Te večeri smo se rastali ispred njezine kuće. Upravo smo završili dotjerivanje njezine nove daske za surf. Bilo 21:30.
- mislio sam da skočimo negdje na cugu, ali sam se zasro ovim kitom i prašinom od šlajfanja.
- ma da. kasno je. idemo kući.
- ok. ajde laku noć. vidimo se ujutro na surfanju .
cmok, comk.
Krenem i u vožnji kopam po džepu tražeći mobitel. Nema ga! hm?
- sigurno je ostao u garaži.
Parkiram se na prvom ulegnuću, otvorim vrata, gledam pod sic. Ništa. Okrenem se i krenem nazad u njezinu ulicu. Zavučem ruku još jednom pod sic i nađem jebeni mobitel. Taman sam bio pred njezinom kućom i vidio da njezinog auta nema više na parkirnom mjestu.
Pomalo zbuki, nastavim dalje. Nije mi vrag dao mira, siguran sam da je auto bio tamo parkiran, a kud je prije zbrisala pa prošlo je tek 5 minuta. Nazovem je. Ne javlja se neko vrijeme.
- ej, di si? - pitam iz prve
- doma! - kaže ona.
U tom trenutku vidim njezin auto na cesti kako se uparkiran bočno na tratoar.
- ako si ti doma, što onda tvoj auto radi na cesti. da ti ga nije netko klepio? - zajebavam ja jer sam je upravo vido kako stoji pored auta. Nisam se zaustavljao samo sam produžio.
- ajme! - vidjela me - neznam kako da ti objasnim .... nisam htjela da se ljutiš pa sam prešutjela .... idem kod Bruna, nismo se vidjeli tri mjeseca otkako je došao iz Ljubljane, zvao me još prije tjedan dana... upravo smo se čuli.... sorry, neznaš kako mi je neugodno....
Ona priča, a ja šutim. Što više šutim ona više govori.
- nemoj se please ljutiti!
- neću se ljutiti, htio sam ti samo reči da će Sandro sutra kupiti tvoju bag za dasku.... donesi ga ujutro. ajde bok!
..... Onako zbuki... nastavim voziti. Koji joj je kurac, pa nikad nisam prigovarao niti sam joj branio druženje sa prijateljima. Zar sam ja babaroga! Valjda nisam, ali imam svoje mišljenje o muško-ženskom prijateljstvu i ona se ne slaže s njim, ali baš me briga i ne mora. I onako smatram da su njezini frendov,i onaj tip muškaraca koji su se uvjek igrali ca curicama, kao da im fali u određenoj mjeri testosterona, znaju prijateljski dugo razgovarati sa curama o svojim i njihovim problemima. Ona mi često priča kako su nesretni u ljubavi, a ja joj kažem da oni love na sažaljenje i uvlače se na "mala vrata". Boli me za takve i ne smetaju mi ni najmanje, samo se ne volim s njima družiti ako ne moram.
Osnovno pitanje je bilo: ZAŠTO LAŽE? Zapravo nije ? nego !.
2 min. kasnije, zvoni mob. Ona:
- ej...
- sorry, ne mogu razgovarati dok vozim. čujemo se kasnije!
- dobro javi mi se, molim te...
Dođem doma, zbunjen od iznenađenja, ne javljam se, gledam u TV, zvoni netko na vratima. 22:00. Tko je sad? ... ona!... hm... Izađem i ne puštam je unutra. Počne ona sa tumačenjem na široko i daleko, skoro je krenula od Adama i Eve... mrtav ozbiljan se suzdržavam da ne prasnem u smijeh, ona na rubu suza.
- oprosti mi, zbog svojeg KUKVIČLUKA sam pogriješila, bojala sam se reči ti zbog straha da mi nećeš prigovarati... išla sam doma kod frenda vidjet se s njim i njegovim starcima ....bla, bla bla...
- jel to sve?
- da.
- ok. laku noć. - zatvorim vrata.
Ona ode u suzama. Kasnije je slala sms-ove, no izbjegao sam dopisivanje. Još uvjek sam se čudio: ZAŠTO JE LAGALA, ZAR SAM JA TAKO LOŠ!
Plavuša u kazni
Od tada je prošlo tri dana, usprkos tome što smo se vidjeli svaki dan na surfanju i na regati koju smo zajedno organizirali, ja još uvijek šutim o tome, ne izjašnjavam se. Vikao sam na nju kao da se nije ništa dogodilo dok smo na gumenjaku bilježili rezultate regate. Ona je sve to shvatila kao prekid. Ne spava, ne jede, kaže pije tablete. Cijeli klub se4 pita šta joj je, ja šutim, ona na rubu. Inače ima naviku "prejudicirati". Nisam s njom prekinuo, volim je, ona je kao moje drugo dijete, a s djecom ne možeš prekinuti, samo sam je stavio u kaznu. Što ja više šutim ona se više koprca i više se zakopava. Sinoć me ulovila grižnja savjesti pa sam joj poslao sms :
- "nemoj plakati. bit će sve ok.".
Ona je vratila sa nekim sranjima o boli, životu, smrti.... joj sav sam se usro pa sam je u slijedećem ukorio kako bi je spustilo na zemlju:
- "reko sam da će biti sve o.k. osim ako ti ne želiš da bude drugačije. sad ti želim laku noć jer ja sutra radim a ti moraš učiti!"
Neznam što ću i do kad ću je pustiti tako ali bojim se onog: "tko s djecom liježe, popišan ustaje".
Post je objavljen 07.08.2006. u 07:07 sati.