bude i dalje nastavljalo, dogodit će se situacija da će kreatori reforme moći svoje promašaje opravdavati na način kao što čine roditelji kada maloj djeci skriju slatkiše i da bi ih utješili kažu »popapala maca«. Zato je ispravno stajalište prof. dr. Gojka Bežovana koji se zauzima za ukidanje drugoga stupa. Što se tiče trećega mirovinskog stupa, niti police mirovinskog osiguranja ne bi smjele imati status tzv. »mirovinskog proizvoda«, kako predlažu predstavnici osiguravajućih institucija. Naime, mirovinski sustav prvoga stupa generacijske solidarnosti može se dopunjavati trećim mirovinskim stupom, tzv. »dobrovoljno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje« (članak 1. točka 3. sadašnjeg mirovinskog zakona), jer to su zapravo vrste životnih osiguranja koje daju izvjesnu sigurnost, ali nisu apsolutno jamstvo jer isplate takvih mirovina ovise o stabilnosti osiguravajućeg društva. Ako ono propadne, propada i životno osiguranje pojedinca. Zato kod reforma mirovinskog sustava treba imati na umu u prvom redu skrb za socijalnu sigurnost čovjeka kao pojedinca u slučaju njegove starosti ili invalidnosti. U tim slučajevima ne smiju važiti zakoni rizika tržišta ili propasti osiguravajućih društava, jer tada nastupaju politički nemiri i nesigurnost. Stoga nije prihvatljivo mišljenje doktora medicine koji kao predlagač u svojstvu aktualnoga ministra mirovinskog osiguranja tvrdi »da snaga mirovinskog sustava ovisi o broju osiguranika«. Zaboravlja da snaga i stabilnost mirovinskog sustava trebaju biti utemeljeni na načelima solidarnosti svih članova društva, pa i kapitala. Starost i korištenje mirovine u starosti ili zbog invalidnosti moraju ostati vrednota svakoga humanog društva. U protivnom nema budućnosti! Stjepan Androić, dipl. pravnik |
24.12.2013., utorak
Načelnik općine Stankovci: Dijelim po stranačkom ključu svojima kako i koliko hoću i što mi možete
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA STANKOVCI PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Načelnik općine Stankovci: Dijelim po stranačkom ključu svojima kako i koliko hoću i što mi možete http://www.zadarskilist.hr/clanci/22122013/baradic-nemamo-dugova-sve-smo-ulozili-u-zonu  Sjednica Općinskog vijeća Stankovaca, četvrta po redu i posljednja ovogodišnja, na kojoj se raspravljalo o rebalansu proračuna za 2013. te planu proračuna za 2014. godinu, održana 21.12.2013. godine, protekla je u žustroj raspravi između oporbenih vijećnika i onih vladajućeg HDZ-a. Rasprava oko proračunskih sredstava zahuktala se i kod plana za dodjelu sredstava za razne udruge koje sufinancira Općina. - Nije mi jasno zašto nekome sedam, a nekome deset, 15, 35 tisuća kuna. Po kojem ključu vi to dijelite načelniče - upitao je oporbeni vijećnik Sarađen, a Baradić mu je odgovorio: »Po stranačkom ključu. Dijelim svojima kako i koliko hoću i što mi možete. Eto, tako dijelim«, odgovorio je. U Zadru, 24. prosinca 2013. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA STANKOVCI |
23.12.2013., ponedjeljak
Blagoslovljen Božić i sretnu Novu 2014. godinu želi Vam SHZ Zadarske županije
Blagoslovljen Božić i sretnu Novu 2014. godinu želi Vam SHZ Zadarske županije |
Samo bolesna mašta i kriminalni interes mogli su napraviti promašaj od 600 milijuna kuna
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Samo bolesna mašta i kriminalni interes mogli su napraviti promašaj od 600 milijuna kuna  ŽITELJI ZADARSKE ŽUPANIJE DOSTAVILI SU NA E-MAIL ADRESU shzzadar@gmail.com TEKST KOJI SU DOSTAVILI DARKU HUDELISTU NOVINARU GLOBUSA. DIO PISMA DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI. Poštovani g. Hudelist, Ne čitam više Globus, ali sam zadnji broj kupio zbog teksta o Kalmeti. Pišete tako da ste dobar psiholog. Ali sve što ste napisali u tekstu je tipa: vozio sam, kišilo je, jeo dobru ribu i tuku ispod peke s lokalnim političkim mafijašima, izgleda sve po narudžbi. Kao što je bio slučaj da ste prije možda petnaestak ili više godina napisali članak tipa „Zadar kraljević-Šibenik prosjak“ pun što nategnutih, što (vjerojatno) namjerno lažnih teza o Zadru i Šibeniku. Tako ste od Zadra stvorili paradigmu uspješnog i bogatog grada što su čak i ekonomski „stručnjaci“ papagajski ponavljali kao obrazac uspješnosti. Zato se i mogao dogoditi ovaj silni kriminal s lokalnim političkim čelnicima koji su od prijeratnog Zadra napravili ekonomsko groblje i infrastrukturnu kloaku. Gotovo čitav Zadar doslovce je jedna ogromna septička jama i čudi me da niti jednom riječju niste spomenuli nepodnošljivi smrad koji se širi iznad grada zbog danonoćnog crpljenja septičkih jama i kriminalno napravljenog tzv. „pročišćivača“ za jedan dio grada. Vjerotno ste stalno bili u hotelu, restoranima i konobama. Grad s gotovo 100.000 stanovnika ima proračun kao Velika Gorica, gotovo dva puta manji od Dubrovnika koji je po stanovništvu više nego dvostruko manji! I taj jadni proračun u visini od tristotinjak milijuna kuna u cijelosti je opterećen kriminalno neodgovornim zaduženjem (obveznice) u istom iznosu! A zbog čega? Zbog jedne pišljive, gotove uvijek prazne i već sada opasno derutne dvorane zvane „Višnjik“, čime je zacementiran bilo kakav razvoj grada. A nebulozna Kalmetina koja zjapi prazna i nigdje ne završava (u moru), koja nikada neće biti u funkciji jer ni luke neće biti nikada, pošto nema željeznice, a više od 95% Zadra i okolice koristi puno kraći izlazak na autocestu (Zadar 1) kod Islama Latinskog. Samo bolesna mašta i kriminalni interes mogli su napraviti ovaj promašaj od 600 milijuna kuna dok su u isto vrijeme veliki gradovi Split i Rijeka još uvijek bez pristupnih brzih cesta i obilaznica. Kalmeta i njegova klika nisu apsolutno ništa napravili u Zadru i okolici, jedan prijeratni perspektivni grad bacili su na koljena, uništili doslovce sve uspješne tvrtke s europskim izvoznim programima a bogate Ravne Kotare i najveći poljoprivredni kombinat na Balkanu potpuno devastirali i pretvorili u ruševine i korov. Umjesto da leže iza rešetaka, Vi im dodatno tepate i pokušavate ih prikazati kao nekakve medijske žrtve. Ne odričem Vam pravo da odradjujete stvari za novac, no pravi novinar, kao što još uvijek vjerujem da ste Vi, trebao bi razmišljati dugoročnije i ostvaviti iza sebe svjetliji trag. Nedostaje britkosti i osobnog stava. Sve bi Vam bilo jasnije. Kao što bi Vam mnogo jasnija situacija bila da ste u Zadru kontaktirali malo širi krug relevantnih i običnih ljudi. Svejedno Vas pozdravljam s poštovanjem i očekujem da mi bar s dvije tri rečenice potvrdite da ste ovo pročitali. Vaš povremeni čitatelj N. M. U Zadru, 23. prosinca 2013. godina STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
21.12.2013., subota
U HRVATSKOJ IMA 428 ORGANIZACIJSKIH OBLIKA SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST U HRVATSKOJ IMA 428 ORGANIZACIJSKIH OBLIKA SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE  HRVATI PRAVOSLAVNE VJEROISPOVJESTI SKUPA SA SVOJIM SVEĆENSTVOM 1945. GODINE U HRVATSKOJ DOŽIVJELI SU TRAGEDIJU KRIKOM DO NEBA Samo zato jer su u Hrvatskoj živjeli kao Hrvati i slavili Oca Stvoritelja, svjedoče kao silne žrtve što i danas odzvanja ... na prostorima Hrvatske. Zaslužena milost od Boga ponovno hrvatske pravoslavce ujedinjuje i daje im snagu na hrvatskim prostorima. Odolijevaju kušnjama dok se dižu iz pepela, obnavljaju hrvatsku pravoslavnu crkvu. Hrvatski pravoslavni vjernici mole da pravoslavne crkve drugih zemalja pošalju svećenike u Hrvatsku kao pomoć dok ne stasaju mladi Hrvati za službu Hrvatima pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj. HRVATI KATOLICI I HRVATI PRAVOSLAVCI PORUČUJU Odlučno smo obnovili hrvatsku pravoslavnu crkvu i pored nekih birokratskih zavrzlama kojima razni repovi okupatora s hrvatskim janjičarima vremenski ... koče. Hrvatski pravoslavci učvršćuju hrvatsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj i sve čine po pravilima pravoslavlja u svijetu. Hrvatski teritorij srpskoj pravoslavnoj crkvi nije više uporište, dok nabraja „svoju” materijalnu imovinu što je kroz prošlo stoljeće u Hrvatskoj ugrabila, zbog čega i jest osnovana u Hrvatskoj i da bi bila uzor, vodilja svome srpskom narodu kao okupatoru Hrvatske. Prema svim pravilima pravoslavlja srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj nema više uporišta na hrvatskim prostorima, dok kalkurira s vremenom pokušava ignorirati stvarnost. Ubuduće, neka popovi dosadašnje srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj slobodno otputuju u Srbiju i tamo podučavaju Srbe kršćanskim vrijednostima – životu, što im i jest zadaća i uvjet da se na Zemlji živi uzorno i sretno. Dakle, okupatorima je opomena kako nisu dovoljni samo njihovi zakoni, po kojima su se kao zlo sami urušili, bez Božjih zakona po kojima čovjek jest. Napokon, srpski popovi, kao predvodnici Srba, ustali su se i krenuli iz Beograda u Hrvatsku protiv Hrvata davno prije 1941. godine. Neka ukupno sa sobom ponesu svoje spomenike u Srbiju, što jednako vrijedi i za sve koji su bili okupatori Hrvatske i eksploatirali Hrvate. POPOVI JOŠ UVIJEK SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE U HRVATSKOJ PO UPUTAMA IZ BEOGRADA I DALJE POKUŠAVAJU U HRVATSKOJ NARUŠITI OPĆE DOBRO Odzvonilo je srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj i zvonaru kojeg su poslali popovi srpske pravoslavne crkve da zvoni na uzbunu, pa da se još jednom uvjere da li su Hrvati naučili lekciju ili su skloni ponavljati greške kojima su išli u prilog – Srbima. Zvonara Bogunovića u pratnji s još jednim primitivcem Srbinom poslali su popovi srpske pravoslavne crkve u Zadru na konferenciju za novinare koju je sazvala Udruga hrvatske pravoslavne crkve. Na divljački način remetili su mir vrijeđajući prisutne, baš stilom kakvim su njihovi preci poticali na okupaciju hrvatskih zemalja i silom ustoličili svoju srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj, po cijenu silnih hrvatskih žrtava i tako desetkujući hrvatski narod. Svojim djelovanjem u hrvatskim zemljama umanjila je brojčano Hrvate preko sedam milijuna. HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA KAO DUHOVNA POTREBA Kakva je to Srpska pravoslavna crkva, koja se ne pridržava osnovnih načela pravoslavlja u svijetu. Ali Hrvati su to zadnjih 150 godina osjetili na vlastitim leđima, kulminacijom terora od 1918. do1941. godine potom od 1945. do 1990. godine uključujući i rat koji su Srbi vodili od 1990. do 1995. godine opet na hrvatskom teritoriju, sve kako bi i dalje Hrvate eksploatirali i držali u pokornosti. Hrvati znaju i nije tajna da Srpska pravoslavna crkva sukreira skupa sa svjetovnom vlasti Srbije, što je i normalno, ali je i glavni savjetnik u srpskoj politici koji tendenciozno potiče ratove protiv Hrvatske zbog eksploatiranja, nanijevši hrvatskom narodu toliko stradanja. Nakon što je stvorena kraljevina SHS na tim područjima silom ili milom ujedinile su se sve pravoslavne crkve sa sjedištem u Beogradu ( glavnim gradom velike Srbije). Danas kao i prije 100 godina nitko ne zamjera Srbima što ne žele biti pod Grčkom ili Bugarskom pravoslavnom crkvom, još od propadanja Bizanta pravoslavne crkve se vežu uz vlastitu državu, a ne kao katolici, bilo koje države uz duhovni centar Vatikan. Dakle, nije vlada Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine kršila pravila hrvatskih pravoslavaca ili pravila pravoslavne crkve u svijetu, naprotiv poštivala je pravila pravoslavne crkve, omogućivši Hrvatima pravoslavne ispovijest da imaju svoju crkvu koja se vezala uz Zagreb i hrvatsku svjetovnu vlast, kao što je pravilo pravoslavnih crkvi uopće, kao što se Srpska pravoslavna crkva vezala uz Beograd ili Bugarska pravoslavna crkva uz Sofiju. Drugo je što se Srpska pravoslavna crkva teže odriče svojih kolonija nego svjetovna vlast u Srbiji, koju je ona i poticala protiv Hrvata još od 1879. od svoje autokefalnosti, i više od stvaranja Jugoslavije 1918. godine, još drskije nakon što se Srbima svidjela Hrvatska kao kolonija. Ako je riječ o samoj duhovnosti, zašto se Srpska pravoslavna crkva ne pripoji npr. Grčkoj pravoslavnoj crkvi, Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu kakvi jesu to ne zanima, jer znaju da bi takvim potezom postali grčka kolonija. Nije slučajno da Srpska pravoslavna crkva stvara probleme i u Crnoj Gori gdje također želi zauzeti mjesto Crnogorske pravoslavne crkve. Znaju Srbi da se pretpostavljalo kada je Srpskoj pravoslavnoj crkvi sjedište u Beogradu, da je automatski Hrvatska srpska pokrajina ili kolonija, i evo odgovora što se događalo i zašto se događalo s Hrvatskom sve do 1990. godine od strane Srba. Ovo sve skupa hrvatski predsjednik kao znanstvenik trebao bi znati a ne da mu kao paravan služi članak tri stavak jedan, koji je davno smišljen u Beogradu, potom navikavanjem hrvatski predsjednik misli da tako nešto treba prijeći pomoću ustanka 1941. godine u Srbu u tradiciju, što su Srbi uz pomoć janjičara taj članak tri stav jedan potvrđivali u Borićevcima, Zrin, u podkozarju i još puno mjesta u Hrvatskoj, fizički uništivši sve Hrvate pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti, isto su učinili i 1945. godine pobivši ukupno svećenstvo Hrvatske pravoslavne crkve i katoličke koliko su stigli, i to na hrvatskom teritoriju koju su ponovo okupirali do 1990. godine. Istina je da Srpska pravoslavna crkva direktno sudjeluje i u svjetovnoj vlasti države, što je i demonstrirala zadnjih 100. godina nad kolonijama koje su tvorile Jugoslaviju, odnosno Veliku Srbiju. Nevjerojatno, znanstvenik - pravnik, aktualni predsjednik Hrvatske tumačeći članak tri stavak jedan kao da želi pomoći Srbima, da Bugarska, Grčka, Makedonija čak i Rumunjska preko Srpske pravoslavne crkve postanu srpske kolonije. Josipović misli da bi Srbe u Hrvatskoj, kako ističe, Hrvatska pravoslavna crkva uznemirila, kao produžene ruke matice Srbije, tu je u pravu. Nije se sjetio kao pravnik da Srbima kaže kako proturiječe sami sebi svojim ponašanjem zbog Udruge Hrvatske pravoslavne crkve. Gdje je tu demokracija? Ipak, XI. dalmatinsku danas više ne može poticati Srpska pravoslavna crkva na akcije od Kočevskog roga do Širokog brijega i Mostara. Na kraju Josipoviću, u Srbiji postoji katolička crkva, Luteranska i. . . a ipak se Hrvati u Srbiji zbog toga ne ljute, a niti im srpski predsjednik Tadić pomaže člankom tri stavkom jedan zakona . . . države. DOLAZAK SRBA U NIN IDEJA JE SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE Od Srbije do Bosanskog Petrovca i dalje do Nina Srbi su se tendenciozno naseljavali kako bi kontrolirali Nin i okolicu. Zbog zacrtanog cilja na tom pravcu, kao i svi osvajači, plaćali su za tako nešto najslabije pojedince iz hrvatskog korpusa. Između ostalih, kao produžene srpske ruke, za istaći je Marka Kožula iz Ražanca i Krstu Predovana iz Vrsi. Hrvati s ovih područja ističu da su oni za srpske interese radili isključivo zbog osobnih interesa. Marko Kožul postao je član Jevtićeve stranke radikala na šibenskom području. Nakon što je ta stranka silom i prevarama pobjeđivala na izborima, Marko Kožul imenovan je čak za ministra graditeljstva Kraljevine Jugoslavije. Paralelno dok je Marko Kožul radio za kralja i Srbiju i Krste Predovan zaposlen kao poslovođa mlina na Miljšić-jarugi u Ninu, disident Hrvatske seljačke stranke, također je radio za kralja i Srbiju. Nije slučajno da je Nin hrvatski kraljevski grad bio posebno interesantan za Srbe. Marko i Krste kao polupismeni Hrvati nisu bili svjesni uloge koju su odigrali protiv Hrvata. Nin je za Srbe bio poseban trofej, pa su imali i silan razlog materijalno stimulirati Marka i Krstu. Kada je Marko Kožul „reponja“ imenovan za ministra građevinarstva, Krste Predovan „reponja“ kao pomoćnik Marka Kožula bio je zastupnik u Skupštini Kraljevine Jugoslavije. Toliko zaslužni za svoj rad da je Marko imao mjesečnu plaću 15.000 tisuća dinara kojom je u to vrijeme mogao je kupiti 17 ( sedamnaest) volova, dok Krste kao Markov pomoćnik za svoju mjesećnu plaću mogao je kupiti 10 (deset) volova, uz sve moguće benificije koje su imali. Radi usporedbe, u to vrijeme radnik je mjesečno mogao zaraditi oko 600 (šest stotina dinara. Pomoću volova Srbi ostvarili san . . . Doista oni su to i zaradili, čak i više, što se na terenu očituje, osjeti i zna koliko su oni doprinijeli realizaciji Srpske pravoslavne crkve, tj. velikosrpskoj ideji, koja se nastavila preko raznih modificiranih ideja i naziva u težnji za Velikom Srbijom. Evo razloga i uzroka za tolike žrtve u Hrvatskoj od 1918. godine i do 1941. godine pa sve od 1941. godine do 1990. godine, koji su stvorili Marko, Krste i njima slični Hrvati. Poznato je, dok je Marko Kožul prebivao na šibenskom području ( svojoj izbornoj jedinici ) da je posjećivao manastir srpske pravoslavne crkve u društvu sa Šupom i drugima, manastir s kojim sada rukovodi pop „Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj“ Fotije, koji razmišlja kako i pomoću Ive Josipovića zaustaviti djelovanje Hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj . . . , neka on razmišlja da sve nekretnine i pokretnine Srpska pravoslavna vrati koje su kao ideolozi Srba okupirali i pograbili u hrvatskim zemljama. Isti Marko na području Ražanca, Krneze, Selina, Podgradine imao je drugove V. Kožula, Miočića (Miminu), Jurline iz Selina, Šalinu iz Podgradine i drugi koji su Hrvate ubijali čekićem po glavi, pokraj jama Golubinke, jame uz more kod Starigrada i drugih. Zato je u Ražancu i Ninu UDB-a toliko djelovala . . . (vidi dokumente UDB-E u Zadru), strašno trovala hrvatsko biće. . . Ideja pravoslavne crkve, toliko je razarala Hrvatski kraljevski grad Nin s namjerom da mu se uništi svaki trag i zauvijek padne u zaborav. Mještani spomenutih srpskih radikala svjedoče kako su isti kasnije osjećali grižnju savjesti i psihički stradali, kao i Franjo Supilo, dakle spas je u obraćeništvu i vlastitoj zajednici, . . . lustracija. . . lustracija. . . HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA ZBOG OBNOVE I DALJNJEG FUNKCIONIRANJA U HRVATSKOJ, NAKON SILNIH PRITISAKA TRAŽI ZAŠTITU I POMOĆ OD HRVATSKE VLADE Hrvatska vlast i vlasti uopće su po preuzetim dužnostima odgovorne, kao i pojedinci, kada naprave nedjelo protiv općeg dobra. Dakle Hrvatska, tj. hrvatska vlast, odnosno pojedinci koji su u funkciji institucija države, dužni su zastupati hrvatski narod, a po preuzetim dužnostima su i odgovorni. Ukoliko nosioci hrvatske vlasti nisu sposobni da to čine prema hrvatskoj specifičnosti na hrvatskim prostorima, onda to trebaju činiti po uzoru urednih država koje su poticajne, u suprotnom su odgovorni kada se narušava opće dobro. U ovom tekstu je riječ o hrvatskim pravoslavcima, odnosno Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi koja se do sada tendenciozno i zlonamjerno zapostavlja, kako se to činilo naročito od 1918. – 1941. godine i od 1945. - 1990. godine po uputama Srpske pravoslavne crkve kao glavnog ideologa Srba, zadnjeg okupatora Hrvatske, a kojeg je poticala, baš „elita“ Srpske pravoslavne crkve kroz povijest. Srbi kao nacionalna manjina u Hrvatskoj predvođeni Srpskom pravoslavnom crkvom kao koordinatorom pod maskom „duhovne institucije“, šablonama svjetovnih stranaka, a sve zbog okupacije i eksploatacije hrvatskih zemalja. Svi okupatori kroz povijest zaposjedali su tuđa ognjišta na taj način, kao manjina, pomoću nekih svojih programa i statuta kako bi realizirali svoje svjetovne želje. Srpska pravoslavna crkva kao „duhovna institucija“ i više je za osudu kada pod takvim nazivom perfidno i neprirodno potiče svoj narod protiv života drugih naroda, koja se zbog svjetovnih koristi služi pogubnim stilom protiv čovjeka. Istina, pravoslavne crkve vezane su direktno uz svoje države i glavni grad (Grčka, Rusija, Bugarska. . . ), ali prije svega im je zadaća da potiču na duhovnost, što nije slučaj kako se pokazalo kroz povijest sa Srpskom pravoslavnom crkvom koja je u funkciji izričito zbog svjetovnih interesa i koristi. Srpskoj pravoslavnoj crkvi, što se i pokazalo na terenu, duhovnost je samo pokriće, kojom bi se trebala prije svega baviti. Stoga je prozrijeta, tj. nametnula se u srpskom orkestru kao prva violina s ciljem porobljavanja i eksploatiranja naroda u okruženju Srbije. Da nije toliko u relativno kratkom vremenu htjela, možda bi i uspjela neke narode . . . i uništiti. Nakon poraza, koji je relativno doživjela zadnja dva desetljeća, opet iznova starom šablonom zamagljivanjem, a ne duhovnošću pokušava nametnuti već viđene scenarije. Dakle, Srpska pravoslavna crkva po formi i sadržaju u funkciji je Srbima kao obična svjetovna stranka, čije su vođe zamagljene navodnom duhovnošću, dok ulaze u tuđa dvorišta, doslovce kao što je radio i pop Đujić. Njih nije briga što pijani i drski, u tuđim kućama samo razbijaju tuđe, kao što su činili Hrvatima i neki drugi okupatori. To najbolje potvrđuju ratovi koji su se uvijek vodili na hrvatskom teritoriju, što na Zemlji uljezima dozvole samo naivni narodi. Očito, preko repova Srba pravoslavne vjeroispovijesti koji su nažalost i danas u Hrvatskoj, nesrazmjerno svojoj brojčanosti, nosioci vlasti, i danas stvaraju agoniju koja se nastavlja, uz pomoć kojekakve hrvatske mutljevine u Hrvatskom saboru, koja toga jest i nije svjesna ovisno o genima istih, što adekvatno po djelima pokazuje njihova biografija i djela, jer se tako pokazuje i prikazuju na terenu konkretno. Hrvati pravoslavci su već od 1918. -1941. godine i od 1945. - 1990. godine ugroženi od strane srpskog okupatora, silom i milom ih se asimilira preko Srpske pravoslavne crkve, pod pritiskom zbog „života“ poneki su čak po navici služili zbog mrvica srpskoj mašineriji, stvaranoj po Srpskoj pravoslavnoj crkvi daleko od duhovnosti, izričito zbog ovosvjetovnih koristi (okupacijom Hrvatske i drugih zemalja u okruženju Srbije), kao konkurenciju ubijali su i asimilirali Hrvate pravoslavne vjeroispovijesti i totalno zameli Hrvatsku pravoslavnu crkvu koja je starija od Srpske pravoslavne crkve. I pored tolike dokumentacije i argumenata što ide u prilog Hrvatima pravoslavne ispovijesti ista se i dalje zlostavlja i progoni, samo zato što traže ono što im je zagarantirano Hrvatskim ustavom i pravilima pravoslavne crkve kao institucije na Zemlji. Zato kao nedužnu žrtvu Hrvate pravoslavce, Hrvatsku pravoslavnu crkvu Hrvatska je dužna kao država i logistički podržavati,. Očito Hrvati u Hrvatskom saboru nisu svjesni da pod sugestijama i dirigiranjem pravoslavaca Srba, šablonama iz propale im Jugoslavije (Velike Srbije) pokušavaju održavati mrtvu Jugoslaviju, pomoću repova iz njihovih jugoslavenskih institucija (UDB-e, JNA i dr. ). Pravoslavna crkva svake države, veže se uz svoju državu, tj. svjetovnu vlast, što znači da se u stranoj državi ne može ponašati kao produžena ruka, tj. okupator matične države. Dakle, kao i ostale u svijetu pravoslavne crkve, u ovom slučaju Hrvatska pravoslavna crkva, direktno je vezana uz Hrvatsku, Zagreb, koju kao takvu logistički je dužna pomagati Hrvatska. Kada je riječ o Srbima pravoslavne vjeroispovijesti, koliko god ih je, fizički oni su za sada manjina, koji bi po nekom atributu pravoslavlja miješali kruške i jabuke samo zbog ovosvjetovnih koristi, kao okupatori htjeli bi i dalje u Hrvatskoj Srpsku pravoslavnu crkvu kao nosioca ukupnog pravoslavlja u Hrvatskoj, kao i na Zemlji. Za razliku od Srba, Hrvati pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj nisu manjina već sastavni dio korpusa hrvatskog bića, kako smo pojasnili bez miješanja kruška i jabuka, Hrvatski pravoslavci su sastavni dio hrvatskog korpusa. Stoga, Hrvatska pravoslavna crkva bezrezervno zaslužuje pomoć svih institucija države Hrvatske, kao sastavni dio hrvatskog bića. Danas dok se obnavlja Hrvatska pravoslavna crkva u vlastitoj domovini Hrvatskoj nevjerojatno, popovima se već prijeti i stvaraju se razni pritisci, jer u Srpskoj pravoslavnoj crkvi misle da će ih omesti dok obnavljaju Hrvatsku pravoslavnu crkvu za pravoslavce Hrvate u Hrvatskoj. Da ne bi zlo ojačalo potrebna im je zaštita Države Hrvatske. Zagreb-Zadar, 21. prosinca 2013. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
20.12.2013., petak
Općina Poličnik: Sklapali Ugovore o prodaji neizgrađenog građevinskog zemljišta sa svrhom oživljavanja tzv. male privrede na području Murvice, a zatim to isto zemljište preprodavali i pribavljali znatnu imovinsku korist
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Općina Poličnik: Sklapali Ugovore o prodaji neizgrađenog građevinskog zemljišta sa svrhom oživljavanja tzv. male privrede na području Murvice, a zatim to isto zemljište preprodavali i pribavljali znatnu imovinsku korist  U POSLOVNIM ZONAMA POMOĆU BAGERA ZGRĆU NOVCE I NITKO IH NE KONTROLIRA Trgovanje Davora Lončara, načelnika općine Poličnik i Željka Lončara, bivšeg glavnog direktora Vinilplastike d.d. Zadar Općina Poličnik je 1999. godine prodala parcele neizgrađenog građevinskog zemljišta Vinilplastici d. d. Zadar za 91. 056, 00 DM, a potom je Vinilplastika te iste parcele prodala Lignumu d.o.o. za 227.640, 00 DEM . Razlika je 136. 584, 00 DM čime su pribavili znatnu imovinsku korist. Općina Poličnik zastupana po općinskom načelniku Davoru Lončaru iz Poličnika prodala je poduzeću Viniplastika d.d. Zadar zastupana po glavnom direktoru Željku Lončaru, 1999. godine neizgrađeno građevinsko zemljište kat. oznake čestice zem. 825/78 u površini od 2498 m2, kat.oznake čest.zem. 825/79 u površini od 2589 m2 i kat. oznake čestice zem. 825/80 u površini od 2501 m2 sve u k.o. Murvica, ukupne površine 7588m2, u iznosu od 12, 00 DM/m2, odnosno za cijelu površinu u iznosu 91. 056, 00 DM. Željko Lončar osim što je bio glavni direktor poduzeća Vinilplastika, tijekom navedenog potpisivanja ugovora 1999. godine istovremeno je bio i član poglavarstva Općine Poličnik zadužen za gospodarstvo. Prema kupoprodajnom Ugovoru br.10/99, 30.rujna 1999. godine, članka 2. ugovora, ugovorne strane pristupaju sklapanu Ugovora sa svrhom oživljavanja tzv. male privrede na području Općine Poličnik, na području Murvice radi otvaranja novih radnih mjesta, a u skladu s prostornim planom Općine Poličnik, a za koju svrhu je predviđena prodaja neizgrađenog građevinskog zemljišta na određenim lokacijama radi podizanja namjenskih objekata male privrede. Zbog ispunjenja svrhe Ugovora utvrđene u čl. 2. ugovora, kupac (Vinilplastika) je obvezan započeti s izgradnjom (poslovnog) objekta na kupljenom zemljištu najkasnije u roku od 2 mjeseca od uplate ukupne kupoprodajne cijene, te dovršiti objekt i staviti ga u poslovnu funkciju najkasnije u daljem roku od 2 godine. Poštivanje ugovornih rokova iz prethodnog stavka ovog Ugovora bitan je sastojak ovog ugovora , te u slučaju neispunjenja obveza kupca u tom dijelu prodavatelj (Općina Poličnik) ima pravo jednostranom pismenom izjavom raskinuti ovaj Ugovor, u kojem slučaju kupcu ima vratiti sve iznose primljene na ime isplata, osim kapare koju ima pravo zadržati. Također, prema članku 9. Ugovora, kupac (Vinilplastika) nema pravo preprodaje kupljenog građevinskog zemljišta za period od 10 godina od dana sklapanja ovog Ugovora. U Javnom nadmetanju prodaje neizgrađenog građevinskog zemljišta u vlasništvu Općine Poličnik koje je objavljeno u javnom glasilu Slobodna Dalmacija, 16. srpnja 1999. godine, navedeno je pod brojem: XI. Ponuditelj koji s Općinom Poličnik sklopi ugovor o kupnji građevinskog zemljišta dužan je u roku od 6 mjeseci od dana sklapanja ugovora započeti s izgradnjom poslovnog objekta, u protivnom, građevinsko zemljište će mu biti oduzeto i vraćen iznos uplate umanjen za 10%. XII. Općina Poličnik zabranjuje preprodaju kupljenog građevinskog zemljišta i to za period od 10 godina od dana sklapanja kupoprodajnog ugovora. Potvrđuju se navodi iz Javnog nadmetanja da poduzeće Viniplastika d.d. Zadar kao kupac nije ni započela s izgradnjom poslovnog objekta što je bio uvjet prodaje gore navedenih nekretnina Općine Poličnik već ga je preprodala gdje su stekli znatnu imovinsku korist, a također nisu se pridržavali uvjeta prodaje da se zabranjuje preprodaja kupljenog građevinskog zemljišta i to za period od 10 godina od dana sklapanja kupoprodajnog ugovora. Istima nije bila svrha izgradnja (poslovnog) objekta na kupljenom zemljištu već preprodaja pogodovanog kupljenog građevinskog zemljišta. Poduzeće Vinilplastika kao kupac, to isto neizgrađeno građevinsko zemljište 2001. godine, zastupana po Gordani Mrkić preprodaje poduzeću Lignum d.o.o. Željeznička b.b. Gračac zastupan po Ivanu Jurjeviću, u ukupnom iznosu 227.640, 00 DEM. Općina Poličnik je prodala parcele neizgrađenog građevinskog zemljišta Vinilplastici d. d. Zadar za 91. 056, 00 DM, a potom je Vinilplastika te iste parcele prodala Lignumu d.o.o. za 227.640, 00 DEM . Razlika je 136. 584, 00 DM čime su pribavili znatnu imovinsku korist. Tijekom potpisivanja ugovora između Vinilplastike i Lignuma, Gordana Mrkić je bila predsjednik uprave, zastupa Društvo samostalno i pojedinačno i Željko Lončar kao član uprave, zastupa Društvo samostalno i pojedinačno te ujedno i predsjednik nadzornog odbora poduzeća Vinilplastika . I ovdje se vidi nespojivost članstva u upravi i u nadzornom odboru jer Željko Lončar je istovremeno bio član uprave i predsjednik nadzornog odbora poduzeća Vinilplastika. Željko Lončar je bio predsjednik uprave Vinilplastike, od 5. srpnja 1996. do 11. kolovoza 2000. godine i predsjednik nadzornog odbora Vinilplastike, od 15. prosinca 1995. do 5. srpnja 1996. i od 11. kolovoza 2000. do 22. travnja 2002. Vinilplastika je otišla u stečaj u travnju 2002. godine . Državni ured za reviziju utvrdio je da postupci pretvorbe i privatizacije bivšeg društvenog poduzeća Vinilplastika Zadar, nisu obavljeni u potpunosti u skladu sa zakonskim odredbama. Ustavne i zakonske odredbe definirale su da pretvorbeni kriminal i ratno profiterstvo ne zastarjevaju, a to se odnosi i na tvornicu Vinilplastika Zadar. Željko Lončar je 1997. godine kupio dionice nekadašnje “Vinilplastike” u vrijednosti 810.000 kuna. Založio je obiteljsku kuću u Poličniku te je podignuo kredit u Splitskoj banci u iznosu od 220.000 tadašnjih DEM-a. Zbog nevraćanja kredita Lončar je ostao bez obiteljske kuće u Poličniku koju je preuzela Splitska banka. Uvidom u Zemljišnoknjižni odjel Zadar utvrđeno je da je tvrtka Cresco d.o.o., Poličnik založila bivšu konobu Pepo u Zadru (gradsko naselje Arbanasi), Uvala Bregdetti 14a te je podigla kod HYPO ALPE-ADRIA-BANK D.D. ZAGREB oko 200.000,00 eura (2006. godine 143.000,00 EUR i 2008. godine oko 63.000,00 CHF). Osnivač poduzeća Cresco d.o.o., Poličnik je Ana Jukić, OIB: 71284414508, Poličnik 21.-jedini osnivač d.o.o., a koja je ujedno i direktor poduzeća, inače kći Željka Lončara, koji je također osoba ovlaštena za zastupanje – prokurist, zastupa pojedinačno i samostalno. Uvidom u Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda Zadar, poduzeće Lignum od ukupne površine 7588 m2 koje je kupilo od poduzeća Vinilplastika, na površini od 4031 m/2 sada je izgrađena benzinska postaja k.o. Murvica, Z-8427/2006, broj ZK uložak 650 . U B vlastovnici uknjiženo se pravo vlasništva nekretnine sa Lignum d.o.o. Murvica u korist poduzeća EURO-PETROL D.O.O. Rijeka, Martinkovac 143 B., a u C teretovnici nad uknjiženim objektom, 2006. godine uknjižuje se HYPO-LEASING KROATIEN D.O.O., Zagreb, Koranska 16., sa založnim pravom (hipotekom) radi osiguranja novčane tražbine u iznosu 12.5000. 000, 01 KN. Drugi dio od ukupne površine 3557 m/2, k.o. Murvica, Z-1250/2008, broj ZK uloška 536 uknjižuje se prijenos prava vlasništva sa Lignum d.o.o. u korist poduzeća KORUNA D.O.O., OIB: 29883901753, ZADAR, PUT MURVICE 34., na koje je u C teretovnici, 2005. godine uknjiženo založno (hipoteka) pravo osiguranja novčane tražbine u iznosu od 1.500.000, 00 EUR-a u korist ERSTE AND STEIERMARKKISCHE BANK D.D. RIJEKA, JADRANSKI TRG 3A. Na navedene dvije nekretnine podignuta su novčana sredstava u iznosu oko 23.500.000,00 KN. Poslano 1. Vladi Republike Hrvatske 2. USKOK-u U Poličniku, 20. prosinca 2013. godina STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK |
19.12.2013., četvrtak
Mještani novog naselja Paljuva nemaju struje i smrzavaju se
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Mještani novog naselja Paljuva nemaju struje i smrzavaju se  Općina Novigrad prodala je preko 100 građevinskih parcela zemljišta u novom naselju Paljuv koje ima DPU. Ljudi koji su kupili navedena zemljišta i izgradili stambene objekte nemaju mogućnost priključenja na elektroenergetsku mrežu. Za priključenje novih objekata poduzeće Elektra Zadar izradilo je «Projekt za TS,KB i NNM Paljuv 3», a 1. lipnja 2012. godine zatražilo je potvrdu glavnog projekta uz koju je priložen Ugovor o pravu služnosti (br. 32/12/SAP) i kupoprodajni Ugovor (br. 66/12/SPKOP). Potvrdu izdaje županijski Upravni odjel za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje koju još nije dostavio Elektri Zadar u godinu i po dana, a ljudi zbog potvrde glavnog projekta i dalje nemaju struje i smrzavaju se. Do kada? U Zadru, 19. prosinca 2013. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
18.12.2013., srijeda
VIJEĆNIK KALMETI: SPREMNI SMO VAS SASJEĆI !
|
VIJEĆNIK KALMETI: SPREMNI SMO VAS SASJEĆI ! http://www.jutarnji.hr/vijecnik-gradanske-akcije-napao-kalmetu--ako-ste-vi-gordi-hrast--mi-smo-mala-sjekira-iz-peveca--/1147922/  VIJEĆNIK KALMETI 'Ako ste vi gordi hrast, mi smo sjekirica iz Peveca. I spremni smo vas sasjeći!' Ponukan tekstom iz Globusa Marko Pupić Bakrač upitao je zadarskog gradonačelnika hoće li podnijeti ostavku ZADAR - Ponukan tekstom iz „Globusa“ pod naslovom „S mojim padom past će i moji protivnici“, gradski vijećnik Akcije mladih Marko Pupić Bakrač je upitao gradonačelnika Božidara Kalmetu razmatra li mogućnost podnošenja ostavke na svoju funkciju, javlja Slobodna Dalmacija. - Svoje lokalne stranačke kolege opisali ste kao neku vrstu gnojiva koji se podlo i kukavički skrivaju ispod vašeg autoriteta, a sebe kao gordi razgranati hrast. Očigledno vam je, zbog situacije u kojoj se nalazite, nemoguće funkcionirati i upravljati gradom, rekao je Pupić Bakrač konstatirajući da je obišao većinu pročelništava i gradske uprave, ali da ni tamo nitko ne staje u Kalmetinu obranu. - Izgleda da gnoja oko gordog hrasta ima toliko da se od njega gordi hrast više i ne vidi. Kuda će nas odvesti vaše inzistiranje na ostanku na funkciji pod svaku cijenu, to ćemo još vidjeti, rekao je Pupić Bakrač. Ne razmišljam o ostavci jer za to nema ni jednog razloga. Gradska uprava radi dobro i bit će upamćena kao uspješna politička garnitura, odgovorio je Kalmeta i konstatirao da nikada nije rekao rečenicu iz Globusovog naslova. - Nisam rekao niti da sam ja gordi hrast, nego sam rekao da postoji poslovica „briga gordoga hrasta tko pod njime sere". I jači od vas su pokušavali zavaditi HDZ i nisu u tome uspjeli. Vrančić i Zrilić su moji suradnici i prijatelji, odgovorio je Kalmeta, a potom upitao Pupić Bakrača: - Svaki dan ste u gradskoj upravi. Gdje vi radite i tko vas plaća, uz sve probleme koje imamo u oblasti za koju je nadležna ribarska inspekcija u kojoj radite? Jeste li uzeli godišnji ili ste dali otkaz, uzvratio je Kalmeta, a potom je za govornicu izašao i drugi vijećnik Akcije mladih Ante Rubeša, predstavio se kao 30-godišnji nezaposleni Hrvat i katolik koji nikada nije glasao za SDP, a bio je i „naoružan“ s tri knjige Franje Tuđmana. Zanimali su ga FIMI media, tuneli, WC-i i Lihtenštajni, a onda je citirao „pjesnika s Jamajke“: - Ako ste vi tamo neki gordi hrast, mi smo mala sjekira, ona iz „Peveca“, i spremni smo vas sasjeći, rekao je Rubeša i izazvao prekid sjednice Gradskog vijeća. U njenom nastavku, Rubeša se ispričao svima koje je uvrijedio i to zbog načina, ali ne i sadržaja izgovorenog, piše Slobodna Dalmacija. |
16.12.2013., ponedjeljak
KULIĆ: Dolazimo do praga bola, broj nezaposlenih će doći do 500 tisuća i prijeti nam kolaps
|
KULIĆ: Dolazimo do praga bola, broj nezaposlenih će doći do 500 tisuća i prijeti nam kolaps http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/108788-dolazimo-do-praga-boli-i-prijeti-nam-kolaps-price-o-investicijama-su-lazi-a-vlada-treba-odstupiti-jer-nisu-napravili-nista.html  'Dolazimo do praga boli i prijeti nam kolaps! Priče o investicijama su laži, a Vlada treba odstupiti jer nisu napravili NIŠTA' "U ovoj zemlji organizacija radnog bića je nikakva, a Vlada bi trebala priznati da nisu uspjeli ništa napraviti i odstupiti. Država se nastoji riješiti i radnika i naroda. Priče o investicijama i o tome da će nam Europska unija pomoći su laži. Oni ne kane rješavati probleme novih članica i to su javno rekli.", misli Kulić. Hrvatskoj prijeti kolaps, naime više od 97 tisuća radnika u Lijepoj našoj moglo bi sljedeće godine ostati bez posla. Prema ključnim pokazateljima, na tržištu rada Međunarodne organizacije rada bez posla će kroz godinu dana ostati 7,2 posto zaposlenih. Trenutna gospodarska situacija u Hrvatskoj, ali i predviđanja gospodarskog rasta ne idu u dobrom smjeru. Prema pisanju Novog lista, Vlada i Europska komisija te Međunarodni monetarni fond predviđaju blagi oporavak domaćeg gospodarstva u idućoj godini. Kada je riječ o zapošljavanju, pomaci se ipak ne očekuju pa će tako nezaposlenost ostati visoka. Najviše zaposlenih bez posla ostaje u trgovini, građevinarstvu te u prerađivačkoj industriji. Ovim crnim prognozama ne ide u prilog niti trenutni broj nezaposlenih, njih 350 tisuća. No, ova brojka je i veća jer veliki je broj onih koji ne rade, ali nisu prijavljeni na 'burzu'. Nedavno je HZZ objavio mjesečno izvješće za studeni. Zadnjeg dana u spomenutom mjesecu registrirano je 356.864 nezaposlenih. U usporedbi s listopadom prošle godine, broj nezaposlenih porastao je za 12.420 ljudi, a u odnosu na isti mjesec 2012., broj nezaposlenih popeo se za 9817 ljudi. Crna statistika ne ide u prilog ženama. Među pripadnicama ljepšeg spola, nezaposlenih je 190.184, dok je muškaraca 166.680. U studenom 2013. u evidenciju nezaposlenih prijavilo se 34.770 novih osoba, dok ih je iz evidencije nezaposlenih izašlo 22.350 ljudi. Međutim, njih samo 12.145 pronašlo je posao. Splitsko-dalmatinska županija prednjači po broju nezaposlenih, a slijede ju Grad Zagreb i Osječko-baranjska županija. Crne statistike dokaz su da priče koje gotovo dvije godine slušamo o dolascima investitora padaju u vodu jednako kao što su u vodu pale ideje iz Plana 21. Okosnica ovoga plana bilo je pravo na rad. "Planiramo smanjiti nezaposlenost i učiniti tržište rada fleksibilnijim, snažnim mjerama suzbiti rad «na crno» i zaustaviti rad bez isplate plaća i doprinosa. Sigurnost radnika i radničkih prava jamčit će i pravedni zakoni, brzo pravosuđe, neovisna i učinkovita inspekcija rada, besplatna pravna pomoć radnicima, sindikalna potpora radnicima te strogo kažnjavanje onih koji svjesno i sustavno krše radnička prava. A to su samo neke od naših mjera.", najvaljivala je Kukuriku Vlada prije nešto više od dvije godine. No, osim puno buke i bezbroj obećanja nismo dobili ništa. Hrvatska je, čini se, bačena na koljena. Ove crne brojke nisu iznenadile ekonomskog analitičara Slavka Kulića. Naime, kako nam je rekao, ovo nisu samo prognoze, već će se ti podatci vrlo skoro obistiniti jer Međunarodna organizacija rada ne govori u prazno, a svi njihovi podatci su utemeljeni. "Trenutno je preko 360 tisuća nezaposlenih, a oko 100 tisuća ljudi odustalo je od prijave na burzu. Dolazimo do praga bola, što bi značilo da će broj nezaposlenih doći do 500 tisuća. Prijeti nam kolaps.", kaže Kulić. Naš sugovornik nije optimističan niti kada su u pitanju najave vladajućih o investicijama koje bi trebale doći u našu zemlju. "U ovoj zemlji organizacija radnog bića je nikakva, a Vlada bi trebala priznati da nisu uspjeli ništa napraviti i odstupiti. Država se nastoji riješiti i radnika i naroda. Priče o investicijama i o tome da će nam Europska unija pomoći su laži. Oni ne kane rješavati probleme novih članica i to su javno rekli", misli naš sugovornik. Uvjeren je Kulić da ova Vlada niti u narednom periodu neće učiniti mnogo za poboljšanje situacije u zemlji. "Hrvatskoj treba vlast koja će organizirati narod. Mi imamo pretpostavke, ali nedostaje nam proizvodnja. Hrvatska ima potencijala, ali vlast ne razumije koji su problemi. Nemamo konstrukta niti imamo jači gospodarski plan na duži rok. Oni sve planiraju od danas do sutra, a s time nemamo nikakve šanse za privlačenje investitora. Živimo dnevno, a ne dugoročno. Priče o investicijama samo su ludom radovanje", zaključuje Kulić. |
15.12.2013., nedjelja
Općina Stankovci za degustaciju ravnokotarskih vina potrošila 89.422,00 kuna
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA STANKOVCI PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Općina Stankovci za degustaciju ravnokotarskih vina potrošila 89.422,00 kuna  Uvidom izmjene i dopune proračuna općine Stankovci za 2013. godinu utvrđeno je da općina Stankovci za Degustaciju ravnokotarskih vina u Stankovcima potrošila ukupno 89.422,00 kuna. Jedan od glavnih poticatelja stankovačke degustacije, načelnik te općine Željko Baradić, već godinama organizira degustaciju vina u Stankovcima, a da li je besplatna neka utvrdi hrvatska javnost. U Stankovcima, 15. prosinca 2013. godine Miljenko Morić predsjednik podružnice SHZ-a Stankovci |
14.12.2013., subota
Općina Poličnik plaća milijune kuna za nogostupe
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Općina Poličnik plaća milijune kuna za nogostupe  Ovih dana načelnik Općine Poličnik Davor Lončar hvali se da su u tijeku radovi na izgradnji nogostupa u Murvici Gornjoj i Poličniku Gornjem u dužini od jednog kilometra. Vrijednost radova iznosi 778.558 kuna, a izvode ih Ceste zadarske županije. Sufinanciranje je ugovoreno s Županijskom upravom za ceste (ŽUC) koja osigurava oko 410.000 kuna, a preostalih 368.000 Općina Poličnik. Općina Poličnik od jedinica lokalne samouprave u Zadarskoj županiji najviše je izgradila nogostupa od nekoliko tisuća kilometara. Postavljaju se pitanja: Je li općina Poličnik stvarno tako bogata kada plaća milijune kuna za nogostupe? Da li zaista općina Poličnik plaća svoj dio ŽUC-u ili je to mrtvo slovo na papiru. Kada u ŽUC-u imate predsjednika Upravnog vijeća iz Poličnika nije ni čudo što ŽUC najviše na području općine Poličnik gradi nogostupe. Općina Poličnik slovi kao najuspješnija u Zadarskoj županiji iz razloga što je prodala najviše prostora u poslovnim zonama. U poslovnim zonama nisu otvorili niti jedan proizvodni pogon, već samo skladišta koja zjape prazna i u kojima nema zaposlenih. Sada je u općini Poličnik nezaposleno 386 osoba, a od toga 41 s višom i visokom stručnom spremom te s time općina ima jednu od većih stopa nezaposlenosti u Zadarskoj županiji. Zadar, 14. prosinca 2013. godina STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK |
13.12.2013., petak
Gospodarski pojas (IGP) vrijedan milijarde eura: Djeluje li Vlada protiv interesa Hrvatske? Prosudite sami!
|
Gospodarski pojas (IGP) vrijedan milijarde eura: Djeluje li Vlada protiv interesa Hrvatske? Prosudite sami! http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/108461-gospodarski-pojas-igp-vrijedan-milijarde-eura-djeluje-li-vlada-protiv-interesa-hrvatske-prosudite-sami.html  Neke prognoze spominju da bi se prodajom prava izlova riba sa područja IGP-a moglo ostvariti oko 300 miliuma eura godišnje. Eksploatacija nafte, plina i drugih ruda koje krije dno neproglašenog IGP-a hrvatskog Jadrana mogla bi hrvatsku osiromašenu blagajnu svake godine puniti milijardama eura. Hrvatska proteže na 56.594 km˛, većina Hrvata ne zna da površina od još 23.870 km˛ mora i podmorja Jadrana treba pripasti Hrvatskoj. Nema nikakvih međunarodnih pravnih zapreka da se to pravo ostvari. Dapače, EU je preporučila Hrvatskoj vladi da proglasi isključivi gospodarski pojas (IGP). Ali hrvatska Vlada to ne želi učiniti. Taj ogromni teritorij krije u sebi tajnu blagostanja hrvatskog naroda. Proglašenje IGP-a pruža ne samo isključivo pravo korištenja i zaštite ribljeg fonda nego i pravo na raspolaganje rudnim blagom koje se nalazi u podmorju. Neke prognoze spominju da bi se prodajom prava izlova riba sa područja IGP-a moglo ostvariti oko 300 milijuna eura godišnje. Eksploatacija nafte, plina i drugih ruda koje krije dno neproglašenog IGP-a hrvatskog Jadrana mogla bi hrvatsku osiromašenu blagajnu svake godine puniti milijardama eura. No hrvatska Vlada ne čini ono što bi trebala. Hrvatska Vlada uporno odbija proglasiti IGP. Odriče ga se i dozvoljava strancima da ruju po dnu kao po ničijoj zemlji. Strana kompanija upravo provodi istraživanje podmorja hrvatskog Jadrana. To se istraživanje provodi bez ikakvog nadzora hrvatskih vlasti. Stranim će se kompanijama tako dozvoliti da se domognu prava na eksploataciju rudnog blaga bez ikakvih obaveza prema Hrvatskoj jer bez proglašenja IGP-a stranci koriste naš neproglašeni gospodarski pojas Jadrana kao slobodni prostor na koji imaju pravo svi koji ga se prvi domognu. Dozvoljavajući djelatnost stranim kompanijama bez proglašenja IGP-a ova vlada Hrvatskoj nanosi ogromnu štetu i dovodi Hrvatsku u opasnost da trajno izgubi tu veliku šansu i mogućnost opstanka i napretka. Sve upućuje na zaključak da hrvatska Vlada upravo potiho rasprodaje rudno blago hrvatskog podmorja. Ovako postupajući ona odriče i oduzima hrvatskom narodu pravo na to međunarodnim pravom priznato pripadajuće bogatstvo. Tako se hrvatskom narodu oduzima prilika za bolji život. Nije li to neprijateljska djelatnost i izdaja Hrvatske? Krije li se iza svega najveća otimačina i kriminal u hrvatskoj povijesti? Za čije interese rade članovi ove vlade? Ova vlada ne štiti interese ni hrvatske države ni hrvatskog naroda. Je li veleizdaja na djelu? 56.594 km˛ kopna + 23.870 km˛ mora i podmorja = snažna i nezavisna Hrvatska Ujedinimo se znanjem i ljubavlju za očuvanje i napredak domovine! |
12.12.2013., četvrtak
Miljenko Marić izabran za predsjednika Podružnice SHZ Zadar
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Miljenko Marić izabran za predsjednika Podružnice SHZ Zadar  Dana 12. prosinca 2013. godine, u Zadru je održana sjednica Skupštine podružnice SHZ Zadar na kojoj se odlučivalo o novom rukovodstvu koje će, u sljedeće četiri godine, voditi stranku u Zadru. Za predsjednika podružnice SHZ Zadar izabran je mr.sc. Miljenko Marić, a za zamjenika predsjednika Zoran Špaleta. Za tajnika je izabran Edwin Matešić, a za rizničara Gašpar Bilić. U Upravni odbor izabrani su Ljiljana Draženović, Ivica Jurica i Zoran Špaleta. Obrativši se skupštini, izabrani predsjednik podružnice Miljenko Marić se osvrnuo da je prije 4 godine prva podružnica koju je Stranka hrvatskog zajedništva osnovala bila podružnica Zadar. Nakon toga osnovane su podružnice po čitavoj RH. Na lokalnim izborima u svibnju 2013. godine nismo imali uspjeh kakav smo očekivali. Trudili smo se i radili najbolje što smo znali. Htjeli sam ići poštenim putem, programom, a ne parolama i lažima. Narod je puno lakše obmanuti, nego otvoriti mu oči. Situacija u Zadru jednaka je situaciji u državi. Sa goreg na lošijeg. Ali po ovome što vidimo, velika je trgovina direktorskih mjesta gradskih tvrtki i dr. U Zadru, 12. prosinca 2013. godina Predsjednik podružnice SHZ-a Zadar mr.sc. Miljenko Marić |
09.12.2013., ponedjeljak
Potpora i oduševljenje iz Francuske - Hrvati pokazali cijelom svijetu da se pita njih, a ne političke elite!
|
Potpora i oduševljenje iz Francuske - Hrvati pokazali cijelom svijetu da se pita njih, a ne političke elite! http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/106866-foto-potpora-i-odusevljenje-iz-francuske-hrvati-pokazali-cijelom-svijetu-da-se-pita-njih-a-ne-politicke-elite.html  "Hrvatski građani provode pravu demokraciju, neposrednu...treba nas biti sramota...jedna država koja je čitavo stoljeće bila zakinuta za demokraciju, pokazuje cijelom svijetu da se pita njih, a ne vladajuće i elite", kazali su Francuzi. Stižu prekrasne slike i riječi podrške iz gotovo cijele Europe, pa i šire. Hrvatska javnost za njih, zahvaljujući medijskog blokadi, nažalost ne zna. Treba stoga biti zahvalan društvenim mrežama, ali i našoj dijaspori koja je diljem svijeta bilježila divljenje snažnoj volji i upornosti hrvatskog naroda u očuvanju tradicionalnih vrijednosti kao što su ustavno definiranje institucije braka kao zajednice muškarca i žene. Najljepši primjer stiže iz Pariza u kojem su Francuzi ispred hrvatske ambasade pripremili "obiteljski performans". Izložili su replike četveročlane obitelji, mužkarca, žene i dvoje djece koji u rukama drže hrvatsku zastavu. Kazali su kako su Hrvati imali 'sreće što ih se uopće o tome nešto pita', aludirajući na to da je francuska vlada samoinicijativno legalizirala istospolne brakove u Francuskoj bez da pita građane koji se tome, u velikom djelu, protive. "Hrvatski građani provode pravu demokraciju, neposrednu...treba nas biti sramota...jedna država koja je čitavo stoljeće bila zakinuta za demokraciju, pokazuje cijelom svijetu da se pita njih, a ne vladajuće i elite", kazali su francuski prosvjednici koji su na ovaj interesantan način dali podršku referendumu. |
07.12.2013., subota
ŽUC Zadarske županije „modernizira“ lokalnu cestu 63056 Visočane – Duševića mlin, bez GRAĐEVINSKE DOZVOLE ?
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST ŽUC Zadarske županije „modernizira“ lokalnu cestu 63056 Visočane – Duševića mlin, bez GRAĐEVINSKE DOZVOLE ? http://www.zadarskilist.hr/clanci/04122013/za-modernizaciju-prometnice-osam-milijuna-kuna  Ovih dana Zadarski list objavio je članak pod naslovom „Za modernizaciju prometnice osam milijuna kuna“ u kojem se navodi da su na lokalnoj cesti 63056 Visočani – Duševića mlin u Zadarskoj županiji započeli građevinski radovi na njenoj „modernizaciji“ - građenju. Prometnica je ukupne dužine je 4,7 kilometara i širine kolnika od 8 metra a u nadležnosti je Županijske uprave za ceste Zadarske županije (ŽUC). Investitor i nositelj ovog projekta za grad Nin i susjedne općine je ŽUC Zadarske županije jer se radi o njegovoj cesti. Prema izjavi ravnatelja ŽUC-a u Zadarskom listu vrijednost radova ceste je 8.052.521 kuna, a poslove su putem „javnog natječaja“ dobile tvrtke COLOS iz Varaždina i TIM iz Nadina. Ravnatelj ŽUC-a je naglasio da će radovi na navedenoj prometnici trajati oko 90 dana i da će se njenom izgradnjom „riješit će se sadašnje problematično prometovanje teških kamiona i ostalih cestovnih vozila preopterećenom prometnicom Murvica-Briševo-Mazija kuće-Žerava-Ninski Stanovi-Nin i dalje put Privlake i Vira i to poglavito u vrijeme ljetnih mjeseci i da će ova prometnica bit najkraća cestovna veza između Nina, Privlake, Vira, Vrsi, Ražanca i Paga sa Centrom za zbrinjavanje otpada koji će se graditi u Biljanima Donjim“. A, ono što je uočljivo za navedenu prometnicu je: - Da nisu postavljeni nikakvi znakovi i table – ploče niti od strane Visočana niti od strane Duševića mlina, na kojima bi moralo pisati: INVESTITOR, PROJEKTANT, IZVODAČ, NADZOR i GRAĐEVINSKA DOZVOLA, koji ukazuju da se na toj cesti nešto radi. Zašto je sve to izostalo nije poznato, a po Zakonu je poznato kada se neki objekt gradi i rekonstruira mora imati ploče sa navedenim natpisima. Samo ŽUC-u to nije jasno? Pitamo da li ova prometnica zaista ima građevinsku dozvolu? - Da li su radovi na lokalnoj cesti 63056 Visočani – Duševića mlin precjenjeni, pošto su za skoro 3 puta veći od nedavno izvedenih radova na lokalnoj cesti 63204 Smilčić – Korlat, o kojoj smo izvjestili hrvatsku javnost. - Da navedena prometnica ne rasterećuje cestovni pravac Murvica – Briševo - Nin i dalje Privlaku i Vir, poglavito u vrijeme ljetnih mjeseci. Posebno kada se to odnosi na teretni promet, koji nema nikave mogućnosti prometovati od Duševića mlina, prema Vrsima, Grbama i dalje sve do Nina. Čemu služe VRATA u Grbama? Možda su na njih zaboravili u ŽUC-u. - Da li je izgradnja „modernizacija“ ove prometnice još jedan prometni i gospodarski promašaj izgradnje neke županijske ili lokalne ceste u zadarskoj županiji. Što na sve to kaže Župan Zadarske županije ili možda i nezna da se gradi još jedna lokalna cesta u županiji? - Kakve prometne veze ima navedena prometnica s Centrom za zbrinjavanje otpada koji će se navodno graditi u Biljanima Donjim? - Da li je ŽUC za tkz. „modernizaciju“ lokalne ceste 63056 Visočani – Duševića mlin podigao KREDIT, ako jest onda je to čisti promašaj? Prema građevinskim stručnjacima vrijednost radova na lokalnoj cesti 63056 Visočani – Duševića mlin mogla je iznositi oko 4 milijuna kuna. Nije na nama što će biti sa razlikom do 8 miljuna kuna to bi morali utvrditi oni čiji je to posao i koji od poreznih obveznika primaju novac?! POSLANO: 1. Vladi Republike Hrvatske 2. Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture RH 3. Nezavisni cestarski sindikat 4. USKOK-u Zadar, 7. prosinca 2013. godina STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
06.12.2013., petak
GARAVI PROTIV REFERENDUMA O ĆIRILICI
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST GARAVI PROTIV REFERENDUMA O ĆIRILICI KARAMARKO: 'Mi nismo za smanjivanje prava koje imaju nacionalne manjine iz jednostavnog razloga jer su to stečena prava i u trenutku ulaska u EU ona su bila aktivna', rekao je Karamarko novinarima u Zagrebu Tomislav Karamarko – Biografija  U svom izvješću djelatnik Šupe je naveo kako je Tomislav Karamarko svojevoljno pristao na suradnju sa Službom, prije svega zbog kompromitacije pred roditeljima, radi inkriminiranih aktivnosti u kojima je zatečen.Nadalje u izvješću je navedeno, kako je Tomislav samoinicijativno ponudio saznanja o osobama sa šireg područja Zadra, a protiv kojih je završen sudski postupak, a koji se nalaze na odsluženju dugogodišnjih kazna zatvora zbog krivičnog djela neprijateljske propagande. Tomislav Karamarko, r. 25.05.1959. u Zadru, Osnovnu školu završio u Kruševu, Obrovac, Srednju školu završio je u Zagrebu, 1977 g. Godine 1979. upisao Pravni fakultet u Zagrebu, te se 1982.g. zbog slabijeg rezultata, prebacio na Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je diplomirao smjer povijest 1985. Prvi radni odnos zasnovao je 1987. Tomislav Karamarko dolaskom u Zagreb, naselje Pešćenica, krajem 70-ih godina upoznaje tadašnjeg susjeda Željka Malnara, čijim posredstvom ostvaruje niz novih poznanika, kako u samom naselju ( radničkoj četvrti ), tako i u užem centru grada, s tzv. „gradskim dečkima“, od kojih je najpoznatiji Aleksandar Milles. Budući da je Malnar (glavni suradnik operativca javne bezbednosti Tomislava Stanića, jednog od najboljih inspektora za borbu protiv zlouporabe droga u Hrvatskoj i Jugoslaviji), tih godina slovio kao poseban boem, sa predznakom momka koji je obišao svijet, pod krinkom pustolova, koristio je kao idealan poligon stvaranja prijateljskih veza među širom populacijom, od osoba bliski tadašnjem režimu, vojnih osoba, osoba iz krim. Miljea, pa sve do osoba Romske nacionalnosti, iz šireg dijela naselja Pešćenica. Kako je Karamarko dolazio iz obitelji slabog imovnog stanja svoj prihod ostariovao je na način da prema preporuci Malnara za osobe romske nacionalnosti skriva predmete iz raznih inkriminranih radnji koje su isti napravili, dali provalama u stanove, društvene objekte i sl., za što bi od istih bio nagrađivan. Sve opisane aktivnosti Tomislav je izvršavo pod velikim velom tajne indirektno se skrivajući iza Malnara i osoba iz njegove blizine. Kao samozatajni i povučeni student prvo na Fakultetu Prava, kontakte je ostvarivao uglavnom sa osobama sa područja Dalmacije i Hercegovine, predstavljajući se kao domoljub Hrvat, poneka i previše slobodno iznoseći ( prema navodu više izvora ) čistu „ustašku“ opciju. Studentska populacija Tomislava je u užem krugu nazivala „mutavac“, kako zbog svog specifičnog načina govora tako i zbog njegove prividne povučenosti. Svoje odnose posebno je ostvarivao sa kolegom Smiljanom Reljićem, s kojim se znao i dugo družiti i nakon fakultetskih obveza. Karamarko je bivšim kolegama na Fakultetu ostao poznat po tme da je znao ponuditi svoje usluge u nabavci razne tehničke opreme, odjeće i inih stvari iz inozemstva, opravdavajući se da iste nabavlja njegov bliži susjed, a u stvari riječ je bila o predmetima iz inkriminirajućih radnji. Instruiran od Malnara Zbog nabavke jednog radio prijemnika 1982. g. kolegi studentu sa područja Šibenika, Tomislav i taj kolega završili su na tadašnjo Miliciji, na kriminalističkom ispitivanju. Na ispitivanju u Milicijskoj postaji ( na Zrinjevcu ), Tomislav je pokušavao iznaći rješenje, izbjegavajući možebitne sankcije, kao i kompromitaciju kod roditelja i osoba za koje je vršio opisane aktivnosti spremanja otuđenih predmeta. Tom prilikom ponudio je svoje usluge u spriječavanju „antidržavnih elemenata“, na Fakultetu, jer je tako instruiran od strane samog Malnara. Opisana uloga prema kazivanju i instrukciji Malnara značila je dobivanje na vremenu i mogućnost tzv.vanjskog djelovanja, te da se pronađe osoba iz sustava koja će to „ispeglati“.Malnar je u društvu bliskih poznanika Tomislavu znao ponoviti tu tezu, opravdavajući da je Karamarko inteligentan i može završiti obrazovanje, dok „čergari“ kako je nazivao osobe Romske nacionalnosti, mogu „trunuti“ u zatvoru. Nakon iznesenih teza, o tzv. pomoći o „pružanju informacija protiv antidržavnih elemenata među studentskom populacijom“ , odmah je izvješten SDS-i, te je upućen njen djelatnik Mladen Šupe, koji je s Tomislavom obavio prvi razgovor, a potom bez značajnih pokazatelja Tomislava pustio na slobodu. U svom izvješću djelatnik Šupe je naveo kako je Tomislav Karamarko svojevoljno pristao na suradnju sa Službom, prije svega zbog kompromitacije pred roditeljima, radi inkriminiranih aktivnosti u kojima je zatečen.Nadalje u izvješću je navedeno, kako je Tomislav samoinicijativno ponudio saznanja o osobama sa šireg područja Zadra, a protiv kojih je završen sudski postupak, a koji se nalaze na odsluženju dugogodišnjih kazna zatvora zbog krivičnog djela neprijateljske propagande iz čl. 118.st.1.KZ, pritom navodeći uz ostale ime Petra Šale, te njihovih pristaša međtu studetskom populacijom. Pseudonim Garavi Nekoliko dana nakon boravka u postaji Milicije,djelatnik Šupe je kontaktirao Tomislava na njegovoj adresi stanovanja, u namjeri da Tomislavu izda konkretne naputke za osobe koje su u tome trenutku operativno interesantne. Iznenađen brzom reakcijom, kao i konkretizacijom od strane djetatnika Šupea, Tomislav je o istom posjetu izvjestio Malnara, da poduzme određene aktivosti njegove zaštite. Tom prilikom Malnar je kontaktirao dugogodišnjeg poznanika iz JNA Željka Škovrlja, kao i Špiru Ninčevića, obadva aktivna djelatnika KOS-a JNA. Imenovani Škorvlj, koji je porijeklom iz Zadarskog zaleđa odmah je „preuzeo“ Tomislava Karamarka kao svog suradnika, na taj način argumentirano pokušavši kroz taj vid institucionalnog rada izvršiti „zaštitu“ Karamarka, zavodeći ga kao suradnika pod pseudonimom „Garavi“. Zanimljivo je kako je upravo dopisom Željko Škovrlj izvjestio sjedište centrale SDS-a, u Zagrebu, da nad Karamarkom sve aktivnosti poduzimaju isključivo uz prvotnu konzultaciju s djelatnikom Škrovrljom, što je samo po sebi predstavljalo presedan u takvom radu. Djelatnik SDS-a Miroslav Šupe potom je o svemu poduzetom u predmetu Tomislav Karamarko iznio tri zasebna izvješća o poduzetim aktivnostima,( koja su samo znakovito bila u posjedu djelatnika SDS-a Franje Vugrinca ). Prvim kontaktom sa Škovrljom, čemu je nazočio i Malnar, Tomislav je naveo kako je od strane djelatnika Šupea pitan za imena nekih osoba studenata sa područja Dalamcije, uz ostale i za Dražena Budišu. Upravo posljednji je bio prekretnica u tome, da Željko Škorvlj ( po Tomislavovom nahođenju kako je njegov kolega sa Fakulteta Smiljan Reljić, sa područja Drniša od kuda je i Budiša ), poduzme aktivnosti suradničke strukture prema Reljiću, te istoga ustupi djelatniku Špiri Ninčeviću, na daljnje postupanje, a koji je Reljića registrirao kao suradnika pod pseudonimom „ Glavonja“. Suradnici „Garavi“ i „Glavonja“ , zavedeni su u KOG-u, linija rada nacionalizam i terorizam, pod kategorijom Hrvatski terorizam.No međutim u tim dosjeima nije zavedeno niti jedno izvješće suradnika, osim opaske da rad na istim preuzima SDS, u suglasnosti KOG-e. Prve aktivnosti koje je Tomislav prema dostupnim podacima, kao i djelu dokumentacije koju je ustupio op. djelatnik Šupe, u svojstvu suradnika započeo, je u katoličkoj organizaciji „Kršćanska sadašnjost“, 1984.,g., gdje je volontirao, a od kuda je prema naputku Škovrlja podatke povremeno ustupao i SDS-u tj. djelatniku Šupeu. Dobiveni podaci koji su dostupni SDS-u nisu imali nikakvu operativnu zanimljivost, već su se uglavnom odnosili na njegov subjektivni odnos prema načinu rada među osobama koje su djelovale u udruzi. Tako je Šupe u jednoj od svojih analiza kontakata sa suradnikom, naveo da suradnik nije pouzda te njegova uloga i saznanja koja prezentira ne predstavljaju daljnji interes službe, ali zbog dopisa koji je prvodno naveden od strane Željka Škovrlja, tj. KOS-a, nastavljaju daljnje kontaktiranje sa suradnikom, prema vlastitoj prosudbi, te aktualnoj situaciji. Nakon diplomiranja Tomislav zasniva svoj prvi radni odnos u Državnom arhivu RH, gdje je bio djelatan do kraja 1990.g. Posebno se izdvaja vrijeme 1987/88 godina gdje je ime Tomislava Karamarka također evidentirano u službenim izvješćima SDS-a, u trenutku velike pljačke znakovita naslova Sveučilišne i nacionalne knjižnice, te Metropolitanske knjižnice Zagrebačke nadbiskupije od strane Aleksandra Millesa, kao jednog od pomagača operacije „Knjižnica“, no međutim usprkos dobrim odnosima sa Millesom, kao i osobama koje su bile uposlene u tim knjižnicama, Karamarko je izdvojem iz istrage. Obredi crne magije U to vrijeme Tomislav i dalje nastavlja svoja druženja sa Željkom Malnarom, preko koga upoznaje svoju buduću suprugu Enisu Muftić, dok Željko 1989.g. stupa u brak sa Emirom Hasanpašić, ( čiji je otac Osman Hasanpašić, poznati alternativni liječnik i specijalist radiestezist, pisac i autor mnogih knjiga, priručnika i vodiča kroz alternativnu medicinu ), a kumovi supružnicima Malnar su upravo Enisa i Tomislav. Enisa i Emira od ranog djetinjstva su nerazdvojne, kao i njihovi očevi Osman Muftić i Osman Hasanpašić, poznati zagovornici šerijata, u Zagrebačkom mešihatu islamske zajednice.Kontaktom sa Enisom Tomislav upoznaje budućeg šogora Amira Muharemija, koji je iste godine zasnovao brak sa Sanelom Muftić. Već spomenutog Millesa, Karamarka, Malnara,Enisu i Emiru, povezivala je posebna vjerska literatura, kao i obredi crne magije, gdje su značajno uporište u tome imali kod Hasanpašića. Hasanpašić je svojim poduzećem „Nova Arka“, u Tkalčičevoj 41 prvi na području RH započeo prodaju predmeta potrebitim u obredima crne magije, ezoterije,tarota itd. Svijet okultizma posebno je interesirao Karamarka, te ga je potajno proučavo, te mu bio sklon, iako je bio praktični vjernik, što je u njegovoj obitelji posebno gaila njegova majka. Krajem 1989.g., Tomislav je aktivno pokušava uključiti u stvaranje nove stranke HDZ-a, tako da je bio jedan od sudionika na zakazanoj osnivačkoj skupštini, koja se trebala održati u Hotelu Panorama u Zagrebu ( a čija se osnivačka skupština na kraju održala na NK Jarunu). Karamarko je tada zamjećen zajedno sa Tomislavom Družakom, kao jedini od glasnijih kritičara novog predsjednika HDZ-a Franje Tuđmana, budući su osobno bili zagovornici da predsjednik te stranke bude Marko ili Vlado Veselica. Nakon prvih višestranačkih izbora, Tomislav pokušava učvrstiti zemljačke odnose sa osobama iz zadarskog zaleđa, točnije iz mjesta Kruševo ( od kuda je podrijeklom ), no međutim od osoba podrijeklom iz istih krajeva, a koje su uposlenici poduzeća „Zagrebački Transporti“ ( danas Croatia Bus ), biva prozivan za suradnju sa raznim institucijama bivše države, te tako proklamiran za nepoželjnog u društvu Kruševljanja. Ogorčen reakcijom tih osoba, koje su ga izbjegavale, isti pokušava učvrstiti svoju poziciju u stranci HDZ. Posredstvom poznanika Zvonka Trusića i Stipe Mađarela ( koje je upoznao preko Malnara ), upoznaje jednog od istaknutijih članova nove stranke Vicu Vukojevića. Vice nekoliko dana nakon upoznavanja sam ostvaruje kontakt sa Karamarkom, pokušavši ga angažirati u proces organizacije prvog općeg sabora stranke HDZ-a u dvorani Lisinski, na što je Tomislav bezrezervno pristao. U samoj organizaciji stranačkog sabora Tomislav nije imao značaniju ulogu, no na održavanju istog bio je zamijećen od strane većeg broja osoba iz Zadarskog zaleđa kao osoba bliska novom vodstvu stranke, a što je i sam dodatno isticao. Gradio reputaciju kod prognanika Novonastala okolnost potom je Tomislavu učvrstila i podigla renome među osobama iz njegovo mjesta porijekla, gdje se potom značajno nametnuo u organiziranju i dopremanju naoružanja Hrvatskom življu na širem području Kruševa i Obrovca. U vrijeme oružanih sukoba na području naznačenih mjesta, tijekom 1991.g.( koja su potom okupirali četnici ) u obrani samog mjesta Tomislav nije aktivno sudjelovao, već je kritične zgode bio u Zagrebu. Nakon okupacije Kruševca, te iseljavanja hrvatskog stanovnišva Tomislav je aktivno sudjelovao u organiziranju njihovog prihvata, kako na području samog Zadra, tako i na širem području Zagreba. Tim činom dodatno je izgradio reputaciju kod samih sumještana i Hrvatskog stanovništva sa šireg područja Obrovca i Benkovca, koji su bili prognani. Svoj prvi radni odnos u samostalnoj RH, Tomislav zasniva dana 17.06.1991.g.,na poslovima šefa kabineta predsjednika Vlade RH Josipa Manolića, a prema preporuci tadašnjih pomoćnika Ministra unutarnjih poslova Vice Vukojevića i Ministra obrane Josipa Perkovića ( kojeg Karamarko do tada nije poznavao ). Na novom radnom mjestu Karamarko brzo stječe povjerenje Josipa Manolića, kao i njegovih najbližih suradnika, kojim aod samog početka iskazuje odanost. Tome u prilog ide podatak, da je Manolić u širem okruženju svojih pouzdanika, među kojima je nazočio i Zdravko Tomac, hvalio Karamarka kao mladu, nacionaln neopterećenu osobu, na koju se bezrezervno može računati. Obnašajući svoju dužnost, Karamarko stječe simpatije prvo Stipe Mesića, s kojim počinje intenzivnije druženje i prijateljstvo, u što uključuje svog dugogodišnjeg prijatelja Željka Malnara. Također ogromno povjerenje stječe od Franje Gregurića, koji ga preuzevši Vladu RH, nakon Josipa Manolića zadržava na istim poslovima. Sve iznimno povjerljive poslove kako u samoj Vladi, tako i u osobnim aktivnostima, Gregurić povjerava isključivo Karamarku. Sazivom druge sjednice Sabora RH dana 10.09.1992.g. Tomislav preuzima novu dužnost, šefa kabineta predsjednika Sabora Stjepana Mesića. Znakovito je i to, da je Karamarko na traženje Hasanpašića, te buduće supruge, upravo u Saboru uposlio operativno interesantnu osobu Indiru Honić, alijas „Fatma Nur Dženet“. U rješenju koje je potpisano od strane predsjednika Sabora Stjepana Mesića, raspoređena je na poslove višeg stručnog referenta, koja je u svojim kontaktima sa zaposlenicima Sabora, kao i zastupnicima, javno navodila kako je zaposlena prema preporuci Stjepana Mesića, budući je njegova ljubavnica. Spomenuta Indira, operativno je postala interesantna provedbom OA „FES 1“, kada je službeno zabilježen njen kontakt sa stranim obavještajnim službama, točnije prvim tajnikom veleposlanstva Irana u Zagrebu, koji je zadužen za obaviještajne poslove. Osim tih aktivnosti Indira je operativno postala interesantna po pružanju usluga gatanja, okultizma, pa i samog sotonizma, a u javnosti se predstavljajući kao vidovnjakinja. Tomislav Karamarko znao je učestalo koristiti njene usluge „obnove energije tijela“, što je radio u strogoj diskreciji zbog toga što su Indiru pojedini katolički svjećenici Zagrebačke nadbiskupije javno proglašavali pristašom i jednom od vođa sotonizma i okultizma u RH. Poslove šefa Mesićeva kabineta, Karamarko obnaša do 15.06.1993., kada preuzima dužnost načelnika PU Zagreb, kada i stupa u građanski brak sa suprugom Enisom. Obnašanjem dužnosti načelnika PU Karamarko intenzivno ali samozatajno počinje graditi vlastitu mrežu, pritom koristeći postojeću infrastrukturu, koja je pod paskom obavještajnog aparata, te osoba Gregurić, Mesić i Perković. Karamarkovim upravljanjem PU Zagreb, kao najvećim sustavom u MUP-u RH, počinje dugogodišnja križaljka, pritom ništa ne ostavljajući slučaju. Za svog pomoćnika kriminalističke policije, prema direktnom naputku Josipa Perkovića imenuje Damira Lončarića, temeljne policije Vladimira Fabera ( koji je ujedno bio njegov zamjenik ), a specijalne policije jedinice PU „ALFA“, imenuje Zorana Cvrka. U samom sustavu kriminalističke policije značajno je imenovanje pojedinih načelnika gdje je bio prioritet zaštite kadrova, upravo pod kapom Karamarka, kao državotvorne osobe s naglašenim desničarskim stavovima.Osim zaštite kadrova druga zadaća je bila isključivo detaljno organiziranje prave kriminalne mreže na relaciji ulica-policija-sud, gdje bi bile uključene osobe od povjerenja tj. one koje je upravo služba bivše Jugoslavije koristila u raznim aktivnostima. Prvi plan bilo je gospodarsko rušenje sustava od malih poduzetnika do tvrtki koje su u postupku privatizacije, koristeći se registracijom novih tvrtki s isključivim ciljem gospodarskog kriminala. U vremenu od kraja 1993.g. do početka 1995.g. ta grupacija je na širem području Zagreba izvršila prevare u visini od cca 30 miliona tadašnjih DM. Policija je svoju neučinkovitost pravdala da za to ne postoji interes politike, prebacivajući pri tome obavještajnim kanalima da su pojedini politički dužnosnici i sama obitelj Tuđman uključeni u te procese. Karamarko je između ostalog sesvetskoj tvrtki „Europatrade“, omogućavo ilegalne uvoze elektroničke opreme u ogromnim količinama, pri čemu je policija osiguravala šleperima nesmetan prelazak granice i pratnju do skladišta u zagrebačkim Sesvetama. Najzanimljiviji je podatak, da je Karamarko osobno, upravo koristeći taj aparat, izvršio pritisak na vlasnika tvrtke „Croatia Bus“, Leona Sulića da preda tvrtku isključivo zbog zemljišta na kojem se nalazilo sjedište poduzeća u Heinzelovoj ulici u Zagrebu, a isto je nalazilo u neposrednoj blizini njegove adrese stanovanja. Na mjesto načelnika odjela organiziranog kriminala imenuje Jadranka Belinu, koji je isključivo sa svojim pomoćnicima zadužena za poslove nadzora i jedn od servisa grupe oko Zlatka Bagarića s jedne strane, te Vjeke Sliška s druge. Sve opisane inkriminirane aktivnosti, djelatnici Službe su i evidentirali, te video zabilježili jednu novčanu transkakciju, prema Lončariću i Šeničnjaku, gdje je evidentan opis aktivnosti svakog od navedenih, sa obavljenim radnjama, kao i podjelom novca za svakog sudionika. Operativni sadržaj sa video materijalom tijekom 1996.g. ustupljen je osobno pomoćniku MUP-a za kriminalističke poslove Željku Sačiću, koji je nekoliko puta pregledao video dokaz, te nedvojbeno ukazao na žurno procesuiranje sudionika, djelatnika PU Zagreb, a kasnije PU Zagrebačka.Do procesuiranja nikada nije došlo, osim što je Karamarko kao „nagradu“ dobio imenovanje na mjesto pomoćnika MUP-a za kadrovska pitanja, gdje je bio djelatan do kraja 1998.g. Početkom 1994.g. a nakon izlaska Mesićeve skupine iz HDZ-a, Karamarko je bio jedan od pouzdanih osoba koji je kao dužnosnik mogao politički biti doveden u svezu sa Mesićem, a samim tim biti smjenjen na mjestu načelnika PU. U zaštiti pod predznakom profesionalnosti i znanja njegovih kadrova, Karamarko sa Damirom Lončarićem, u što uključuje svog poznanika Millesa, na Krležinom Gvozdu inscenira provalu, gdje je Milles glavni akter priče. ( Kako je Milles već od 1988. g. osuđen na kaznu zatvora od 15 godina za gore opisane aktivnosti, već 1993.g. biva prebačen na otvoreni dio u zatvoru Lipovica, upravo na intervenciju Karamarka dok je obnašao dužnost u Saboru RH. Nadalje, zanimljiv je podatak kako je u vrijeme same provale na objekt obiteljske kuće, zamjećen Milles, te počinje potjera u koju se osobno uključuje Damir Lončarić. Dolaskom do Jurjevske ulice, gdje Milles izvršava otmicu djelatnika policije ( koji je vršio dužnost osiguranja objekta ) počinje pravi zaplet, u koji se prema dogovorenom scenariju uključuje prvo kao pregovarač u talačkoj situaciji sam Lončarić, koji potom u sve uključuje aktualnog ministra UP-a Ivana Jarnjaka. Sam pregovor sa Millesom u nazočnosti Jarnjaka vodio je Lončarić, koji je na opće zadovoljstvo okončao „talačku“ situaciju, te pridobio Millesa na dobrovoljnu predaju, a potom ga on osobno uhitio. Nakon obavljene kriminalističke obrade, Milles je ponovno upućen u poluotvoreni zatvorski dio kaznionice Lipovica,gdje je pod nerazjašnjenim okolnostima nakon osam dana pronađen mrtav, službeno potvrđeno kao samoubojstvo. Brkić kao Karamarkov kadar Opisana aktivnost u nazočnosti Jarnjaka, učvrstila je položaj Karamarka i Lončarića kao profesionalaca i znalaca u obnašanju i najtežih zadaća. Sve opisane aktivnosti operativno su popratili djelatinici Službe, a tehničkom kontrolom sredstava komuniciranja potvrđena je sprega trojca Milles-Karamarko-Lončarić.Prema dostupnim podacima Službe, sva operativna postupanja po predmetu PU Zagreb, koja su se odnosila na Lončarića i Karamarka, osobno su bila pod nadzorom Franje Vugrinca, te nigdje nisu evidentirana. Sva previranja u PU iziskivala su manje kozmetičke promjene, gdje se na mjesto načelnika Sektora kriminalističke policije imenovan Šeničnjak, a na mjesto Zorana Cvrka imenovan je Miljan Brkić. Važnim je napomenuti da je Brkić odabran kao osoba koja je nedvojbeno sudionik u obrani RH, sa „pedigreom“ Hercegovca, ali kojemu je supruga Kornelija iz mješovitog braka, čija mama Dragica r. Malbaša je Srpkinja iz Bosanske Dubice. Brat Dragice, tj. Miljanove punice je pukovnik JNA Slobodan Malbaša ( sudjelovao zajedno s Andrijom Rašetom u pregovorima u Hotelu I, u Zagrebu ).Posredstvom tih pozicija Brkić je odabran u Karamarkov tim s jedne strane od Vice Vukojevića i druge strane Cvrka-Malbaše i Fabera. Upravo je Brkić od strane Karamarka prepoznat kao najpouzdaniji i najodaniji u provođenju svih aktivnosti, koji bezprijekorno izvršava svaku njegovu zapovijed. Karamarko je svoj autoritet i povjerenje kod Brkićaizgradio plasirajući u svakom međusobnom kontaktu svoju radikalnu hrvatsku opciju, te proklamirajući politiku predsjednika Tuđmana kao izdajničku ( kako je naveo „budući vrši ustupke Srbima, na štetu Hrvata“ ).Takva načela odgovarala su Brkićevu svjetonazoru, koji osim ratnih rasluga nije imao nikakvu stručnu naobrazbu za mjesto zapovjednika. Na mjestu pomoćnika ministra, Karamarko nije iskazivao nikakvu aktivnost, već je otvoreno počeo širiti tezu o stranci HDZ-u i Tuđmanu kao jedinim krivicima svega u RH, pritom tajno proklamirajući novu političku stranku HNS i starog prijatelja Stjepana Mesića. Prekidom obnašanja poslova pomoćnika ministra, Karamarko zasniva novi radni odnos u HAK-u, na mjestu glavnog tajnika, gdje je iskoristio poziciju i utjecaj Ile Bakovića, te njegovog brata Ante,koji je u to vrijeme djelatnik HIS-a. Obnašajući poslove glavnog tajnika HAK-a, Karamarko je idealno iskoristio za bolje pozicioniranje i pripremanje za predsjedničke izbore. U Mesićevom stožeru Pripermanje predsjedničkih izbora, kao i organizacija samog stožera kandidata Stjepana Mesića, za Karamarka je aktivno počela u rujnu 1999.g., od organiziranja prvih suradnika „donatora“ i novinara, s kojima je svakodnevno održavao kontakte.Njegov utjecaj u EPH, nedvojbeno je prema također dostupnim podacima Službe bio izgrađen do te razine da je u određenim tekstovima mogao vrštiti cenzuriranje. Također je važno napomenuti, da je Karamarko koristeći prijatelja Mira Laca, koji je direktno kontaktirao sa novinarkom Jasnom Babić, krajem 1999.g. u vrijeme provođenja famoznog proces tzv.“Zločinačke organizacije“ plasirao za sve osumnjičenike i njihove kriminalne aktivnosti pokroviteljstvo od strane aktualne vlasti, pritom navodeći imena Ivića Pašalića,Drage Krpine i dr..., a ponaosob obitelji Tuđman. Sa druge strane Karamarko za ista plasiranja koristi Ivu Pukanića, Denisa Kuljiša,Andrea Maksimovića, Sašu Lekovića, Dušana Miljuša i Marka Cigoja, na način da je preko svojih satelita, pritom koristeći Hrvoja Petrača ( preko Lončarića ), Zvonka Trusića, Nikolu Vukovića ( nasljednik na mjestu tajnika HAK-a ), Mirka Ljubičića-„Švepsa“ i Nikolu Krištu, da budu kao „neovisni“ izvori informacija, koju su navedeni novinari međusobno razmjenjivali, te potvrđivali kao autentičnu i provjerenu. Sve napijed navedeno potvrdili su djelatnici SZUP-a u svojim operativnim postupanjima, kao i korištenjem operativno-tehničkih sredstava, nad svim prethodno imenovanim osobama. U početku javnog istupa Karamarka kao ključne osobe i voditelja stožera u timu Stjepana Mesića, kao kandidata za predsjednika RH, počelo je otvoreno prikupljanje financija. Osim istaknutih pojedinaca iz gospodarskog miljea, koje je predvodio poduzetnik Tomislav Antunović, a koji su bili paravan prikupljenih donacija, Tomislav je propagirao veliko broj osoba albanske nacionalnosti. Među isaknutijim Albancima svoj oboj u financiranju dalu su obitej Kačinari i Gjergaj, s područja Zagreba ( dugogodišnje poznanstvo s Mesićem ), a posebno je naglašen doprinos Lulzim Krasniqi tzv.“Ljulji“, te njegovih sunarodnjaka iz Švicarske i Njemačke, obitelji Qazima Osmanija i Behgjet Pacolli. Osmani i Pacolli uistinu su glavni financijeri kampanje Stjepana Mesića, ali isključivo po dogovoru sa Karamarkom. Naime, poznanstvo Osmani, Pacolli i Karamarko seže iz ranih 90-ih, kada je Tomislav u ime svog nekada pretpostavljenog započeo suradnju sa istima oko poslova TDR-a i TDZ-a, kao i plasmana duhanskih proizvod na području EX Jugoslavije, kao i europskih zemalja.Ta duhanska struktura ima svoje korjene u tranziscijskim, političkim strukturama u Hrvatskoj i Srbiji početkom 1990-ih godina. Upravo je u vrijeme Gregurićeva mandata u Hrvatskoj, praktički u tajnosti proveden postupak pretvorbe i privatizacije duhanske industrije (preko tvrtke u Varaždinu osnovane od strane Željka Tomljenovića pomoćnika ministra Ivana Jarnjaka i čelnika AKD-a tvrtke koju je osnovala vlada RH), prije svega Tvornice duhana Zagreb i Tvornice duhana Rovinj, na nezakonit način, a prema uputama za privatizaciju duhanske industrije koje je u tajnosti izradila Gregurićeva Vlada.Bio je to proces reorganizacije duhanske industrije u Hrvatskoj koja je kasnije postala jedna od glavnih organizacijskih dijagonala duhanske kriminalne organizacije na prostoru zemalja EX Jugoslavije. Točnije, bez takve reorganizacije duhanske industrije u Hrvatskoj, nebi bilo niti takve duhanske kriminalne organizacije. Duhanski lobi Dakle, prvo je uslijedio proces „reorganizacije“ duhanske industrije, prije svega u Hrvatskoj ( pod palicom Gregurića ), a potom pod utjecajem iz Hrvatske i dijela duhanske industrije u BiH, da bi se potom spriječio ulazak stranih duhanskih industrija na prostor novonastalih novih država,( „ozakonjeno“ potpunim monopolom TDR-a u vrijeme Matešine Vlade, a Mateša je u to vrijeme zet Franje Gregurića ) kako bi se duhanskoj „organizaciji“ potupno osigurao trgovinski monopol nad međunarodnom ilegalnom trgovinom duhanskim proizvodima preko cijelog Balkana. Duhanska organizacija začeta je upravo od strane Tvornice duhana Rovinj, sa svojim čelnim ljudima Antom Vlahovićem i Pliniom Cuccurinom, naravno uz svestranu podršku Gregurića, s kojima je u posljednje vrijeme njegova predsjedanja Vladom, sve pregovore vodio Karamarko. U Hrvatskoj su prvi šefovi te organizacije izvan same proizvodnje bili Hrvoje Petrač, jedan od notornih šefova hrvatskog kriminalnog podzemlja, te ljudi bliski ratnom premijeru Franji Greguriću, posebno Ante Vlahović i Plinio Cuccurin, te bankari poput Franje Lukovića dugogodišnjeg predsjednika uprave Zagrebačke banke, koja je otvoreno bila umješana u stvaranje duhanske organizacije, sudjelujući u vlasničkoj strukturi duhanske industrije, ali i operacijama pranja novca balkanske duhanske organizacije. Zagrebačka banka je plasirajući nepovoljne kredite Tvornici duhana Zagreb, istu preuzela radi dugova, a onda je prodala puno manjoj Tvornici duhana Rovinj, stvarajući tako monopolni položaj, koji je potpuno osiguran onemogućavanjem ulaska stranih duhanskih kompanija na hrvatsko tržište, pod opravdanjem zaštite domaće proizvodnje. Zanimljivo je kako je predstavništvo TDR-a u bivšoj SRJ u drugoj polovici 90-ih vodi Jovica Stanišić glavni operativac Slobodana Miloševića s kojim se razišao u drugoj polovini devedesetih. U stvaranju balkanske duhanske organizacije, važnu ulogu imaju i ljudi poput Vlade Brkića u Hrvatskoj i Andrije Draškovića u Srbiji, koji su cijelo vrijeme bili ključni suradnici kriminalne organizacije pod kontrolom Hrvoja Petrača, pa je tako međunarodno krijumčarenje cigareta preko Srbije organizirano upravo u toj sprezi Andrije Draškovića s kriminalnim organizacijama u Hrvatskoj. U Hrvatskoj je u tome trenutku značajan dio kriminalne organizacije koju je kontrolirao Hrvoje Petrač, a s kojom su surađivali i Ratko Knežević i Andrija Drašković u zatvoru, tzv. zločinačka organizacija iz sudskih procesa s početka 2000-ite godine, dok se i protiv samog Petrača u tome trenutku podiže više kaznenih istraga, od kojih i jedna zbog međunarodnog krijumčarenja cigareta, a osim Petrača vodila se i protiv Srećka Kestnera i Ratka Kneževića, sve do 2002. g. Prijelomni događaj u tim procesima predstavlja tajni dogovor Qazima Osmanija zvanog „Felix“ i Hrvoja Petrača u Ankari, u Turskoj koji je 2001. g. uz posredovanje tadašnjeg veleposlanika RH u Turskoj Amira Muharemija ( šogora Tomislava Karamarka , na čije je inzistiranje taj sastanak uslijedio ). Dakle, ti su se klanovi i kriminalne organizacije jednostavno morali reorganizirati, kako ne bi nestali s kriminalne karte Balkana, i taj trenutak njihove slabosti prepoznao je i iskoristio Qazim Osmani zvani Felix, koji tada sklapa kriminalne saveze sa Petračevom organizacijom. Upravo su na sastancima u Ankari uz posredovanje pripadnika klana Osmani ( Amira Muharemija ) Qazim Osmani Felix i Hrvoje Petrač dogovorili kriminalni sporazu o pruzimanju infrastrukture Petračeve kriminalne organizacije za međunarodno krijumčarenje cigareta u Hrvatskoj. Konačni dogovor Petrača i Osmanija postignut je početkom 2005. g., nakon čega je Osmani trebao samo definirati dogovor s Antom Vlahovićem i tajnim vlasnicima TDR-a odnosno Adris grupe.Prvi sastanak Vlahovića i Osmanija,kako doznajemo dogovio se upravo početkom 2005. Godine uz posredovanje Ekrema Lluke. Vlahović je tada upozorio Osmanija kako postoji grupacija tajnih vlasnika TDR-a, koji se kriju iza tajnih skrbničkih računa u Zagrebačkoj banci, s čijim se punomoćnicima mora dogovoriti oko onog dijela preuzimanja TDR-a koje vlasništvo ne kontrolira Vlahović sa svojim ljudima.Kasnije je posredničku ulogu između Vlahovića i Osmanija preuzeo po naputku Felixa Dražen Golemović. Dnevno.hr U Zadru, 6. prosinca 2013. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
05.12.2013., četvrtak
ŽUC Zadarske županije favorizira samo dva kamenoloma «kraka» kamenolomske hobotnice za građenje i tamponiranje županijskih i lokalnih cesta
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST ŽUC Zadarske županije favorizira samo dva kamenoloma «kraka» kamenolomske hobotnice za građenje i tamponiranje županijskih i lokalnih cesta  Na području Zadarske županije ima oko 68 kamenoloma iz kojih se eksploatira tehničko-građevinski kamen. Od navedenog broja kamenoloma samo ih oko 6 ima rudarsku koncesiju dok ostali eksploatiraju na osnovi suglasnosti za istražni prostor, što je prema Zakonu o rudarstvu iz 2004. godine kazneno djelo. Gotovo da nema državnog, županijskog, gradskog, općinskog ili privatnog projekta da u njemu nije ugrađeno barem 10-tak kubika nelegalno izgrađenog kamena, bilo za ceste, nasipe i sl. Najviše kamenoloma ima na području Benkovca, zatim oko Smilčića, Obrovca, Pridrage, Škabrnje i Zemunika. Samo neki od navedenih kamenoloma imaju više posla od ostalih, a to su kamenolomi SJEČA iz Zemunika, vlasnik obrt Pinčić i ČARDAK iz Smilčića, vlasnik obrt “ICE. Kako i ne bi kada su vlasnici politički, rodbinski i kumski povezani sa određenim vlastodršcima Zadarske županije (ravnateljem ŽUC-a Zadarske županije, načelnikom općine Poličnik i dr.). Mnoge ceste posebno županijske i lokalne, kojima gospodari i upravlja ŽUC Zadarske županije, a čiji osnivač je Zadarska županija su građene i nasipane kamenim materijalom iz navedena dva kamenoloma, a vjerojatno i zadnja izgrađena lokalna ceste L 63204 Smilčić – Korlat o kojoj smo izvješćivali hrvatsku javnost da se gradila bez građevinske dozvole. Kameni materijal iz navedena dva kamenoloma, ŽUC Zadarske županije za nasipanje i tamponiranje cesta dobavlja neizravno preko posrednika, a to su one tvrtke koje redovito dobivaju određene poslove natječajem i najviše preko poduzeća Ceste Zadarske županije d.o.o., s kojima ŽUC ima Ugovor o održavanju cesta. Pitamo se što rade inspektori rudarstva bez obzira gdje im je trenutno sjedište, a i druge institucije jer svi oni primaju plaću i troše novac poreznih obveznika. Zanimljivo je spomenuti da je i državna cesta DC 424 (tzv. «Kalmetina») građena na sličan način. Kumovi korupcije prozvali su je tzv. «Kalmetina» i preko tog naziva rugaju se hrvatskom narodu. POSLANO: 1. Vladi Republike Hrvatske 2. Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture RH 3. Nezavisni cestarski sindikat 4. USKOK-u Zadar, 5. prosinca 2013. godina STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
04.12.2013., srijeda
HRVATSKE CESTE d.o.o. SA STARIM KADROVIMA – ŠEFOVIMA U ISPOSTAVAMA „ZACEMENTIRALE“ KORUPCIJSKI LANAC U SEKTORU ODRŽAVANJA
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST HRVATSKE CESTE d.o.o. SA STARIM KADROVIMA – ŠEFOVIMA U ISPOSTAVAMA „ZACEMENTIRALE“ KORUPCIJSKI LANAC U SEKTORU ODRŽAVANJA  Uprava Hrvatskih cesta odlučila je staviti van snage Odluku kojom je odobreno zasnivanje radnog odnosa putem raspisivanja oglasa u službenom glasilu Republike Hrvatske za devet (9) izvršioca na neodređeno vrijeme, i to u Sektoru za održavanje za sljedeća radna mjesta šefa ispostave: Zagreb, Varaždin, Karlovac, Sisak, Zadar, Split, Dubrovnik, Šibenik i Pula iz razloga što su planiranom reorganizacijom umjesto postojećih ispostava organizirali poslovne jedinice. Hrvatske ceste d.o.o. svojim su primjerom kroz tkz. promjenu sheme Društva široj hrvatskoj javnosti prikazale svoj „model“ kako se u jednoj državnoj tvrtci može kroz određene shemo-promjene „zacementirati“ korupcijski lanac i kako njegovi krakovi i dalje mogu ostati njegove jake karike. Uprava Hrvatskih cesta d.o.o. nije željela kadrovske promjene u svom Sektoru održavanja, sa novim stručnim i nekorumpiranim kadrovima – šefovima, nebitno iz koje stranke oni dolazili, jer joj to gle čuda nova organizacija tkz. shema nije dozvoljavala pa je morala ostaviti „zadržati“ stare kadrove - šefove u Ispostavama, kojima je tako omogućila nastavak uhodanog načina rada sa svojim kumovima. Njihovi kumovi će tako i dalje u ovim Ispostavama imati posla kao u priči i za njih će i dalje „javni natječaji“ za određenene poslove u Hrvatskim cestama d.o.o. biti samo još jedan u nizu već unaprijed dobivenih poslova. Neki od ovih kumova traju od samog ustroja Ispostava odnosno od davne 1997. godine i pri tome su navodno zaradili, a mi to slobodno možemo reći, izvukli desetke milijuna kuna iz ovih Ispostava. Oni rade po ustaljenoj shemi, dobivaju određene poslove od investitora Hrvatskih cesta d.o.o. kroz „javne natječaje“ bilo kao izvoditelji ili podizvoditelji, te iste odrade do pola a od pola netko drugi, a posebni i nikako, ali su za takve rađe dobro plaćeni pa čak i pretplaćeni. Svoje kumove ima svaka od ovih Ispostava, pa tako i Ispostava Zadar. Ovi kumovi su svoje unosne poslove proširili i na određene ŽUC-e, a posebno se to odnosi na ŽUC-e zadarske županije. O ovome ŽUC-e smo ne tako davno i pisali na svojim stranicama. Posebno nas je ovih dana dojmila priča Kalelarge kako neki kumovi organiziraju čak i posebna skupna putovanja za bivše i sadašnje šefove Ispostava i to čak van granica RH-e. I, o tome smo ne tako davno pisali na svojim stranicama. A, koliko je tek do sada bilo ovakvih putovanja, to prepuštamo institucijama da se time pozabave? Izborom novih šefova u ovim Ispostavama odnosno po novoj shemi poslovnim jedinicama u Sektoru održavanja, poremetio bi se „kumski režim rada“ odnosno uhodana ravnoteža u korupcijskom lancu što najmanje i nikako ne odgovara nadređenima, koji navodno žele promjene samo riječima, ali i dalje ustraju na osnovnoj zadaći da pošto-poto sačuvaju stare kadrove – šefove, kojima će „zacementirati“ odavno uhodani lanac korupcije. A, zašto kadrove u ovim Ispostavama mijenjati kada su dobro uhodani u lancu? Tako je i „planirana“ reorganizacija unutar ovog Društva, ispunila svoju namjenu i postavljene ciljeve. Da li je to logično i zakonski, prosudite i Vi sami? A, Hrvatske ceste d.o.o. bi to itekako morale znati? Hrvatska država je i dalje u dubokoj recesiji, grca sa dugovima koje su joj u najvećoj mjeri ostavili ovakvi i slični kumovi, a njeno stanovništvo iz dana u dan sve lošije i lošije živi neki od njih skupljajući boce da preživi sebe i svoje obitelji, dok njeni tkz. kadrovi – šefovi i njihovi kumovi je nesmiljenom žestinom iz dana u dan je sve više čerupaju i čerupaju. A, Hrvatske ceste d.o.o. bi to itekako morale znati kao krovna organizacija cesta. POSLANO: 1. Vladi Republike Hrvatske 2. Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture RH 3. Nezavisni cestarski sindikat Zagreb - Zadar, 4. prosinca 2013. godina STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
03.12.2013., utorak
Željko Lončar podnio tužbu kako bi prikrio kriminalne radnje u Regionalnoj tržnici Benkovac
|
Željko Lončar podnio tužbu kako bi prikrio kriminalne radnje u Regionalnoj tržnici Benkovac Kao bivši predsjednik NO tržnice primio akontaciju od 60.000 kuna te istu ne vraća http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/gledsita/5740-zeljko-loncar-podnio-tuzbu-kako-bi-prikrio-kriminalne-radnje-u-regionalnoj-trznici-benkovac  Tužba radi isplate 135.000,00 kn; Posl. br. 6P-473/10 (Trgovačkom sudu u Zadru) Tužitelj: bivši predsjednik Nadzornog odbora Željko Lončar Tuženi: Regionalna veletržnica Benkovac d.d. Dana 22. 9. 2010. Ž. Lončar je podnio tužbu radi isplate neisplaćene nagrade za vrijeme svog mandata kao predsjednik N.O.-a tvrtke. Tužitelj kod tuženika je obnašao dužnost predsjednika Nadzornog odbora od 19. 1. 2005. pa sve do 27. 1. 2011., što mu tuženik priznaje, odnosno ta činjenica nije sporna. Nije sporno ni to da je temeljem članka 27. Statuta društva propisano da članovi NO-a imaju pravo na nagradu, a visinu iste na prijedlog Uprave (direktor) utvrđuje Skupština. Točno je kako navodi tužitelj da je dana 23. 12. 2008. Skupština tuženika (vlasnik) donijela odluku da se predsjedniku NO-a (tužitelju) utvrđuje nagrada u iznosu od 3.000,00 kn neto, a za ostale članove 2.700,00 kn. Zbog recesije i odluke Vlade RH, Skupština dana 10. 7. 2009. smanjuje iznos nagrade i utvrđuje 1500,00 kn mjesečno za sve članove, koja odluka vrijedi i do danas. Dakle, tužitelju pripada nagrada i to mjesečno 3000,00 kn neto počevši od 23. 12. 2008. kada je Skupština i donijela odluku, a ne od dana tuženikovog imenovanja, jer ista ne vrijedi retroaktivno, pa sve do 10. srpnja 2009. kada mu pripada mjesečni iznos od 1500,00 kn, tako da bi to bilo do sada zaključno za siječanj 2011. Svega oko 44.500,00 kn neto. Međutim, tužitelj je primio akontaciju na ime nagrade od 60.000,00 kn neto, što predmnijeva da je tužitelj dužan tuženiku još 15.500,00 kn (60.000,00 - 44.500,00) koji dug tuženik predlaže tužitelju da kompenziraju kako ne bi morao podignuti protutužbu, odnosno na ročištu će se tuženik izjasniti o protutužbi kada prethodno provjeri podatak: je li tužitelj kako u tužbi tvrdi, uplatio porez u iznosu od 21.000,00 kn? Ostali članovi N.O.-a nisu ustali tužbom jer su vjerujem svjesni da su isplatom akontacije preplaćeni. Ovu tvrdnju i činjenicu potkrjepljujem i sa očitovanjem vlasnika (Fonda) koji se dopisom izjasnio da prihvaća ovo moje tumačenje i ujedno nalaže da predsjednik i članovi N.O.-a višak nezakonito primljenog iznosa vrate. Ovaj spor i nezakonito i neovlašteno izglasavanje visokih nagrada i akontacije samo potvrđuje moje sumnje da prethodni N.O. nije ništa dobro donio ovoj tvrtki već je samo razmišljao kako će se kroz nagrade naplatiti. Štoviše za vrijeme njihovog mandata može im se zamjeriti slijedeće: - gotovo svi krediti su zbog neplaćanja otkazani, a bilo je prostora kako za plaćanje tako i za odgodu; - zbog neplaćanja kredita hipotekarni vlasnik Erste banka prodaje dvije zgrade tvrtki Adria, a višak od milijun kuna dobiven prodajom nije se tražio; - na sjednici N.O.-a jednoglasno su povukli tužbu za uknjižbu zemljišta zv. Sajmište (27.000 m2) na kojem je i danas upisan posjed u katastru na ovoj tvrtci. Štoviše, isto je ušlo u procjenu temeljnog kapitala tvrtke. Zemljište je uzurpirao Grad Benkovac koji je bio tuženik u ovom sporu. . Svi članovi su podignuli ruku za povlačenje tužbe po nagovoru gradonačelnika, a odluku o povlačenju tužbe sročila je pravnica Grada Benkovca. Dakle, zlouporabom položaja i ovlasti počinjeno je kazneno djelo s kojim je ovo Društvo oštećeno za 3 milijuna kuna; - nisu se osvrtali na veliko i bespotrebno trošenje sredstava na ime reprezentacije, športske opreme, bonove za direktorov mobitel, lažne putne naloge, fiktivne račune za izmišljene večere i sl. Zbog navedenih troškova podnijeta je anonimna kaznena prijava temeljem koje je izvršen policijski očevid. Sve je to rezultiralo iznenadnom ostavkom direktora Marića iako mu je bio počeo drugi mandat. Za mandat se izborio na način da je nezakonito isplatio nagrade članovima NO-a, odnosno četvorici članova i to svakom oko 60.000,00 kn, a samo predstavniku radnika J. Bljaiću je dodatno platio i porez na taj iznos. O ovome sam upoznao HFP kao predstavnika većinskog vlasnika Društva, koji je naložio da se ti iznosi vrate Društvu. Međutim, do danas se to se nije dogodilo. Goran Nimac, dipl. iur., rukovoditelj Sektora za opće i kadrovske poslove |
01.12.2013., nedjelja
Dr. Ivan Miloš: Jedan dio udruga pod krinkom zaštite okoliša odrađuje posao za srpske državne interese i neke druge
|
Dr. Ivan Miloš: Jedan dio udruga pod krinkom zaštite okoliša odrađuje posao za srpske državne interese i neke druge http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/106593-dr-ivan-milos-naglasava-projekt-rijecke-luke-kao-spasitelja-gospodarstva.html  Jedan dio udruga pod krinkom zaštite okoliša odrađuje posao za srpske državne interese i neke druge, što se vidi, nakon što odbijemo investicije. Investicije dobiva Srbija ili je Srbiji ta luka strateški partner, kao u slučaju luke Kopar, na čijim čelnim pozicijama su srpska prezimena. Znači da i ekologija može služiti za rušenje poslova i prebacivanje istih istočnom susjedu. Dr. Ivan Miloš naglašava projekt Riječke luke kao spasitelja gospodarstva Treba koristiti naš izuzetan položaj, od kojeg možemo dobro živjeti na osnovu rente. U razgovoru s nama Dr. Ivan Miloš profesor na Veleučilistu u Rijeci, na koji mu je došla ponuda od strateških partnera iz Europske unije, s kojima je i prethodno surađivao, na velikim razvojnim projektima iz područja međunarodnog javnog prometa i stvaranja uvjeta za FDI (Foreign Direct Investnments) osvrnuo se na naš izuzetan položaj, od kojeg možemo dobro živjeti na osnovu rente zahvaljujući našem položaju, a opet je činjenica da to ne znamo koristiti. Još prije par godina Kinezi su htjeli uložiti 20 milijardi u naše prometne resurse, poglavito ih je interesira luka Rijeka. Dr. Ivan Miloš godinama pokazuje na najveći investicijski resurs Kvarnera, Riječku luku, koja kao projekat može pokrenuti gospodarstvo u svojoj izgradnji, a kasnije koncesijom, transportom, industrijalizacijom, biti će vodič do uspjeha. Sanader i Mesić nisu prepoznali to ulaganje. Prema dr. Milošu Rijeka je idealna luka za europske robe. S modernim terminalom i brzom željeznicom povezuje srednju Europu i dalje sa svim relevantnim lukama na Atlantiku. Iz Rijeke bi dnevno moglo prolaziti 70 vlakova, a danas ih prolazi 4 tjedno. Postigla bi se rentabilnost i poprilična zarada. Končar je napravio elektro-dizel lokomotive koje bi na neelektrificiranom dijelu vozile na disel agregate. Akademik Ivan Miloš predstavio je Prijedlog koncepta strateškog nacionalnog programa gospodarske revitalizacije RH te projekte koje bi Hrvatska ostvarila u suradnji sa EU. Naglasio je prednost Luke Rijeka nad Lukom Koper i Trst, te dokazao da Luka Rijeka može biti vodeći lider u regiji što se tiče kontejnerskog transporta, jer generira veliki ekonomski multiplikator za zemlju. Također je dr. Miloš naglasio hitnost RH da proglasi Gospodarski pojas, jer je Hrvatska obvezna štititi nacionalne interese po ustavu RH i po Međunarodnom pravu mora. Što je problem? Hrvatska jednostavno izbjegava investicije ili iz svoje gluposti ili iz rada lobista, koji dosta često usmjeravaju investicije prema Srbiji, pa na taj način sve više postajemo ovisna država. Južni tok je takav primjer. Plinovod ide iz Rusije, po dnu Crnog mora, preko Bugarske, Srbije, Mađarske, Slovenije do Italije i centralne Europe, investicija je teška 1,9 milijardi eura, a dionica kroz Srbiju duga je 421 kilometar i zaposlit će 25 tisuća radnika direktno i posredno još 100 tisuća. 'Južni tok' trebao je biti pušten u promet 2016. godine. Hrvatskoj je otet taj južni tok, a udruge zelenih, kao i mnoge druge udruge toga tipa svojim djelovanjem svjesno odvlače investicije van Hrvatske,a to zapravo pogoduje Srbiji, koja je našla svoj interes u luci Kopar, preferiranu u odnosu na Rijeku. Luka Kopar nema nikakve mogućnosti bolje od Riječke luke, no vrlo plitko more i neadekvatni pristup, nisu bili problem realizacije ovog projekta. LNG još je fikcija kod nas uz sve napore, da zaživi onako kako je predviđen. Dr. Miloš nam je objašnjavao činjenicu kako je nemoguće posložiti industriju bez resursa, koji su nam se nudili na pladnju. Eko Kvarner svojim djelovanjem, kao i neke predhodne udruge odrađuju jedan posao micanje investicija sa Kvarnera, ali je činjenica, da ako ne zaživi projekt LNG terminala, profitirat će susjedi. I što je najkomičnije, svi ti tereti opet će prolaziti našim morem. I što smo postigli? Samo gubitak novca i sasvim moguće isto zagađenje. Zapravo jedan dio udruga pod krinkom zaštite okoliša odrađuje posao za srpske državne interese i neke druge, što se vidi, nakon što odbijemo investicije. Investicije dobiva Srbija ili je Srbiji ta luka strateški partner, kao u slučaju luke Kopar, na čijim čelnim pozicijama su srpska prezimena. Znači da i ekologija može služiti za rušenje poslova i prebacivanje istih istočnom susjedu. |
SHZ: Josipoviću, gdje je tu demokracija?
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST SHZ: Josipoviću, gdje je tu demokracija? JOSIPOVIĆ: Uvjeren sam da je samo manji broj onih koji će glasati “za” doista obuzet mržnjom ili možda ima kakve dnevnopolitičke pobude http://www.jutarnji.hr/ivo-josipovic---ja-cu-zaokruziti-protiv--a-gradani-neka-glasaju-prema-svojoj-savjesti-/1143592/  Predsjedniče, kako ćete glasati na referendumu o braku? - Glasat ću PROTIV! Zašto? Mogući uspjeh referenduma psihološki jača one koji bi društvo vratili desetljećima unazad. Uvjeren sam da je samo manji broj onih koji će glasati “za” doista obuzet mržnjom ili možda ima kakve dnevnopolitičke pobude, ali referendum će zasigurno otvoriti pitanje odnosa hrvatskog društva prema pravima i slobodama, jednakosti i toleranciji. Posebno, otvorit će se pitanje dokle je većina spremna ići u nametanju svog svjetonazora, u ograničavanju drugih i drukčijih, gdje nam je prag tolerancije. Bez obzira kako će referendum završiti, njegovo održavanje, kao i događaji vezani za ćirilicu ili recentni izljevi nesnošljivosti koji dolaze s različitih strana, pokazuju da je naš prag tolerancije niži no što je to izgledalo kada smo slavili ulazak Hrvatske u EU i u prethodnom razdoblju. SHZ: Po Josipoviću hrvatske obavještajne službe trebale bi biti kao bivše jugoslavenske tajne službe Predsjednik Ivo JOSIPOVIĆ ovih dana navodi da su Obavještajne službe trebale su napraviti više vezano za događaje u Vukovaru na "Dan sjećanja", a premijer Vlade je upozorio Josipovića da povlačenje pitanja odgovornosti obavještajne službe nije tema o kojoj bi se trebalo javno raspravljati te smatra da oni koji su bili u Vukovaru zaustavljeni nisu bili neposredno ugroženi. Po Josipoviću reagiranju hrvatske obavještajne službe trebale bi biti kao bivše jugoslavenske tajne službe koje su oponašale metode NKVD-a, te se služile torturama, lažnim svjedočenjima, montiranim procesima, likvidacijama, smaknućima bez suđenja, tajnim mjestima ukopa, ubojstvima u zatvoru, nagradama za egzekutore, namještaljkama i represijama nad ideološko-klasnim neprijateljem (poratni zločini nad zarobljenicima, obračun s Crkvom, gušenje Hrvatskog proljeća…) i dr. DA LI JE IVO JOSIPOVIĆ NAJPOZITIVNIJI POLITIČAR NEKA PROSUDI HRVATSKA JAVNOST  Prema «fantomskim» anketama u Hrvatskoj godinama je najpozitivniji političar i dalje predsjednik Ivo Josipović, a popularnost mu se povećala otkad se sastao deklariranim četnikom Tomislavom Nikolićem, predsjednikom Srbije, koji zajedno sa ministrom Jovanovićem šalju udžbenike hrvatske djece da ih Nikolić recenzira. Također, Josipović je i u čvrstim vezama sa Srpskom pravoslavnom crkvom, čiji je česti gost na njihovim domjencima. Od imovine Josipović posjeduje 4 stana u centru Zagreb i dr. Večernji list već je ranije objavio dokumente koji Ivu Josipovića povezuju s nizom afera vezanih za Hrvatsko društvo skladatelja ZAMP, Posmrtnu pripomoć, koja je dobila poveći zajam od HDS ZAMP-a i štedionicu Zlatica, koju je osnovala Posmrtna pripomoć, čiji je član NO-a bio Josipović, a preko koje se novac plasirao te u koju je prebačena štednja Josipovića i još nekih osoba prije 12 godina iz Komercijalne banke, koja je tada već bila u stečaju. Evo dragi Hrvati i sami se uvjerite zašto je Josipović najpozitivniji političar. HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA KAO DUHOVNA POTREBA Kakva je to Srpska pravoslavna crkva, koja se ne pridržava osnovnih načela pravoslavlja u svijetu. Ali Hrvati su to zadnjih 150 godina osjetili na vlastitim leđima, kulminacijom terora od 1918. do1941. godine potom od 1945. do 1990. godine uključujući i rat koji su Srbi vodili od 1990. do 1995. godine opet na hrvatskom teritoriju, sve kako bi i dalje Hrvate eksploatirali i držali u pokornosti. Hrvati znaju i nije tajna da Srpska pravoslavna crkva sukreira skupa sa svjetovnom vlasti Srbije, što je i normalno, ali je i glavni savjetnik u srpskoj politici koji tendenciozno potiče ratove protiv Hrvatske zbog eksploatiranja, nanijevši hrvatskom narodu toliko stradanja. Nakon što je stvorena kraljevina SHS na tim područjima silom ili milom ujedinile su se sve pravoslavne crkve sa sjedištem u Beogradu ( glavnim gradom velike Srbije). Danas kao i prije 100 godina nitko ne zamjera Srbima što ne žele biti pod Grčkom ili Bugarskom pravoslavnom crkvom, još od propadanja Bizanta pravoslavne crkve se vežu uz vlastitu državu, a ne kao katolici, bilo koje države uz duhovni centar Vatikan. Dakle, nije vlada Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine kršila pravila hrvatskih pravoslavaca ili pravila pravoslavne crkve u svijetu, naprotiv poštivala je pravila pravoslavne crkve, omogućivši Hrvatima pravoslavne ispovijest da imaju svoju crkvu koja se vezala uz Zagreb i hrvatsku svjetovnu vlast, kao što je pravilo pravoslavnih crkvi uopće, kao što se Srpska pravoslavna crkva vezala uz Beograd ili Bugarska pravoslavna crkva uz Sofiju. Drugo je što se Srpska pravoslavna crkva teže odriče svojih kolonija nego svjetovna vlast u Srbiji, koju je ona i poticala protiv Hrvata još od 1879. od svoje autokefalnosti, i više od stvaranja Jugoslavije 1918. godine, još drskije nakon što se Srbima svidjela Hrvatska kao kolonija. Ako je riječ o samoj duhovnosti, zašto se Srpska pravoslavna crkva ne pripoji npr. Grčkoj pravoslavnoj crkvi, Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu kakvi jesu to ne zanima, jer znaju da bi takvim potezom postali grčka kolonija. Nije slučajno da Srpska pravoslavna crkva stvara probleme i u Crnoj Gori gdje također želi zauzeti mjesto Crnogorske pravoslavne crkve. Znaju Srbi da se pretpostavljalo kada je Srpskoj pravoslavnoj crkvi sjedište u Beogradu, da je automatski Hrvatska srpska pokrajina ili kolonija, i evo odgovora što se događalo i zašto se događalo s Hrvatskom sve do 1990. godine od strane Srba. Ovo sve skupa hrvatski predsjednik kao znanstvenik trebao bi znati a ne da mu kao paravan služi članak tri stavak jedan, koji je davno smišljen u Beogradu, potom navikavanjem hrvatski predsjednik misli da tako nešto treba prijeći pomoću ustanka 1941. godine u Srbu u tradiciju, što su Srbi uz pomoć janjičara taj članak tri stav jedan potvrđivali u Borićevcima, Zrin, u podkozarju i još puno mjesta u Hrvatskoj, fizički uništivši sve Hrvate pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti, isto su učinili i 1945. godine pobivši ukupno svećenstvo Hrvatske pravoslavne crkve i katoličke koliko su stigli, i to na hrvatskom teritoriju koju su ponovo okupirali do 1990. godine. Istina je da Srpska pravoslavna crkva direktno sudjeluje i u svjetovnoj vlasti države, što je i demonstrirala zadnjih 100. godina nad kolonijama koje su tvorile Jugoslaviju, odnosno Veliku Srbiju. Nevjerojatno, znanstvenik - pravnik, aktualni predsjednik Hrvatske tumačeći članak tri stavak jedan kao da želi pomoći Srbima, da Bugarska, Grčka, Makedonija čak i Rumunjska preko Srpske pravoslavne crkve postanu srpske kolonije. Josipović misli da bi Srbe u Hrvatskoj, kako ističe, Hrvatska pravoslavna crkva uznemirila, kao produžene ruke matice Srbije, tu je u pravu. Nije se sjetio kao pravnik da Srbima kaže kako proturiječe sami sebi svojim ponašanjem zbog Udruge Hrvatske pravoslavne crkve. Gdje je tu demokracija? Ipak, XI. dalmatinsku danas više ne može poticati Srpska pravoslavna crkva na akcije od Kočevskog roga do Širokog brijega i Mostara. Na kraju Josipoviću, u Srbiji postoji katolička crkva, Luteranska i. . . a ipak se Hrvati u Srbiji zbog toga ne ljute, a niti im srpski predsjednik Tadić pomaže člankom tri stavkom jedan zakona . . . države. Zagreb-Zadar, 1. prosinca 2013. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
| < | prosinac, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Zajedništvo
Hrvati trebaju više poštivati načelo zajedništva i pridružiti se, i rješenje je tu, uvijek je tako i bilo, jer jedinstvo je odraz reda, tj. snaga. Kada se zlo očituje, u pitanju je jedinstvo – zajedništvo jedne zajednice. Dakle, pored zajedničkog angažiranja za opće dobro zlo ne može opstati i evo odgovora za sve navedene probleme.DONIRAJ
Pomozite rad Stranke hrvatskog zajedništva.
Donacije možete izvršiti uplatom sredstava na račun:
HR422390001 - 1100374681
BIC / SWIFT: HPBZHR2X
Hrvatska poštanska banka, dioničko društvo
Zagreb, Jurišićeva 4
u korist:
Stranke hrvatskog zajedništva
Đure Basaričeka 12
23 000 Zadar
OIB: 36372094522
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA – SHZ
PREDSJEDNIK SHZ-a
mr.sc.Miljenko Marić, dipl.iur.
POTPREDSJEDNICI SHZ-a :
Pero Antunović, dipl.iur.
Jozo Marunica
e-mail adresa: shzzadar@gmail.com
http://shzzadar.blog.hr/
https://www.facebook.com/Stranka-hrvatskog-zajedni%C5%A1tva-944262495628175/timeline/
CILJEVI I NAČELA DJELOVANJA STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
(1) SHZ je osnovana radi stvaranja boljih uvjeta života Hrvata i ostalih građana u RH.
(2) SHZ će poticati svakog pojedninca u RH da žrtvovanjem – angažiranjem – djelovanjem, doprinese općem dobru u RH.
(3) SHZ će poticati Hrvate i ostale građane u RH na samokritiku i kritiku.
(4) SHZ će poticati na samoinicijativu i inicijativu Hrvate i ostale građane u RH.
(5) Osnovna zadaća SHZ-a jest vratiti samopouzdanje Hrvatima i ostalim građanima RH.
(6) SHZ će poticati na red i rad, u skladu s moralnim vrijednostima, radi zadovoljstva što je smisao života na Zemlji.
(7) SHZ će poticati na zajedništvo iseljenih Hrvata i Hrvata u domovini radi općeg dobra naroda.
(8) SHZ će poticati svakog Hrvata i građanina RH na uzorno djelovanje, prema kršćanskim i moralnim načelima.
src="http://www.statcounter.com/counter/counter.js">
Linkovi
Braniteljski forumBraniteljski portal
057info.hr
dnevno.hr
Makarska Post
Pokret za preporod hrvatskog duha
ezadar.hr
Zadarski list
tjedno.hr
zadardanas.hr
Hrvatski grb je simbol Hrvata kroz povijest
Današnji hrvatski prepravljeni grb uglavnom prezentira hrvatski duh. Za konstatirati je kako je formom od misaone sfere degradirao u osjetilnu. Diverzija se dogodila inverzijom; kada je početno bijelo polje zamijenjeno crvenim na šahovnici od dvadeset i pet polja, od trinaest bijelih i dvanaest crvenih, točno za dvadeset pet suglasnika hrvatskoga jezika.Diverzija se dogodila i u sadržaju tj. od misli preko riječi do djela točno onda kada se krenulo sa crvenog polja, što je rezultiralo da se na vrh najdomišljajnijeg grba na Zemlji postave životinje koje simboliziraju puku osjetilnost.
Od samog iskona uvijek, zbog smisla, počinjalo se s bijeloga polja mislima pomoću glasova (slova) činiti riječ koja bi adekvatno sačinjena djelom pokazala i potvrđivala čovjeka. Kako je po Stvoritelju nastao čovjek tako je i izvorni hrvatski grb simbolično potvrđivao i slavio život.
Dakle, izvorni neprepravljeni hrvatski grb bio je slika i odraz čiste ideje – duha i riječi koja je spajala čovjeka s Apsolutnom idejom – Bogom, samim izvorom čovjeka. Dvadeset pet polja za dvadeset i pet suglasnika hrvatskoga jezika smješteno je na ploči oblika velikog slova U samoglasnika hrvatske abecede, koje je za Hrvate simboliziralo ustajanje, potom kretanje što je za čovjeka život i živjeti. Slovo U Hrvatima je i kao potkova simbol za sreću. A iz kuta ukusa, estetski valovite linije najviše se mile duši čovjeka od kakvih je sačinjeno i slovo U.
To svjedoči da su Hrvati kao narod i kao kršćani adekvatno evoluirali po Novom zavjetu, kao odrazu duha, po mudrosti čovjeka kao odrazu razuma; spoznalo se da se zlo pomoću zla ne uništava već potencira. Isus Novim zavjetom ističe čovjeka kao razumno biće koje praštajući drugom čovjeku jest više u funkciji života. Ovo sve skupa može se iščitati u starom nemodificiranom hrvatskom grbu, koji je po formi još više po sadržaju toliko poticajan u pravcu dobra – života.
Međutim u srazu kako su Hrvati zaboravljali poruke svoga grba – tako su okupatori mijenjali formu hrvatskog grba pa se tako izgubio prvobitni smisao. Na kraju hrvatski grb kakav je danas, uglavnom je po volji i spoznaji Hrvata, što je odraz uvjeta i . . . . ali i dovoljan razlog za dekadentno stanje na terenu. I dovoljan razlog za veselje Hrvatima jer su spoznali uzroke vlastitog posrtanja: privid kao odraz osjetilnosti zagospodario je Hrvatom, dakle stari hrvatski grb je odraz razuma isto kao što je verzija modernog grba odraz osjetilnosti.
Očito zbog privida, Hrvat zapostavlja smisao – život kakav priliči čovjeku, zaboravlja da duša, djeca i ognjište zahtijevaju i potiču k vječnom životu. Zato duša, djeca i ognjište, potrebuju činjenu urednost što je po angažiranju adekvatno, pravedno kakva god je . . . Eksploatatori su se ustajali i pozivali samo materiju, po volji - u osjetilnoj sferi na konačnom putu postali smrtni i tako izgubili smisao na putu beskonačnom. Dok se okupatori ustaše zbog porobljavanja, porobljeni su se ustajali protiv eksploatatora, važno je i pojasniti zašto se tko ustajao.
Eksploatatori, porobljavajući obično zbog žena i zlata kao odraza osjetilnosti, određuju svoju propast, kao i narod koji mu dopusti da ga porobi. Na tuđem ognjištu to čini navikavajući na modu i neku emancipaciju, što je uvijek kao odraz osjetilnosti, lukavošću zavodi po prividu i ostavlja pustoš. Tako su žena i muškarac suodgovorni za jadno stanje u koje su dovedeni po nekom okupatoru, obično kada osjetilnost, umjesto duhovnosti zauzme prvo mjesto, što se danas pokazuje i preko hrvatskog grba.
Čovjek prije svega kao duhovno biće kreće s bijelog polja koje simbolizira čistoću, tako otvarajući se dobronamjerno na zemlji podržava bit čovjeka, dakle u biti podržava bitno, zboreći čuva drugog čovjeka i sebe – konkretno. Dakle, to može kada duhovnošću - mudrošću pomoću riječi kontrolira potencijalno osjetilnog čovjeka.
Ovim slijedom redanjem čovjek spozna da je utoliko jak koliko je zaslužio dok prašta i spašava, što je pravedno i priliči uspravno - dostojnom stilu, da se tek od misli preko riječi poznaje po imenu što je i konkretno biće na Zemlji, uglavnom sve skupa čovjeku i mističnost. Spoznavajući se, sam sebe čovjek tako nagrađuje i pravda prema iskonskim pravilima.
Dakle, na ognjištu, po Ocu nastaviti promišljati kako činiti od glasova riječ kojom se dobro poziva što je predradnja čovjeku na putu za vječnost. Tko se angažira za život ima život, što je njegova sudbina po činjenju, ukoliko mislima djela usklađujemo po riječima kao vezom Stvoritelj - čovjek.
Tako se čovjeku i čini kako pravilno djelujući zarađuje za vječno, dok nečovjeku kako sve čini zbog materijalnog, nesvjestan na putu konačnosti. Koliko čovjek drugom čovjeku činjenjem pokušava pomoći, samokritički treba poći od sebe, povezan riječju – i brigom za čovjeka i svoju zajednicu, tako pomažući osvješćuje se, a želje se ostvaruju na kraju. A ova pravila vrijede i za zajednice na Zemlji jer imaju svoj izvor u Jednom zajedničkom.
Čovjeku pripada brižnost i težnja za većom spoznajom dok kategoričnost pripada samo Bogu. Jer čovjek je biće uvjeta u harmoniji koju i ne poznaje puno, ni sebe kao odraz uvjeta o kojima i dalje ovisi a o kojima previše ne brine, što je pokazatelj osjećaja za bitno. A sve je tu i pored iskustva opet nas vara osjetilnost, materijalno šarenilo.
Čovjek sebe ne shvaća kao dar – datost, da su svaki pojedinac i svaka zajednica utkani brižno u harmoniji skupa u Jedno. Uvjetovani su uvjeti, a čovjek koji ih svojim učešćem tvori sam je po slobodnoj volji uzrok i posljedica dobra. Također isto pravilo vrijedi za zajednicu ili zajednice na Zemlji, od misli – riječi – djela, ukoliko spoznaje nema, Oprosti im Oče jer ne znaju što čine . . . . Stvoritelj kao iskon . . . Oče naš je pjesma najbolja kada čovjeku nedostaje spoznaja . . . spasit će ga vjera, spasit će ga mudrost kao odraz razuma.
Hrvatski grb odraz je duha preko riječi i mudrosti Hrvata, što je i odraz sačinjenih uvjeta dok se činilo tako. Konkretno svaki Hrvat trebao bi vidjeti krajeve od Nina do Knina preko Donjeg Lapca do Bihaća, put hrvatskih kraljeva. Na spomenutim područjima se iskristalizirao grb kao odraz hrvatske duhovnosti. Ali nakon nestanka loze kraljeva hrvatske krvi, područja od Nina do Knina kako sa zapada tako i s istoka toliko su okupatori ugnjetavali hrvatski narod da se može i preko današnjeg hrvatskog grba pokazati koliko su pritiskali hrvatsku dušu.
Stoga bi se danas crkvene institucije u Hrvatskoj skupa s Hrvatima trebale bez odlaganja pobrinuti i angažirati da se zadarska nadbiskupija iz Vatikana vrati i ustoliči u Kninu - Zagreb. A hrvatska svjetovna vlast s hrvatskim narodom da se dodatno angažira za oživljavanje najljepših hrvatskih krajeva . . . . . dužnost nam je vratiti se na pravi put upravo tamo gdje smo skrenuli s pravog puta k Izvoru.
Neka ova ideja znači spoznatu nužnost za ovo podneblje, jer je spoznata od strane Hrvata i realno viđena, ali i poticajna u ime dobra za one koji imaju mrenu osjetilnosti na duši pa ne vide kao ljudi. Ova ideja Hrvate upućuje po spoznaji na veću budnost, zbog dosadašnjih nagomilanih pritisaka, ali i daljnjih pretenzija (nekih zajednica vođenih osjetilnošću – pomoću križara) prema ovim područjima, da se zbog svekolikih uvjeta dostojnih čovjeka trebaju dodatno angažirati u ime života, prije svega duhovnog.
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj – ŽIVOT
SREDSTVA ZA JAVNO INFORMIRANJE - ŠTO JE TO I KOME SLUŽE
Posljedica je odraz uzroka, tako je uvijek bilo. Eksploatator, brojčano manjina, uglavnom lijevim predznakom, dok vara jedan narod i pomoću sredstava za javno informiranje i psihologijom za mase, ponižava i navikava ga s ciljem da mu služi.Ispiranjem mozgova i protiv logike zdravog razuma, trovačima je cilj da čovjek – narod posumnja u očigledno, što je jednako masakriranje duše, urušavanje života.
Tendenciozni trovači naroda organizirano, pomoću propagande preko stranaka ulaze u tuđa dvorišta s namjerom da ih opljačkaju. Zapravo to su varalice, kojima stranke služe kao maske, uglavnom to rade da se svojom lukavošću nametnu jednom narodu kao eksploatatori, tj. lopovi, prema zakonima prilagođenim samo sebi i svojim namjerama.
Dakle, manjine pomoću stranaka svojim sredstvima za javno informiranje, propagandom iz kuhinje psihologije za „mase“, nakon ispiranja mozgova narod navikavanjem pripreme za robove. Ovako drzak stil pomoću tehnike, kojom se služe eksploatatori, Hrvati nisu osjetili kroz cijelu svoju povijest.
Što hoće gospodari medija, tko ih poziva i tko treba njihovu propagandu?
Gospodare medija i njihovo tendenciozno djelovanje treba podvrgnuti najoštrijoj kritici, zastupnici su nereda kada tendenciozno uvjeravaju u korist svoje manjine, koju kao i nesvjesne Hrvate zanimaju samo osobni interesi – koristi, do kojih dolaze prevarom pomoću sredstava za javno informiranje.
Stratezi stranaka u Hrvatskoj znaju da tko ima sredstva za javno informiranje „može imati“ glasove od pojedinaca, koje su uvjerili u prazne priče.
Hrvati, predstavnici stranaka, nisu svjesni da su progutali otrovnu udicu dok tako razbijaju zajedništvo, jer nisu spoznali da sredstva za javno informiranje TV, radio i novine na ovaj način ne pogoduju hrvatskom narodu kao većini u Hrvatskoj, pokazalo se da nisu ni stvarana zbog hrvatskog općeg dobra, radi pozitivnih poticanja, navikavanja na samoinicijativu, a njihov stil ne potiče na zdravu konkurenciju. Naprotiv, manjina - uljezi navikavanjem, propagandom preko sredstava za javno informiranje uvjeri narod pa vjeruje – podzemlju, trovačima duša koji poruše samopouzdanje, život, veselje - osmjeh.
Ustrojstva svjetovnih i duhovnih institucija, uglavnom produciraju oholost vođa i mržnju prema drugim grupacijama – opoziciji, a ne zdravu konkurenciju u pravcu općeg dobra. Zapravo su kamen oko vrata narodu kojim upravljaju. Zato se mora promisliti, pronaći specifično rješenje za svaki narod - zajednicu, u skladu s njezinom spoznajom.
Dobar glas se daleko čuje, uvijek kao odraz dobrih djela; kao što se loš glas čuje, kao odraz loših djela. Dakle, čovjek je tu između dobra i zla. Nažalost, laž potakne čovjeka u pravcu nedjela naročito pomoću sredstava za javno propagiranje, što stvara nered.
Ipak, čovjeku je uvijek tu na raspolaganju prirodan način informiranja – komuniciranja: da se od čovjeka do čovjeka pomoću riječi – govora prenosi poruka, čak brže nego preko tendenciozno umjetnih sredstava za javno informiranje koja su usmjerena protiv općeg dobra jednog naroda, a u raskoraku s idejom stvaraju nedjela, nemaju temelja pa samo krivo zbore.
Obično govornu poruku, informaciju između dva čovjeka prekidaju pomoću straha, oruđa manjine, kad im se dozvoli. Ukoliko se narodu nametnu lažima pomoću sredstava za javna informiranja, pojedince raznim pritiscima izopćuju iz javnog života. Kada zlo pojedinca istrgne iz općeg dobra - zajednice nema mu spasa, a čemu najviše doprinesu sredstva za javno informiranje iz kuhinje podzemlja za narušavanje, tj. zaustavljanje života, daha - glasa, eto zašto je čovjeku dužnost svjedočiti za život.
Dakle, čovjek – čovjeku porukom čuva temelje života dok kao mediji prenose poruke pomoću riječi. Ukoliko ovlada nered čovjeku se pomoću laži i straha prekida prirodan način širenja poruke, s ciljem da se uruši život. Tako otrgnuta čovjeka od života – ideje, obmanjuju prividom, maglom dok djeluju pomoću sredstava za javno informiranje u pravcu svjetovno – konačnom, protiv života.
Dakle, tumačenje ideje dužnost je mudraca, a ne osjetilno - lukavih kojima su oruđa baklje i tehnička sredstva za propagandu radi obezglavljivanja naroda, jer se čovjekom koriste kao stvarima po standardima tehnike što guši život; pomutnjom, neredom, neskladom iscrpljuju narod.
Mudrace kao prepreku, tvorci umjetnih medija lukavo svim sredstvima desetkuju, što se kroz povijest organizirano ponavlja iz raznih institucija. Činjenica je da institucijama kojima upravljaju manjine smeta urednost kao osnova života. Dakle, život je prepreka podzemlju koje napada dok zavarava bakljama i pomoću sredstvima za javno informiranje koja su pod kontrolom bakljonoša, a što je za osvješćen narod prozrijeto. Ustvari, istina je da su bakljonoše konačna slabost bez ideja, kakvi jesu tako i čine i ostavljaju trag za vidjeti.
Doista, podzemlje kao posljedica nereda u Hrvatskoj, zbog nedostatka djela očigledno plasiraju laži iz duhovnih i svjetovnih institucija, nisu svjesni da su zaboravili Stvoritelja, pa su bez ideja, temelja i snage i zato su protiv života.
Uglavnom u hrvatskim institucijama, duhovnoj i svjetovnoj hijerarhiji proporcijalno funkcijama se laže, što se nažalost loše odražava na opće dobro, jer nisu na strani života. Dakle, u Hrvatskoj duhovne i svjetovne „elite“ ne funkcioniraju prema dužnostima u pravcu općeg dobra, što prikrivaju lažima pomoću sredstava za javno informiranje koja i kontroliraju dok vladaju narodom.
Problem je u definiranju a ne prikazivanju stvarnosti, koji mogu riješiti samo nevladajuće profesionalne elite. Narod nije ono kako ga okupator – eksploatator definira, već realno kada čovjek spozna da nije samo sjena pa o životu brine.
Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
BRANITELJI PROŠLOSTI, SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI
Hrvati, u ratovima, kroz svoju prošlost, su imali kvalitetne branitelje, uzorne, ali i janjičare koje su odabirali okupatori. Dakle, evidentirano je da su hrvatski branitelji kroz povijest, kako kada, bili dobri vatrogasci požara na hrvatskom prostoru, uglavnom slabi u preventivama pa vatra, kao iskonsko sredstvo za čišćenje, često se javljala na ovim prostorima u svojoj funkciji.
Branitelj, tko je to?
Branitelj zastupa, brani u ratu od potencijalnog okupatora, brani svoju zemlju, svoj narod i sebe.
Veteran, tko je to?
Veteran je isluženi vojnik, stari ratnik, borac iz bivšeg rata. Konkretno, hrvatski branitelji u zadnjem obrambenom ratu, s hrvatskim žrtvama do 1990. godine, uglavnom su oslobodili Hrvatsku od okupatora. Potom, od 1992. godine, isti Hrvati olako - naivno prepustili su rukovodeća mjesta nelustriranim – janjičarima, koji su zbog svoje kvalitete i danas kočničari općem dobru.
Dakle, uzrok svih problema nastaje kada čovjek ne može ili ne želi biti samokritičan i uzoran u vlastitom dvorištu. Zbog rastakanja hrvatskog bića, zbog neurednosti posebno su odgovorne po dužnostima vladajuće elite.
Danas u Hrvatskoj bivši politički uznici i branitelji Hrvatske (1990 – 1995. godine), prevareni su i nesvjesno podijeljeni tolikim brojem udruga, čime se prezentiraju egoistički dok od razbijenog jednog, općeg dobra unaprijed i dalje očekuju nezasluženu nagradu, koristi.
Narušeno hrvatsko opće dobro pouka je da se ne smije dijeliti, već da se treba spajati u ime dobra i unapređivati.
Uredan, dostojanstven i pošten čovjek neće plaću unaprijed već adekvatno nakon što nagradu zasluži, pa se zato zdravo i ponaša, samokritički i kritički.
Konstantna angažiranost uvjet je za čuvanje općeg dobra koje je i osnova duhovnom razvoju.
Svaki pojedinac neizmjerna je vrijednost, ali kada je u pitanju opće dobro i obrana općeg dobra žrtve jednog naroda se ne uspoređuju kod osviješčenih naroda, utoliko je duh po žrtvovanju iznad mesijanskog i proročkog.
Hrvati moraju prepoznati i shvatiti da je diverzija na opće dobro kada se inverzijom skreće pažnja na pojedinačno. Zato trebaju djelovati skupa, hrvatski branitelji - veterani i aktualna vojska dok čuvaju opće dobro, tako je najlakše obraniti svakog pojedinca.
Stradanja jednog po jednog pojedinca posljedica je rascjepkanosti zajedništva ukupne snage za čuvanje temelja i dostojanstvenih uvjeta svakom pojedincu što je mjerilo uređene zajednice. Dakle, sve je dobro što spaja, a sve što razdvaja je zlo. Pojedinac jest proporcijalna vrijednost jedne uredne zajednice i ništa više. Suprotno, pojedinac jedne neuredne zajednice je slab i nezaštićen, dok zavaran očekuje, nikada ne dočeka i ne doživi zaštitu ako se njegova zajednica dijeli i raslojava kao posljedica nereda, što se događa kada se pojedinci zbog preventive ne žele žrtvovati. Zamka je tek uklonjena kada se spozna da se pomoću i preko pojedinca zamagljuje opće dobro, da se baš tako stvaraju uvjeti za obezglavljivanje jednog naroda. Tendenciozno, slabi pojedinci stimuliraju sebi slične dok rastaču opće dobro zajednice, a koliko ih je otkrivaju se sami u redu za lustraciju. Uočavanje zamki je potrebno da žrtvovanje ne bude uzaludno, jer žrtvovanje je život i uvjet životu. Nema reda gdje nema jedinstva i obrnuto, zato se može točno ocijeniti tko i zašto stvara nered. Hrvatski teritorij, kao uvjet životu, pokazuje hrvatski duh i sve što mu smeta i koliko je pod pritiskom. Dakle, zemlja jednog naroda i po duhu istog prezentira specifičan život, što zahtjeva uvijek i prema potrebi lustraciju, lustracija . . . da bi zajednica bila jača bolja.
Mesijanskim duhom pomoću spoznaje treba unapređivati opće dobro, proročkim pomoću riječi i svjedočenja djelovati, a dok se žrtvovanjem najbolje služi u ime života, životu.
Čuvajte se onih koji se zaštićuju, kao grješnici, zidinama i žele ostati u prošlosti.
Naročito onih koji u skladu sa životom, pošteno dnevno ne zarađuju kruh za sebe.
Čuvajte se onih koji vam obećavaju kruh koji niste zaslužili poštenim radom, jer takav kruh izazove teško pijanstvo i prokletstvo.
Čuvajte se vođa koji nisu ispred vojske, prvi spremni kao uzor žrtvovati se u ime zajednice koja je uvjet životu.
Naročito se čuvajte janjičara krvavih ruku kao uzroka prolivenim suzama i krvi, a koji bi i dalje vladali i rastakali jedno – opće dobro. Dostojanstven čovjek je sabran, a život gord i uspravan, nikada se ne prodaje za mrvice, a niti hvata za slamku.
Dostojanstven čovjek je odraz Svoritelja, Oca i po istom zaštićen, bez tutora koji na Zemlji hedonistički nezasitno po cijenu života grabe materijalno, protive se i destimuliraju žrtvovanje, a što je protiv života. Samo po žrtvovanju - sudbini, uzori su odraz i veza s izvorom života. Dakle, razdvajanje i dijeljenje dobra od zla dužnost je čovjeku. Očistiti sela i gradove, posebno skrenuti pažnju prema prijestolnici Zagrebu - centru. Čovjek treba pamtiti kada netko jednom laže ili prevari, njegova je sramota, ali samo budalu isti varalica i drugi put može prevariti.
Također, u ime općeg po dužnostima, vladar je odgovoran kao koordinator vojske, radnika i zemljoradnika, ali i svaki pojedinac suodgovoran je u svojoj zajednici i sudac sam sebi.
Slučajno, kada je sila pravda, pravedno je snagom zajedništva djelovati u borbi protiv zla.
Nakon tendencioznih podjela hrvatskih dragovoljaca – branitelja, iz zadnjeg obrambenog rata, kao snage, preko silnih udruga, posljedica su specijalnog rata koji se vodi protiv Hrvatske. Hrvatski branitelji dužni su ujediniti sve udruge u jednu i tako pokazati svoje hrvatstvo djelom, čime će se svrstati za vidjeti.
Najvećoj pošasti - drogi - treba stati na kraj, odlučno se boriti protiv trovača drogom, koja je u Hrvatskoj odnijela više života nego prošli ratovi.
Posebno treba se suprotstaviti lošem ali i tendencioznom kadroviranju za rukovodeća mjesta u Hrvatskoj.
Kaniti se treba blefera koji su prvi ispratili hrvatske generale u Hag, to su isti partizani - srpska vojska koja se lukavo kao velikosrpska nametnula, nanijevši hrvatskom narodu toliko zla. Repovi te vojske i danas pokušavaju se izjednačiti i nametnuti hrvatskom narodu s prepoznatljivim spletkarenjem među Hrvatima. Udruge partizanskih veterana, koji su uglavnom poraženi u zadnjem hrvatskom obrambenom ratu, zakonski treba ukinuti, a članove uglavnom procesuirati.
Treba shvatiti da su prosvjedi u Hrvatskoj posljedica pospanosti i mamurluka iz prošlosti kada nije bilo dovoljno brižnosti za opće dobro. Hrvatski vojni veterani kao savjetnici trebaju se osloniti na hrvatsku aktualnu vojsku, kako ne bi hrvatska vojska bila oslabljena, imajući u vidu okruženja Hrvatske.
Hrvatima danas, globalizacija i NATO samo je jedna karta i adut, sjetimo se prošlosti i Austro-Ugarske kao okupatora kada se raspala, hrvatska vojska neustrojena nije se uspjela oduprijeti Srbiji kao novom okupatoru.
Dakle, samo hrvatska vojska garancija je Hrvatima na hrvatskim prostorima.
Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
PIONIRI – JANJIČARI KAO OPOMENA NOVIM GENERACIJAMA HRVATA
Svašta! Koje poruke čujemo od Hrvata koji, blago rečeno, mogu služiti samo kao opomena za sva vremena. Toliko su loši da se ponose čega se dostojanstveni Hrvati srame. Svojim starim antihrvatskim šablonama žele kompenzirati manjkavost vlastite kvalitete, što je prozirno i nove generacije Hrvata to ne prihvaćaju, jer imaju veću spoznaju pa su im janjičari smiješni sa svojim vicevima i namjerama. Kako se kome čini tako i dočini, toliko može i apstrahirati. Stranke prošlosti u Hrvatskoj doista su u raskoraku s hrvatstvom, zato i računaju da će, obmanjujući narod pomoću medija, na izborima uzeti ponovo vlast, kao i u prošlosti dok su tako mogli.
Riječi i djela su u funkciji života - uz pomoć samokritičnosti i Hrvatima u Hrvatskoj, koja se gubi a čemu su uzrok pioniri kojima samokritičnost znači presuda a ne lustracija, kako su ih navikavali okupatori. Rasporedili bi se prema tendenciji okupatora u hrvatskom korpusu, kako u duhovnim (crkvenim) tako i u svjetovnim centrima za upravljanje. Prepoznati ih je lako, uglavnom Hrvatima „vjernicima“ i svećenicima crkva služi kao pokriće, jer ne žive praktičan život kako priliči katolicima.
Dakle, licemjerno, demagogijom – lažima kompenziraju – prikrivaju nedjela, što je toliko vidljivo i upozorenje onima kojima su lagali. Sličnim šablonama služe se vođe Hrvata i u svjetovnom dijelu, „političkom“, kojima je također pokriće hrvatsko opće dobro, što je u raskoraku na terenu sa životom u Hrvatskoj.
Pioniri antihrvati, uglavnom kao predstavnici stranaka u Hrvatskoj, očito nisu završili prvi razred što nije dovoljno da bi se ikada više prevarama mogli nametnuti Hrvatima i vladati. Ubuduće, spoznaja je garancija Hrvatima u Hrvatskoj a ne okamenjeni pioniri koji se nisu pomakli dalje od početka.
Poznato je, što su i pokazali, da oni nisu život koji teče već suha grana bez snage i života. Samo su zaokupljeni i opsjednuti sjećanjima na tjelesne užitke iz prošlosti dok su služili okupatorima, koji su ih odabirali za pionire.
Bivšim okupatorima i janjičarima preostalo je oslanjati se na spomenike isklesane od hrvatskog kamena, kao što je onaj u Srbu, koji su obnovili vladajuća stranka i opozicija na račun i sramotu Hrvata.
Pioniri čelnici nekih stranaka požuruju parlamentarne izbore, kao da su sigurni u pobjedu, što bi u Hrvatskoj bilo ako ne gore onda kao i sada, jer problem je u raspoređenim pionirima, koji bi se demagoški i silom borili samo da bi vladali dalje.
Prosvjednici traže da kriteriji u konkurenciji budu djela, koja bi bez demagogije prezentirala svakog pojedinca. Dakle, nije potrebna mašinerija iz sivih zgrada koja bi postavljala podobne bez djela.
Nove generacije, danas u Hrvatskoj, ne žele pionire odgojene po mjeri okupatora. Konkretno ti pioniri i njihov stil vladanja bio je do sada poguban, što hrvatski prosvjednici znaju. Hrvate koji se bore za život, nazivaju huliganima, imenom koje doista pripada pionirima nosiocima zla u Hrvatskoj već skoro jedno stoljeće, a čega oni nisu svjesni. Njihovo ponašanje za nove generacije Hrvata je čista patalogija – kada se usude još urušavati Hrvatsku kao opće dobro.
Hrvatski narod doživio je patnje kroz povijest, ali i prosvjetljenje što pokazuju nove generacije Hrvata.
Prosvjedima Hrvati ukazuju da ne žele pionire bez dostojanstva, već uzore po djelima koji će poticati na red i rad. Dakle, očito nova generacija Hrvata sve čini da zaživi narušeno samopouzdanje i red u ime života.
Lukavi pioniri promatraju i spletkare, nadaju se da će sve to prosvjednici nespretno odraditi, jer nisu rutinirani u spletkarenju kao oni, nadaju se da će oni na kraju od svega imati koristi. Varaju se, stasale generacije Hrvata su prosvijećene i dovoljno mudre da s prezirom odbace kalkulacije tendencioznih pionira. Dakle, prosvjednici su na sceni jer je ispunjen dovoljan razlog, pioniri ne mogu razumjeti da Hrvati žele revitalizirati život u Hrvatskoj koji su narušili oni i njihovi mentori okupatori.
Pioniri preko svojih sredstava za javno informiranje „brižno“ ističu kako prosvjednici nemaju vođe. Opet pioniri nesvjesno pokazuju svoju ćud za nametanjem, oni bi ocjenjivali, oni bi savjetovali ne znaju da su balast Hrvatima. Prošlih tjedana stavljaju svoja sredstva za javno informiranje u centar pažnje, demagoški sugerirajući hrvatskom narodu kako treba vjerovati sredstvima za javno informiranje više nego duhovnim i svjetovnim institucijama u Hrvatskoj.
Angažiranje Hrvata prosvjednika iskristalizirat će vođe što je pravilo po zasluzi, a ne kako misle pioniri silom i prevarama nametati se Hrvatima za vođe, pomoću okupatora kako je bilo kroz prošlost.
Prošla su vremena pionira koji su u Hrvatskoj suportirali zlo zbog osobnih egoističkih poriva, a što oni još ne shvaćaju. Strancima bi služili i danas, što su pokazali i zadnjih dvadeset godina dok urušavaju Hrvatsku koliko god im se dozvoli. Koja ironija, pioniri „sve mogu“, boljševički stil prema narodu jednako pokušavaju demagoški primjenjivati i u demokratskom društvenom uređenju, što im se vraća kao bumerang. Kada bi pioniri mogli masakrirali bi osviješćene Hrvate bi, kao prepreku svojim težnjama, nesvjesno i što su i pokazivali toliko puta kroz povijest.
Stasala generacija Hrvata spoznala je da je snaga u zajedništvu pa tako i djeluje, što je za veselje.
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
Poticaj veteranima - aktivnim braniteljima RH
ŽIVOT I BUDUĆNOST HRVATA
Prošlost i sadašnjost premise su koje adekvatno pokazuju budućnost, uvijek je bilo i bit će tako, što svjedoči život. Mesijanstvo i proroštvo su tek oruđa, kao pomoć u funkciji života i poticaj žrtvovanju za život. Dakle, život je odraz žrtvovanja i urednog ponašanja.
Samo imenom na Zemlji, u vlastitoj zajednici život se uzorno može živjeti, dakle uvijek ime zastupa života. Potom dovoljni razlozi pokažu život adekvatno žrtvovanju, kako tko čini tako i dočini - zasluži na beskonačnom putu.
Čovjeku kao biću razuma – gola egzistencija nezaobilazna i pretpostavlja se u odnosu na život; samo vlastitim radom materijalno se zaslužuje i može kontrolirati, a da se ne okrene protiv života. Stoga se varaju pojedinci ili narodi koji žive na račun drugoga, jer zapravo tako i ne žive, kao da nisu živjeli i nisu osjetili radost života. Dakle, nisu se žrtvovali – živjeli, niti bili uzori što život priznaje i jest.
Hedonisti dok vegetiraju, radi koristi na račun drugoga, stalno pomoću laži i prijevara modificiraju stilove prikladno vremenu. Pokušavaju zaobići vrijednosti njima kao prepreke a koje ne mogu zaobići, zavarani prividom - puste želje ih dovedu do konačnosti, tj. propasti života - pojedinaca ili naroda u cjelini.
Neredom zaslijepljen čovjek ne vidi kako se zlo stvara i pokazuje proporcionalno lažima, što vrijedi kako za jednu obitelj tako i narod u cjelini. Zatrovani po zlu, tako geometrijskom progresijom život nište dalje, sve dok se revolucionarnim načinom (zamke protiv života) zlo ne zaustavi i uništi.
Problemi nastaju po zlu, kao posljedica narušavanja uvjeta životu, kada pojedinac ili jedan narod imenom na Zemlji ne odolijeva iskušenjima prema dužnostima izbjegava odgovornost, što je opomena za pamtiti kada pojedinac ili jedan narod ne žive uzorno; samo lopovima odgovara mrak i neurednost što je jednako opomena.
Hrvatima opomene - pouke iz prošlosti kao da ne služe životu, zato kako kroz povijest tako i danas neki narodi da bi se okoristili na tuđem teritoriju, radi pukih materijalnih koristi, skloni su svim sredstvima uništiti vrijednosti napadnutog naroda, podvajaju isti, potom izazivaju „ građanski“ rat, promatrajući sa strane kako bi izvlačili materijalna bogatstva.
Hrvatski narod, kroz povijest do sada, je bio naivno manipuliran od svojih okupatora, naročito Srba koji su šablonama Turaka svojih saveznika u Europi, Hrvate dijelili tako da su pravoslavne Hrvate pretvorili u pravoslavne Srbe u Hrvatskoj i suprotstavili Hrvatima katolicima, zatim dijelili Hrvate na desne i lijeve …
Nakon podjela, zadovoljno bi promatrali, dalje lagali i zavađali
Hrvate, izvlačili materijalne koristi iz Hrvatske više od jednog stoljeća, svojim namjerama izazvali dva rata na hrvatskom teritoriju, autori su Jasenovaca, Bleiburga, Križnih putova i ostalih stratišta sve do danas, na kojima su se Hrvati međusobno uništavali.
Dakle, život je uzor…
Život pobjeđuje i pomoću opomena … kao poticaja životu ubuduće …
Očito, Hrvatima je i dalje materija kao zamka životu i kušnja jer se precjenjuje, pa je zauzela mjesto ispred života i vuče u konačnost.
Dakle, opomene čovjeku, svejedno dolaze li od okupatora ili neosviješćena Hrvata u Hrvatskoj, trebaju poslužiti ubuduće.
Sigurno, zamke životu Hrvata bit će tu sve dok se odbacuju vrijednosti kao spoznata nužnost za život na beskonačnom putu.
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje
nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT
FAŠISTIČKO - ANTIFAŠISTIČKI STIL STOLJEĆIMA PROTIV HRVATA
Hrvati su stoljećima žrtve okupatora i njihovih pomagača. U jednom vremenu okupator se pojavi pod nazivom fašizam drugi put antifašizam samo da bi zavarao s nazivom i stilom, ali ne i sadržajem.
Okupatori su kulminacija zla za onog koga porobe. U prošlom stoljeću fašizam kao ideja zaživio je u Italiji, što asocira na talijansku riječ fascio koja u prijevodu na hrvatski jezik znači snop pruća, s tim što su tvorci ideji fašizma u sadržaju dodali da bi Talijani trebali biti složni kao okupatori pri osvajanju tuđih teritorija. Slično su se po formi i ostali okupatori pripremali a imali su svi isti - jednaki cilj.
Tako su Hrvate pljačkali Mongoli, Mlečani, Turci, Talijani, Francuzi, Austrijanci, Mađari, Srbi, Slovenci i dr… Mlečani su, preko i uz pomoć Vatikana i križara dok su išli prema Jeruzalemu čuvati Isusov grob, okupirali Zadar i hrvatska područja.
Nijemci opet kao okupatori udruženi skupa s Talijanima i Japancima osvajali su pod nazivom nacional- socijalizma. Dok Rusi, Srbi i drugi pod nazivom antifašizma - socijalizma osvajali su i pljačkali teritorije drugih naroda koliko su mogli.
Između ostalih prikladno formiranih naziva za porobljavanje, Hrvatima su se oba ta naziva (fašizam i antifašizam), stavila kao teret kojim sotona i danas opterećuje mlade Hrvate. Prema samom kazivanju fašističko – antifašističke mašinerije, fašističko-antifašističko porobljavanje u Hrvatskoj pod tim nazivom počinje negdje još od 1918. godine.
Ako su pod tim fašističko – antifašističkim nazivima neki narodi osvajali tuđe teritorije, što je istina: koga su to Hrvati okupirali i eksploatirali i kada, naročito kada se zna da je Hrvatska 1918. godine bila puno veća po površini teritorija 1918. - 1945. godine nego sada nakon rata sa Srbijom 1990. - 1995. godine.
Otkuda tolika drskost prema hrvatskom biću dok ga se obezglavljuje – eksploatira prije i sada, dijeli na fašiste i antifašiste, i tako tendenciozno iscrpljuje naivan i nepismeni narod, kojem je već prešlo u naviku međusobno iscrpljivanje gdje nema pobjede.
Kroz povijest uvijek je treća nepozvana fašističko-antifašistička strana zavađala Hrvate, potom bi ih okupirala i eksploatirala, što čini dosta uspješno i danas, a Hrvati kao grogi međusobno se optužuju i uništavaju bez ikakvog opravdanog razloga, stvaraju se podvajanja i tako urušava hrvatsko biće.
Po stvaranom razlogu, Hrvate bi najprije obezglavljivali potom kao sluge uglavnom nesložne i neodlučne eksploatirali. Tako obezglavljeni nisu se znali braniti od fašizma ili antifašizma, ni onda kada su fašisti složno i najokrutnije ponižavali hrvatski narod i osvajali hrvatski teritorij, ni onda kada se pod nazivom antifašizma također eksploatiralo Hrvate i urušavalo Hrvatsku, što se čini i danas čak i više u odnosu na neke okupatore iz prošlosti.
Zato i danas bi za Hrvate trebala biti životna pitanja, što se sve Hrvatima događalo dok su bili nesložni, koliko je žalosti bilo kada se razbijalo hrvatsko biće, komu je stalo do toga da se razbija, ako se zna da zlo razbija JEDNO, a dobro čuva JEDNO (cjelinu)?
Činjenica je da su generacije Hrvata nastradale spletom okolnosti, iz neznanja, kao žrtve fašističko – antifašističkog osvajanja i eksploatiranja.
Kakvi su ti „Hrvati“ koji i danas očito i najmlađu generaciju Hrvata smućuju i dijele na fašiste i antifašiste, makar ni jednima ni drugima nije do osvajanja tuđih teritorija.
Što hoće ti zahrđali Hrvati, produžene ruke zla, produžene ruke fašističko-antifašističke zavjere. Valjda da ni ova generacija Hrvata nema pravo na život kao generacija, kao i puno generacija Hrvata kroz prošlost. Zna se da se zločinac vraća na mjesto zločina i po mogućnosti da i dalje čini zlo. Ipak, danas ohrabruje činjenica što su Hrvati više spoznali, poučeni po teškim posljedicama koje je uzrokovao fašizam i antifašizam koji su i kao stilovi okupatora silno narušili hrvatsko biće.
Hrvati trebaju biti odlučni, okrenuti se budućnosti i životu, a ostaviti sve zablude kao pouku, u ime općeg, hrvatskim slijepcima treba pomoći, kao takvima po njihovoj sudbini, ukazati da ne mogu biti ni odgovorni ni vođe. Dok zdravim, ozbiljnim Hrvatima treba biti jasno da su odgovorni radi općeg dobra, da je samo individualno - egoistička orijentacija pogubna za obitelj, sela, gradove - jedan narod u cjelini.
Zašto toliki krediti? Što to znači dovoditi u zabludu Hrvate da mogu živjeti od nerada, nije li to po novom fašističko - antifašističkom modelu prikladnom za ovo vrijeme, dok se očito podvaja i slabi hrvatsko biće. Nije li to fašizam i antifašizam na terenu koji prijete drugim stilom glavama Hrvata.
Što to znači kada katolički biskup ističe kako u Hrvatskoj više vrijedi prst politike (nadamo se da je mislio bizantske) nego šaka . . . Što znači da vladari u Hrvatskoj i danas po modelu srpskog okupatora Hrvate (u emigraciji) dijele na fašiste i antifašiste? Što to znači da pojedinci u vladi parlamentarne stranke u Hrvatskoj dijele na fašističke i antifašističke? Dakle, istina tako tendenciozno dijele samo zahrđalo-onesviješćeni Hrvati, koji će ubuduće biti više pouka, ali i kraj svim njihovim prevarama i demagogijama.
Zastupnici smrti doista sebe preko fašističko-antifašističke koalicije demonstriraju i međusobno suportiraju, ali kao da se u svojem orgijanju i agoniji i natječu koja će strana nanijeti više stradanja i patnji hrvatskom narodu. Doista se preko njih zlo demonstrira i sigurno nisu toga svjesni, sudeći zdravim razumom.
Zato ubuduće biografija pojedinca i njegova djela neka budu viza kada su u pitanju važni i odgovorni poslovi u društvu, kao što to rade svi kulturni narodi. Demagozi su žarište nereda ponajprije iz sebe i za sebe, potom tendenciozni i zlonamjerni prema drugim zdravim bićima. Svojom propagandom su za individualno - egoističko kao sam Lucifer. Tu su oni navikli zbog svojih i po svojim materijalnim bogatstvima, tako prenoseći zarazu na druge – ako on može, mogu i ja imati avion umjesto pješačiti, i to je kao hit ukrasti avion, po tom se navikne na bestemeljnost, gubljenje životnih principa, uvjeta i navika za opće, pa ispadne da sam radi protiv sebe i drugog, zaveden, a što se i danas podržava i širi u svijetu.
Dakle, riječ je o fašističkom i antifašističkom izdvajanju i odvajanju, pomoću svoje baklje, od izvora života, umjesto skupa što je garancija za individualno. Inverzijom, to izdvajanje pojedinca samo zbog sebe je, kako u kojem narodu, uhvatilo maha, začetak i početak udaljavanja od bitnog.
Danas u Hrvatskoj ti individualni hirovi pojedinaca i dalje narušavaju opće, čak slave fašističke i antifašističke uzroke i posljedice kao uzor i pobjedu, ne shvaćaju to kao opomenu. Kao da znaju da je čovjekova vrlina i mana što se može navikavati kako na dobro tako i na zlo. Danas se sve vidi na terenu kada je u pitanju hrvatski narod kao žrtva – što je posljedica fašističko – antifašističke zavjere.
Pokret za preporod hrvatskog
duha i poticanje nataliteta - Život
DEMAGOGIJOM – MAGLOM STOLJEĆIMA PROTIV ZAJEDNIŠTVA HRVATA
ODMETNUTI POJEDINAC UZROK JE STRADANJU HRVATA
Ovim tekstom razotkriva se kako pojedinac postane slabost i žrtva po tendenciozno perfidnom okupatoru – eksploatatoru, koji obmanjuje jednog po jednog Hrvata da prihvati ulogu protiv života. Omađijan, po neredu posrnuli pojedinac odluči po „slobodnoj volji,“ ništiti osnove života samo radi svojih egoističkih koristi, a da nije svjestan da je žrtva, da radi protiv sebe i općeg dobra.
Zašto pojedinac želi i prihvaća ulogu koja pripada zajednici, koja jedina kvalitetno može zastupati opće dobro? Tendenciozno se uništavaju pozitivno – afirmativna poimanja čovjeka, a zlo stalno producira probleme da bi držalo u agoniji eksploatirane. Čovjeka – pojedinaca se tako od stvorenja stvara i usmjerava na krivi put, koji prihvaća po „slobodnoj volji,“ kako bi ugrabio i ono što mu ne treba. Očaran prividom žrtvuje bitno – život za golu egzistenciju, koja se pretpostavlja za čovjeka zdravog razuma i urednog življenja.
Dakle, gdje se nametne pojedinac radi sebe, tu uglavnom propada opće – narod – zajednica, što se pokaže očigledno na terenu. Inverzijom, umjesto vrijednosti po posrnulom čovjeku koristi zauzmu prvo mjesto, a što je odraz egoizma. Potom, u njemu se pojavi zavist pa je i više protiv života, što tek proturječi redu i skladu prirode, apsurdno je da sin po cijenu života želi biti ispred Oca – Stvoritelja.
Hrvati ne primjećuju zamku da se pojedinac, vremenski već dugo, nametnuo kao slabost, tj. zlo protiv zajedništva, uz pomoć Mađara, Srba, Talijana i ..., samo radi osobnih interesa, a protiv vrijednosti i osnova života. Činjenica je da su i pojedini hrvatski kraljevi životarili udovoljavajući svojim ženama porijeklom iz drugih naroda, a na štetu vlastitog naroda, npr. kao kralj Zvonimir i drugi. Mađari su ga kao bana i kralja pojedinca pomagali, dok im je odgovaralo, da bi uslijedili gnusni događaji i dodatna okupacija hrvatskih zemalja i eksploatacija Hrvata. Potom, paralelno s Mađarima i Srbi, predvođeni srpskom pravoslavnom crkvom, pojavljuju se kao novi okupatori u hrvatskim zemljama.
Tako pomoću okupatora istaknuti pojedinac i danas je zamka sebi i svojoj zajednici. Konkretno, kada je riječ o pojedincu, preko kojeg se urušava zajedništvo, Hrvati su kao pouka svijetu, što ih napokon treba potaći na budnost - život. U Hrvatskoj pojedinac demagog ističe generala osuđenog u Haagu pa slavi pobjedu izborenu po istom generalu. Isti pojedinac ne spominje generale branitelje koji su osuđeni u Hrvatskoj. Apsurdno je i više da se istim stilom služe hrvatski generali iz Domovinskog rata, pojedinačno stradavaju kao pojedinci, dok sebe reklamiraju u čemu im pomažu okupatori, a da toga nisu svjesni. Kao da su izgubili rat po bojištima, jednog po jednog se odvodi u ropstvo. Dok im se ruši dostojanstvo i dalje nisu udruženi, što im nalaže dužnost prema vlastitom narodu, koji se za njihove velike mirovine kao mali narod zadužuje toliko da zbog njihovog hedonističkog ponašanja, kao i ponašanje saborskih zastupnika, više ne može vraćati dugove. Zato zbog dostojanstva, ukazom hrvatskog naroda hrvatski generali trebali bi se vratiti u krajeve otkud i potječu dok im se nisu totalno urušili domovi.
U crkvenom orkestru također o hrvatskim kardinalima i biskupima najbolje govori očigledno stanje na terenu po hrvatskim krajevima, za što su dužni polagati račune pred Bogom i narodom, da svi anđeli ne zaplaču u horu.
Dakle, hrvatski narod trpi demagoško uvjeravanje i ludilo pojedinca, koji zavaran prividom postaje sam sebi svrha, a što je posljedica uspavane zajednice. Tako istaknuti pojedinac, obično navikava i usmjeruje narod ispirući mu mozak, uvjerava i zauzima poziciju Oca – Stvoritelja, dok harači i obezglavljuje narod. Tako nastaje lucifer dok razdvaja i dijeli na lijevo i desno a tendenciozni pojedinac, kao jarac s razlogom se svrstava na lijevu stranu, i suprotno janjetu tako djeluje. Kao takav prezentira i nudi koristi, pa tko voli neka izvoli, igrači su tu. Posložene karte su na stolu, i čovjek zaigra, začudo protiv vrijednosti, a igra je osmišljena za ovce, koju su stvorile „nauke“ da se igra bez pravila, dokovce ne popadaju na pod ispod stola.
Stvarane duhovne i svjetovne institucije, koje podržavaju igre bez pravila, proizvod su pasivnog naroda, nastale tu da „liječe“, a ne da spriječe. Okreću novu stranicu na koju upisuju čovjeka kao predmet za obrađivanje, prikladna eksploatatorima – okupatorima – prevarantima duša, koji su odredili pravila samo radi osobnih interesa.
Hrvati su preko eksploatatora i pojedinca iz vlastitih redova, pomoću alegoričkih konstrukcija, prihvatili šablonu nedostojnu čovjeku, pastir – jarac – ovca. Umjesto da napokon shvate da su po Ocu Stvoritelju djeca – stvorenja koji od njih očekuje red, rad i disciplinu, radi spoznaje i zadovoljstva, dalje po volji želje se ostvaruju.
Jarac u Hrvatskoj toliko je danas uznapredovao, i zahvatio svojom stranom – strankom pomoću demagogije i pritisaka samo što nije ... Dakle, neoprezan čovjek postane pojedinac - jarac – ovca, dok se ne uruši, i ne postane plijen samoga sebe. Hrvati nisu svjesni kako i zašto im se nametnuo jarac -stranac i Hrvat - jarac - pojedinac u hrvatskoj zajednici, kao redukcija zajedništva cjeline, i protiv općeg dobra.
Nametnuo se preko okupatora – eksploatatora i preko umišljenog kralja – lude – pojedinca Hrvata, koji ne shvaća da je hrabrost i snaga u zajedništvu, a mudrost uredno življenje. Kada se pojedinac izdvoji iz naroda, kao slabost na vjetrometini je i svojoj zajednici zamka.
Dakle, tako istaknuti pojedinac, kao odraz nereda sebe razoruža, ne zna da zlo žari i pali, baš preko njega, temelje njegove zajednice, tj. opće dobro. Odmetnuti pojedinac nikada nije mudrost – kralj, jer po vlastitoj volji proturječi životu.
Sudbina pojedinca, odraz je onoga što je činio i dočinio u vlastitoj zajednici. Dakle, za konstatirati je kako pojedincu i danas u Hrvatskoj smeta većina – zajedništvo, jer je preko okupatora instaliran i instruiran, a uvijek kada isluži odlazi u smetlište, kao opomena i pouka.
U Zagrebu, rujan 2011. godine
Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT