Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Papučicu s fotografije donesoše moja sestra i šogor s planinarskog izleta u Tursku.
Zagledah se u šaru s papučice i - eto ideje za priču.
Šeherezadina papučica (1), kratka priča
Probudila se potpuno dezorijentirana.
Ne samo da nije znala gdje je, nije znala ni tko je. Nije se sjećala ničega, čak ni svoga imena. Nije znala koji je dan u tjednu, ni je li tamo vani, iza prozora zastrtog teškim zastorom, proljeće ili zima. Ležala je na mekanom ćilimu s prekrasnom orijentalnom šarom - tople boje, vitice i latice, leptirova krila ... Gledajući taj zadivljujuće lijep ornament, zapita se: Čiji li su prsti vezali tisuće tih svilenih niti u tisuće čvorova?
U tom trenu u svijesti joj bljesnu prizor za koji nije bila sigurna iz čijeg sjećanja dopire. Nečija je ruka prostirala veliki svileni ćilim čija šara zablista pod trakom svjetlosti. Potom se u tami razlijegoše glasovi koji su izvikivali ponude u različim valutama, na različitim jezicima. Jedan joj glas zazvuča poznato. Topao, baršunast ženski glas izgovarao je cifru koja joj se učinila vrlo visokom. Potom zavlada tišina i ona pomisli kako pomalo zavidi toj ženi koja će se s aukcije tepiha kući vratiti s tim prekrasnim, ručno izrađenim orijentalnim ćilimom kakav bi i ona sama rado vidjela na svome podu.
Prizor koji joj je bljesnuo u svijesti ugasi se i nestade. Ona ponovo pogleda šaru tepiha na kojem je ležala. Tople boje, vitice i latice, leptirova krila ... Pa to je taj isti tepih! uzviknu.
Kad se uspravila na noge pogled joj kliznu preko tepiha i preleti prostorijom u kojoj se nalazila. Velika, polumračna soba, uz zid orijentalni divani i niski stolići. Vaze pune ruža čiji je slatki opojni miris lebdio u traku sunca, miješajući se s dimom zapaljenih mirisnih štapića. Ona bosim nogama zakorači tepihom, namjeravala je prići prozoru, odgrnuti teški zastor i zaviriti van. Uz rub tepiha stajao je par svilenih papuča koje kao da su čekale njezina bosa stopala. Ona nazu papuče i pomisli kako joj savršeno pristaju. Potpetice papuča zazvečaše po mramornom podu dok je prilazila prozoru. Odgrnu zastor i iza filigranskih rešetaka njezinu se pogledu otkri prekrasan vrt. Grane ruža uokvirivale su fontanu iz koje su prskale biserne kapljice. U volijerama su gugutale grlice, u jezercu su cvjetali lopoči i ljeskale se krljušti zlatnih ribica.
Na trenutak joj se u glavi zamuti od sunčeve svjetlosti koja je vani blještala. Rukom se osloni na prozorsku rešetku i sklopi oči. Iza spuštenih trepavica zavlada tama. Nečiji je glas izvikivao: Jedan, dva, tri! Ona pomisli kako će se kad glas uzvikne - Prodano! - ona žena čiji joj je glas još titrao u uhu kući vratiti s tepihom preko kojeg su njezine bose noge malo prije koračale. No, prije no što je prodavač uspio uzviknuti - Prodano! - javi se drugi muški glas izgovarajući cijenu trostruko veću od ponuđene. Koliko li je bogatstvo toga kupca koji je spreman za tepih platiti toliku cijenu? zapita se.
Prava ljepota nema cijene ... odjeknu nečiji glas iz tamnog kuta sobe.
Ona se osvrnu i ugleda mušku siluetu. Iako je neznanac sjedio, ona procjeni da je visok i krupan. Lice mu je bilo skriveno u sjenci, trak svjetlosti osvjetljavao je samo veliki dragulj na njegovu turbanu.
Prava ljepota nema cijene ... ponovi glas.
A ipak, kad je moj glavni eunuh razmotao tepih kojim si bila omotana, rekoh mu da te je kupio ispod cijene ...
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
