Marketing
Kamikaza
Netko je spomenuo kamikze! O.K. Legendo, to je zapravo trebao biti moj nadimak, jer ... kako zvati čovjeka koji:
- na nekoj ribarskoj fešti hvata za dupe ženu najokorjelog kriminalca u ovom kraju. Kad to vidi njegovo cijelo društvo pravi se da ga ne pozna i lagano gubi u masi,
- ili se jadnom Joletu se nalakti (osloni laktom) na glavu,
- kad ga pošalju po cugu na šank u Hemingveju on to stvarno napravi, donese svu cugu sa šanka,
- a na skijanju... na aftersky party-u obuče jaknu u kojoj su bili dokumenti i lova "nekog demonstratora" na kojoj je čak osim što je prepoznatljiva po nazivu kluba, pisalo i ime vlasnika. Pripišalo mu se pa je morao izaći van, a njegova jakna je bila tu negdje. Rezime: napalo ga 20 instruktora skijanja, ali sva sreća da je vlasnik jakne bilo Pile koji ga je onda branio od pobješnjelih napadača. Još uvjek nisam razrješio dilemu dali me je netko udario. Bilo mi je čudno zašto me boli vilica kada zijevam.
O probijanju rampe na želj. prelazu pred konvojem murije neću pisat jer je otišlo u zastaru, vožnja autom na dva kotača nije ništa posebno....
Oni me nazvaše Sandokan jer sam pred nekim izbacivačem demonstrirao kako se vadi mač iz korica! Kakav mač i kakvi bakarači? Mislim da su to izmislili. Da je barem neki samuraj a ne taliban.
Ipak mislim da je ovdje počelo: 
Bilo je to davne 1992. Imao sam 18 i položen vozački ali dozvolu još nisam napravio. Nije mi se dalo čekati u redu.
U goste je došao neki talijan sa nekom sportski nabrijanom Alfom, i taman smo se napili poradi njegovog rođendana, kad ono moj curetak mora doma. Giusepe mi turne ključeve od njegove pile pa nek se malo preseravam.
Vani je pljuštalo ko iz kabla. Znao sam da sam cuga pa sam vozio polako. I ona je znala da sam cuga i da neće biti sexa. Pusa za rastanak i ja krećem lagano nazad - treba još pit.
Mašina se već lijepo zagrijala i nešto me je vuklo ju malo stisnem.
Uzbrdica, krenem lagano, prva dodam malo gasa, druga, gas do daske i već sam bio na 90! opa! stani.
huh raskršće. srce se popelo u vrat.
Skrenem lijevo, glavna cesta, naseljeno, auti parkirani s jedne i s druge strane, nigdje nikog.
- prva - GAS DO DASKE!
- druga - GAS DO DASKE!
odjednom jedan od zadnjih - pogonskih kotača - zahvati šahtu, prokliže i baci me malo u desno,
pokušam ga uloviti
- skrenem u djeliću sekunde desno, ali auto sad zapleše u lijevo,
ipak sam bio 90 i nema drkanja po volanu,
okrenem još jednom
- volan lijevo, a auto desno - ne mogu ga uloviti,
kočnicu ni ne diram. Ovo neće stati, ali moram ga nekako zaustaviti. Ako zakočim idem po boku u tri p.m. Cesta je uska k tome puna parkiranih automobila. Nema mi druge nego kočiti ali ne ko njok nego ko prava KAMIKAZA....
- RUČNA I PUN OKRET U DESNO!
Sve se zavrtilo (Gardaland)....
Stao sam. Motor je još radio, ja sam stajao i dalje na praznoj cesti poravnat sa punom linijom, okrenut u suprotnom smjeru. Šumilo je u ušima a usta su bila suha.
Udahnem, ubacim u prvu, krenem naprijed lagano sa 20 km/h, druga, brzina se lagano digla do 30... prošao sam 200 m i sve je super ali ipak mi nešto ne valja....
Jebote!.... vozim po lijevoj strani ceste. Brzo se prebacim na svoj prometni trak i okrenem na prvom okretištu autobusa. Potom nastavim u pravom smjeru i sa prave strane.
Desne, jel tako?
Dalo bi se tu još štošta napisati kad bi se sve snimalo, jer te se večeri količini alkohola u krvi sigurno mogu zvati "večeri sa 1+". Prava je šteta koliko čovjek investira u sebe a onda sve ode u zaborav.
Post je objavljen 21.08.2006. u 15:10 sati.