DUĆANI CIMETNE BOJE
Ulica krokodila
( Izvadak)
…..Naš jezik ne posjeduje određenja koja bi nekako dozirala stupanj realnosti, definirala njenu gustoću. Recimo to bez ograda: prokletsvo te četvrti je u tome što u njoj ne dovodi ništa do rezultata , ništa ne stiže do svog d e f i n i t i v u m a, svi započeti pokreti zaustavljaju se u zraku, sve geste se iscrpljuju pre rano i ne mogu prijeći stanovitu mrtvu točku. Mogli smo već primijetiti veliku bujnost i rasipnost- u intencijama u projektima i u anticipacijama koji odlikuju tu četvrt. Ona čitava nije ništa drugo doli fermentacija prerano nabujalih i zato praznih i nemoćnih želja. U atmosferi pre velike lakoće klija tu svaka najsitnija željica , prolazna se napetost napuhuje i izrasta u praznu, nadutu izraslinu, dika siva i lagana vegetacija mekana korova, bezbojnih dlakavih makova, izrađena od tričava tkiva, halucinacija ili hašiša.
Iznad čitave četvrti podiže se lijeni i razuzdani fluid grijeha, i kuće, dućani, ljudi, ponekad izgledaju kao drhtaj na njenom grozničavom tijelu, kao naježena koža na njenim febrilnim maštanjima . Nigdje kao ovdje ne osjećamo se tako ugroženi mogućnostima, potreseni blizinom ispunjenja, poblijedjeli i onemoćali od divnog straha pred ispunjenjem. Ali na tome se i završava.
Prekoračivši određenu točku napetosti plima se zaustavlja i povlači, atmosfera se gasi i ocvjetava , mogućnosti venu i raspadaju se u ništavilo, pomahnitali, sivi makovi ekscitacije rasipaju se u pepeo…..
Bruno Schulz, Europski glasnik 1989
Post je objavljen 14.11.2008. u 23:29 sati.