Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Figuricu s fotografije snimila sam u jednom orijentalnom restoranu u Krasnojarsku. Ako se dobro sjećam, restoran se zvao - Kod sultana Sulejmana.
Šeherezadina papučica (2), kratka priča
Prava ljepota nema cijene ... ponovi glas.
A ipak, kad je moj glavni eunuh razmotao tepih kojim si bila omotana, rekoh mu da te je kupio ispod cijene ...
Ispod cijene?
Zajedno s tepihom ... ili bez njega? upita Ona.
Nakon kraće tišine sobom odjeknu grohot.
Visoka, krupna silueta muškarca koji je sjedio u tami u dnu sobe, uspravi se, ustade i zakorači prema njoj.
Tek kad joj je prišao, Ona shvati da je tako visok da mu njezina glava ne dopire ni do ramena. Unatoč tankom sloju sala na ramenima i nadlakticama snažni su se mišići ocrtavali kroz svilenu košulju. Jaki prsti manikiranih noktiju držali su crven ružin cvijet s čije je stapke bilo uklonjeno trnje. Prateći njezin pogled koji se zaustavio na ružinu cvijetu, On ružu prinese nozdrvama i pomiriše je.
Pogled joj se sretnu s njegovim. Krupne, tamne bademaste oči uokvirene dugim trepavicama gledale su je procjenjivački a pune senzualne usne razvukoše se u osmijeh.
Ćilim je lijep kao da je s dvora kalifa Šahrijaha ... reče On.
A cijena mu je takva da bih za taj iznos mogao kupiti aviokompaniju kojom si doputovala ... i još bi preostalo ...
Ipak, sad vidim da je taj ćilim poslužio samo kao bijedan omot dragocjenom sadržaju, da sam platio i trostruko više, ipak bih te dobio ispod cijene. Svaka druga na tvome mjestu zanijemila bi i drhtala od straha, a ti se šališ na moj račun ...
Dosadile su mi te ruže bez trnja kojih mi je pun harem.
A ti sigurno nisi nalik ni jednoj od njih ...
Iako je osjećala kako je Njegov pogled prži poput žeravice, Ona ne spusti pogleda. Znala je kako ne smije pokazati strah koji je osjećala i pitala se kako da mu skrene pozornost s činjenice da se usudila narugati njegovoj moći i bogatstvu.
Šahrijah?
Nije li to onaj kojem je Šeherezada ispričala 1001 priču? upita skrivajući drhtaj straha.
Taj muškarac na čiji se račun našalila, kupio ju je i smatra je svojim vlasništvom. O njemu nije znala ništa no unatoč tome bila je sigurna - to nije netko na čiji se račun bezopasno šaliti.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
