21.11.2008., petak
KRIZA GLOBALNO DRUŠTVENOG SUSTAVA
Nakon što se prvi svjetski rat pokazao nedovoljno efikasnim u prestrojavanju tržišta suvremene svjetske Jarčje, slijede prvi potresni lomovi koji preoblikuju geopolitički sustav prema novim oblicima klasne tiranije: socijaldemokratsko-nacionalsocijalizma Njemačkog nacizma i Sovjetskog boljševizma, i koji, svojim zasebno destruktivnim snagama vode prema još većoj pukotini svjetske ekonomske krize tridesetih godina.
I tek što se donekle zatrpava nastala provalija američkim New deal-om na površinu izbija nova društvena lava drugog svjetskog rata, kulminirajući krajem stoljeća, Regan- Tacher poplavom nove lave „slobodnog tržišta“.
Sadašnja kriza tek je kulminacija prijašnjih poremećaja tla geopolitičke i ekonomske formacije njenih geonaslaga društvenog antagonizma, koje upravo danas pucaju gotovo na svim šavovima profitnih špekulacija.
Samo pred tjedan dana, u ovom malom djelu svjetske podjele interesnih torova, u Hrvatskoj je bilo sve „tiho“. Uvjeravalo se da u ovom dijelu Edenskog vegetiranja ništa ne može narušiti njegovu stihijnost, da bi se već danas, 20. 11. 2008., iza njegove upravljačke ograde prolomio mukli glas Vrhovnog Roga, da j e, eto i ovdje, gotovo preko noći,sve prolomljeno i obršteno.
Kao da je tome bilo dovoljno da mu se tek rasprsne zaštitna mjehurasta opna Halliburta i Bechtela , koja će svojim raznesenim komadićima ljigave plazme prekriti novo svitanje nad tim kutom „zemaljske idile“ Edena, da bi jutro svanulo još samo osvjetljenjem njegova korova.
No, kao da svaka ovozemaljska luciferova društvena pojava sobom rađa i vlastitu duhovnu protutežu: dvadeseto stoljeće je dalo svijetu Rozu Luksemburg, a domaćem gospođu Anticu Lepej.
Slijede li novi izazovi nekakvoj društvenoj ravnoteži Čovjeka i u 21. stoljeću ?
www.severinomajkus.com/ blog
|
- 20:32 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
15.11.2008., subota
MRTVORIJ
Jedno življenje prožeto pogledima kroz okno na sivilo kontura drevnog Poreča, nestalo je kad je pred njime izraslo velebno zdanje mrtvačnice.
Ljudsko je mrtvilo ovdje, za sada podmireno.
|
- 18:33 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
„ SVI SKUPA SMO U JEDNOM BRODU“, GROBU.
U ime gladnih ovog svijeta : kakva demagogija, politička dvoličnost!
Kakva iskvarenost naduvenih stomaka !
Kakva punoća promocije bestidnih podrigivanja!
|
- 18:28 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
DOŠAO, VIDIO, OTIŠAO
Čovjek kao da je davno već dostigao svoju maksimu, uzlaznu mrtvu točku; tjemenom dosegao plafon vlastite vrste Sapiensa i spoznaje svojih omeđenosti.
Jednom odrastao, Priroda kao da ga zakida majčinskog dojenja životnim sokovima osluškivanja, propitkivanja, sučeljavanja,promatranja i klanjanja veličini danog okruženja.
Sada kada je sve spoznato, osim vlastite ništavnosti, suočen pred ogledalom pametnog i mišićavog ljepotana, sada kad je zakoraknuo u eru upravljanja vlastitom sudbinom, Čovjek odjednom biva prepoznatljiv tek po svojim htijenjima, po svojim uvjerljivostima, po nadmenoj učmalosti Princa nad svim zemaljskim vrstama i dobrima, van sebe samog.
Dijete prirode se tako osamostaljeno pretvara u vlastitu krhotinu, u čovjekoliku nuspojavu, u arogantni subjekt Nerona, Atile, Džingis-kana, Hitlera, Staljina i Busha.
Zarastao u autonomnoj makiji taštine svekolikog raslinja dlakave,bezlične mahovine uobraženja i sivilu bodljikave nametljivosti jačeg nad slabijim , daveći se u sve općem zapahu kemijskih procesa vlastitog organskog dekomponiranja , tone ponovno u ponor iz kojeg je prvotno niknuo, ishlapljujući ovdje bez arome drevnih stečevina, bez koloritnih bljeskova Renesanse i Prosvjetiteljstva, tek u odurnom dimu transcendentnog ciklusa njegovog povratka odakle je i stigao.
|
- 15:29 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
14.11.2008., petak
DUĆANI CIMETNE BOJE
Ulica krokodila
( Izvadak)
…..Naš jezik ne posjeduje određenja koja bi nekako dozirala stupanj realnosti, definirala njenu gustoću. Recimo to bez ograda: prokletsvo te četvrti je u tome što u njoj ne dovodi ništa do rezultata , ništa ne stiže do svog d e f i n i t i v u m a, svi započeti pokreti zaustavljaju se u zraku, sve geste se iscrpljuju pre rano i ne mogu prijeći stanovitu mrtvu točku. Mogli smo već primijetiti veliku bujnost i rasipnost- u intencijama u projektima i u anticipacijama koji odlikuju tu četvrt. Ona čitava nije ništa drugo doli fermentacija prerano nabujalih i zato praznih i nemoćnih želja. U atmosferi pre velike lakoće klija tu svaka najsitnija željica , prolazna se napetost napuhuje i izrasta u praznu, nadutu izraslinu, dika siva i lagana vegetacija mekana korova, bezbojnih dlakavih makova, izrađena od tričava tkiva, halucinacija ili hašiša.
Iznad čitave četvrti podiže se lijeni i razuzdani fluid grijeha, i kuće, dućani, ljudi, ponekad izgledaju kao drhtaj na njenom grozničavom tijelu, kao naježena koža na njenim febrilnim maštanjima . Nigdje kao ovdje ne osjećamo se tako ugroženi mogućnostima, potreseni blizinom ispunjenja, poblijedjeli i onemoćali od divnog straha pred ispunjenjem. Ali na tome se i završava.
Prekoračivši određenu točku napetosti plima se zaustavlja i povlači, atmosfera se gasi i ocvjetava , mogućnosti venu i raspadaju se u ništavilo, pomahnitali, sivi makovi ekscitacije rasipaju se u pepeo…..
Bruno Schulz, Europski glasnik 1989
|
- 23:29 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
13.11.2008., četvrtak
BODYBUILDERSI
KLASNO DRUŠTVO JE PROMUĆURNO MOZAIČNO KUČIŠTE U KOJEM SE SUVREMENI ČOVJEK KREĆE PREPUŠTAJUĆI PREDNOST NEMOČNIJEM, U KOJEM RAZUM I RACIONALNOST KOOPERIŠU U SPREZI, U KOJEM ESESOVSKI PANDUR VADI IZ SVOJE FUTROLE REVOLVER DA IZ PUKE DOSADE I OBJESTI UPUCA KNJIŽEVNOG VELIKANA KOJI ULICOM PRENOSI SVOJU PLAHU NARAV, I TROČLANA KAUBOJSKA GANGA
BUSH,CHENEY I RUMSFELD KOJA DANAS HARA OVOM MALENOM PLANETOM.
KAO DA SE PRIRODA ZANIJELA HAZARDOM SVOJIH KREATIVNIH UMJEĆA UGRAĐENIM U LJUDSKU VRSTU.
„Duh vremena, mehanizam ekonomije nije poštedio ni naš grad i pustio je svoje pohlepno korijenje na komadiću njegove periferije da se razvije u parazitsku četvrt.“ B. Schulz , Europski glasnik, 1998.
|
- 11:13 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
11.11.2008., utorak
„ OBAMA MIJENJA AMERIKU I SVIJET“,
riječi su Prof. dr. sc. Branko Caratana u razgovoru sa Glasom Istre od 3. studenog, 2008, u kojem je vidljivo poznavanje prilika i vremena Amerike i svijeta iz kojejih se rađa Obamina ličnost. I svih nas, zar ne?!
Lijeve i desne, liberale i konzervativce. Istinske američke liberale i njihovu europsku kvazi subraću.
Čiste američke liberale-djecu europske građanske revolucije, i kvazi europske liberale- djecu američke globalne Imperije.
I eto nas usred društvenog labirinta u kojem je sve zacrtano osim izlaza iz njega.
Clinton je mjenjao Ameriku i svijet reketirajući afričku farmaceutsku industriju, ostavljajući čistu liberalnu pustoš hiljada nevinih žrtava, dok je Veronica iznosila pod nos američkom i svijetskom liberalizmu svoj donji veš.
Dok je sam Winston Churchill, naj veći europski liberal svih vremena, još mnogo prije, već u toku prvog svjetskog rata, kadio svojim liberalnim tamijanom milijune iračkih Kurda, povlačeći preko njihovih trupla linearnu granicu iaračkog naftnog bazena za buduće najveće krvnike 21. stoljeća Busha i Blaira .
Smišljene zamrzlane pred uvjet su svih društvenih zla, čije niti povlače najsposobniji intelektualni spin doktori u toku čitavog 20. stoljeća, i glavno je oružje nadređenih u podređivanju pastve.
U tom se kotlu uspješno topi sve „lijevo“ i „ desno“, sve napredno i reakcionarno, sve liberalno i konzervativno, koje će dalje „mijenjati“ svijet, i svih nas, uključujući i nove naraštaje zagrebačke politologe- buduće progresivne i konzervativne lopove koji će graditi sve modernije tramvajske nadstrešnice, nove Cvjetne trgove, virtualne knjiške stalaže za svoje liberalne katekizme za neke nove domovine, nove nacije, nove ideologije i vjerska poklonstava.
Nove torove za podređenu pastvu.
Kako je sve to moguće, pitanje izgleda tek za zagubljene ovce Cervantesovog Don Kihgota i Dostojevskovog Idiotu.
Ovdje je trebalo samo povući debeli zastor nad suvremeno povijesnim zbivanjima Starog i Novog kontinenta i privući pažnju u imaginarnom pravcu.
Čisti amereički liberalizam kao i njegov europski prirepak jednako nisu podnosili rađanje revolucionarnog radničkog pokreta Amerike već krajem devetnajstog stoljeća i koji opstaje sve do danas u Americi, a nikad u Europi, da možda tek strši avetski blijed, za inat kukavičluku Starog i novog kontinenta, kao i preostalog svijeta patuljastog liberalizma, fašizma i komunizma, koji ga nisu htjeli, koji su ga čoporno i nasmrt gonili svojim huliganskim iživljavanjima i pljuvajući njegovu izreku :
„ Dosta nam je vaših „reformi“! Moralno mediokritetskih i djećih aspiracija malograđanskih pokreta, u vremenima kolosalnih društvenih problema, koji kucaju na vrata svakom čovjeku sa zahtjevom da budu riješeni.“
Clinton očito nije stigao do te poruke, ili ju je namjerno zaobišao bivajući svjestan da mu nije namjenjena.
Obama možda jeste, možda će tek nabasati na taj lapidariji socijalističke revolucije, širenim novim kontinentom više od sto godina.
Profesoru Caratanu možda preostaju daljnja objašnjena čitaocima Glasa Istre o tom masovnom radničkom pokretu u samom početku dvadesetog stoljeća u Americi, koji je okupljao desetke tisuća radnika u Socijalistički Industrijski Union ( SIU) i Industrijske Radnike Svijeta ( IWW), u vrijeme kad je starim kontinentom harao berstaeinizam, kautskovština , Druga Internacijonala i socijal demokracija koju Roza Luksemburg nazivlje „smrdljivim lešom“ a Adlerov socijalizam „kosanom kobasicom“ . Dok je De Leon na čelu Socijalističke Radničke Partije Amerike ( SLP of Amerika ) sve do svoje rane smrti 1914. godine uređivao njen DNEVNI list DAILY PEOPLE jedinog lučonošu revolucijonarnog socijalizma u svijetu sve do danas. Jeli taj povijesni trenutak SAD_a svijesno zaobiđen, i u stilu kojim se to radilo na starom kontinentu više od jednog stoljeća?!
Kako da bilo : ne radi se više o tome dali Obama znade za njega, niti dali se njime slaže ili ne.
Obama treba samo da slijedi put korporacijskog kapitala koji ga je tamo doveo, da sredi njegove zabrljane poslove, ili pak leti u zrak u raskomadanim djelovima svog tijela.
Prvi kaskaderski letovi već su položeni : pojačati prisudstvo u Afganistanu, dovršiti raketne baze u Poljskoj, ili bar tako tvrdi europska spetakularna jurnalistika.
www.severinomajkus.com/blog
Cijenjeni Prof. Caratan,
Šaljem vam na uvid dodatnu doradu teksta nakon što se Glas Istre oglušio da ga iznese u obliku komentara na vaš razgovor sa novinarom Z. Angeleski.
Isti je uvršten na osobnu web stranicu.
.
Srdačno vas pozdravlja S. Majkus
|
- 09:03 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
07.11.2008., petak
DEDIKA BRUNU SCHULZ
¸„ Tako smo majka i ja prolazili kroz dvije sunčane strane trga, povlačeći svoje prelomljene sjene po svim kućama , kao po tipkama .“
Istinska literatura vraća čovjeka prema njegovom rođenju, prema samom iskonu čovječanstva.
Doslovno ga tamo vraća i ostavlja golog da stane na vlastite noge i uvježba prve korake prema vlastitom bitku,stjecanju spoznaja o sebi samom,i suočen zatečenom sredinom.
Dobra literatura je nemilosrdni kirurg koji znanstvenim skalpelom reže sve nametnuto na nama, sve društvene kvrge narasle na stablu prirode individue, da iz nje ponovno propupa proljetni cvijet i razvije racionalni plod vlastitog bitka.
Jer,
„ Pre dugo smo živjeli pod teretom Demijurgove savršenosti- govorio je moj otac- savršenost njegove pre dugo je paralizirala naše vlastito stvaralaštvo. Mi mu ne želimo konkurirati. Nemamo ambicija da ga dostignemo. Želimo biti stvaraoci u vlastitoj, nižoj sferi, žudimo za stvaralaštvom za sebe, žudimo za stvaralačkim užitkom, žudimo, jednom riječju, za demijurgijom.“ ( B. Shulz , Europski glasnik 1998).
www.severinomajkus.com/blog
|
- 12:47 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
03.11.2008., ponedjeljak
D-Day
Opći silazak Čovjeka sa planetarne scene možda nije toliko zastrašujući ako se ima na umu da sobom povlači i svoje glavne uzročnike: klasno društvenu neman sa svog pet milenijskog vladajućeg trona, njenog desnog boga Marsa zajedno sa cjelokupnom hordom profesionalnih koljača i lijevim uljezom odgovornim za sistematsko zastrašivanje i podčinjavanje kršćanske pastve.
Riječima Bertrand Russella „bezopasni trilobiti i leptiri“ opet bi mogli nastaniti Zemlju, barem dotle dok „ evolucija ne napreduje toliko da se“ iznova „počinju rađati Neroni, Džingis-kanovi, Hitleri,“ Staljini i Bushovi.
Treći novembar 2008.godine na samom je vrhuncu tih planetarnih zbivanja,kojima će sutra svjetska troglava Aždaja iz Washingtona, komputerskim mišom upravljati jednom od največih društvenih farsa svih vremena.
Na Balkanu je u punom cvatu njen miniaturni otisak, kojim se posve potiskuje sa zemlje lik Čovjeka, nadomješćuje liberalnim debilom, posve podređenim mafiji, biskupima i generalima.
Priroda kao da nije naklonjena svojoj biološkoj vrsti Sapiensa,posvećujući se više kukcima i virusnim vrstama ,
potiskujući racijolnalno-dvoumljujućeg mekušca sa životne scene.
www.severinomajkus.com /blog
|
- 16:20 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|