Severino Majkus

< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Veljača 2013 (7)
Siječanj 2013 (30)
Prosinac 2012 (40)
Studeni 2012 (33)
Listopad 2012 (25)
Rujan 2012 (20)
Kolovoz 2012 (32)
Srpanj 2012 (32)
Lipanj 2012 (23)
Svibanj 2012 (23)
Travanj 2012 (16)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (13)
Siječanj 2012 (19)
Prosinac 2011 (24)
Studeni 2011 (18)
Listopad 2011 (21)
Rujan 2011 (22)
Kolovoz 2011 (17)
Srpanj 2011 (14)
Lipanj 2011 (31)
Svibanj 2011 (27)
Travanj 2011 (28)
Ožujak 2011 (26)
Veljača 2011 (22)
Siječanj 2011 (26)
Prosinac 2010 (26)
Studeni 2010 (23)
Listopad 2010 (17)
Rujan 2010 (34)
Kolovoz 2010 (31)
Srpanj 2010 (30)
Lipanj 2010 (23)
Svibanj 2010 (28)
Travanj 2010 (20)
Ožujak 2010 (23)
Veljača 2010 (29)
Siječanj 2010 (31)
Prosinac 2009 (20)
Studeni 2009 (28)
Listopad 2009 (11)
Rujan 2009 (21)
Kolovoz 2009 (12)
Srpanj 2009 (19)
Lipanj 2009 (15)
Svibanj 2009 (20)
Travanj 2009 (33)
Ožujak 2009 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

. • Cestitka Garavom na tako sazetim, zrelim i promisljenim zapazanjima . Kangrga je jednom rekao u TV interviuvu: "Bit ce nesto od nas" Kad se davimo svakodnevno u ovom drustvenom blatu, ponekada nade i ponestaju. Ali, ako se ima na umu da smo generacije kojma su u cjelokupnoj istoriji zapale najvece zrtvenicko odricanje ali i naj veci izazovi, ako ne i privilegije,zatecenim u dosad nevidjenim orkanskim drustvenim krizama u kojima se civilizacijska epoha petmilenjsko klasnog nadmetanja, sada napokom raspada po svim svojim drustvenim savovima Gotovo da nema vise dana ni sata u kojima se ne dozivljava tektoska rasprnuca visokih detonacija, bljeskova sto zasljepljuju, vibracije koje lome sve nejake, gomilajuci psihijatrijske ustavnove, kazemate, vjesala, lomace, robije, popravne institucije, koje Nietzsche nazire kao "Popravljanje covjecanstva", upravo tamo gdje se ono nejvise lomi, iznakazuje, gdje mu se trga inskonski duh, vjeru u sebe ( Sapere aude). Samo jaci, koji se penju na vrske lutajucih santa, sad naziru sve oko sebe, taj bljestavi lom smetisnih nanosa, koji se u vlasitom dimu i odurnom zapahu tu raspadaju u zajednickoj gomili : Klasna bestijalnost, krscanske svinjarije, liberalni uljez, demokratski lopov, ideoloski demagog,,ekonomski tiranin. • Sav taj historijski nanos se napokom nasao na svojoj nagomilanoj hrpi! Navucimo maske, promatrahjuci taj trulez koji nestaje u svoj epohalni bezdan

 

Linkovi
Slikarstvo
www.pula-online.com
www.zutaminuta.com


22.01.2008., utorak

O UMJETNOSTI

Suvremeni samo odabranici likovnog izraza koji vladaju tehničkim dosjetkama i novitetima ispraznih formi, pojavljuju se u kriznim razdobljima društva kao njegov odraz.
Poput krumpirove zlatice koja zaposjeda njegovo raslinje izjedajući ga do samog temelja hirom svoje imperativne dominantnosti avangardno uzvišenih praznina.
Brzo se prepoznaju sigurnom samouvjerenošću i čestom baratanju uskličnicima.
Svojom vanjštinom vam odaju na znanje da je umjetnost njihovo vlasništvo, što često rađa međusobne prepirke u otimačinama kojekakvim „autorskim pravima“ nad novim izražajnim stilom,pa čak i bojom.
Roditelj jedne studentice u njemačkom gradu Mannheimu požalio se da je kćerka prošle godine oborena na prijemnom ispitu jedne tamošnje akademske ustanove. No, upoznavši osobu upućenu u problematiku naših civilizacijskih zavrzlama, poslušan je savjet da svoju talentiranu kćerku sljedeće godine uputi na prijemni ispit na berlinsku Akademiju, i pod strogim instrukcija da sobom ponese oveći arak papira te išara ga crvenim pastelom.
I jeli djevojka konačno položila taj željeni ispit?
Da bome da jest. Davno je ona i završila svoj studij „Lijepih umjetnost“, te stečenom diplomom završila negdje u općem sivilu svojih brojnih kolega, zamijenivši svoju originalnu osobu za neku pohabanu kopiju zvanu trend ili avangarda.

Studentica treće godine znamenite akademije Brera, domovine velikih umjetnosti Italije, našavši se u ateljeu gdje se još uvijek njeguje zanat, izrazila je svoj interes za sad već ismijani pristup umjetnosti.
Na pitanje što vam predaju profesori uslijedio je kratak odgovor: „Ništa, svog profesora tek sretnemo na hodnicima ustanove pet—šest puta godišnje.“
Svu svoju pedagošku sposobnost, navodno, ti mudraci upražnjuju međusobnim
kolegijalnim takmičenjem tko će od njih pružiti više „slobodnih izražajnosti“ svojim studentima.
Iduće se godine naša studentica predstavlja slobodnim odabirom diplomskog svojom filmskom vrpcom. Dugo je čekala sa namještenom filmskom aparaturom svog profesora. Uzalud, jer nije stigao. Zatekla ga tek drugom prilikom ispisujući još jednu diplomu..
S druge pak strane nalaze se tamo predavači svojih veoma izoštrenih stilova, i oni, van toga ne priznaju ništa, svojim studentima najmanje. Očito da im je jedini cilj ovjekovječenje vlastitih „otkrića“, zlorabeći pri tom vlastiti autoritet ocjenjivača i neprikosnovenog sudca vlastitih vrjednota što trebaju biti prenijete idućim generacijama u obliku njihove kopije.
Koliki se pri tom pitamo: jesu li nam se djeca rodila da krenu u život vlastitom osobom, ili smo ih donijeli na ovaj otužni svijet tek da postanu kopije onih koji vlastitu osobu nisu također nikada upoznali, niti im je do toga stalo, od kako ju je jedno bolesno društvo odbacilo u koš „ dekadentnog“
.


- 19:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #