''DUŠA ANĐELA'' - moja 6. samostalna zbirka poezije
Poeziju pišem od 1969. godine kad sam napisala moje prve tri pjesme i od tad se nisam zaustavila.
Ova knjiga je zapis mojih najdubljih misli i posvećena je mom suprugu Davoru. Pjesme su pisane za Onu stranu, za svijet gdje žive Duše, za povratak svake Duše Kući... Dakle, Ona strana znači - kad Duša napušta tijelo i odlazi Kući, u svoje sfere postojanja, u druge dimenzije, čovjekova Duša u dubini sebe zna, da se mora vratiti Kući. Vratiti se Kući, znači otići Bogu i tamo provesti 100 godina ljudskih, što je Duši tek 1 godina i onda Duša odlučuje u koga će se inkarnirati... Takvim razmišljanjima sam posvetila cijelu tematiku ove knjige “Duša anđela”....
Ova šesta zbirka pjesama, «Duša anđela», nastala je u razdoblju od 24.3. do 27.9.2014. godine, kao posebna cjelina, tematski neovisna od prve knjige poezije „Sjena duše“, druge knjige „Predvorje bijele tišine“ i davno napisane, a tek nedavno objavljene knjige poezije moje mladosti „Gola žena“, kao i knjige „Plesač na žici“ i „Na trgu ptica“ i čini šest mjeseci zapisivanja mojih razmišljanja o nekim duhovnim temama, koje su me oduvijek zaokupljale u živoj mašti, dok sam čitala bajke, a kasnije to isto gledala u fantasy i science fiction filmovima i time potvrđivala ono što sam oduvijek znala u duši – anđeli su oko nas, duša im svaki puta zadrhti kad se zabrinu za nas.
R E C E N Z I J A
''Čemu se tijelo daje umoriti i slomiti ili možda naše Srce zatvori knjigu života, položi je na Svetu ruku, da bi se opet stvorilo svježim u novom savršenstvu?
Hoćemo li čuti posljednje otkucaje stare ure u svečanoj tišini ili će nam lik mramornog anđela pružiti ruku nakon svega zemaljskog, kad naša čista Duša prijeđe preko praga na kojem ostavlja tijelo, a krene do oltara i ugleda svoju sliku?
Posljednji dan prelistava godine i prolazi životom zemaljskog puta, ali ne do kraja, već do samog početka kad bosonogo tijelo od jučer, postaje Duša od danas.
Tada Duša pronalazi krunu u susretu savršenstva.
Prolazeći mislima do veličanstvenog trenutka, spisateljica oslikava poteze svjetlosti umiranja, skidanjem okova koji je vežu o Zemlju, pronalaska nebeskih putova do izvora novog života Duše.
Skinuti koprenu sa zemaljskog života, tijela, u kojem tinja želja za vječnim sjedinjenjem u susretu:
„...Odabrana sam da ponesem svjetlost ove duše kroz zemaljska pusta polja,...
....Tamo gdje spavaju kosti odavno zamrlih života.“
Vječni život, budućnost...
Povratak Duše na već življeno, oplakivano sa čežnjom, kada se usne otvaraju samo spokojnim dušama.
Odanost duša ovozemaljskom svijetu je nepoznata, pročitajmo posljednje večeri naših snova, stihove spisateljice što prekidaju tišinu.''
Mirjana Pejak-Peki, pjesnikinja
knjiga se besplatno može preuzeti na donjem linku:
http://www.digitalne-knjige.com/varga6.php
napiši nešto, ako želiš: (12) * ispiši * #
LIRA NAIVA 2014.- ZBORNIK "CIDI SE ŽIVOT"
LIRA NAIVA 2014.- stigla je knjiga-Zbornik: "CIDI SE ŽIVOT", a na 92. stranici je i moja pjesma "Oprosti mi, što odlazim", hvala gđi. Katarini Ćeliković za knjigu:
OPROSTI MI, ŠTO ODLAZIM
Oprosti, što u odlutalom danu od tvog snježnog daha
sad dodirujem nečije tuđe lice i njegovu kosu…
Oprosti, što te nisam odtugovala kako treba,
oprosti, jer ću umrijeti smrću sjene
i prije toga ti napisati pismo o tome, koliko si me volio.
Oprosti, što sam te pokrivala valovima mora
i zato što sam dodirivala
po strunama tvog života neke teme
od čega i gromovi zanijeme
oprosti, što sam te čekala
u gradu južnog vjetra
i što odlazim bez riječi,
jer sam mjesecima bila vjerna nekoj slaboj točki,
a ti bosonog i bijedan,
mislio si da sam tvoje duše samo sjena.
Sačuvaj taj plamen da u vječnost gleda
i na usnama neke druge neka pobijedi tog svjedoka,
dok ću ja zaploviti sjevernim morem moje ljubavi
i otisnuti jednu životnu jahtu sa udaljenog doka.
Bez glasa nestajem,
jer sam usnama dodirnula kožu
gdje se ne mogu zavući onda kad mi je hladno
i ne želim tvoju naklonost ovih dana,
jer mi više nisi u modi
i tvoje usne ne želim ljubiti gladno.
Iza leđa od granita
umorna sam od ovih snova
koji mi najavljuju život bačen u apetite tame...
ti si mnogo više učinio od zore novog dana
i vratio si me na početke mene same.
I sad ću filozofski završiti ovu priču o nama,
dok pamtim naš susret
kad si me kupio slatkoćom,
a vrijeme je od onda do sada
između nas satkalo mnogo laži
što se izgovaraju lakoćom.
Nedorečena sam u svom plavom snu
o priči što su je neživi pričali
iz doba kad si crno vino pio...
i.... hvala ti, moj mrtvi šapate,
što si ipak u jezeru ljubavi
jasne poruke od mene krio...
Jadranka Varga, napisano: 2004. iz 1. samostalne zbirke poezije "Sjena duše"
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
napiši nešto, ako želiš: (10) * ispiši * #
