Marketing
Šeherezadina papučica (1), kratka priča
photo by rU
Papučicu s fotografije donesoše moja sestra i šogor s planinarskog izleta u Tursku.
Zagledah se u šaru s papučice i - eto ideje za priču.
Šeherezadina papučica (1), kratka priča
Probudila se potpuno dezorijentirana.
Ne samo da nije znala gdje je, nije znala ni tko je. Nije se sjećala ničega, čak ni svoga imena. Nije znala koji je dan u tjednu, ni je li tamo vani, iza prozora zastrtog teškim zastorom, proljeće ili zima. Ležala je na mekanom ćilimu s prekrasnom orijentalnom šarom - tople boje, vitice i latice, leptirova krila ... Gledajući taj zadivljujuće lijep ornament, zapita se: Čiji li su prsti vezali tisuće tih svilenih niti u tisuće čvorova?
U tom trenu u svijesti joj bljesnu prizor za koji nije bila sigurna iz čijeg sjećanja dopire. Nečija je ruka prostirala veliki svileni ćilim čija šara zablista pod trakom svjetlosti. Potom se u tami razlijegoše glasovi koji su izvikivali ponude u različim valutama, na različitim jezicima. Jedan joj glas zazvuča poznato. Topao, baršunast ženski glas izgovarao je cifru koja joj se učinila vrlo visokom. Potom zavlada tišina i ona pomisli kako pomalo zavidi toj ženi koja će se s aukcije tepiha kući vratiti s tim prekrasnim, ručno izrađenim orijentalnim ćilimom kakav bi i ona sama rado vidjela na svome podu.
Prizor koji joj je bljesnuo u svijesti ugasi se i nestade. Ona ponovo pogleda šaru tepiha na kojem je ležala. Tople boje, vitice i latice, leptirova krila ... Pa to je taj isti tepih! uzviknu.
Kad se uspravila na noge pogled joj kliznu preko tepiha i preleti prostorijom u kojoj se nalazila. Velika, polumračna soba, uz zid orijentalni divani i niski stolići. Vaze pune ruža čiji je slatki opojni miris lebdio u traku sunca, miješajući se s dimom zapaljenih mirisnih štapića. Ona bosim nogama zakorači tepihom, namjeravala je prići prozoru, odgrnuti teški zastor i zaviriti van. Uz rub tepiha stajao je par svilenih papuča koje kao da su čekale njezina bosa stopala. Ona nazu papuče i pomisli kako joj savršeno pristaju. Potpetice papuča zazvečaše po mramornom podu dok je prilazila prozoru. Odgrnu zastor i iza filigranskih rešetaka njezinu se pogledu otkri prekrasan vrt. Grane ruža uokvirivale su fontanu iz koje su prskale biserne kapljice. U volijerama su gugutale grlice, u jezercu su cvjetali lopoči i ljeskale se krljušti zlatnih ribica.
Na trenutak joj se u glavi zamuti od sunčeve svjetlosti koja je vani blještala. Rukom se osloni na prozorsku rešetku i sklopi oči. Iza spuštenih trepavica zavlada tama. Nečiji je glas izvikivao: Jedan, dva, tri! Ona pomisli kako će se kad glas uzvikne - Prodano! - ona žena čiji joj je glas još titrao u uhu kući vratiti s tepihom preko kojeg su njezine bose noge malo prije koračale. No, prije no što je prodavač uspio uzviknuti - Prodano! - javi se drugi muški glas izgovarajući cijenu trostruko veću od ponuđene. Koliko li je bogatstvo toga kupca koji je spreman za tepih platiti toliku cijenu? zapita se.
Prava ljepota nema cijene ... odjeknu nečiji glas iz tamnog kuta sobe.
Ona se osvrnu i ugleda mušku siluetu. Iako je neznanac sjedio, ona procjeni da je visok i krupan. Lice mu je bilo skriveno u sjenci, trak svjetlosti osvjetljavao je samo veliki dragulj na njegovu turbanu.
Prava ljepota nema cijene ... ponovi glas.
A ipak, kad je moj glavni eunuh razmotao tepih kojim si bila omotana, rekoh mu da te je kupio ispod cijene ...
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 13.09.2011. u 14:01 sati.