Povodom predstavljanja knjige Svetozara Livade od Milana Kangrge, u prošlom Feralu : „ Etničko čišćenje- ozakonjeni zločin stoljeća“, što se odnosi na suvremena zbivanja na Balkanu, svjedočeći tako zastrašujući smjelo, objektivno i bolno o svemu što se dogodilo, a što se, prema autorovom mišljenju, nije trebalo dogoditi.
Mnogo razloga za mir,a nikakvih za rat, jedno je od glavnih autorovih kredo-a, koji se provlači kroz djelo kao crvena nit satkana ljudskom pozitivnošću,vjerom u čovjeka i u vrijeme kraja dvadesetog stoljeća.
Livada tako postaje ,u očima čitaoca,primjer aktivnog i neustrašivog borca da nam se to isto barem opet ne ponovi.
Možda upravo iz te autorove subjektivnosti dolazi nešto poput bojazni, koja ga distancira kao znanstvenika, da se upusti u bilo kakvu analizu uzroka i posljedica sa sociološkog aspekta,ako već ne i sa ideološkog.
Čovjek se,u toku svoje evolucije,uglavnom kalio kao plemensko biće.
Građanskim pripadnikom nacije postaje tek nakon revolucije 1789.
Kapitalizam tada oblači svoje novo nacionalno ruho, ali tek za svoju povojnu fazu, jer ga u naglom razvoju počinje stezati još u Napoleonovo vrijeme.
Balkan je za sve ovo vrijeme, barem formalno ostao van toga. Kapitalističko ga društvo nije toliko privlačilo, te se ponio poput djeteta zaljubljeno tek u njegovu vanjštinu i samog sebe
Oktobarska revolucija ne samo da ga nije ometala u tom uspavanom stanju. Naprotiv, Trećom internacionalom, koja utemeljuje nacionalno kao glavni faktor budućeg socijalističkog društva, usporuje nagli razvoj kapitalizma krpanjem tog nacionalnog ruha, koji se paralo u razvijenim zemljama po vlastitim šavovima, odgađajući ne samo pitanje nacionalnog, već je u znatnoj mjeri pridonio statusu quo inertno plemenskoj pripadnosti kojekakvom narodnjaštvu, seljačkim slogama, vjerskom farizejstvu i antifašizmu nasuprot staljinističkog socijalizmu.
Slično se dogodilo i u drugim zemljama koje su nakon drugog svjetskog rata izrasle iz istih uvjeta u preko noćnu socijalističku Jarčiju. Sličnim su putima, poslije pada berlinskih zidina krenule krvavim razračunavanjima u svoje plemenske trzavice prema zakašnjelom nacionalnom oformljenju.
Toliko o posljedicama.
Ništa, od dragog Kangrge, o uzročnostima takvih pojava.
Ništa, ama baš ništa od autora Livade barem u prvom djelu „Etničko čišćenje-zločin stoljeća“, osim Srbstva i Hrvatsva,Ustaštva i Četništva, osim Pravoslavstva i Katoličanstva.
Pred čitaocem kao se nalaze kola pred konjem.
Izvolite sjesti, i vozite se kud god vam drago!
Nizbrdna draž vožnje nije preporučena , ali kao da ostaje moguća.
Odvesti će ponovno od etičkog moraliste do čovjekomrsca, do plemenskog koljača, od ideološki deformiranog tipa u običnu barabu.
S. Majkus
Post je objavljen 07.05.2007. u 21:37 sati.