sjena duše

... U TIŠINI ...

31.08.2016.

slika: digital artist

napisano 1.2.2016. u 22:10h

iz 10 neobjavljene zbirke, a poslano na 4. natječaj duhovno – religioznog stvaralaštva

„Vrelo nadahnuća“ 2016. radio-Ludbreg, za 1. KRATKE KNJIŽEVNE VRSTE i 2. GLAZBENI URADAK

te dobivena e-mail poruka: "Poštovana, Vaš rad uvršten je u zbornik "Vrelo nadahnuća 2016." . Očekujemo Vas u Ludbregu."

Tko sam, gdje sam,
otkud sam došla,
zašto sam tu,
gdje odlazim?

Pitanja rone
u tišini zagonetnog sonetnog stiha,
a sonet nisam napisala,
život izranja iz života,
a ja ga nisam tražila.

U tišini, iz tišine,
zakasnila sam na objavu tajne,
dolutala sam iz nekog čudnog kruga
sudbinskih igara u ovu inkarnaciju,
otkrila Svjetlost Njegovu
i zaboravila svu ljudsku naraciju.

Mjesec polako odlazi
sa mrtvih voda ove planete,
moj duh se stopio s anđelima čuvarima
koji se ljudima ne objavljuju
i svima se sklanjaju,
jedino se Bogu otkrivaju.

Ima li me ispod ove sjene
koja čuva mene
ili još uvijek ronim u tišini
zagonetnog sonetnog stiha,
a sonet nisam napisala
niti sam ovaj život tražila?

napiši nešto, ako želiš: (24) * ispiši * #

@Copyright 2005. - 2023. Jadranka Varga - /shadow-of-soul / Blog je zaštićen zakonom o autorskom pravu. Svako kopiranje, prerada ili korištenje bloga u komercijalne svrhe je zabranjeno i zakonski kažnjivo.

U BIJELOJ CRKVI

29.08.2016.

slika: digital artist MOONCHILD LJILJA

Moji stihovi ne teku više tako često kao prije, duboko se kriju negdje u metaforama sna čekajući, da se objasne i meni samoj pa da poteku kroz tu moju čudnu poeziju.

Svaku kap života koju skupljam iz sekunde u sekundu, može zauzeti tamna sjena i odnijeti je od mene čekajući, da je zaboravim i okrenem se površnosti pa odem od svoje duše.

Ponedjeljak, dan za još jedan udisaj kišnog jutra, dan kad neću vjerovati ljudima, dan kad ni podsvijest ne isprepliće te moje čudne stihove i ne šalje ih da kao tamne ptice prolete na obzorju mog plavog neba.

To je čin stvaranja između mene i duše, to je trenutak kad se plamen svijeće zaigra na povjetarcu, to je trenutak kad moji čudni stihovi čekaju baš onaj pravi trenutak kako bi se objavili na plavom obzorju mog neba, a negdje daleko, u bijeloj crkvi, jedna duša moli se za moju, noću zaziva sanjare, da se okupe oko moje sjene i stvara ples stihova samo za mene rođenih, samo za mene odabranih.

Ispila sam jutros te čudne konsonante koji su se kao mrtva straža dalekih sjećanja nadvili iznad moje duše i neću oplakivati nikoga tko u bijeloj crkvi zaziva moje ime ne znajući, da su sve to hladni trenuci kad nisam uz tebe.

Čekam opet pun Mjesec pa ću odšetati do mrtvog jezera pokopanih stihova koji će se opet jednog jutra objaviti na plavom nebu moje duše i zauzeti svoje mjesto u bijeloj crkvi gdje jedna duša moli samo za mene.

napisano: 21.5.2012. u 07.00h, iz 2. zbirke "PREDVORJE BIJELE TIŠINE"
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=80863

http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-28-9Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

napiši nešto, ako želiš: (31) * ispiši * #

KALEIDOSKOP ŽIVOTA

28.08.2016.

...i dok čitam svoje pjesme ...

slika: digital artist

napisano 19.06.2006. u 10:56h na portalu Iskrica weblog, a iz moje 1. zbirke "Sjena duše"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=107329

Ne poznaš detalje odsjaja mene u tebi, tebe u meni, još uvijek u snovima miruju linije na dlanovima, nismo oni isti.

Moje oči su jednog dana zalutale u tvoj pogled i tu su ostale, duboko u sebi osjećaš to prisustvo koje daje vlažnu toplinu za svaki naš početak, uvijek me miluje tvoja ruka, uvijek me poljube tvoje tople usne.

Ne želim više tumačiti znakove neba niti položaj zvijezde, u kojem trenutku si mi dalek, u kojem trenutku si mi blizak...sve miruje, zaboravljam, da sam te znala, podsjetiš me uvijek kad pomislim na tebe.

Sve je to sastavni dio mog života, tog kaleidoskopa boja i sjećanja, sadašnjih trenutaka i onog što dolazi, iz etapa naših prolaznosti uvijek ćemo biti mi... vječni... što smo se ljubili.

Ne mogu zaboraviti sve tvoje u meni, previše te ima, kao blizanac, simbiot, koji uvijek zna kroz kakve neravnoteže prolaze kapi moje duše.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2010/05/1627480080/kaleidoskop-zivota.2.html

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=63708

napiši nešto, ako želiš: (15) * ispiši * #

NEKA ŽIVOT PIŠE IGRU

24.08.2016.

i dok čitam svoje pjesme ...

slika: digital artist

napisano 16.05.2007. u 6:59h | na portalu iskrica iskrica weblog,
iz 1. zbirke “SJENA DUŠE”

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=172115

i 21.6.2011. objavljeno na portalu Magicus

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=64434

Otopilo se mnogo leda nagomilanog proteklih godina oko srca, nabujale rijeke su preplavile okolinu, a mreže snova bile su bogate noćnim ulovom, nisam imala otpor prema razdoru, prema odlasku i novom početku, a nemam ni sad.

Otpustih neke listove knjige života neka se preklope sami od sebe i okrenuh novi list... prazan, bijel, neispisan, o meni i životu kojeg živim ovisi kakvog će sadržaja biti nova priča, novi dio, koje boje nova slova, kojim ritmom disanja ću živjeti.

Još uvijek te ne znam, kriješ mi se u daljinama, zaklanjaš usne da ne vidim što mi šapćeš, rotiram oko sebe, ali sam svjesna svog glasa u ovo hladno svibanjsko jutro, svjesna ponuđenih izvora sa kojih mi se nudi svježa voda.

Svi elementi života su mi bili uskomešani, puno pepela, dima i magle se nataložilo oko mene, nisam lovila bespomoćne leptire po livadama praznog mozga i ne želim više hodati povišene temperature i gledati nečije tuđe oči kako klize niz moj vrat.

Na novom bijelom listu knjige neka život piše svoja slova zlatnih boja i neka bude onako kako je život zamislio igru, neka tako bude.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/

napiši nešto, ako želiš: (8) * ispiši * #

JUTRO S OSMIJEHOM

23.08.2016.

i dok čitam svoje pjesme ...

slika: digital artist JOSEPHINE WALL
fantasy art by Josephine Wall

napisano 25.05.2004. u 6:57h | na portalu iskrica iskrica weblog,
iz 1. zbirke “SJENA DUŠE”

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=23952

i 22.2.2010. objavljeno na ovom blogu i portalu Magicus

https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2010/02/1627277490/jutro-s-osmijehom.html

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=39820

Bez jutarnje dubine i bez snova sa mrežama punim noćnog ulova izronila sam na površinu ovog dana, dok me cijelo vrijeme milovalo tvoje lice, spremljeno negdje u samo onom tvom kutku mog srca.

U snu nisam prepoznala mirne linije na mom dlanu, nisam sanjala, a ti si bio ispunjen u cijeloj jednoj vremenskoj zoni, u potpunosti iznutra pa ni na tren nisi mi dao da se pustim zaboravu.

Ništa nisam zaboravila... sve mile riječi, sve boje, sve preskočene ritmove srca, sve tragove u svojim dubinama, gledam nas, onakve kakvi smo se ljubili, tragovi nam se pojavljuju i tko će stati uz tebe, znat će da si sastavni dio nečije sudbine i bitna čestica ovog svemira za postojanje te sudbine.

Zvjezdane kapi između dva otkucaja srca razasule su plavi noćni baršun što me pokrio i doveo do ovog trenutka kad se živi jedan osmijeh i kad kroz koprenu žutih sunčanih zraka ne odlijeću vilinske suze između trepavica.

Osmijeh je na usnama i svatko se smiješi tko me vidi, zalutala sam u tvoju dimenziju postojanja i zbog toga se smiješim.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/

napiši nešto, ako želiš: (16) * ispiši * #

TVOJ OSMIJEH

22.08.2016.

i dok čitam svoje pjesme ...

slika: digital artist

napisano 07.09.2005. u 7:11h | na portalu iskrica weblog, a iz 1. zbirke “SJENA DUŠE”

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=65877

i 19.07.2011. u 09:56 h objavljeno na portalu Magicus

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=65686

Tvoj osmijeh, ljepši je od svih neprosanjanih snova, a iznad oblaka se objavljuje jutarnje svijetlo vraćajući me na granice međupostojanja, uzimajući dio duše i odnosi sa sobom.

Tvoj osmijeh ili tek njegova sjena, na blijedom licu daje bogat odraz, dok ja lutam otokom svojih staza preko kojih pretrčavaju neke male misli želeći postati sve veće i veće, a nebo mi se naginje i prijateljski dodiruje najbliži oblak obasjavajući samo sebe.

Ljepše od neprosanjanih snova, ljepše od potvrde tvog dolaska, ljepše od magije boja, jutro je u kojem me dočeka ...tvoj osmijeh.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/

napiši nešto, ako želiš: (11) * ispiši * #

T I

21.08.2016.

i dok čitam svoje pjesme ...

slika: digital artist

napisano 10.02.2006. u 7:08h | na portalu iskrica weblog, a iz 1. zbirke “SJENA DUŠE”

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=85269

U zaklonu od raznih iskušenja, nudi mi se velika gozba koja pamti gorak okus nečijih usana, dok nježan vjetar promjene lomi mi koljena, oči bljeskaju od želje za tamnoputim lovcem koji daje hrabrost, da me kao rasnu životinju dovede u harmoniju neba.

Znam, da su mnoge od tebe digle ruke, jer si loše postupao sa njihovim zvijezdama padalicama, ni jednoj nisi skinuo zvijezdu s neba.

Ispod osvježenja ovog jutra, dok osjećam tvoj dah, znam da si u mom centru... nevidljiv, prisutan, bezbolan... bez okusa si, bez mirisa, bez boje, malo si lud, malo nesretan, malo poluzaljubljen u sebe i u ljubav.

Dobro je, da si prema meni takav, kakav si, jer bi me mogao naviknuti na sebe i tada vrijeme postaje beznačajno.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/

napiši nešto, ako želiš: (27) * ispiši * #

ZATO ME POVEDI

16.08.2016.

i dok čitam svoje pjesme ...

slika: digital artist

napisano 18.7.2015. u 14.35hh
iz 8. zbirke "MOJ TAJNI SVIJET"

Moja duša svakim danom ostaje bez jednog dana kojeg ovdje provodi.

Znaš li, koliko je brod života pust bez tvog osmijeha, znaš li koliko sam gradova obišla, dok te nisam srela?

Zato me povedi u visoke trave jedne rane jeseni, dok te slijedim bezazleno, gledajući u plavo nebo iznad sebe, a moj dah će ostati zapisan negdje iznad tvog čela tako, da me se sjetiš kad zatvoriš oči pa kreneš putem Neba.

Zapisala sam ove riječi, došle mi od ne znam gdje, a u njima pronalazim smisao tek naslućene sreće.

http://www.digitalne-knjige.com/varga8.php

posveta u ovoj knjizi:

moj tajni svjet, izbrisan u vremenu sjećanja...
živi u mašti mojih noćnih poetskih lutanja

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN brojevi su:
978-953-8054-81-5
Format: Exe (izvršna datoteka)
ISBN 978-953-8054-82-2

Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

napiši nešto, ako želiš: (16) * ispiši * #

15.8.2004.

15.08.2016.

15.8.2004. u 15h

Dan je bio tih

a Bog je napisao

našeg života stih,

Majka Božja nas je spojila

i zauvijek nam srca vezala.

napiši nešto, ako želiš: (23) * ispiši * #

USAMLJENA SAM

14.08.2016.

i dok čitam svoje pjesme ...

slika: digital artist

napisano 13.6.2015. u 15.25h
iz 8. zbirke "MOJ TAJNI SVIJET"

Usamljena sam ovaj tren,
dok te životni put
opet ne spoji sa mnom
i dok uz moju hladnu ruku
ne osjetiš sjenu
koja se baca u davnine.

Usamljena sam,
jer sjena ne pruža hlad,
a ti si još tako mlad,
da bih bez tebe ostala
kao pratnja bez srca,
život bez toplog Sunca
i ljubav bez svog vrhunca.

Usamljena sam ovaj tren,
jer jedanaest godina smo prošli,
da bismo ovdje došli,
a iz tamne spilje prošlosti
više se ne izvlači goloruka sjena
i ne obilazi me bol njena.

http://www.digitalne-knjige.com/varga8.php

posveta u ovoj knjizi:

moj tajni svjet, izbrisan u vremenu sjećanja...
živi u mašti mojih noćnih poetskih lutanja

"Operi sebe od sebe,
bijeli cvjetovi rastu u tišini."

Rumi

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN brojevi su:
978-953-8054-81-5

Format: Exe (izvršna datoteka)
ISBN 978-953-8054-82-2

Sva autorska prava pridržana.

Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

"I'm an undying mystery. Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author

this poem is another pearl from my life-ova pjesma je još jedan biser iz mog života sretan

napiši nešto, ako želiš: (13) * ispiši * #

POSLIJE TEBE

13.08.2016.

(slika: digital artist)

napisano: 1990., a u zbirku stavljeno 1997., iz 3. zbirke "Gola žena", (pjesme napisane od: 1969.-1999.) objavljeno i u 1. zbirci "Sjena duše"

a objavljeno i na portalu Magicus, 15.2.2011.

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=58361

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=96318

Poslije tebe ni voljeti ne mogu više.

Dolaze mnogi trenuci kada mislim
sve je u redu
i život teče dalje,
ali poneki stih ili poznata pjesma
dozove one dane kad sam te voljela.

Poslije tebe ne spavam više onako dobro,
mislim da su mi i snovi bolni,
noći su jednako duge
ili se to meni čini da sam u našem vremenu.

Poslije tebe ni sunce jednako ne grije,
ljeto je bilo i prošlo u vrućini,
u sprženim livadama bez kiše
i znam da voljeti ne mogu više,
nego onda kad sam bila s tobom.

Poslije tebe ni pjesme nisu iste,
a mislim, muzika je poznata
čak i ona naša pjesma iz kafića
koju je konobar tako nesebično sipao na nas
uživajući u pogledima
koje smo mu darivali
kad smo začuli poznate taktove.

Mislim, da više ništa nije isto poslije tebe...

Mislim, da je i moj život stao
poput punog Mjeseca na nebu,
čekajući trenutak da prsne u tisuću boli.

http://www.digitalne-knjige.com/varga3.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-34-0
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

napiši nešto, ako želiš: (15) * ispiši * #

ŽIG TVOG POSTOJANJA

06.08.2016.

i dok čitam svoje pjesme ...

slika: digital artist

napisano 01.02.2005. u 7:13h | na portalu iskrica weblog, a iz 1. zbirke “SJENA DUŠE”

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=43621

i objavljeno 14/02/2005. na portalu ''Pisaća mašina''

http://www.cip.hr/pm/tekst.php?filmsPage=1&filmsPageSize=50&user_id=545&film_id=4658

i objavljeno na portalu Magicus 9.4.2011.:

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=61144

Tišina je opet probila moje tkivo kroz male kvadratne centimetre osjetljive kože, sve se u meni pakleno vrti, kao i ovaj globus koji je tako neumoran, da mi se vrti krv kroz žile i srž u kostima.

Tražila sam jutros neki uzlet u ovo kišno jutro, ali nema tvog oka da mi smiri želju za pokretom, tek mali krivudavi plamen izvio se između trepavica i nestao u daljinama, slijedeći davne tragove bijelih ptica.

Sledio se krik u koštanoj srži otkud diše samo mrak, opet mi koža reagira na tvoje prisustvo i ne donosi tu plavu kap vode kao melem na ranu.

U visokoj čaši bistri se voda, ispijam žedno tekućinu kao što ti ispijaš moje usne, nismo se jutros našli u zajedničkoj auri, jedan zamotuljak nismo uspjeli razvezati, puno je zamršenih niti, koje mi opet osipaju kožu tvojim neprisustvom.

Danas su mi sva slova ista, kapaju iz plavog flomastera, a ti i ne slutiš koliko je dan težak bez tebe, slova su teška kao i moja duša, koja nosi plavi žig tvog postojanja.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.

Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

"I'm an undying mystery. Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author

this poem is another pearl from my life sretan

napiši nešto, ako želiš: (22) * ispiši * #

SVE MOLITVE SVIJETA

04.08.2016.

i dok čitam svoje pjesme ...

posveta u ovoj knjizi:

moj tajni svjet, izbrisan u vremenu sjećanja...
živi u mašti mojih noćnih poetskih lutanja

"Operi sebe od sebe, bijeli cvjetovi rastu u tišini."
Rumi

slika: digital artist

napisano 1.6.2015. u 18:00h
iz 8. zbirke "MOJ TAJNI SVIJET"

Napukle i rascvale usne
dijele se nesebično,
dok se ti moliš Bogu,
ali što ja tu mogu,
nego u sjeni šutjeti,
u tami rasti
i tvoje poljupce
od Boga krasti?

Sve molitve svijeta i anđela
ostavljaju nevidljivi žig na licu,
a sve knjige ne mogu opisati
koliko li je bola u srcu
kad si nemoćan i životno težak,
kad znaš da su i anđeli nijemi
na gorke riječi
što ih ovo vino toči,
a jedino ono
što mi život daje,
to su tvoje lijepe plave oči.

Raj nebeski
zamijenio je trenutak zemaljski,
jer sam radi tvojih riječi
upoznala anđele,
jer sam radi tvoje duše
izgubljena lutala
i kad se snovi ruše.

Sve molitve svijeta
ostavljam za tebe,
da se u toj čudnoj slici
na Nebu pokaže milost,
koju čekam
otkad sam Božju propovijed
na duši osjetila.

http://www.digitalne-knjige.com/varga8.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN brojevi su:
978-953-8054-81-5

Format: Exe (izvršna datoteka)
ISBN 978-953-8054-82-2

Sva autorska prava pridržana.

Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

"I'm an undying mystery. Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author

this poem is another pearl from my life-ova pjesma je još jedan biser iz mog života sretan

napiši nešto, ako želiš: (17) * ispiši * #