Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
30.09.2011., petak
Šeherezadina papučica (9), kratka priča
 photo by rU Kada bi postojala bića koja ljudima ispunjavaju sve želje, to ne bi bili bogovi nego demoni. (Fridrih Georg Junger) Šeherezadina papučica (9), kratka priča Dok je velika ruka podizala bocu, Zefir je kroz dno boce uspio vidjeti tijelo u kojem je do maločas obitavao kako leži, mrtvo i nepomično, uz rub vode. Veliko oko zaviri u bocu u kojoj je Zefir bio zatvoren. Šarenica oka bila je plava poput večernjeg neba. Tamna zjenica, malena poput crne točke u plavetnilu, poče se širiti sve dok nije tamom potpuno zamračila Zefirov vidik. Zefir se u strahu šćućuri na dnu boce i u očajanju utonu u mrklu tamu. Crna i neprozirna tama okruživala ga je i kad se probudio iz sna bez snova, sna koji je ličio na smrt ili nesvjesticu. Nije nazirao ni tračka svjetlosti, nije čuo nikakav zvuk osim mukle tišine. Glatki zidovi koje je u tami napipao uvjeriše ga da se još uvijek nalazi u boci u koju ga je ljutiti Stvoritelj zatočio. Nije znao je li tu zatočen jedan sat, jedan dan, tjedan ili godinu ... A možda su već i stoljeća prohujala ... pomisli u strahu. Otsutnost bilo kakvih senzornih podražaja bila je zastrašujuća. Nije znao leži li njegov stakleni zatvor na dnu oceana ili je možda zatrpan tonama pustinjskog pijeska. Nije osjećao nikakvo kretanje, mogućnost vlastitog pokreta bijaše svedena na minimum. Vrijeme je stajalo, tama i tišina su carevale. ... Ovdje Pripovjedačica zastade, a Slušatelj priče se nasmija: Tko poželi slatko, treba podnijeti i gorko. I Ona se nasmija i odgovori mu: To bi trebao imati na umu svaki sladokusac. O, nema većeg sladokusca od mene ... odgovori On. A kad već spominjemo slatko, mogli bismo nešto slatko i kušati. Moj kuhar vješto sprema slastice a svaka moja želja za njega je zapovijed. Rahatluk i halva, hurmašice i baklava ... U trenu se niski rezbareni stolić pred njima povi pod teretom orijentalnih poslastica. Ona uze samo mali komadić ratluka od ruže a On pohlepno zagrize veliki zalogaj baklave. Uživaj u slatkom, Sladokušče, dok noć još traje ... pomisli Ona. A ujutro ću ću te podsjetiti da onaj tko poželi slatko mora biti kadar i gorko podnijeti ... (nastavak slijedi) |
- 21:11 - Komentari (17) - Isprintaj - #
27.09.2011., utorak
Šeherezadina papučica (8), kratka priča
 Šeherezada iz pothodnika, photo by rU Šeherezadina papučica (8), kratka priča Eunuh se poput duha pojavi iza zavjese i prije no što je On pljesnuo rukama. I, dok su vješte eunuhove ruke pripremale tutun i pripaljivale ugljen, On je zamišljao kako se njezine i njegove usne smjenjuju na srebrnom pisku vodene lule. Ona nekoliko puta povuče mirisni dim uživajući u aromi jabuke. Tamni je duhan bio pomiješan s medom i jabukom a dim ugodno rashlađen prolaskom kroz vodu u staklenoj posudi. Osjetit ćeš ugodnu omaglicu, no to će brzo proći ... reče On. Umor će nestati, ubrzo ćeš osjetiti ugodu i osvježenje pa ćeš moći dalje pripovijedati ... Začudivši se sama sebi, Ona osjeti mali ubod razočaranja: Čini se da On više želi čuti priču do kraja nego mene ljubiti ...Dobro skrivajući tu pomisao, povuče još jedan dim i nastavi pripovijedati: Kad je Zefir nakon duga putovanja preko pustinje stigao do oaze i žedan se nagnuo nad zdenac, ugleda u vodi odraz svoga lica i užasnu se. Kosa još uvijek tamna, no brada prošarana sjedinama. Kesice pod očima, bore oko usana, nekoliko praznih mjesta u donjem zubalu, ruke posute staračkim pjegama ... Pa ja sam starac! uzviknu. Užasnut još jednom pogleda svoj odraz a zatim bijesno šakom pljesnu po površini vode: Proklet bio čas kad sam poželio ljudsko tijelo! Yasmina je lijepa i mlada, neće ni pogledati a kamoli pomilovati mene starca ... A tada mu kroz glavu sjevnu još strašnija pomisao: Ne samo da nikad neću osjetiti njezina milovanja, ovakav star i ružan neću se moći nadati ni da ću ja nju ikada više pomilovati! Gorko je požalio što više nije nevidljiv i nedodirljiv. Dugo je ležao uz rub vode očajavajući, a tada skupi snagu i opet zazove Stvoritelja: Uzmi natrag ovo tijelo kojim si me kaznio! Vrati mi lakoću lahora ... Nebo nad oazom se zamrači, iz oblaka se pruži velika ruka Stvoriteljeva i upre kažiprst u Zefira: Dosta si mi dodijavao! Kad ga je Stvoriteljev kažiprst dotaknuo, Zefir od straha zadrža dah no snažni mu prst pritisnu prsa i istjera mu dah iz pluća. I prije no što je Zefir stigao ponovo udahnuti, Stvoritelj njegov dah uhvati dlanom, ugura ga u bocu i bocu začepi. Dok je velika ruka podizala bocu, Zefir je kroz dno boce uspio vidjeti tijelo u kojem je do maločas obitavao kako leži mrtvo i nepomično uz rub vode. (nastavak slijedi) |
- 16:51 - Komentari (15) - Isprintaj - #
26.09.2011., ponedjeljak
Šeherezadina papučica (7), kratka priča
 photo by rU Šeherezadina papučica (7), kratka priča Zanio se u priču pa i ne primjećuje da se zora približava ... pomisli Ona pazeći da joj On tu misao ne prepozna u očima. Priča je sve zanimljivija, Pripovjedačica sve zanosnija a zora sve bliža ... pomisli On, skrivajući pogled. A ja sam sve sigurniji kako ću u zoru iznevjeriti dano obećanje ... Već je zamišljao kako joj raskopčava tijesni jelek i cijepa svilenu košulju. Već je zamišljao kako se Ona, poput Yasmine iz priče, prepušta njegovu milovanju ... Već je gotovo odlučio ne čekati zoru ... No, On bijaše iskusan i rafiniran hedonist. Znao je da odlaganje zadovoljenja pojačava želju i produžava užitak. Naredit ću eunuhu da priredi nargile ... reče joj. Kad povučeš par dimova tutuna s aromom jabuke, lakše ćeš nastaviti s pripovijedanjem. Eunuh se poput duha pojavi iza zavjese i prije no što je On pljesnuo rukama. I, dok su vješte eunuhove ruke pripremale tutun i pripaljivale ugljen, On je zamišljao kako se njezine i njegove usne smjenjuju na srebrnom pisku vodene lule. (nastavak slijedi) |
- 09:01 - Komentari (8) - Isprintaj - #
24.09.2011., subota
Šeherezadina papučica (6), kratka priča
 photo by Ančica, moja sestrica Šeherezadina papučica (6), kratka priča Je l' se to ispunila zlatareva kletva? upita Rose starca a on kimnu glavom i reče: Da, zlatar je proklinjući rekao - Nek' ih stigne sudbina Zefira i Yasmine ... Kada ga je Rose upitno pogledala, starac se začudi: Ta zar je moguće da ne znate priču o Yasmini i Zefiru? E, ako je tako, onda čujte. Kad je Stvoritelj stvarao Svijet, svemu dade opipljivi oblik - zemlji i vodi, biljkama i životinjama, svima pa i ljudima podari tijela osjetljiva na dodir. Jedino je Vjetru uskratio vidljivo i opipljivo tijelo. Što sam to skrivio da si me tako kaznio? upita Vjetar Stvoritelja. Sva tvoja stvorenja mogu dodirivati i biti dodirivana, jedino ja ne mogu ni od koga biti ni dotaknut ni pomilovan, jedino ja moram ostati nevidljiv. Stvoritelj se sažali i odgovori Vjetru: Moraš se pomiriti sa svojom sudbinom. No, da nadoknadim ono što sam ti uskratio, podarit ću ti snagu kakvu ne posjeduje ni jedno od ostalih mojih stvorenja. Vjetar se obradova daru i poleti u svijet da dar iskuša. Prvo se spusti do mora i podiže valove tako visoke da su poplavili ljudska naselja na obali. Potom preleti nad pustinjom i uskovitla pijesak tako da se dan zatamnio poput noći. Letio je dalje čupajući uz put visoka stabla iz korijena, tresući voćke s grana, lomeći krila pticama i odnoseći krovove s ljudskih nastambi. Igrao se darom koji mu je bio poklonjen, no to mu ubrzo dojadi pa se opet požali Stvoritelju: Lijepo je uživati u vlastitoj snazi i moći. No, prešutio si mi da su snažni i moćni nevoljeni i usamljeni. Dosadilo mi je da lomim i uništavam, zaželio sam se malo nježnih dodira ... Stvoritelj se namršti: Dojadio si i ti meni svojim zanovijetanjem. No, ipak, ispunit ću ti želju. Dat ću ti novo ime - Zefir. A s novim imenom poklanjam ti i sposobnost nježnoga dodira. Svatko koga dodirneš razveselit će se tvojem nježnom i svježem dodiru. Zefir se zahvali Stvoritelju i opet pohrli u svijet isprobati novi dar. Prvo se spusti do mora i nježno namreška plavu vodenu površinu, potom preletje preko užarene pustinje donoseći osvježenje i olakšanje umornim putnicima. Letio je dalje dodirujući latice cvijeća i njišući grane drveća. Sunce je već bilo na zalasku kad je stigao do grada i spustio se u vrt zaklonjen visokom ogradom. Ispod rascvjetalog stabla jasmina sjedila je mlada djevojka. Čelo, vrat i grudi koje su izvirivale iz tijesna jeleka bijahu joj orošeni kapljicama znoja nalik na rosu. Zefir nježno zatrese grane jasmina i strese djevojci mirisne cvjetove u krilo a zatim joj ohladi zažareno čelo, pogladi joj rumeni vrat i dojke okrugle i čvrste poput dva mogranja. Djevojka duboko uzdahnu od olakšanja, raskopča i jelek i svilenu košulju i s uživanjem se prepusti Zefirovu milovanju. Rose se nasmija i reče starom pripovjedaču: A djevojka se sigurno zvala - Yasmina. Dakako ... odgovori starac. Djevojka se zvala Yasmina i mirisala je poput jasminova cvijeta pa nije nikakvo čudo što se Zefir u nju zaljubio. Isprva je neizmjerno uživao milujući je, no tada poželje da i ona njega pomiluje. A Stvoritelj se vjerojatno naljutio kad mu je Zefir došao s novom molbom ... reče Rose. Da, pogodili ste ... odvrati starac. Prvo ga je odbio, a potom, kad mu je dosadilo Zefirovo moljakanje, Stvoritelj mu reče: Milovanju se mogu prepustiti samo oni koji imaju tijelo, a ti ga nemaš. Zar je Tebi, svemoćnom Stvoritelju, nemoguće stvoriti mi tijelo? ljutito uzviknu Zefir. A potom skrušeno doda: Bio bih Ti neizmjerno zahvalan na bilo kakvom tijelu ... Meni ništa nije nemoguće ... odvrati Stvoritelj. Eto, poklonit ću ti tijelo, no to je posljednja želja koju ti ispunjavam. Zefir osjeti kako nestaje lakoća na koju je bio navikao. Stropošta se na zemlju, a kad je ustao uzviknu od radosti. Bose noge osjećale su milovanje toploga pijeska na kojem je stajao. On podiže ruke i opipa svoja bedra, trbuh i prsa, a potom mu prsti kliznuše niz lice i zapletoše se u kovrčavoj bradi. Imam tijelo! uzviknu ushićeno. A moje tijelo ne samo da može dodirivati, ono i osjeća dodire! Priča lijepo teče prema sretnom završetku ... reče Rose. I Zefir je to pomislio ... odgovori starac. No, kad je nakon duga putovanja preko pustinje stigao do oaze i žedan se nagnuo nad zdenac, ugleda u vodi odraz svoga lica i ... ... Ona zastade da bi srknula još jedan gutljaj čaja, dok je On nestrpljivo lupkao prstima iščekujući nastavak priče. Nju je zabavljalo Njegovo nestrpljenje i iščekivanje pa nastavi ispijati čaj sitnim gutljajima. Zanio se u priču pa i ne primjećuje da se zora približava ... pomisli Ona pazeći da joj On tu misao ne prepozna u očima. (nastavak slijedi) |
- 20:41 - Komentari (15) - Isprintaj - #
22.09.2011., četvrtak
Šeherezadina papučica (5), kratka priča
 photo by rU Šeherezadina papučica (5), kratka priča Ti pijuckaj čaj ... reče joj. A ja ću, kapljicu po kapljicu, piti priču s tvojih usana kao s ružinih latica ... Čaj je bio vruć i mirisan, pa Rose napući usne i puhnu kako bi ga ohladila ... nastavi Ona i sama pušući u čašu čaja koja je stajala pred njom. A usnice je napućila kao za poljubac, baš poput Tebe ... nasmija se On. Tko je ovdje pripovjedač, a tko slušatelj? reče Ona. Samo Ti pripovjedaj, neću Te više prekidati ... obeća On. Dakle ... nastavi Ona: Rose puhnu u čaj, otpi gutljaj vrele slatke tekućine, a starac se nasmiješi i poče pripovijedati: Bočica koja Vam je 'zapela za oko' na polici moje prodavnice stoji već desetljećima ... No, nemojte pomišljati da je to stoga što joj je moguće naći nekakvu manu, ni govora ... Pogledajte samo kako ju je majstorska ruka oplela nitima najfinijeg srebra, pogledajte cvijet jasmina na poklopcu bočice i učinit će vam se živ i mirisan iako je od srebra načinjen. A uz to, čak da i tisuću puta odvrnete poklopac bočice, iz nje će vas, iako je prazna, svaki puta zapahnuti miris jasmina tako sladak kao da sjedite u sultanovu vrtu pod granom rascvjetala jasmina ... I, dok je Rose ponovo odvrtala poklopac bočice, udišući sladak miris jasmina, starac nastavi pripovijedati: Bočicu je, jednom davno, sultan poklonio najdražoj iz svoga harema. Ime joj je bilo Yasmina, pa je izbor poklona bio u skladu i s njezinim imenom i s njoj najdražim mirisom. Bočicu je izradio najpoznatiji zlatar u Stambolu, a kad bijaše gotova napunio ju je najskupocjenijim mirisom jasmina i odnio je naručitelju. Sultan se zadivio pred majstorovim majstorskim uradkom - bočica je bila takve jedinstvene ljepote da sultan poželi - neka ostane jedina. Stoga naredi da zlatara pogube kako nikada više ne bi mogao izraditi nešto slično. Prije no što je dželat odrubio glavu zlataru, ovaj prokle i sultana i njegovu ljubovcu. Yasmina se obradova poklonu i obeća sultanu - te će mu noći doći zahvaliti, mirišući na jasmin. Sultan nije mogao dočekati veče, zamišljajući kako će cijele noći strasno ljubiti Yasminine jasminom namirisane dlanove i zapešća, ramena i vrat, bedra i prepone. No, noć je pala, a Yasmine nema, pa nema. Kad je sultan nestrpljivi i ljut poslao sluge da je pozovu, oni se vratiše uplašeni. Yasmine nije bilo ni u vrtu, ni u kupatilu ni u njezinoj ložnici. Umjesto Yasmine sultanu donesoše samo bočicu, upravo ovu koju sad vi držite u ruci. Je l' se to ispunila zlatareva kletva? upita Rose starca a on kimnu glavom i reče: Da, zlatar je proklinjući rekao - Nek' ih stigne sudbina Zefira i Yasmine ... Kada ga je Rose upitno pogledala, starac se začudi: Ta zar je moguće da ne znate priču o Yasmini i Zefiru? (nastavak slijedi) |
- 21:11 - Komentari (13) - Isprintaj - #
21.09.2011., srijeda
Šeherezadina papučica (4), kratka priča
|
Između obećanja i ispunjenja najčešće je provalija. No, ja nisam od onih 'obećanje - ludom radovanje'. Kad sam priču započela, moram ili provaliju preskočiti ili mostić sagraditi ... No, pošto će priča potrajati, predlažem vam da srknete malo čaja dok slušate ...  photo by rU Šeherezadina papučica (4), kratka priča On sjede na minderluk a Ona se spusti na ćilim do Njegovih nogu i započe pripovijedati: Kad je otvorila bočicu, zapahnu je miris jasmina. Miris je bio tako omamljujuće sladak da joj se zavrtjelo u glavi. Ona brzo vrati poklopac na grlić bočice. Bočica je bila malena, opletena srebrnom mrežicom a na vrhu poklopca bila je okrugla srebrna karika. Vjerojatno ju je neka orijentalna ljepotica nosila oko vrata na srebrnom lančiću ... pomisli Rose. Zbog srebrne mrežice nije mogla zaviriti u unutrašnjošt bočice pa je stoga protrese i ustanovi da je bočica prazna. Rose se začudi: Nije preostala niti kapljica parfema, a ipak, miris je tako intenzivan i opojan ... Dok je razgledala bočicu nečija je ruka taknu po ramenu. Rose nije očekivala dodir pa se trgnu u strahu. Oprostite, nisam Vas namjeravao uplašiti. Vidim da vas zanima ova bočica, pa sam namjeravao ponuditi vam razumnu cijenu ... Rose se okrete i ugleda onižeg bradatog starca u pohabanom crvenom kaftanu. Izgleda poput Alibabe ... pomisli Rose. A cijena će vjerojatno biti tako visoka kao da ju je smislilo 40 razbojnika ... Starac se nasmiješi otkrivajući zlatan zub u gornjoj vilici: Ne brinite, ne namjeravam Vas opljačkati, dapače, ovu ću dragocjenost Vama dati ispod cijene ...No, prije no što vam cijenu kažem, ispričat ću vam povijest ove bočice ... A priča je malo poduža, pa Vam predlažem da je poslušate uz čašicu čaja. Rose je taman namjeravala odmahnuti glavom i odbiti starčevu ponudu kad on reče: Ne brinite, neću Vam ponuditi čaj od jasmina kakav možete popiti u svakoj čajdžinici ... Za vas ću skuhati čaj od ružinih latica, jedini dostojan vaše ljepote ... ... Moram priznati da pričaš vješto, reče Njezin slušatelj. Lukava si poput Šeherezade, pa u započetu priču zaplićeš novu, kako bi izbjegla završetak priče ... No, pazi, vješta pletiljo, da se u vlastito pletivo ne zapleteš poput mušice ... Ti me smatraš mušicom ... nasmija se Ona. No, možda ujutro ustanoviš da si se Ti ta mušica u pletivo moje priče zapletena ... Jutro je još daleko ... nasmija se i on. A da ti se grlo od pripovijedanja ne osuši, napojit ću te čajem kao onaj lukavi trgovac naivnu Rose. On zapljeska rukama okićenim prstenjem a iza zavjese izviri eunuh. Čašu čaja od ružinih latica za Pripovjedačicu ... naredi On eunuhu i za tren oka pred njom je bila čašica puna vrele mirisne tekućine. Uz zlatni tanjurić na kojem je čašica bila poslužena ležala je orošena crvena ruža. Ti pijuckaj čaj ... reče joj. A ja ću, kapljicu po kapljicu, piti priču s tvojih usana kao s ružinih latica ... (nastavak slijedi) |
- 12:31 - Komentari (22) - Isprintaj - #
16.09.2011., petak
Šeherezadina papučica (3), kratka priča
 photo by rU Jak i jako zaslađen crni ili voćni čaj u Turskoj se pije iz ovakvih čašica kakvu su mi moji donijeli sa svog puta u Tursku. Po ispijanju čaja Turci su ispred poznatih 'čajopijaca' Engleza. Kad vam u Turskoj natoče čaj reći će: 'Afiyet olsun' (uživajte). I, dok ja uživam u čaju, vi uživajte u novom nastavku priče. Šeherezadina papučica (3), kratka priča Da, Šahrijah mu bijaše ime ... odgovori On. Moćni kalif pred kojim su drhtali i velmože i podanici. Kad je toga moćnika prevarila žena koju je volio, on je, ogorčen zbog ženine nevjere, pogubio stotine djevica. Svakom od njih bi se oženio, u prvoj je bračnoj noći razdjevičio, pa potom dao smaknuti. Jedino je tako bio siguran da ga više nijedna žena neće iznevjeriti ... Moćnik? reče Ona smijući se iako joj nije bilo do smijeha. A meni taj moćnik više liči na dječaka koji se boji usnuti pa u strahu od tame svake noći sve do jutra sluša Šeherezadine priče ... Noć je poput žene ... reče On ozbiljno, bez smiješka. Tamna i prepuna tajni čak i za punog mjeseca, noć je žensko 'doba'. Ono što ne može postići danju, žena lako postigne noću. Muškarac u ženinu krevetu noću je kadar obećati ono što danju nikada ne bi. Obećanja i kora od pite napravljeni su da se prelome ... odvrati Ona. A u velika obećanja uvijek valja sumnjati ... Da, muškarac uvijek može reći - dato obećanje potreba je prošlosti, prekršena riječ potreba je sadašnjosti ... nasmija se On. No, ja obećavam da neću posegnuti za tom izrekom. Ispričaš li mi priču koja će me držati budnim do jutra, priču koja će me odvratiti od želje da te ovoga časa uberem poput ruže, održat ću obećanje - ujutro ćeš moći slobodno otići, ako to budeš željela. Ne znam zašto bih povjerovala tvome obećanju ... odgovori ona. Između obećanja i ispunjenja najčešće je provalija. No, priča bi mogla i tebi i meni poslužiti poput mosta koji premošćuje provaliju između jutra i večeri. Poslušaj moju priču, a onda ćemo oboje sutra ujutro znati je li jutro doista pametnije od večeri ... On sjede na minderluk a Ona se spusti na ćilim do Njegovih nogu i započe pripovijedati. |
- 07:01 - Komentari (21) - Isprintaj - #
15.09.2011., četvrtak
Šeherezadina papučica (2), kratka priča
 photo by rU Figuricu s fotografije snimila sam u jednom orijentalnom restoranu u Krasnojarsku. Ako se dobro sjećam, restoran se zvao - Kod sultana Sulejmana. Šeherezadina papučica (2), kratka priča Prava ljepota nema cijene ... ponovi glas. A ipak, kad je moj glavni eunuh razmotao tepih kojim si bila omotana, rekoh mu da te je kupio ispod cijene ... Ispod cijene? Zajedno s tepihom ... ili bez njega? upita Ona. Nakon kraće tišine sobom odjeknu grohot. Visoka, krupna silueta muškarca koji je sjedio u tami u dnu sobe, uspravi se, ustade i zakorači prema njoj. Tek kad joj je prišao, Ona shvati da je tako visok da mu njezina glava ne dopire ni do ramena. Unatoč tankom sloju sala na ramenima i nadlakticama snažni su se mišići ocrtavali kroz svilenu košulju. Jaki prsti manikiranih noktiju držali su crven ružin cvijet s čije je stapke bilo uklonjeno trnje. Prateći njezin pogled koji se zaustavio na ružinu cvijetu, On ružu prinese nozdrvama i pomiriše je. Pogled joj se sretnu s njegovim. Krupne, tamne bademaste oči uokvirene dugim trepavicama gledale su je procjenjivački a pune senzualne usne razvukoše se u osmijeh. Ćilim je lijep kao da je s dvora kalifa Šahrijaha ... reče On. A cijena mu je takva da bih za taj iznos mogao kupiti aviokompaniju kojom si doputovala ... i još bi preostalo ... Ipak, sad vidim da je taj ćilim poslužio samo kao bijedan omot dragocjenom sadržaju, da sam platio i trostruko više, ipak bih te dobio ispod cijene. Svaka druga na tvome mjestu zanijemila bi i drhtala od straha, a ti se šališ na moj račun ... Dosadile su mi te ruže bez trnja kojih mi je pun harem. A ti sigurno nisi nalik ni jednoj od njih ... Iako je osjećala kako je Njegov pogled prži poput žeravice, Ona ne spusti pogleda. Znala je kako ne smije pokazati strah koji je osjećala i pitala se kako da mu skrene pozornost s činjenice da se usudila narugati njegovoj moći i bogatstvu. Šahrijah? Nije li to onaj kojem je Šeherezada ispričala 1001 priču? upita skrivajući drhtaj straha. Taj muškarac na čiji se račun našalila, kupio ju je i smatra je svojim vlasništvom. O njemu nije znala ništa no unatoč tome bila je sigurna - to nije netko na čiji se račun bezopasno šaliti. |
- 14:21 - Komentari (6) - Isprintaj - #
13.09.2011., utorak
Šeherezadina papučica (1), kratka priča
 photo by rU Papučicu s fotografije donesoše moja sestra i šogor s planinarskog izleta u Tursku. Zagledah se u šaru s papučice i - eto ideje za priču. Šeherezadina papučica (1), kratka priča Probudila se potpuno dezorijentirana. Ne samo da nije znala gdje je, nije znala ni tko je. Nije se sjećala ničega, čak ni svoga imena. Nije znala koji je dan u tjednu, ni je li tamo vani, iza prozora zastrtog teškim zastorom, proljeće ili zima. Ležala je na mekanom ćilimu s prekrasnom orijentalnom šarom - tople boje, vitice i latice, leptirova krila ... Gledajući taj zadivljujuće lijep ornament, zapita se: Čiji li su prsti vezali tisuće tih svilenih niti u tisuće čvorova? U tom trenu u svijesti joj bljesnu prizor za koji nije bila sigurna iz čijeg sjećanja dopire. Nečija je ruka prostirala veliki svileni ćilim čija šara zablista pod trakom svjetlosti. Potom se u tami razlijegoše glasovi koji su izvikivali ponude u različim valutama, na različitim jezicima. Jedan joj glas zazvuča poznato. Topao, baršunast ženski glas izgovarao je cifru koja joj se učinila vrlo visokom. Potom zavlada tišina i ona pomisli kako pomalo zavidi toj ženi koja će se s aukcije tepiha kući vratiti s tim prekrasnim, ručno izrađenim orijentalnim ćilimom kakav bi i ona sama rado vidjela na svome podu. Prizor koji joj je bljesnuo u svijesti ugasi se i nestade. Ona ponovo pogleda šaru tepiha na kojem je ležala. Tople boje, vitice i latice, leptirova krila ... Pa to je taj isti tepih! uzviknu. Kad se uspravila na noge pogled joj kliznu preko tepiha i preleti prostorijom u kojoj se nalazila. Velika, polumračna soba, uz zid orijentalni divani i niski stolići. Vaze pune ruža čiji je slatki opojni miris lebdio u traku sunca, miješajući se s dimom zapaljenih mirisnih štapića. Ona bosim nogama zakorači tepihom, namjeravala je prići prozoru, odgrnuti teški zastor i zaviriti van. Uz rub tepiha stajao je par svilenih papuča koje kao da su čekale njezina bosa stopala. Ona nazu papuče i pomisli kako joj savršeno pristaju. Potpetice papuča zazvečaše po mramornom podu dok je prilazila prozoru. Odgrnu zastor i iza filigranskih rešetaka njezinu se pogledu otkri prekrasan vrt. Grane ruža uokvirivale su fontanu iz koje su prskale biserne kapljice. U volijerama su gugutale grlice, u jezercu su cvjetali lopoči i ljeskale se krljušti zlatnih ribica. Na trenutak joj se u glavi zamuti od sunčeve svjetlosti koja je vani blještala. Rukom se osloni na prozorsku rešetku i sklopi oči. Iza spuštenih trepavica zavlada tama. Nečiji je glas izvikivao: Jedan, dva, tri! Ona pomisli kako će se kad glas uzvikne - Prodano! - ona žena čiji joj je glas još titrao u uhu kući vratiti s tepihom preko kojeg su njezine bose noge malo prije koračale. No, prije no što je prodavač uspio uzviknuti - Prodano! - javi se drugi muški glas izgovarajući cijenu trostruko veću od ponuđene. Koliko li je bogatstvo toga kupca koji je spreman za tepih platiti toliku cijenu? zapita se. Prava ljepota nema cijene ... odjeknu nečiji glas iz tamnog kuta sobe. Ona se osvrnu i ugleda mušku siluetu. Iako je neznanac sjedio, ona procjeni da je visok i krupan. Lice mu je bilo skriveno u sjenci, trak svjetlosti osvjetljavao je samo veliki dragulj na njegovu turbanu. Prava ljepota nema cijene ... ponovi glas. A ipak, kad je moj glavni eunuh razmotao tepih kojim si bila omotana, rekoh mu da te je kupio ispod cijene ... (nastavak slijedi) |
- 14:01 - Komentari (9) - Isprintaj - #
10.09.2011., subota
Sky Moods
   photo (i crtež) by rU A walkin' piece of heaven? No, Darling, it's Love that makes You see these things ... |
- 19:31 - Komentari (16) - Isprintaj - #
08.09.2011., četvrtak
boje, mirisi i okusi Septembra ...
   photo by rU Try to remember the kind of September when life was slow and oh, so mellow when grass was green and grain was yellow when you were a tender and callow fellow ... Try to remember when life was so tender that no one wept except the willow. Try to remember when life was so tender that dreams were kept beside your pillow ... |
- 19:11 - Komentari (7) - Isprintaj - #
07.09.2011., srijeda
svi vele da je rana jesen ...
|
... rumena i zlatna ...  photo by rU A meni su ovi prvi jesenji dani nekako dark blue .. I mirišu na 'izabelu' ... |
- 07:11 - Komentari (15) - Isprintaj - #
06.09.2011., utorak
poezija kiše ...
 photo by rU |
- 06:21 - Komentari (8) - Isprintaj - #
05.09.2011., ponedjeljak
smiješak ...
|
... koji mi osvijetli čitav dan ...  photo by rU |
- 13:31 - Komentari (7) - Isprintaj - #
04.09.2011., nedjelja
život je jednosmjerna cesta ...
|
Pomislim nekad na bivša jutra, na bivše dane, i bivša mjesta, al' put me vodi samo u sutra. Život je jednosmjerna cesta...  photo by rU Izvješćujemo sugrađane da od 2. rujna 2011. (u poslijepodnevnim satima) stupa na snagu nova regulacija prometa u Retfali - I faza (Kalnička, Čvrsnička, Psunjska, Kozjačka, Papuk gore, Kordunska, Alanska, Bilogorska ulica). Ured Gradonačelnika. ... Hvala na obavještenju, gospodine Gradonačelniče. A da je život jednosmjerna cesta, već mi je rekao i netko prije vas. No, ja sam se rodila i odrasla u dvosmjernoj ulici. I ne namjeravam pod starost mijenjati navike. Dakako, povoljna je okolnost to što nisam vozač nego pješak. Stoga ću i dalje koristiti oba smjera iako me uvjeravaju kako su i kretanje i život u jednosmjernoj ulici jednostavniji i brži. Do pretjecanja mi nikad nije bilo stalo, a i draže mi je s prolaznicima makar se i mimoići, ako to znači da ja mogu pogledati u lice njih, a oni mene. Dvosmjerna je ulica više po mome ukusu. Ako ljudi koji idu u susret jedno drugome shvate da se jedno drugom dopadaju, mogu nastaviti zajedno, u smjeru o kojem se dogovore, znajući da mogu promijeniti smjer kad to zažele. Svako za sebe, ili zajedno. Ako imaju sreće. |
- 15:31 - Komentari (13) - Isprintaj - #
03.09.2011., subota
Think Pink ...
   |
- 20:11 - Komentari (5) - Isprintaj - #
02.09.2011., petak
današnja lektira ...
 photo by rU Kratka priča poznatog austrijskog pisca Johannesa Maria Simmela. Toliko kratka da je brzi čitač pročita prije no što do kraja skrcka vrećicu badema, čitajući je. (A i cijena knjige nije puno veća od cijene vrećice badema.) O čemu Simmel priča u ovoj priči? O onome o čemu pričaju sve priče – o Životu, Ljubavi i Smrti. O tome da se ne može živjeti bez ljubavi, ili barem iluzije o njoj. O tome kako pravovremena smrt može biti najveći blagoslov. Jednom upitah Onoga koji mi je drag: Kad je pravo vrijeme za umiranje? Nasmijao se i odgovorio mi: Trenutak prije no što čovjek izgubi i posljednju iluziju. Odgovorio mi je upravo onako kako bi mi vjerojatno, da sam ga pitala, odgovorio i pisac ove priče. |
- 19:01 - Komentari (12) - Isprintaj - #
01.09.2011., četvrtak
posljednja ljetna ...
|
... ili prva jesenja?  photo by rU |
- 14:31 - Komentari (7) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
