Marketing
Šeherezadina papučica (5), kratka priča
photo by rU
Šeherezadina papučica (5), kratka priča
Ti pijuckaj čaj ... reče joj.
A ja ću, kapljicu po kapljicu, piti priču s tvojih usana kao s ružinih latica ...
Čaj je bio vruć i mirisan, pa Rose napući usne i puhnu kako bi ga ohladila
... nastavi Ona i sama pušući u čašu čaja koja je stajala pred njom.
A usnice je napućila kao za poljubac, baš poput Tebe ... nasmija se On.
Tko je ovdje pripovjedač, a tko slušatelj? reče Ona.
Samo Ti pripovjedaj, neću Te više prekidati ... obeća On.
Dakle ... nastavi Ona: Rose puhnu u čaj, otpi gutljaj vrele slatke tekućine, a starac se nasmiješi i poče pripovijedati:
Bočica koja Vam je 'zapela za oko' na polici moje prodavnice stoji već desetljećima ...
No, nemojte pomišljati da je to stoga što joj je moguće naći nekakvu manu, ni govora ... Pogledajte samo kako ju je majstorska ruka oplela nitima najfinijeg srebra, pogledajte cvijet jasmina na poklopcu bočice i učinit će vam se živ i mirisan iako je od srebra načinjen. A uz to, čak da i tisuću puta odvrnete poklopac bočice, iz nje će vas, iako je prazna, svaki puta zapahnuti miris jasmina tako sladak kao da sjedite u sultanovu vrtu pod granom rascvjetala jasmina ...
I, dok je Rose ponovo odvrtala poklopac bočice, udišući sladak miris jasmina, starac nastavi pripovijedati:
Bočicu je, jednom davno, sultan poklonio najdražoj iz svoga harema. Ime joj je bilo Yasmina, pa je izbor poklona bio u skladu i s njezinim imenom i s njoj najdražim mirisom. Bočicu je izradio najpoznatiji zlatar u Stambolu, a kad bijaše gotova napunio ju je najskupocjenijim mirisom jasmina i odnio je naručitelju. Sultan se zadivio pred majstorovim majstorskim uradkom - bočica je bila takve jedinstvene ljepote da sultan poželi - neka ostane jedina. Stoga naredi da zlatara pogube kako nikada više ne bi mogao izraditi nešto slično. Prije no što je dželat odrubio glavu zlataru, ovaj prokle i sultana i njegovu ljubovcu.
Yasmina se obradova poklonu i obeća sultanu - te će mu noći doći zahvaliti, mirišući na jasmin. Sultan nije mogao dočekati veče, zamišljajući kako će cijele noći strasno ljubiti Yasminine jasminom namirisane dlanove i zapešća, ramena i vrat, bedra i prepone. No, noć je pala, a Yasmine nema, pa nema. Kad je sultan nestrpljivi i ljut poslao sluge da je pozovu, oni se vratiše uplašeni. Yasmine nije bilo ni u vrtu, ni u kupatilu ni u njezinoj ložnici. Umjesto Yasmine sultanu donesoše samo bočicu, upravo ovu koju sad vi držite u ruci.
Je l' se to ispunila zlatareva kletva? upita Rose starca a on kimnu glavom i reče: Da, zlatar je proklinjući rekao - Nek' ih stigne sudbina Zefira i Yasmine ...
Kada ga je Rose upitno pogledala, starac se začudi: Ta zar je moguće da ne znate priču o Yasmini i Zefiru?
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 22.09.2011. u 21:11 sati.