Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Između obećanja i ispunjenja najčešće je provalija.
No, ja nisam od onih 'obećanje - ludom radovanje'. Kad sam priču započela, moram ili provaliju preskočiti ili mostić sagraditi ...
No, pošto će priča potrajati, predlažem vam da srknete malo čaja dok slušate ...
photo by rU
Šeherezadina papučica (4), kratka priča
On sjede na minderluk a Ona se spusti na ćilim do Njegovih nogu i započe pripovijedati:
Kad je otvorila bočicu, zapahnu je miris jasmina.
Miris je bio tako omamljujuće sladak da joj se zavrtjelo u glavi. Ona brzo vrati poklopac na grlić bočice. Bočica je bila malena, opletena srebrnom mrežicom a na vrhu poklopca bila je okrugla srebrna karika.
Vjerojatno ju je neka orijentalna ljepotica nosila oko vrata na srebrnom lančiću ... pomisli Rose. Zbog srebrne mrežice nije mogla zaviriti u unutrašnjošt bočice pa je stoga protrese i ustanovi da je bočica prazna. Rose se začudi: Nije preostala niti kapljica parfema, a ipak, miris je tako intenzivan i opojan ...
Dok je razgledala bočicu nečija je ruka taknu po ramenu. Rose nije očekivala dodir pa se trgnu u strahu. Oprostite, nisam Vas namjeravao uplašiti. Vidim da vas zanima ova bočica, pa sam namjeravao ponuditi vam razumnu cijenu ... Rose se okrete i ugleda onižeg bradatog starca u pohabanom crvenom kaftanu.
Izgleda poput Alibabe ... pomisli Rose.
A cijena će vjerojatno biti tako visoka kao da ju je smislilo 40 razbojnika ...
Starac se nasmiješi otkrivajući zlatan zub u gornjoj vilici: Ne brinite, ne namjeravam Vas opljačkati, dapače, ovu ću dragocjenost Vama dati ispod cijene ...No, prije no što vam cijenu kažem, ispričat ću vam povijest ove bočice ... A priča je malo poduža, pa Vam predlažem da je poslušate uz čašicu čaja.
Rose je taman namjeravala odmahnuti glavom i odbiti starčevu ponudu kad on reče: Ne brinite, neću Vam ponuditi čaj od jasmina kakav možete popiti u svakoj čajdžinici ...
Za vas ću skuhati čaj od ružinih latica, jedini dostojan vaše ljepote ...
...
Moram priznati da pričaš vješto, reče Njezin slušatelj.
Lukava si poput Šeherezade, pa u započetu priču zaplićeš novu, kako bi izbjegla završetak priče ...
No, pazi, vješta pletiljo, da se u vlastito pletivo ne zapleteš poput mušice ...
Ti me smatraš mušicom ... nasmija se Ona.
No, možda ujutro ustanoviš da si se Ti ta mušica u pletivo moje priče zapletena ...
Jutro je još daleko ... nasmija se i on.
A da ti se grlo od pripovijedanja ne osuši, napojit ću te čajem kao onaj lukavi trgovac naivnu Rose.
On zapljeska rukama okićenim prstenjem a iza zavjese izviri eunuh.
Čašu čaja od ružinih latica za Pripovjedačicu ... naredi On eunuhu i za tren oka pred njom je bila čašica puna vrele mirisne tekućine. Uz zlatni tanjurić na kojem je čašica bila poslužena ležala je orošena crvena ruža.
Ti pijuckaj čaj ... reče joj.
A ja ću, kapljicu po kapljicu, piti priču s tvojih usana kao s ružinih latica ...
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
