31.05.2007., četvrtak
Svjetska ljevica kao nacionalna reformatorska trakavica klasnog društva.
Ne radi se više o tome dali je Socijaldemokracija prouzrokovala ljevičarska zla dvadesetog stoljeća, Staljinizam, Boljševizam, ili pak sama Oktobarska revolucija.
Cjelokupna svjetska ljevica bila je upregnuta u kola spasitelja klasnog društva upravo kad se ono našlo u svom najvišem stupnju kontradiktornosti, iz kojeg se može dalje krparati tek pomoću rigidnog reformstva, i/ili svjetski osvajačkih ratova.
Jednom ušavši na sporedna ideološka vrata Treće Internacionale, podstrekujući nacionalno reformstvo,Ljevica uspijeva utrti jedan dugoročan put daljnjim društvenim konfliktima, nužnih za opstanak klasnog sistema u njegovoj najvišoj razvojnoj fazi.
Upravo je takva Ljevica, nacionalno reformskih osobina, koja se pokazala na društvenoj pozornici već početkom dvadesetog stoljeća, u naličju Socijaldemokracije, Druge Internacionale, Oktobarske revolucije, Komunističke partije i Treće Internacionale, postala odgovorna ne samo za budući Staljinizam, ne samo za Nacionalsocijalizam, već za cjelokupnu retrogradnost društvenih tokova
dvadesetog stoljeća.
Marxov znanstveni socijalizam revidira se u „Socijalizam kao prva faza Komunizma“ dok je siromaštvo i ne prosvjećenost nerazvijenih zemalja ne slučajno postalo rasadnik tog ideološkog korova, po kršćanskom uzoru, najzloslutnije društvene prevare uopće, isključivo zasnovane na vladavini Jačeg nad Slabijim, pomoću lažnih obećanja, nasilja, demagogije, i svih mogućih podjela podčinjenih u grupice rasno, nacionalno, vjerskih torova, zbog lakše manipulativnosti ne upućenim masama .
Takvim „socijalističkim“ ustrojstvima nisu ni trebale korjenito nove ideologije, jer su posve dostajale već postojeće, tek djelomično obojane, poput antifašizma, odricanja u korist „demokratske budućnosti“ i slično. Klasno je prepuštano rđi vremena, pa i „Socijalizam kao prva,( i zadnja), faza Komunizma" sve je više pre odijevan u demokratsko ruho Ciananmena, a što se odvijalo proporcionalno sa prepotentnom konsolidacijom vladajućih klasa, u društvu najgorih animalnih eksemplara izvlačenih iz dubina feudalne gnjileži, koje se i sam kapitalizam već odavno bio posramio.
Samo je antifašizam ostao trajna vrijednost. Poput kipa Slobode koji osvjetljuje pute zarobljenim slijepcima, ili bar dotle dok mu se ne nađe suvremeniji naziv, kao današnji „antiterorizam“.
Izmišljeni, potpomognuti ili stvarni, Antifašizam i Antiterorizam, najjeftinije su, i najefikasnije sredstvo vladavine Jačeg nad Slabijim.
Kao takvi, ostaju trajna vrijednost, makar u obliku kvasca, daljnjem opstanku klasnog društva, kao van redno opčinjavajuće sredstvo, koji, i Fašizam i Terorizam,usatkano nose u sebi samima.
Na intelektualnim Spin Doctorima ostaje tek da se za odgovornosti postojećeg društvenog stanja izvuče iz oportunog naftalina „apatična“ Radnička Klasa.
www.severinomajkus.com
|
- 09:28 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
18.05.2007., petak
Demokrati lijeve opcije
Ostavite se Ideologija oko nas, o nama, s nama, u nama. Mi smo za Demokratsko društvo. Branimo Demokratsku državu, Demokratsku vladu, Demokratski parlament, Demokratsku birokraciju,Demokratsko sudstvo,Demokratsku armiju. Mi smo za Demokratski fašizam i antifašizam.
Ideologija da, svakako, ali dobro sračunata, od strane dalekovidnih Demokratskih vođa, koji će znati upravljati njenim sigurnosnim ventilom, i puštajući je pišteću u Demokratski prostor. Ni pre više, ni pre malo, dodajući joj pravilnu Demokratsku smjesu, čas crnih, čas crvenih, zelenih i narančastih boja.
Molimo lijepo, ne optužujte Churchila zbog iračkog genocida nad Kurdima i Armenima iz Prvog svjetskog rata, tog najvećeg Demokratskog antifašistu dvadesetog stoljeća.
Ne optužujte Staljina zbog sibirskih Gulaga, tog najvećeg Demokratskog boljševika.
Ne optužujte Demokratskog Kenedija zbog investiranja u Krupov hitlerizam Drugog svjetskog rata, niti Trumana za Hirošimu i Nagasaki, mudro žrtvovane za Demokratsko društvo.
Ne optužujte Bushove, seniore i juniore, te najveće Demokratske anti teroriste današnjice, za njihovo strpljivo i dugogodišnje kreiranje Alkaide
Mi smo Demokrati, koji neće ponavljati Marxove nepromišljenosti, koji nije znao, ili htio prikriti svoju teoriju znanstvenog socijalizma, i što je barem nije pisao latinštinom, tek za prosvijećene oportune Demokrate, a ne razbacivati se po čitavom puku, poput onog koji je krao kumovu slamu i razbacivao se njome čitavim svemirom.
Mi smo Demokrati, a ne glupi Kopernikanci koji odjednom pošašave remečeći Demokratski red Galaktike.
Mi smo Demokrati koji ne podmeću glavu pod stablo jabuke da nas ono ne zvizne svojim plodom po Newtowskom ošamučenom tjemenu.
Mi Demokrati nismo nepromišljeni Darwinisti koji se izlažu tek karikaturistima da bi mu pretvorili profil u majmuna.
Mi smo Demokrati, a ne, molimo vas lijepo, Prosvjetitelji, Filozofi, Znanstvenici, koji će nepromišljeno staviti svoja otkrića u službu javnosti
Obratno, mi ćemo staviti javnost u službu Demokracije, tu vječitu lutku nesposobnu da se kreće i misli bez upravljačke niti Demokratskog vođe.
www.severinomajkus.com
|
- 10:46 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
07.05.2007., ponedjeljak
'Etničko čišćenje- ozakonjeni zločin stoljeća'
Povodom predstavljanja knjige Svetozara Livade od Milana Kangrge, u prošlom Feralu : „ Etničko čišćenje- ozakonjeni zločin stoljeća“, što se odnosi na suvremena zbivanja na Balkanu, svjedočeći tako zastrašujući smjelo, objektivno i bolno o svemu što se dogodilo, a što se, prema autorovom mišljenju, nije trebalo dogoditi.
Mnogo razloga za mir,a nikakvih za rat, jedno je od glavnih autorovih kredo-a, koji se provlači kroz djelo kao crvena nit satkana ljudskom pozitivnošću,vjerom u čovjeka i u vrijeme kraja dvadesetog stoljeća.
Livada tako postaje ,u očima čitaoca,primjer aktivnog i neustrašivog borca da nam se to isto barem opet ne ponovi.
Možda upravo iz te autorove subjektivnosti dolazi nešto poput bojazni, koja ga distancira kao znanstvenika, da se upusti u bilo kakvu analizu uzroka i posljedica sa sociološkog aspekta,ako već ne i sa ideološkog.
Čovjek se,u toku svoje evolucije,uglavnom kalio kao plemensko biće.
Građanskim pripadnikom nacije postaje tek nakon revolucije 1789.
Kapitalizam tada oblači svoje novo nacionalno ruho, ali tek za svoju povojnu fazu, jer ga u naglom razvoju počinje stezati još u Napoleonovo vrijeme.
Balkan je za sve ovo vrijeme, barem formalno ostao van toga. Kapitalističko ga društvo nije toliko privlačilo, te se ponio poput djeteta zaljubljeno tek u njegovu vanjštinu i samog sebe
Oktobarska revolucija ne samo da ga nije ometala u tom uspavanom stanju. Naprotiv, Trećom internacionalom, koja utemeljuje nacionalno kao glavni faktor budućeg socijalističkog društva, usporuje nagli razvoj kapitalizma krpanjem tog nacionalnog ruha, koji se paralo u razvijenim zemljama po vlastitim šavovima, odgađajući ne samo pitanje nacionalnog, već je u znatnoj mjeri pridonio statusu quo inertno plemenskoj pripadnosti kojekakvom narodnjaštvu, seljačkim slogama, vjerskom farizejstvu i antifašizmu nasuprot staljinističkog socijalizmu.
Slično se dogodilo i u drugim zemljama koje su nakon drugog svjetskog rata izrasle iz istih uvjeta u preko noćnu socijalističku Jarčiju. Sličnim su putima, poslije pada berlinskih zidina krenule krvavim razračunavanjima u svoje plemenske trzavice prema zakašnjelom nacionalnom oformljenju.
Toliko o posljedicama.
Ništa, od dragog Kangrge, o uzročnostima takvih pojava.
Ništa, ama baš ništa od autora Livade barem u prvom djelu „Etničko čišćenje-zločin stoljeća“, osim Srbstva i Hrvatsva,Ustaštva i Četništva, osim Pravoslavstva i Katoličanstva.
Pred čitaocem kao se nalaze kola pred konjem.
Izvolite sjesti, i vozite se kud god vam drago!
Nizbrdna draž vožnje nije preporučena , ali kao da ostaje moguća.
Odvesti će ponovno od etičkog moraliste do čovjekomrsca, do plemenskog koljača, od ideološki deformiranog tipa u običnu barabu.
S. Majkus
|
- 21:37 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
01.05.2007., utorak
Novi Plamen
Zahvlaljujem redakciji N. Plamena na obavjesti o pristiglom 2. broju.
Mada još nije ni izbušena ona zadnja rupa revolucionarnog socijalizma na sviralama balkanske "Ljevice",
Novi Plamen je svojim drugim brojem znatno odskočio kvalitetnim razmišljanjima na tom planu.
Markovičeva analiza društvenog stanja u današnjoj Bosni, Filipova analiza domaćeg Ljevi-čaranja, kao i Jakopovičeva o stanju današnjeg obrazovanja, predstavljaju značajan korak učinjen za razdoblje zadnjeg broja Hrvatske Ljevice do sadšnjeg Novog Plamena.
Za nadati se da če i čitalac N.Plamena u buduće biti zastupljen jednim primjerenim prostorom.
Želim vam daljnje uspjehe,
www.severinomajkus.com
|
- 13:09 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|