Marketing
Šeherezadina papučica (6), kratka priča
photo by Ančica, moja sestrica
Šeherezadina papučica (6), kratka priča
Je l' se to ispunila zlatareva kletva? upita Rose starca a on kimnu glavom i reče: Da, zlatar je proklinjući rekao - Nek' ih stigne sudbina Zefira i Yasmine ...
Kada ga je Rose upitno pogledala, starac se začudi: Ta zar je moguće da ne znate priču o Yasmini i Zefiru?
E, ako je tako, onda čujte.
Kad je Stvoritelj stvarao Svijet, svemu dade opipljivi oblik - zemlji i vodi, biljkama i životinjama, svima pa i ljudima podari tijela osjetljiva na dodir. Jedino je Vjetru uskratio vidljivo i opipljivo tijelo.
Što sam to skrivio da si me tako kaznio? upita Vjetar Stvoritelja.
Sva tvoja stvorenja mogu dodirivati i biti dodirivana, jedino ja ne mogu ni od koga biti ni dotaknut ni pomilovan, jedino ja moram ostati nevidljiv.
Stvoritelj se sažali i odgovori Vjetru: Moraš se pomiriti sa svojom sudbinom. No, da nadoknadim ono što sam ti uskratio, podarit ću ti snagu kakvu ne posjeduje ni jedno od ostalih mojih stvorenja.
Vjetar se obradova daru i poleti u svijet da dar iskuša.
Prvo se spusti do mora i podiže valove tako visoke da su poplavili ljudska naselja na obali. Potom preleti nad pustinjom i uskovitla pijesak tako da se dan zatamnio poput noći. Letio je dalje čupajući uz put visoka stabla iz korijena, tresući voćke s grana, lomeći krila pticama i odnoseći krovove s ljudskih nastambi. Igrao se darom koji mu je bio poklonjen, no to mu ubrzo dojadi pa se opet požali Stvoritelju: Lijepo je uživati u vlastitoj snazi i moći. No, prešutio si mi da su snažni i moćni nevoljeni i usamljeni. Dosadilo mi je da lomim i uništavam, zaželio sam se malo nježnih dodira ...
Stvoritelj se namršti: Dojadio si i ti meni svojim zanovijetanjem.
No, ipak, ispunit ću ti želju. Dat ću ti novo ime - Zefir. A s novim imenom poklanjam ti i sposobnost nježnoga dodira. Svatko koga dodirneš razveselit će se tvojem nježnom i svježem dodiru.
Zefir se zahvali Stvoritelju i opet pohrli u svijet isprobati novi dar.
Prvo se spusti do mora i nježno namreška plavu vodenu površinu, potom preletje preko užarene pustinje donoseći osvježenje i olakšanje umornim putnicima. Letio je dalje dodirujući latice cvijeća i njišući grane drveća. Sunce je već bilo na zalasku kad je stigao do grada i spustio se u vrt zaklonjen visokom ogradom. Ispod rascvjetalog stabla jasmina sjedila je mlada djevojka. Čelo, vrat i grudi koje su izvirivale iz tijesna jeleka bijahu joj orošeni kapljicama znoja nalik na rosu. Zefir nježno zatrese grane jasmina i strese djevojci mirisne cvjetove u krilo a zatim joj ohladi zažareno čelo, pogladi joj rumeni vrat i dojke okrugle i čvrste poput dva mogranja. Djevojka duboko uzdahnu od olakšanja, raskopča i jelek i svilenu košulju i s uživanjem se prepusti Zefirovu milovanju.
Rose se nasmija i reče starom pripovjedaču: A djevojka se sigurno zvala - Yasmina.
Dakako ... odgovori starac.
Djevojka se zvala Yasmina i mirisala je poput jasminova cvijeta pa nije nikakvo čudo što se Zefir u nju zaljubio. Isprva je neizmjerno uživao milujući je, no tada poželje da i ona njega pomiluje.
A Stvoritelj se vjerojatno naljutio kad mu je Zefir došao s novom molbom ... reče Rose.
Da, pogodili ste ... odvrati starac.
Prvo ga je odbio, a potom, kad mu je dosadilo Zefirovo moljakanje, Stvoritelj mu reče: Milovanju se mogu prepustiti samo oni koji imaju tijelo, a ti ga nemaš.
Zar je Tebi, svemoćnom Stvoritelju, nemoguće stvoriti mi tijelo? ljutito uzviknu Zefir. A potom skrušeno doda: Bio bih Ti neizmjerno zahvalan na bilo kakvom tijelu ...
Meni ništa nije nemoguće ... odvrati Stvoritelj.
Eto, poklonit ću ti tijelo, no to je posljednja želja koju ti ispunjavam.
Zefir osjeti kako nestaje lakoća na koju je bio navikao. Stropošta se na zemlju, a kad je ustao uzviknu od radosti. Bose noge osjećale su milovanje toploga pijeska na kojem je stajao. On podiže ruke i opipa svoja bedra, trbuh i prsa, a potom mu prsti kliznuše niz lice i zapletoše se u kovrčavoj bradi. Imam tijelo! uzviknu ushićeno. A moje tijelo ne samo da može dodirivati, ono i osjeća dodire!
Priča lijepo teče prema sretnom završetku ... reče Rose.
I Zefir je to pomislio ... odgovori starac.
No, kad je nakon duga putovanja preko pustinje stigao do oaze i žedan se nagnuo nad zdenac, ugleda u vodi odraz svoga lica i ...
...
Ona zastade da bi srknula još jedan gutljaj čaja, dok je On nestrpljivo lupkao prstima iščekujući nastavak priče. Nju je zabavljalo Njegovo nestrpljenje i iščekivanje pa nastavi ispijati čaj sitnim gutljajima.
Zanio se u priču pa i ne primjećuje da se zora približava ... pomisli Ona pazeći da joj On tu misao ne prepozna u očima.
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 24.09.2011. u 20:41 sati.