Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sandokans

Marketing

Osor je super ..svima, ali ne i meni - I dio

Plavuša se toliko radovala tom kampiranju da nisam imao srca otkazati sve ili odgađati put iz dana u dan. Sve prognoze su ukazivale na fenomenalne uvjete za surfanje, tu, kod kuće. Smijeh me lovio pri pomisli da bi mogao surfati u Osoru usred ljeta. Nasuprot tome napokon bi mogao surfati na domaćem terenu dok ne nestane vjetra iza čega slijedi kavica sa ekipom uz tzv. oluju mozgova, a ne ko manijak trčati iz mora u pol sedam ravno na posao (jebeni sindikat). A šta ćeš, otkaži kampiranje paš ispat šupak pred curom i pred kćeri koja jedva čeka obečani vikend u kampu.

Stvari su bile u autu a oprema na krovu. Ponovo češki štih: pretrpan krov i spušten zadnji kraj auta.

-E da sam barem Konj imao bi ono sranje od Škode karavan, a ne Peugeot 205.

Stigli smo u Osor kroz koja 3-4 sata, laganini i bez nervoze. Tamo nas je čekala kamp kućica sa ogromnim predšatorom, kuhinjom, ogromnim stolom u hladovini borova, ležaljkama i pregršt igračaka za ribolov, gumenjak sa Evinrude 15KS i bicikla sa šupljim gumama. Ma sve za pet! Hm... da bar volim ribolov.

Plavuša je raspremala stvari a ja sam se uputio provjeriti gumon. Uzeo sam rezervar i krenuo prema vezu. Bacim oko na kanal, a ono lagano pirka maestralčić i nekoliko surfera se vucara po moru. Joj pa izgleda kao da je tu danas deralo. U želudcu se počelo komešati, u oku je zasjala suza radosnica, prožela me lagana jeza...



-Uh, možda imam sreće ko kad idem na skijanje na Bjelolasicu pa tamo padne metar snijega.- pomislio sam.

Evinrude je kresnuo iz 154 pokušaja. Pun gas na gumonu nije ni upola brzo ko moja daska, al jurnjava sa gumenjakom i nije neki gušt. Negova uloga je da nas odveze do neke skrivene uvale na plažu koja će biti samo naša.

Osor je mjesto koje su nastanili još davni Rimljani, a posebno je po tome što mostom spaja otoke Cres i Lošinj. Tu nema prekrasnih kilometarskih plaža dupkom popunjenih “masnim tuljanima” koji se kotrljaju po svom ručniku ko čevapi na roštilju, već svoj kutak sreće moraš sam pronaći i to obavezno s nekim plovilom. Najveća atrakcija ovog mjesta je skakanje s mosta i kupanje u kanalu u jakoj struji koja vas nosi poput rječne buice. Na mostu stoji veliki znakl zabranje plivanja u kanalu i skaknje sa mosta. Otvarnaje plovnog puta znači zatvaranje ceste tj. okretanje mosta. Onda se uz 50 metarski kanal sjate radoznali gosti našeg kampa, djeca te svi iz zaustavljenih automobila. Kanal je širok 5 metara i kroz njega plove ponosno uzdignutog čela vlasnici raznih plovila dok su im ljepše polovice nasađene na provi poput loše iskelasnih sirena.

I tako sam ja plavuši svakodnevno nakon jutarnjih kavica u Osoru il Nerezinama prezentirao svoje kulinarske sposobnosti, cuclajući Pelješki plavac, dok sam jednim okom nadzirao refuliće na moru i njihanje borova. Alkohol mi je bio jedina utjeha za smirenje jer vjetra nije bilo dovoljno! Ali je zato 2 litre plavca bila dovoljna dnevna doza da se opustim i sa smješkom ukrcam suncobran i frižider na gumon te uputim na neku od naših plaža. Najdražu smo zvali Havaji. Zpravo sve su bile iste i jednako drage. Pogađajte što smo tamo radili.

Između ostalog prvih pet dana sam se zabavljao uređujući dasku bez pretjerane nervoze i uživao u našoj ljubavi, Havajima, kavicama, večernjim šetnjama, komarcima ..... Baš mi je godio odmor. Očekivane bure nije bilo niti nakon petog dana kada je nervoza počela rasti. Daska je bila sređena tako da više nije na njoj bilo posla. Vino je bilo moj najbolji drug a sex jedina akcija. Čak sam dva puta krenuo u ribolov. Naravno, nakon što se 15 minuta nije dogodilo ništa, odustajao bi. U nedostatku ideja izveo sam nekoliko pokušaja surfanja na dasci tako da me vuče gumenjak. Plavuša je bila pokusni kunić. Moram vam priznati da je to izvrsna zabava, no kada je došao red na mene Plavuša je odbila voziti punim gasom i glasno protestirala u nastojanju očuvanja 15 godišnjeg motora od uništenja. Tada je i po prvi put čula pogrdne riječi koje su same sjevale iz mojih usta. Poslje sam se ispričao.

Sve češće sam mislio na povratak.

..... nastavlja se.


Post je objavljen 01.08.2006. u 09:00 sati.