29.08.2006., utorak
Dorić-pomidorić
Negdje prije 7 godina kum i ja smo govorili ovako: "ako bude muško zvat će se Ante, a ako bude malo manje muško Stipe", na kraju je isplo Dora (umešala se bivša).
Jučer sam otpilio sve obveze, a kako bi se rješio gnjavaže u stanu, nju i njezinu frendicu otfurao sam na farmu konja. Njihovoj sreći nije bilo kraja. Nisu znale hoće li prije gnjaviti psa, mačkice, koze ili ždrijebad. Nadam se da danas konji nemaju hiperglikemijski napad zbog količine šećera kojim su ih nahranile. Vratili smo se prljavi i blatni, a o mirisima da ne govorimo. Danas možda ponovimo.
Prije spavanja smo odlučili poslušati novi Gibotov album i usput smo razvukli nešto instrumenata po sobi. Bilo je već kasno za trubu, pa su u igru ušli samo sint i gitara. Tipka po tipka i krenulo je " imaš .... s .... čime... da .... me .... mrviš... imaš s ... čime da ... me satjeraš u kut...". To je bio pravi duo pEgLa.
Sat je već pokazivao jedanajsticu i bilo je krajnje vrijeme da isperemo mirise štale sa svoje kože. No kako se životinje nakon pranja uvaljaju u prašinu tako smo i mi nakon tuširanja odlučili napraviti nešto malo sklekova:
- Dora, znaš li brojati do 100?
- Znam.
- Broji....
Napravim 60, pa još 40 i nabrojali smo 100.
- Ajde tata sad ti broji do 100.
- Ajde.
- 1, 2, 3, ..... 15!
- Kolko još imam do 100?
- 85.
Nastavi ona ko da je 85 isto što i 10.
Nisam vjerovao svoji očima, nizala je sklekove ko da jede bombone 25, 35, 45, 55... i na kraju dođe i ona do 100!
- Bravo, Dorić, daj da vidim mišiće.......... Uuuuuu, tvrdi su ko kamen.
Ponosno ode do svog kreveta i legne u njega. Nije prošlo ni 10 minuta osjetim kako me netko gura i uvlaći se u moj krevet.
Danas se o tome hvalim na sav glas i u sebi razmišljam "Dora je definitivno Ante."
|
- 07:31 -
Komentari (34) -
Isprintaj -
#
28.08.2006., ponedjeljak
Žene vs muškarci
Zašto muškarci brzo voze?
Pitanje je na koje treba odgovore traziti u vremenu pračovjeka.
U to vrijeme muškarac je bio lovac, a i njegova je osnovna zadaća bila slijediti krda sve ostale lovine. Osim strategije, strateškog i prostornog planiranja morao je posjedovati brzinu. Cilje je bio prevaliti put od točke A do točke B u najkračem vremenu. To je jamčilo bolji ulov. Želja za brzinom držala se do danas i vjerojatno će trajati dok se ne postigne brzina svjetlosti. Brže od brzine svjetlosti može biti vjerojatno samo misao.
Naravno da moja ex nije htjela prihvatiti ovu teoriju prilikom objašnjavnja zašto kupujem najskuplju opremu za surfanje kad već imam ovu staru ili zašto jurim s autom kući nakon povratka sa opuštajuće šetnje Korzom. Prava svađa bi ispala kada bi joj objasnio ovu teoriju, a pogotovo kada bi došao do razvoja ženskog mozga.
Zašto žene ne voze brzo i zašto žene “vole” spremati kuću?
Vratimo se ponovo u doba pračovjeka. Dok su muškarci jurili stada One su gospodarile u njihovim špiljama. Već onda su birale lofca sa boljom špiljom i onog odlikaša koji donese veći plijen (tako su nastale prve sponzoruše). Nedostatak žena u poduzetništvu danas može se objasniti “kokošijim mozgom”. Ondašnja osnovna djelatnost Žene bila sakupljanje plodova koji su se mogli naći u blizini špilje te podizanje obitelji, što se može usporediti sa razmišljanjem plemenite životinje pod nazivom kokoš. Morate priznati da za to nije potrebna neka strategija niti dalekovidnost, a ponajmanje jurnjava od točke A do točke B.
Naravno da postoje iznimke, ima muškaraca zarobljenih u muškom tijelu i žena u muškom.
Jednom su me poveli u branje vrganja, ali samo jednom. Pogazio sam im sve vrganje ali samo zato prvi stigo do kraja šume, što zapravo dokazuje da sam nastao od pračovjeka.
|
- 12:38 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
25.08.2006., petak
Kumašin
ovaj post posvecujem kumu koji je otkrio moj blog.
ko od stjene odvaljen, ličkih korjena po tati i bodulskog mentalita po mami. upoznali se na faksu. zahvaljujući njemu i ja završio faks. njemu knjiga nije smrdila pa je nastavio studij u zg i eto ga sad je mr.
kumovao je na mom vjenčanju a legendarni govor nikad neću zaboraviti:
“khm, khm,....šta u ovoj prilici reči .... kume .... šta su nam uvalili - uvalili su.......... živjeli”
danas je kum po treći put u potrazi za ženom svog života. nakon 6 godina romantičnih šetnji puklo je.
kum ima manu da kad krenue u potragu za novom odabranicom uvjek se obrati mojoj curi (koja god ona bila) da mu servira neku od svojih prijateljica, ali ne bilo kakvu. ima on vrlo istančan ukus glede proporcija (velike cice i mala guza, bilderske fore), a glede celulita i pameti (što manje to bolje).
prošli put, moja exerica nasjela. plasirala informaciju jednoj čednoj i pobožnoj djevojci, iz nekog sela u zaleđu, a ona pohotnica (ipak je žensko) pozva cijelo moje društvo na večeru kako bi mi dovukli njega. dočekali nas ko careve i starci, i sestre i susjedi, a djeca iz te obitelji gledaju kuma “ko da igra mečka”.
bilo je mesa i kolača u izobilju. bez pardona pitali mi za sve: i kvadraturu kuće, i vočnjaka, i kolko metara drva troše, i ko ih cijepa .... ma sve super. najeli se i otišli svojim kućama. i kum naravno. mala se nadala možebitnom izlasku do opatije, malo vožnje i šta ti ja znam.....surtradan ga je nazvala i poozvala u kino, što je ovaj naravno prihvatio, kad bude imao vremena, za mjesec dana. da bi stvar bila bolja, ona je za mjesec dana nazvala da ga podsjeti za njihov dogovor.
sad je kumašin opet u porblemu. i plavuša nasjeda na njegovu provokaciju i namješta mu jednu konobaricu a ona grize ko som. draga cura, ali nju sam ja na vrijeme sredio:
"čuj me mala, moj kum se upravo izvukao iz veze i trenutno je u fazi oporavka. ni najmanje mu ne trebaju šetnje uz lungo mare, izlasci u kino, ili neka romantika. ako želiš normalnu vezu kao npr. sex za jednu noć onda si ok, a ako mi želiš upropastiti kuma i tlačiti ga romantikom onda ga se odmah okani. nije ti on za to!"
sve ste vi ženske iste. hoćete samo jedno (u početku).
|
- 14:58 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
24.08.2006., četvrtak
Recept za razbijeno koljeno (Vera pazi):
Diagnoza: koljeno ima površinsku ranu, koža je oguljena u tankom sloju, iz rane curi krv i sukrvica.
Problem: zaustaviti krvarenje i navući hlače.
Rješenje:
1. staviš papirnatu maramicu na ranu (koljeno),
2. uzmeš smeđu samoljepljivu traku za pakiranje (ili american tape ako imaš),
3. trakom omotaš koljeno (jedan krug oko noge) preko maramice,
4. kada rana prestane curiti skineš (ako je maramica mokra ne diraš).
Čemu sve ovo:
Jutros sam surfao kao i svako jutro kad puše dobar vjetar. Prilikom surfanja nerjetke su sportske povrede tipa: mazne te jarbol u glavu pa imaš čvorugu ili rasječeno čelo, ili ti perajica daske rasječe nogu ili se izgrebeš na dasku pogotovo ako je nova ko moja.
Daska je nova i grip na njoj je oštar poput najgrubljeg "šmirgl-papira". Uglavnom taj grip je jutros osjetilo moje koljeno. Nije mi smetala krv na koljenu dok sam bio u moru ali problem je nastao kada sam se trebao obući i krenuti na posao. Niti jedan flaster nij držao, a iz koljena curi.
Stara surferska medicina kaže: smeđa samoljepljiva traka za pakiranje paketa liječi sve (razbijena jedra i glave). Neki stranci koriste American tape ali mi se moramo prilagoditi situaciji.
Ovaj recept je koristio:
- Roby Nash, diagnoza: pukao bubnjić - alat: american tape i maramica
- Pile, diagnoza: rasječen palac - alat: samo american tape
- opet ja:diagnoza: rasječen taban - alat: samo smeđa traka
Tako vam sad ja ispod svog odjela imam znate već što. U uredu se svi čude što to šuška dok ja hodam.
Aj uživajte.
|
- 14:32 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
23.08.2006., srijeda
Štorija o bičikleti
Djeca su se igrala na ulici a njoj je zapeo za oko Anjin bicikl. Dora je za jedan krug na Anjinom biciklu morala moliti skoro na koljenima. No kad bi dobila bicikl nije znala što bi s njim, nije znala voziti.
Prava šteta, jer Dora inaće ima tri bicikle. Jednu kod dede, jednu kod mame i jednu još negdje u Omišlju. Kad je kupovina u pitanju tu se uvjek nađu oni koji imaju duboku kesu i onda ispadnu veliki đekovi kad je odriješe. Problemi nastaju kad treba s djetetom izaći na ulicu i poučiti ga u vožnji.
Čak je molila mamu da joj doveze jednu biciklu no uzalud. To je neprocijenjiva vrijednost. Nije mi preostalo ništa nego kupiti Dori još jedan bajk. Tako je i bilo. Nakon povratka s posla iz bunkera se nazirao MTB sa pet brzina.
Prvi sati vožnje
Sjela je na bicikl ko krumpir. Već su me zabolila leđa od saginjanja i trčanja u pognutm položaju. Koristio sam sve više trenutke puštajući je kako bi odmorio leđa. Počeli smo brojati i prve samostalne korake ili okretaje. Nakon 15 minuta uspjela se prevesti od od ulaza br.9 do 11, pa od 9 do kraja ulice, pa do marketa. Nezna se tko je bio ponosniji ja ili Dora. Naučila je voziti u samo pol sata. Nakon sat vremena tatinog, bakinog, tetinog i Plavušinog trčanja po ulici odlučili smo joj dati ocjenu 3 iz vožnje i 3 iz kočenja i poći u kuću na kavicu. Kada dobije 5 iz vožnje i 5 iz kočenja može sama na ulicu.
Drugi sat vožnje
Ice coffe nam vtatila je snagu pa smo odlučili nastaviti. Slijedeči poligon je bila ulica bez parkiranih automobila. Tamo smo proveli oko sat vremena. Ovaj put su tata i Plavuša sjedili na klupici i promatrali (krijomice snimali i umirali od smijeha). Lagano nas je lovila noć i krenusmo doma. Na povratku vidjeli smo gradilište sa prekrasnim makadamom. Ovo moraš probati. 10 min treninga i dokazala je svoje sposobnosti superdjeteta i slijedila je škola kočenja na makadamu ili kristijane.
Malo samo ostao paf kad je i to svladala. Mjerenjem je utvrđen trag kočenja od 6 mojih koraka! Mala ti si car.
Update: imala je 3 godine kad sam joj kupio prvi bicikl sa pom. kotačima. Sjela je i nije zanala kako okretati pedale. Ja odvalim:a jes glupa. imaš 3 godine a neznaš ni bicikl vozit! Dolazi teta u posjet a Dora joj poleti u susret i odvali: Teta Kata! Dođi da ti pokažem kako sam glupa! Neznam ni bicikl vozit.
|
- 07:31 -
Komentari (15) -
Isprintaj -
#
21.08.2006., ponedjeljak
Kamikaza
Netko je spomenuo kamikze! O.K. Legendo, to je zapravo trebao biti moj nadimak, jer ... kako zvati čovjeka koji:
- na nekoj ribarskoj fešti hvata za dupe ženu najokorjelog kriminalca u ovom kraju. Kad to vidi njegovo cijelo društvo pravi se da ga ne pozna i lagano gubi u masi,
- ili se jadnom Joletu se nalakti (osloni laktom) na glavu,
- kad ga pošalju po cugu na šank u Hemingveju on to stvarno napravi, donese svu cugu sa šanka,
- a na skijanju... na aftersky party-u obuče jaknu u kojoj su bili dokumenti i lova "nekog demonstratora" na kojoj je čak osim što je prepoznatljiva po nazivu kluba, pisalo i ime vlasnika. Pripišalo mu se pa je morao izaći van, a njegova jakna je bila tu negdje. Rezime: napalo ga 20 instruktora skijanja, ali sva sreća da je vlasnik jakne bilo Pile koji ga je onda branio od pobješnjelih napadača. Još uvjek nisam razrješio dilemu dali me je netko udario. Bilo mi je čudno zašto me boli vilica kada zijevam.
O probijanju rampe na želj. prelazu pred konvojem murije neću pisat jer je otišlo u zastaru, vožnja autom na dva kotača nije ništa posebno....
Oni me nazvaše Sandokan jer sam pred nekim izbacivačem demonstrirao kako se vadi mač iz korica! Kakav mač i kakvi bakarači? Mislim da su to izmislili. Da je barem neki samuraj a ne taliban.
Ipak mislim da je ovdje počelo: 
Bilo je to davne 1992. Imao sam 18 i položen vozački ali dozvolu još nisam napravio. Nije mi se dalo čekati u redu.
U goste je došao neki talijan sa nekom sportski nabrijanom Alfom, i taman smo se napili poradi njegovog rođendana, kad ono moj curetak mora doma. Giusepe mi turne ključeve od njegove pile pa nek se malo preseravam.
Vani je pljuštalo ko iz kabla. Znao sam da sam cuga pa sam vozio polako. I ona je znala da sam cuga i da neće biti sexa. Pusa za rastanak i ja krećem lagano nazad - treba još pit.
Mašina se već lijepo zagrijala i nešto me je vuklo ju malo stisnem.
Uzbrdica, krenem lagano, prva dodam malo gasa, druga, gas do daske i već sam bio na 90! opa! stani.
huh raskršće. srce se popelo u vrat.
Skrenem lijevo, glavna cesta, naseljeno, auti parkirani s jedne i s druge strane, nigdje nikog.
- prva - GAS DO DASKE!
- druga - GAS DO DASKE!
odjednom jedan od zadnjih - pogonskih kotača - zahvati šahtu, prokliže i baci me malo u desno,
pokušam ga uloviti
- skrenem u djeliću sekunde desno, ali auto sad zapleše u lijevo,
ipak sam bio 90 i nema drkanja po volanu,
okrenem još jednom
- volan lijevo, a auto desno - ne mogu ga uloviti,
kočnicu ni ne diram. Ovo neće stati, ali moram ga nekako zaustaviti. Ako zakočim idem po boku u tri p.m. Cesta je uska k tome puna parkiranih automobila. Nema mi druge nego kočiti ali ne ko njok nego ko prava KAMIKAZA....
- RUČNA I PUN OKRET U DESNO!
Sve se zavrtilo (Gardaland)....
Stao sam. Motor je još radio, ja sam stajao i dalje na praznoj cesti poravnat sa punom linijom, okrenut u suprotnom smjeru. Šumilo je u ušima a usta su bila suha.
Udahnem, ubacim u prvu, krenem naprijed lagano sa 20 km/h, druga, brzina se lagano digla do 30... prošao sam 200 m i sve je super ali ipak mi nešto ne valja....
Jebote!.... vozim po lijevoj strani ceste. Brzo se prebacim na svoj prometni trak i okrenem na prvom okretištu autobusa. Potom nastavim u pravom smjeru i sa prave strane.
Desne, jel tako?
Dalo bi se tu još štošta napisati kad bi se sve snimalo, jer te se večeri količini alkohola u krvi sigurno mogu zvati "večeri sa 1+". Prava je šteta koliko čovjek investira u sebe a onda sve ode u zaborav.
|
- 15:10 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
16.08.2006., srijeda
Svašta po nešto...
Produženi vikend je gotov a i ja skoro s njim. Još osjčam grčeve u stomaku. Meni se alkohol treba davati u ograničenim količinama. Sva sreća da me boli samo stomak a ne i dupe, jer tko zna što se sve moglo dogoditi. Bilo vam je to ovako.
Ponedjeljak. Pile je slavio svoj VEĆ 28 rođendan. Sazvao je skupinu od 15-ak ljudi u restoran poznat po dobrom roštilju i gdje se čovjek može lijepo oblit a da ga gosti i osoblje ne gledaju čudno. Od surfera bili Ljuti, Tigrić i ja. I tako smo krenuli sa aperitivom. Aperitiv je opetovan svaki put kad je došao netko novi. Ubrzo smo udarili po mesini i vinčini. Bilo je baš O.K.. I onda u neko doba Tigrću vrag nije dao mira i poće nagovarat rulju da krenemo do Opatije. Ekipa se složila, a mi odemo prvi. Kako li sam dovezao do Opatije sam Bog zna i hvala mu još jednom što čuva pijane i budale, jer ja sam bio tu veće oboje. Sjećam se da smo se u jednom trenutku vozili u taxiju. Onda smo valjda bili u Rijeci. Tamo je bila teška pušiona, sve je zjapilo prazno. Onda opet taxi, pa nazad u Opatiju. Tigar i ja sami. Dok sam ja odmarao oči na stražnjem sicu Tigar je lijepo objasnio šoferu gdje da me odveze i da ću naravno ja platiti vožnju. Tigrić me poslao, gdje drugdje nego na adresu moje cure. Bio sam preumoran da bi reagirao i mjenjao smijer, i onako mi je bilo svejedno. I vozi mene šole, vozi, ja proškiljim, Opatija. Vozi on još, izlaz iz Opatije. UPS!
- kamo ćeš? - pitam ga, onako polumrtav, ali sigurnim glasom zombija
- a joj, da! ulica vrutki- kao ono zajebo se,
Okrene auto i vrati se u pravom smjeru. Izbaci me pred njenom kućom i uzme 50,00 kn.
Plavuša je bila oduševljena kad me je vidjela. Morala je spavati na dvosjedu jer kad sam se izvalio na krevet, spojio sam nebo i zemlju (to su neke borilačke fore), nebi me pomakli ni dizalicom.
Drugi dan sam pristao čak i na šetnju po Opatiji, među turistima, uz lizanje sladoleda. Šetao sam što iz razloga da dođem do zraka što iz razloga da pronađem vlastiti auto. Cijelo me vrijeme mučilo pitanje štp bi bilo kad bi bilo, što je šole u taksiju namjeravao? Možda sam se mogao probuditi na nekoj od plaža nag sa ružom na usnama? Mogao sam sad hodati ko kauboj... a vjerute mi, ta svinja od taksista se sigurno nikad više nebi javila!
|
- 07:39 -
Komentari (18) -
Isprintaj -
#
09.08.2006., srijeda
Bajke, basne i ostala sr... za djecu
Čemu to zapravo služi? Da bi djeca u strahu lakše zaspala? Da bi više voljela majku ma kakva god ona bila jer će inače završtiti kao Djevojčica sa šibicama? Ili da bi u šoku doživljavala maćehe i oćuhe nebi li im se dogodilo isto što i Ivici i Marici....
i onda se dogodi zlostavljanje djece u familiji... a mi se čudimo. zar je to moguće? i zašto to djca taje!
Sva sreća da imam dovoljno mašte pa priču pred spavanje smislim u taj tren i svoje Zlato nisam opteretio tim temama. No zato postoje video kazete, i onda ti se dogodi:
1. (prije tri godine) šećemo Korzom i prema nama ide u susret starica sa place. Mala pita onako naglas: JEL TO VJEŠTICA? Okrenem se i vidim da bakica nosi jabuke u vrećici.
2. pita mala baku: ajmo se igrati Pepeljuge 2, ja ću biti Pepeljuga a ti i teta budite zla maćeha i njezina kći. ja ću usisavati i čistiti sve što mi naredite, a vas dvije me morate stalno tjerati da radim. Spriječile su je da prospe pepel po podu ali su zato morali vikati na sav glas: AJDE RADI! USISAVAJ! METI!.... da mi je znat šta su susjedi mislili o nama.
3. ljubljene u usta u vrtiću.... igrali se Labuđeg jezera (glumila je Barbi)!!!
Imam i ja kikseva na tu temu:
1. sjedimo u bircu (mala, ja i ex), i jedna gospođa silom hoće da mala uzme bombon. ja ga primim i zahvalim, ali nedam djetetu. mala sad hoće bombon, a mi joj objašnjavamo da to nesmije uzeti jer je možda otrovno ko iz Snjeguljice. mala se kroz suze zadere: DAJ MI, DAJ MI TAJ OTROV!
Sve te priče su mi super, ali pitam se da li to djeca doslovce shvaćaju?
|
- 08:29 -
Komentari (27) -
Isprintaj -
#
08.08.2006., utorak
ŠTO JE TO TATLUZER?
Opet su letjele karte po kuhinji. Bilo ih je po svuda, iza frižidera, u sudoperu, čak i u boravku. Znao sam što se dogodilo.
Na stolu je stajao papir na kom je pisalo:
TATLUZER
AROD : AKAB
10 : 18
Ne kužite?
Dora je igrala karte sa bakom i ponovo ju je baka rasturila. Tablicu je pisala naravno Dora. Jučer s desna na lijevo.
|
- 08:49 -
Komentari (18) -
Isprintaj -
#
07.08.2006., ponedjeljak
Muško-žensko prijateljstvo - nikad završena priča
Te večeri smo se rastali ispred njezine kuće. Upravo smo završili dotjerivanje njezine nove daske za surf. Bilo 21:30.
- mislio sam da skočimo negdje na cugu, ali sam se zasro ovim kitom i prašinom od šlajfanja.
- ma da. kasno je. idemo kući.
- ok. ajde laku noć. vidimo se ujutro na surfanju .
cmok, comk.
Krenem i u vožnji kopam po džepu tražeći mobitel. Nema ga! hm?
- sigurno je ostao u garaži.
Parkiram se na prvom ulegnuću, otvorim vrata, gledam pod sic. Ništa. Okrenem se i krenem nazad u njezinu ulicu. Zavučem ruku još jednom pod sic i nađem jebeni mobitel. Taman sam bio pred njezinom kućom i vidio da njezinog auta nema više na parkirnom mjestu.
Pomalo zbuki, nastavim dalje. Nije mi vrag dao mira, siguran sam da je auto bio tamo parkiran, a kud je prije zbrisala pa prošlo je tek 5 minuta. Nazovem je. Ne javlja se neko vrijeme.
- ej, di si? - pitam iz prve
- doma! - kaže ona.
U tom trenutku vidim njezin auto na cesti kako se uparkiran bočno na tratoar.
- ako si ti doma, što onda tvoj auto radi na cesti. da ti ga nije netko klepio? - zajebavam ja jer sam je upravo vido kako stoji pored auta. Nisam se zaustavljao samo sam produžio.
- ajme! - vidjela me - neznam kako da ti objasnim .... nisam htjela da se ljutiš pa sam prešutjela .... idem kod Bruna, nismo se vidjeli tri mjeseca otkako je došao iz Ljubljane, zvao me još prije tjedan dana... upravo smo se čuli.... sorry, neznaš kako mi je neugodno....
Ona priča, a ja šutim. Što više šutim ona više govori.
- nemoj se please ljutiti!
- neću se ljutiti, htio sam ti samo reči da će Sandro sutra kupiti tvoju bag za dasku.... donesi ga ujutro. ajde bok!
..... Onako zbuki... nastavim voziti. Koji joj je kurac, pa nikad nisam prigovarao niti sam joj branio druženje sa prijateljima. Zar sam ja babaroga! Valjda nisam, ali imam svoje mišljenje o muško-ženskom prijateljstvu i ona se ne slaže s njim, ali baš me briga i ne mora. I onako smatram da su njezini frendov,i onaj tip muškaraca koji su se uvjek igrali ca curicama, kao da im fali u određenoj mjeri testosterona, znaju prijateljski dugo razgovarati sa curama o svojim i njihovim problemima. Ona mi često priča kako su nesretni u ljubavi, a ja joj kažem da oni love na sažaljenje i uvlače se na "mala vrata". Boli me za takve i ne smetaju mi ni najmanje, samo se ne volim s njima družiti ako ne moram.
Osnovno pitanje je bilo: ZAŠTO LAŽE? Zapravo nije ? nego !.
2 min. kasnije, zvoni mob. Ona:
- ej...
- sorry, ne mogu razgovarati dok vozim. čujemo se kasnije!
- dobro javi mi se, molim te...
Dođem doma, zbunjen od iznenađenja, ne javljam se, gledam u TV, zvoni netko na vratima. 22:00. Tko je sad? ... ona!... hm... Izađem i ne puštam je unutra. Počne ona sa tumačenjem na široko i daleko, skoro je krenula od Adama i Eve... mrtav ozbiljan se suzdržavam da ne prasnem u smijeh, ona na rubu suza.
- oprosti mi, zbog svojeg KUKVIČLUKA sam pogriješila, bojala sam se reči ti zbog straha da mi nećeš prigovarati... išla sam doma kod frenda vidjet se s njim i njegovim starcima ....bla, bla bla...
- jel to sve?
- da.
- ok. laku noć. - zatvorim vrata.
Ona ode u suzama. Kasnije je slala sms-ove, no izbjegao sam dopisivanje. Još uvjek sam se čudio: ZAŠTO JE LAGALA, ZAR SAM JA TAKO LOŠ!
Plavuša u kazni
Od tada je prošlo tri dana, usprkos tome što smo se vidjeli svaki dan na surfanju i na regati koju smo zajedno organizirali, ja još uvijek šutim o tome, ne izjašnjavam se. Vikao sam na nju kao da se nije ništa dogodilo dok smo na gumenjaku bilježili rezultate regate. Ona je sve to shvatila kao prekid. Ne spava, ne jede, kaže pije tablete. Cijeli klub se4 pita šta joj je, ja šutim, ona na rubu. Inače ima naviku "prejudicirati". Nisam s njom prekinuo, volim je, ona je kao moje drugo dijete, a s djecom ne možeš prekinuti, samo sam je stavio u kaznu. Što ja više šutim ona se više koprca i više se zakopava. Sinoć me ulovila grižnja savjesti pa sam joj poslao sms :
- "nemoj plakati. bit će sve ok.".
Ona je vratila sa nekim sranjima o boli, životu, smrti.... joj sav sam se usro pa sam je u slijedećem ukorio kako bi je spustilo na zemlju:
- "reko sam da će biti sve o.k. osim ako ti ne želiš da bude drugačije. sad ti želim laku noć jer ja sutra radim a ti moraš učiti!"
Neznam što ću i do kad ću je pustiti tako ali bojim se onog: "tko s djecom liježe, popišan ustaje".
|
- 07:07 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
03.08.2006., četvrtak
Osor - III dio
Došao je i dugo isčekivani dan susreta sa Dorom i trenutak kada sam opet morao pogledati u velike zelene oči koje sam zaljubljeno gledao punih 13 godina, a sad se bojim da ću ostati zaleđen od tog pogleda. Dogovor je nalazimo se na pol puta na trajektnom pristaništu u Brestovi gdje ću ja preuzeti malu.
O.K. sve je teklo po planu. Čak se i Plavuša okuražila i pridružila našem susretu. Pri silasku s trajekta Dora mi je poletjela u zagrljaj. Djete je u tim trenutcima izbezumljeno od sreće, dvije najvažnije osobe u njenom životu na istom mjestu, kakvo oduševljenje. Cobra je povela svog novog pratioca. Ima peh, frajer joj se zove isto ko i ja. Posao smo obavili brzo i čisto. Zahvalili smo se na pozivu mog imenjaka da sjednemo i popijemo s njima cugu pod isprikom da se vračamo istim trajektom.
Za Doru je to bila prva vožnja trajektu, prvi boravak u kampu, spavanje u kućici, vožnja gumenjakom, skakanje s mosta.... Po dolasku je odmah isprobala je sve krevete i naravno za svoj izabrala onaj najveći “bračni”. Bile su tu razne opcije razmještaja ali u svakom slučaju bi Plavuša trebala spavati daleko od mene. Do noći smo uspjeli rještiti dilemu gdje netko spava i da je krevet na katu ipak preopasan za nju.
Dora je umiljato dijete no vrlo proračunato i kad hoće uzima sve i dobro zna kada se treba ulizivati a kada gaziti. Onaj tko ne zavrijedi njezino povjerenje teško će s njom na kraj. Nakon tri dana Plavušu je dovela do suza.
Djeca su prekrasna stvorenja ali imaju jednu manu, uporno žele odrasti. Ja želim zauvjek ostati dijete. Nema ljepšeg od iskre u njihovi očima dok otkrivaju svijet i nema veće nagrade od one koju će ti dati kada im pomogneš u tome.
Baš sam je u kampu učio kako da preskoči ogradu od 1,5 m:
- staviš nogu tu, pa ruku tu i popneš se, i onda s druge strane .... tako – demonstriram joj ja
- ali tata, imam u rukama školjke! gdje ću s njima? - pita ona
- ah, to? - uzmem ih i stvim joj u “grudnjak”
To joj se jako svidjelo, kad smo prešli na drugu stranu nije ih vadila još neko vrijeme. Kaže ona meni:
- tata... ti si baš.... neznam kako se ono kaže...
- dosjetljiv? – pomognem joj ja
- da, dosjetljiv! .... ali glupo dosjetljiv.
- GLUPO?!
- ma ne, ne. SMIJEŠNO dosjetljiv. – ispravi se ona
- a ha! super – zasjala mi je suza u oku
A tek biseri...
Jednu veće smo se odlučili zrihtati i opaliti šetnju po Nerezinama. Svi smo se lijepo obukli, našminkali, namirisali, a Dora je obukla svoju haljinu. Njezino sređivanje je podosta trajalo. Napokon smo krenuli i tako šečući stgli mi skoro do centra u vrevu šetaća kad ono Plavuša vikne:
- Šta??? Ali Dora.... a ha, ha, ha, haaaaaaa
- Šta je bilo? – pitam ja
- Pogledaj Doru!
Pogledam ja, a ono Plavušine japanke na Dorinim nogama. Umro sam od smijeha. Čak mi nije dozvolila ni da je slikam. Morao sam to učiniti na kvarnjaka... dok je izlazila iz auta prilikom zamjene obuće.
Priča pred spavanje
- Tata, ispričaj mi priču.
- O.K. – razmislim malo pa krenem:
- bili jednom u našem kampu 14 ludih mačića, koji su ostali bez mame i odgajala ih vjeverica na drvetu a hranili se tako da su cicali ovce. zvali su se Žarkko, Darko, Marko...... i tako mačići više nisu znali ni tko su ni što su jer su živjeli na drvetu a blejali ko ovce! čiča miča, gotova je priča.
U taj tren vani zableji ovca! muk i tišina.... valjda je zaspala... nakon 5 minuta:
- tata ja se bojim! –
Ajde sad ti tata lijepo lezi pored kćeri.
Joj ovo je predugačko!
|
- 10:41 -
Komentari (19) -
Isprintaj -
#
02.08.2006., srijeda
Osor je super ..svima ali ne i meni - II dio
Znam da nisam smio zvati dečke doma, ali vrag mi nije dao mira. Svako jutro su mi pogled odvalčili oblaci koji su dolazili iz smjera Kvarnera. Čitao sam iz oblaka poput Winetua. To su bili neverini. Počeli su u nedjelju a stali u petak, na dan mog preuranjenog povratka. Jad i tuga su me obuzeli kada su mi priopčili što sam sve propustio.
Tramontane
Jutarnje tramontane su puhale kao i inače, ali zato neverini su derali svaki dan točno poslje 4.Dečki su stigli nakon jutarnjeg surfanja u međuvremenu ručati i odspavati koji sat i onda ponovno jurcati do mraka (kuiš zašto sam se rasto). Čak su surfali i oni koje inače posao spriječava u tome.....Ne mogu vam izraziti svoje osječaje u tim trenutcima.
Najbolji neverin godine
U nedjelju je bio dar mar od 3 do 7. Najbolji performans za publiku je izveo Klarić kada se u nastojanju da impresionira publiku poznatih restorana Plavi podrum i Le mandrač, sljubio sa jednom barkom koja je bespomoćno stajala na vezu. Stari surfer je uletio u luku te nakon jednog kiksa u okretu frontalno pogodio ondje vezanu barku. Cijelo Volosko se diglo na noge. Sve je rezultiralo lomljenjem jarbola i zgloba na dasci, a Klara je preletio barku tako da su mu papučice ostale na dasci. Barka je inače u redu i dobro se osječa a Klara je bedast koa i inače.
Fešta
Propustio sam i feštu povodom povratka veterana Zrika u klub. Povratklu je prethodila svađa jer je po nepisanom pravilu morao je ispeči plavice za sve prisutne. To je učinio drugi dan. Po riječima sudionika bila je to jedna od najboljih fešti, u rangu one kad smo slavili stupanje na snagu izmjene zakona o sigurnosti na cestama sa 0 promila (tada sam dobio i ovaj nadimak). Ero je slomio stol kad je skočio na nj ganut klapskim pjevanjem velikog društva. Drugo jutro su surfali samo oni koji nisu bili na fešti.
Izlazak surfera u noćnim satima
Nakon četri dana uzastopnog i cjelodnevnog uništavanja neki su odlučili pobječi na Rapsku fieru i tamo alkoholom zalječiti žuljevite dlanove. E, i to sam propustio. To je bio drugi ovogodišnji izlazak ljutih surfera s Voloskog.
Ali šta se može, poslje jebanja nema kajanja. – tješio sam se.
Tješila me i činjenica da će nam zadnja 4 dana kampiranja zapapriti moj zvrk Dora, s kojom nikad nije dosadno. Nestrpljivo sam isčekivao njezin dolazak i grozio se od susreta sa ex Cobrom. Dori će ovo biti novo iskustvo, a Plavuši škola jer će se ovaj trio po prvi puta družiti preko više od nekoliko sati. Plavuša je umirala od straha. Poteglo se i pitanje intimnog druženja.
...... nastavlja se.
|
- 07:54 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
01.08.2006., utorak
Osor je super ..svima, ali ne i meni - I dio
Plavuša se toliko radovala tom kampiranju da nisam imao srca otkazati sve ili odgađati put iz dana u dan. Sve prognoze su ukazivale na fenomenalne uvjete za surfanje, tu, kod kuće. Smijeh me lovio pri pomisli da bi mogao surfati u Osoru usred ljeta. Nasuprot tome napokon bi mogao surfati na domaćem terenu dok ne nestane vjetra iza čega slijedi kavica sa ekipom uz tzv. oluju mozgova, a ne ko manijak trčati iz mora u pol sedam ravno na posao (jebeni sindikat). A šta ćeš, otkaži kampiranje paš ispat šupak pred curom i pred kćeri koja jedva čeka obečani vikend u kampu.
Stvari su bile u autu a oprema na krovu. Ponovo češki štih: pretrpan krov i spušten zadnji kraj auta.
-E da sam barem Konj imao bi ono sranje od Škode karavan, a ne Peugeot 205.
Stigli smo u Osor kroz koja 3-4 sata, laganini i bez nervoze. Tamo nas je čekala kamp kućica sa ogromnim predšatorom, kuhinjom, ogromnim stolom u hladovini borova, ležaljkama i pregršt igračaka za ribolov, gumenjak sa Evinrude 15KS i bicikla sa šupljim gumama. Ma sve za pet! Hm... da bar volim ribolov.
Plavuša je raspremala stvari a ja sam se uputio provjeriti gumon. Uzeo sam rezervar i krenuo prema vezu. Bacim oko na kanal, a ono lagano pirka maestralčić i nekoliko surfera se vucara po moru. Joj pa izgleda kao da je tu danas deralo. U želudcu se počelo komešati, u oku je zasjala suza radosnica, prožela me lagana jeza...
-Uh, možda imam sreće ko kad idem na skijanje na Bjelolasicu pa tamo padne metar snijega.- pomislio sam.
Evinrude je kresnuo iz 154 pokušaja. Pun gas na gumonu nije ni upola brzo ko moja daska, al jurnjava sa gumenjakom i nije neki gušt. Negova uloga je da nas odveze do neke skrivene uvale na plažu koja će biti samo naša.
Osor je mjesto koje su nastanili još davni Rimljani, a posebno je po tome što mostom spaja otoke Cres i Lošinj. Tu nema prekrasnih kilometarskih plaža dupkom popunjenih “masnim tuljanima” koji se kotrljaju po svom ručniku ko čevapi na roštilju, već svoj kutak sreće moraš sam pronaći i to obavezno s nekim plovilom. Najveća atrakcija ovog mjesta je skakanje s mosta i kupanje u kanalu u jakoj struji koja vas nosi poput rječne buice. Na mostu stoji veliki znakl zabranje plivanja u kanalu i skaknje sa mosta. Otvarnaje plovnog puta znači zatvaranje ceste tj. okretanje mosta. Onda se uz 50 metarski kanal sjate radoznali gosti našeg kampa, djeca te svi iz zaustavljenih automobila. Kanal je širok 5 metara i kroz njega plove ponosno uzdignutog čela vlasnici raznih plovila dok su im ljepše polovice nasađene na provi poput loše iskelasnih sirena.
I tako sam ja plavuši svakodnevno nakon jutarnjih kavica u Osoru il Nerezinama prezentirao svoje kulinarske sposobnosti, cuclajući Pelješki plavac, dok sam jednim okom nadzirao refuliće na moru i njihanje borova. Alkohol mi je bio jedina utjeha za smirenje jer vjetra nije bilo dovoljno! Ali je zato 2 litre plavca bila dovoljna dnevna doza da se opustim i sa smješkom ukrcam suncobran i frižider na gumon te uputim na neku od naših plaža. Najdražu smo zvali Havaji. Zpravo sve su bile iste i jednako drage. Pogađajte što smo tamo radili.
Između ostalog prvih pet dana sam se zabavljao uređujući dasku bez pretjerane nervoze i uživao u našoj ljubavi, Havajima, kavicama, večernjim šetnjama, komarcima ..... Baš mi je godio odmor. Očekivane bure nije bilo niti nakon petog dana kada je nervoza počela rasti. Daska je bila sređena tako da više nije na njoj bilo posla. Vino je bilo moj najbolji drug a sex jedina akcija. Čak sam dva puta krenuo u ribolov. Naravno, nakon što se 15 minuta nije dogodilo ništa, odustajao bi. U nedostatku ideja izveo sam nekoliko pokušaja surfanja na dasci tako da me vuče gumenjak. Plavuša je bila pokusni kunić. Moram vam priznati da je to izvrsna zabava, no kada je došao red na mene Plavuša je odbila voziti punim gasom i glasno protestirala u nastojanju očuvanja 15 godišnjeg motora od uništenja. Tada je i po prvi put čula pogrdne riječi koje su same sjevale iz mojih usta. Poslje sam se ispričao.
Sve češće sam mislio na povratak.
..... nastavlja se.
|
- 09:00 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
|
