Trenutno na Z1 gledam "Rat bendova", koji sam, u prošlogodišnjoj varijanti (ili je ovo snimka - jebiga ne znam), već gledala na jednom od bosanskih kanala što nam naša predraga kabelska pušta...

"Rat bendova" je bosanska verzija traženja muzičke zvijezde, ali pravog rock i/ili hard rock bend izričaja!

Nešto što naša hrvatska estrada ne podnosi (pogotovo onaj dio koji supijan završi na "sedeljkama" po lokalima s folk glazbom i srpskim cajkama!)

I tu ima bendova iz svih krajeva BeHa, došli i neki hevimetalci iz Junajtidjunjn (čitaj: Brežice) i neki klinci iz Srbije.

A sve predobra glazba koja je mila mom uhu. Za razliku od Seka, Ceca i ostalih (zapravo druge ne znam pa ih ne mogu imenovati) silikonskih sisatih osoba...

I sad ostatak: tzv. jugoslavenski blues: moj otac je (bio) rodom Hercegovac, rođen usred Beograda (koje li ironije) jer je moj deda bio željezničar, pa su djeca - moj tata i dvije sestre rođene po cijeloj bivšoj Jugi, a baka je - kao relativno mlada udovica završila usred Travnika.

Poslije se pojavio rat. Unas. Unjih. U BeHa....

Pa se ta moja familija, koja se smatra(la) Bosancima, jer se rodila, odrasla i živjela usred Bosne (bez Ha) malo raspala po Junajtidjunjn, pa se vratila...

Zapravo nisam baš pratila njihov put, jer se oni, i kad su se nalazili usred naše Metropole iz nekog razloga nisu baš družili sa Dajđom (oliti mojim starim, ako sam dobro zapamtila što je on mojim bratićima i sestričnama), pa tako ni ja baš nisam u nekoj familijarnoj vezi s njima.

No da, tužno i žalosno. So far.

I sad kraj: kad netko spomene neki bend, stariji ili mlađi (a bilo ih je iz Travnika i Novog Travnika) - meni odmah zatitra srce. Možda je na teve i netko MOJ. Moja krv. Ufff..

Krv nije voda...

Ne mogu reći da mi se nije dopao novi ispad jedinog našeg pravog Celeba - Severine s onim brošem. Svaka čast, tko god da je smislio foru - bila to ona, onaj njezin komad (vjerenik ) ili netko treći koji se brine o njezinom totalnom look-u.

Za one iz Dijaspore: Seve je stigla na jednu od večeri Cro-a-Portera s brošem - brojem nezaposlenih u Hrvatskoj - tri tisuće i nešto duša (ISPRAVAK: TRI STOTINE TISUĆA I NEŠTO)...

Doduše, broš se nalazio, kako to lijepo piše naša žuta štampa - na reveru sako-a od dobrih 20.000 kuna oliti preračunato u prosjećene pemzije - jedno 12 - 15 penzića bi preživjelo mjesec. No, to je samo onako usput...

Ne, ne želim u toj priči pljuvati po Sevinim honorarima. Dapače, neka žena zarađuje. No, u toj je priči ona (no dobro, Seve je samo primjer naših bogatih estradnjaka) osoba kojoj MI kao porezni obveznici plaćamo doprinose za mirovinsko i zdrastveno tj. estradnim umjetnicima koji su po određenom ključu "zaslužili" dotično zvanje i beneficije.

Sad je pitanje - da li neki glumac ili konceptualni umjetnik, neshvaćeni kipar/slikar ili dobropoznati jadni naš Bare koji ne zarađuju kao Sevka, Stavros ili Mija Begović (koja se s Zagrebom spori oko gradskog stana, bez obzira što je udana i fizički živi u viletini, a zarađuje o-ho-ho) imaju veće pravo na gore navedene povlastice od ovih multibogataša?

Da li je ta povlastica socijalna komponenta ili prepoznavanje osoba posebno zaslužnih dragoj nam domovini, pa im ona vraća kroz takve beneficije? Koje naravno, mi obični seoski narod plaćamo. Uključujući i one "seljake" u gradu. Tj. radnike.

U toj priči se svake godine provlači priča o cifri što gorespomenuti "umjetnici" stvarno prijave u svojim godišnjim poreznim prijavama ili voze puste skupe aute, kupuju/zidaju/prodaju viletine i penthause ili se to vidi kroz njihov (do)prinos ovoj našoj praznoj i opustošenoj državnoj blagajni.

Jedan totalno recesijski post!

Prije desetak dana otvorio se još jedan kafić u našem malom selu. Smješten je u podrumu jedne stare kuće, možda čak i zaštićene kao kulturna baština (tak mi staro izgleda). Pošto su zidovi obijeni skroz do cigle, mene osobno podsjeća na Lap. Ehh... Naravno, i na neke "glavo luda" godine....

Sve u svemu je uređenjem i krugom ljudi oko vlasnika koji su prvi krenuli u taj kafić, a inače su obrazovaniji dio našeg sela atmosfera je so far so good. Bez nekih većih preseravanja, kao što se to obično dešava u kafićima. Barem onima "in" u gradu.

No da, uvod je tu.

Kako je to lijepo pisalo u mom mjesečnom horoskopu (kojeg pročitam, pa zaboravim na njega osim ako se ne dogode neke čudne stvari ili situacije koje sam mislila da se neće odnositi i na mene) kako ću ožujak provesti u lumpanju, tulumarenju i izlascima - tako sam se i u dotičnom prostoru u tih desetak dana već jedno dvaput našla do fajrunta.

Bolje rečeno do sitnih sati u društvu sa gazdom (koji je "glumio" konobaricu), pogašenih svjetala i teških filozofskih rasprava, kako to već ide u to doba u polupijanom društvu.

I sad - prepričava nama gazda zgode i nezgode oko otvaranja (inače nije bio u tom poslu do nekidan), nekih konobarica (jedna ga je već u ovih par dana uspjela opelješiti za par tisuća kuna, nešto alkohola i - čaše! ), inspekcija i sl.

Uglavnom, neki mu je inspektor, pošto ga poznaje, ukazao na neke krivonapisane natpise (koje je dotični gazda snimio i prepisao iz konkurentskog dobrostojećeg lokala, pa je očekivao da su o.k.) i slične sitnice koje te koštaju dobrih nekoliko tisuća kuna.

Sad se ja u tom dijelu čudim - pa to lijepo piše u nekom pravilniku o radu ugostiteljskih objekata ili kako god se to zove. Ima toga na internetu. Samo treba potražiti i pročitati...

Gazda me s grozom pogledao - ma šta bi on nešto tražio, a kamoli čitao. Nema on vremena za to...

I to je point ovog posta - i dalje ne mogu shvatiti kako većina prosječnog hrvatskog puka NE čita, osim famoznih dnevnih novina za par kuna punih slika mrtvaca i raskomadanih tijela, eventualno prolista one skuplje dnevne novine, možda u frizeraju prolista koji časopis. Grrr...

A na internetu što klinci, što oni od 25 - 45 "čitaju" Jubito i lijepe svoje slike po Facebook-u. I da, zalijevaju one neke farme (sinu je sigurno sve pokrepalo kad ima tešku zabranu nakon mog povratka s informacija )

Oduvijek me zanimalo puno toga. Oduvijek želim znati što i kako funkcionira, bio to Otto motor, rad nadbubrežnih žlijezda ili kako nastaje naoblaka. I u svakom tom trenutku mi nije bilo teško potražiti po onim debelim enciklopedijama detalje. Sad, s razvojem interneta stvari su više nego jednostavne. Uguglaš, potražiš, pročitaš, proširiš pretraživanje na naučne članke (ako baš previše zabriješ u neko područje). Nećeš lakše...

Onda malo pokušaš popričati sa ljudima oko sebe, a ono tutleki na kvadrat. Ovdje neću o onim famoznim poljoprivrednicima, čistačicama i "pomoćnim bageristima", već o onima od kojih bi se očekivalo barem neko osnovno znanje, ako ništa drugo bar iz njihovog područja rada i zanimanja.

Jadno. Tužno i žalosno.

U svojem radu, kao i privatnom životu kontaktiram s mnogo ljudi - od radnika i čistačica do šefova i diretkora. Doduše, onaj uberbogati sloj ljudi (osim par lokalaca koji se ne računaju i koje rijetko susrećem, a inače su mi neki ljudi iz djetinstva) nisam imala prilike upoznati.

Jučer sam se družila s nekim ljudima koji iza sebe imaju ozbiljne poslove, puno radnika i devizne zarade (rade na vanjskim tržištima rada). I ljudi se ponašaju jako razumno i odgovorno (prema sebi, svojim poduzećima i uostalom svojim radnicima kojima žele zadržati radna mjesta) u jednoj jako teškoj, mučnoj i u Hrvatskoj općepoznatoj situaciji - "mulj na kvadrat" ili možda kub - gdje njih hrpa puši, a njih trojica - četvorica (vjerojatno povezana sa nekima iz politike, kako to već i ide - političari vole mjesta gdje se akulmulira veća hrpica novaca) smiju se ovim prvima i pokazuju prosti prst. Neću sada u neke druge detalje. Ja bih u njihovoj situaciji nekome kopala oči.

Doduše, znam da bi to završilo na naslovnici dnevnih novina, Rudarka u zatvoru, a gorespomenti muljatori ispali bi žrtve. Kako to već i ide kod nas.

No da, upoznah i jednog poznatog i eminentnog advokata kalibra Haag. Wou.

Zanima me koliko je dotični inkasirao za tih par sati što se osobno pozabavio problemom (meni je sve izgledalo kao dobro režirana predstava - sa uvodnim činom, kulminacijom u kojem se advokat drži za srce, viče, pizdi, pa poslije jada e i suosjeća sa svima nama, te završnim činom gdje je nas nekolicina na kraju skupa sa advokatom sjedila i pila vodu - kavu - sok. Rudarka - pivu. Nek se zna tko je šljaker. Doduše, kad se sjetim - i advokat je "ruknuo" jednu Žuju ).

Ali da je čovjek vrhunski glumac - svaka mu čast! O pravničkim kvailtetama ne treba uopće zboriti. I da - uspjela sam od njega na kraju istjerati obećanje da mu se mogu besplatno obratiti kad god će mi u životu trebati. Pred svjedocima! Hi hi....

Moram i ja imati malo zabave u napornom danu....

Molim sve prisutne osobe pravničke struke da mi ne komentiraju naziv "advokat" jer znam da on kao takav nije ispravan, no mene baš taj izraz veseli. Budite sretni da nisam pisala riječ "fiškal".

Postovi se sami od sebe umnožavaju. Ne izlaze na listi sa strane. Gube se u bespućima interneta...

No, nema veze....

Kak veli Ministar Lepi - i meni je to too much...

Pojelo mi post tako da ga nema ni u smeću ni skicama.

No, nema veze. To mi je kazna što mantram o faking politici. A bolje da pišem npr. o Farmi.

Opet je počelo voajersko doba. Nije sad da ću si organizirati život zbog Farme (ni sapunice ne gledam, pa neću ni njih), no da ću baciti oko - oću.

Jučer sam samo malo gledala prvu emisiju (zapravo mi nije jasno da li je ona išla uživo ili je snimljena, hm?) i bilo mi je straašno glupavo i dosadno. Da im dijaloge ne može (uključujući debilnu igru izbora prvog gazde / gazdarice) napisati netko s malo više mašte - sigurna sam da može. No da....

Ja navijam za ove tzv. "stare" igrače. Ove kakti manekenke, playboy-eve zečice (dečki: vaša je za 200 ojra) i ostale sisate plavuše teško da će izdržati u onom blatu do jaj(nik)a. Hi hi....

Ajmo se kladit da li će i ovaj post otići u svemir ili će ostati na netu. Hmm...

Ps. U međuvremenu je iskrsnuo post (u više komada) onaj o politici, i ovaj o Farmi, pa sam nešto risala, pa brisala... Jebiga, sad tek ne znam što će od ovog svega ispasti. Držim fige da izađe samo u jednom primjerku.

Pojelo mi post tako da ga nema ni u smeću ni skicama.

No, nema veze. To mi je kazna što mantram o faking politici. A bolje da pišem npr. o Farmi.

Opet je počelo voajersko doba. Nije sad da ću si organizirati život zbog Farme (ni sapunice ne gledam, pa neću ni njih), no da ću baciti oko - oću.

Jučer sam samo malo gledala prvu emisiju (zapravo mi nije jasno da li je ona išla uživo ili je snimljena, hm?) i bilo mi je straašno glupavo i dosadno. Da im dijaloge ne može (uključujući debilnu igru izbora prvog gazde / gazdarice) napisati netko s malo više mašte - sigurna sam da može. No da....

Ja navijam za ove tzv. "stare" igrače. Ove kakti manekenke, playboy-eve zečice (dečki: vaša je za 200 ojra) i ostale sisate plavuše teško da će izdržati u onom blatu do jaj(nik)a. Hi hi....

Ajmo se kladit da li će i ovaj post otići u svemir ili će ostati na netu. Hmm...

Ps. U međuvremenu je iskrsnuo post (u više komada) onaj o politici, i ovaj o Farmi, pa sam nešto risala, pa brisala... Jebiga, sad tek ne znam što će od ovog svega ispasti. Držim fige da izađe samo u jednom primjerku.

Postoje dvije vrste ljudi koji idu u toplice:

- oni koji su luudi za bućkanjem u jakuzziju, love svaku "spravu" čim se uključi (od onih "gljiva" što zalijevaju vodom, masažera vrata, valova...) i zabavljaju se do besvjesti. Bili s djecom ili ne. Da ne velim da su to oni koji dođu na otvaranju i odlaze kad ih izbace pri zatvaranju.

- oni drugi koji su u toplicama većinom zbog djece, i nije da su baš ludi za vodom, no - trebalo - netrebalo odu u toplice jednom do dva puta godišnje...

Ovi drugi smo mi. Guzda i ja.

Ako ste jučer bili u ČATEŽU i vidjeli dvoje ljudi, što su većinu vremena proveli na kavi, pa pivi, pa klopi, pa opet pivi, pa kavi.... (no dobro, malo pretjerujem) - to smo bili mi!

Nije da se nismo bućkali u jakuzziju, malo bauljali okolo kroz vodu, tobogane gledali samo izdaleka ...

Istovremeno su se naši frendovi s kojima smo otišli u toplice kupali, pa spuštali niz tobogane, malo bućkali, pa opet ludirali na toboganima... i tako - što je je - oni su svoju ulaznicu dobro iskoristili!

Što još reći - Maloj je bilo super. I klincu od frendova. I njihovoj curici.

Meni je bilo o.k.

Postoje dvije vrste ljudi koji idu u toplice:

- oni koji su luudi za bućkanjem u jakuzziju, love svaku "spravu" čim se uključi (od onih "gljiva" što zalijevaju vodom, masažera vrata, valova...) i zabavljaju se do besvjesti. Bili s djecom ili ne. Da ne velim da su to oni koji dođu na otvaranju i odlaze kad ih izbace pri zatvaranju.

- oni drugi koji su u toplicama većinom zbog djece, i nije da su baš ludi za vodom, no - trebalo - netrebalo odu u toplice jednom do dva puta godišnje...

Ovi drugi smo mi. Guzda i ja.

Ako ste jučer bili u ČATEŽU i vidjeli dvoje ljudi, što su većinu vremena proveli na kavi, pa pivi, pa klopi, pa opet pivi, pa kavi.... (no dobro, malo pretjerujem) - to smo bili mi!

Nije da se nismo bućkali u jakuzziju, malo bauljali okolo kroz vodu, tobogane gledali samo izdaleka ...

Istovremeno su se naši frendovi s kojima smo otišli u toplice kupali, pa spuštali niz tobogane, malo bućkali, pa opet ludirali na toboganima... i tako - što je je - oni su svoju ulaznicu dobro iskoristili!

Što još reći - Maloj je bilo super. I klincu od frendova. I njihovoj curici.

Meni je bilo o.k.

Prvo ću vam o malo o sexu, da se opustite, a onda ću vam šuknuti politiku (straga). Hi hi...



Nije mi jasno zašto je zabavno prepričavati dogodovšitne iz bračne ložnice i dijeliti to sa okolinom?

Ne, ne govorim ovdje o nekoj kinky pričici tete-a-tete s najboljom prijateljicom, već o otvorenim opisima u širem krugu ljudi. Doduše, obično potpomognuto sa određenom količinom alkohola u krvi.

Tako je općepoznata stvar da jedna moja prijateljica voli odozgora (doduše - tko ne voli , no zašto bi to i drugi morali znati?), dok se drugi (navodno u nadi da naprave i drugo dijete, što im nažalost u posljednjih nekoliko godina baš i ne ide) praše gdje god stignu, i to uglavnom kad se njemu digne. Pa kola priča o skupljaju mrvice s poda. Tako da kad vidim neku mrvicu i sagnem se, jebiga, odmah se sjetim dotične gospođe. I gospodina straga. Ehh...

Neću vam reći u kojim toplicama više ne ulazim u kabinu za presvlačenje. Doduše, nije mi jasno kako su uspjeli biti dovoljno tihi..

Ili jedna kojoj brojimo dane od kad se nije...

Jer nam svima daje na znanje sve detalje o nejebici, a zapravo bira kao stara usidjelica...

A sad o politici: Opet kolaju priče po saborskim hodnicima (i šire) o smanjivanju mirovina, uključujući braniteljske.

Neka se napravi revizija svih saborskih zastupnika (ne zaboravite: imali smo mi i onaj famozni "Donji dom" - kako li se zvalo ono nižerazredno tijelo puno starih HDZ-ovaca, sada na finoj debeloj saborskoj pemziji) na način da im se odredi udio rada u Saboru u odnosu na ostatak penzije - pa će oni od par sati saborskog staža pasti na par kuna udjela u ukupnoj cifri mirovine.

Neka se ukinu braniteljske mirovine suprugama, pogotovo onima u "divljim" brakovima. Život ide dalje, ja ih ne osuđujem, samo mislim da nije lijepo da konzumiraju neka nasljedna prava u ova teška vremena...

Ma, sveukupno se tu baš ne može puno napraviti. Penzića ima puno previše. Ili nas ima puno premalo.

Mnogi su dobili mirovinu jer je svojedobno politika razmišljala na način da je bolje mala mirovina (i puno penzića) nego glad na burzi s nekoliko godina do mirovine (ruku na srce - da li bi vi kao privatnik nekog takvog uzeli na posao?) u vrijeme privatizacije i propasti svih onih silnih tvornica što ih je Prvi Nam Precjednik razdijelio svojim miljenicima.

Eto. Koji dio vam je draži - o sexu ili politici???

Odgovor iz prošlog broja:

Koliko smo se propitali - radi se o +/- 1.000 eura samo za poklon, naravno uz sve one sitne troškove za tortu i/ili cvijeće i/ili nešto treće - i da - Guzdi najmanje ljetni sako (makar nisam sigurna kako će se izvući u Levi's-icama, no njega to puno ne dira ) i Rudarki ljetna haljinica i sandalice (naravno, može i bez toga, ovisit će o trenutnoj novčanoj situaciji )...

Tužno je što se to od nas očekuje. I sada - ako ponudimo neki element bijele tehnike (jerbo si dotični sređuju svoj kutak ili kuću, zapravo ne znam) do npr. cca 500 eura (koja mu je vrijednost u dućanima) - ispad ćemo škrte pizde.

To mi licemjerje ide na živce. Zašto bih ja potrošila teško zarađene novce, pogotovo u ovim teškim vremenima?

Nit sam rođak(inja) s malim, nit svojta. Najgore od svega što nam je uvijek žao potrošiti na sebe (recimo neke jaako raskošno ljetovanje ili putovanje ili nešto treće), a sada ćemo "baciti" pare u faking svatove...

No da...

A sve je to zbog jebenog Jaguara. Rekla sam lijepo Guzdi da si kupi fiću. Možda će ga prestati zvati za kuma...

I za kraj - za one što me pljuju kako sam nekulturna seoska baba:

OVO - GOLA U KAVEZU

je danas na kazališnom repertoaru u našoj zabiti.

I poslije - piva. Seveda.

Odgovor iz prošlog broja:

Koliko smo se propitali - radi se o +/- 1.000 eura samo za poklon, naravno uz sve one sitne troškove za tortu i/ili cvijeće i/ili nešto treće - i da - Guzdi najmanje ljetni sako (makar nisam sigurna kako će se izvući u Levi's-icama, no njega to puno ne dira ) i Rudarki ljetna haljinica i sandalice (naravno, može i bez toga, ovisit će o trenutnoj novčanoj situaciji )...

Tužno je što se to od nas očekuje. I sada - ako ponudimo neki element bijele tehnike (jerbo si dotični sređuju svoj kutak ili kuću, zapravo ne znam) do npr. cca 500 eura (koja mu je vrijednost u dućanima) - ispad ćemo škrte pizde.

To mi licemjerje ide na živce. Zašto bih ja potrošila teško zarađene novce, pogotovo u ovim teškim vremenima?

Nit sam rođak(inja) s malim, nit svojta. Najgore od svega što nam je uvijek žao potrošiti na sebe (recimo neke jaako raskošno ljetovanje ili putovanje ili nešto treće), a sada ćemo "baciti" pare u faking svatove...

No da...

A sve je to zbog jebenog Jaguara. Rekla sam lijepo Guzdi da si kupi fiću. Možda će ga prestati zvati za kuma...

I za kraj - za one što me pljuju kako sam nekulturna seoska baba:

OVO - GOLA U KAVEZU

je danas na kazališnom repertoaru u našoj zabiti.

I poslije - piva. Seveda.

Došli nam u goste mama, sin i buduća snaha (otac je bio moj dobar prijatelj, no nažalost već ga par godina nema među živima...) kako bi nas pozvali u svatove i ujedno obavijestiti kako imamo veselu čast biti kumovi. Tj. Guzda - njegov vjenčani kum.

E sad, osim što - a šta ćeš nego prihvatiti - smo Guzda i ja generacija s pokojnim prijateljem, majka Mladoženje je dobrih desetak godina mlađa od nas (rodila je s 16!), a Mladoženja, pošto u Guzdi vidi (drugog) oca nakon što je u nesreći izgubio vlastitog s nekih 19-20-ak godina odabrao ga je za kuma.

Malo mi je blesavo što nije uzeo nekog svojih godina, mi bi tako i tako bili velikodušni s poklonom (ili lovom) jer je Mali dobar dečko (čak je nešto i radio za Guzdu), a drag nam je bio i njegov otac.

Mladenka je onaj tužni dio priče, doduše na način kako ja kao emancipirana žena gledam na te stvari - djevojka od jedva punih 18 s "trbuhom do zuba" - tj. biti će do svatova, ponosna što će za par tjedana biti supruga i majka sa zgodnim mužem.

Tuga i jad.

Za par će godina biti sranja. Od toga da će mala htjeti vratiti nepreživljenu mladost (od izlazaka do mijenjanja partnera), do toga da Mladoženja (volim ja njega kao svoje dijete) neće stati na jednoj curi (nije mu ni otac bio drugačiji, pokoj mu duši), a što će biti ta tim malim (budućim) djetetom??

No dobro, možda neće sve biti tako crno, no čisto sumnjam da scenario neće biti sličan ovome.

I sad - pitanja za kraj: što u vašim krajevima kum po običaju "calta" tj. plaća?

Ovi su nam jučer rekli kako neće biti "kupovanja mlade" (živi bili pa vidjeli), "cipele" i sl. pizdarija, no smisliti će neke druge fore (za izvlačenje love). Poklon će naravno dobiti u skladu sa "okućavanjem", no zanima me da li ima što što - kolači, torta, muzika, slikanje ili... ???

Ja sam ipak gradsko dijete.

I da, bez obzira na seosko vjenčanje i svatove u vatrogasnom domu, odlučila sam se počastiti nekom lijepom ljetnom haljinom i sandalama, bez obzira na ostale. Pretpostavljam da "mala crna" kako god mi dobro stajala nije za takvu prigodu?

Jučer smo gledali reprizu dodjele Oskara. Ne mogu ja to uživo usred noći.

Doduše, pošto smo znali tko je dobio, a tko popušio kipića, nije bilo onako fora kao da gledamo uživo ili da ne znamo rezultat. No, tu i tamo smo navijali "Cameron luzeru" i "Luzer, luzer, nemaš pojma da ga nećeg dobiti".. Hi hi...

Malo zlobe nikad ne škodi.

Anyway, osim što su nahvalili kandidate - nominirane glumce i glumice prije proglašenja - kao da su umrli (nekima je bila kenja i neugodnjak, neki su uživali, a glumili da im je neugodnjak ), većina muških glumaca bila je obučena kao da su na karminama. Izostali su smokinzi, a moderno je bilo (uglavnom) crno odijelo uskog kroja, s bijelom (ili nekom svijetlijom) košuljicom i (uskom) kravatom. Koma. Čak ni crnci, koji se obično znaju životopisno obući - njente. Razočarali me totalno.

A glumice? Crvene usnice, ostalo kao "bez šminke" šminka. Frizure kao da nisu vidjele frizere. Nakit decentan, kao da ga nije bilo...

Haljine?

Jedan veći dio - u crnini. Opet kao da smo na sprovodu. Tu i tamo (ona prva liga glumica) u nekim krpicama s potpisom - s time da su one u boji kože, po mom osobnom sudu - koliko god to bila moderna boja - fulale jer su se stopile s pozadinom, licem, rukama i ostalim nepokrivenim dijelovima tijela, pa kao da su bile gole i bose...

Možda su to kreacije koje prolaze kod modnih kritičara (tako i tako njihov izbor nikad ne shvatim), no ja neke stvari ne bih nikad obukla. Ali, što ja znam o modi...

Uglavnom, ni Oskar u vrijeme pada Blizanaca nije bio s manje nakita i skromnijim toaletama. Barem ja imam takav dojam nakon odgledane skraćene verzije dodjele. Ne velim da stvari nisu bile skupe, no nekako - falila je neka Lady Gaga ili slična diva da malo razbije monotoniju...

A da je bilo suza, ridanja i zazivanja majke i oca (pogledom u nebo) - je. Koje patetike...

Ipak je to Hollywood.

Pošto su se smirile strasti s poljoprivrednicima, štrajkašima glašu (jebiga, nemamo rudare da i oni štrajkaju, ehh) i ostalima, mogu malo pisati i o nekim "laganijim" temama.

Na primjer - odjeći naših političarki (o političarima ne bih - tak i tak nose neke totalno bljak kravate i košulje, no očito je da je tamno plava izašla iz mode, a polako i ona roza - koju su nosili samo najsmjeliji - mlađi - frajeri, a o glupoj fori SDP-ovih predstavnika s crvenim kravatama ne želim trošiti riječi).

Anyway, na početku ću reći kako očekujem da nam Prva dama Josipović i Prime Ministar(ka) Kosorica budu obučene kako dolikuje - s ukusom i stilom (tj. štihom nekog finog stilista, a ne onih nakarada što nas zasipavaju po žutoj štampi).

Naravno da se nije gledalo kako se oblači Milka Mesić (u onoj teškoj svili boje starog zlata što joj je bila tako draga) kad je žena bila totalno "prozirna" i valjda su je samo silom dotjerali na ona najvažnija zbivanja (kada dolazi neki predsjednik sa suprugom protokol nalaže da supruga predsjednika "zabavlja" gospođu)...

Gospođa Josipović (i Mala - to je SPD pokušao prodati Obama i ostali američki političari foru - cela family na okupu) je do sad bila dobro obučena. S naglaskom na domaću modnu kuću - što je veliki plus u mojim očima (a i ostali su po ženskim časopisima hvalili izbor), pa ćemo vidjeti kako će dalje ići. Njezin primjer prokazuje kako se i žena middle age oblina može lijepo obući. Bravo!

Ne mogu se sada sjetiti odjeće naše premijerke dok je bila samo ministrica, ali znam da je njezina frizura (zapravo je to takva vrsta kose), sramežljiva niska bisera i tamna (crna) odjeća uvijek bila jednostavna, što i ja preferiram.

Naravno da sada, kada se svako malo druži, pozdravlja, prima, sastanči i kad ju snimaju svaki dan mora drugačije izgledati - tj. sada se tu radi o cijeloj figuri, a ne samo od struka na više. Ja nisam osoba koja bi sada mogla prepoznati neku skupu marku, no predpostavljam da bi ju već zlobnici "skinuli" u javnost, pa predpostavljam da se isto radi o domaćim krojačima.

I onaj kratki baloner mi je super. I biseri. I sitne naušnice.

Ne znam na koju foru su joj objesili one broševe, ali i to je zgodna fora. Pretpostavljam da je sve počelo kao zeka, a sad se i Kosorica hvata za broš kao poruku. No da...

Svaka prava žena mora imati neki "hobi" za što se ljudi mogu uhvatiti, pa ako je to mali skromni broš kao znak pažnje u obliku poklona - zašto ne..

Ostale političarke? Ima ih koma (vidjela nekoliko puta uživo Petirku i svaki put je bila u tako loše odabranoj odjeći da je to žalosno), ima ih ukusno obućenih.

My favorite je definitivno gđa. bivša ministrica pravosuđa. Ne veli se slučajno da su Dalmoši naj u tom osjećaju za modu!

"Sretan ti dan žena, ja sam ti ipak stara komunjara" - veli danas moj bivši šef (a sada djelatnik) s cvijetom u rukama.

A onda me ta sitna gesta tako razveselila i nasmijala.

Sama sebi sam bila tako čudna, te si mislim - kako je tako malo potrebno da te nešto razveseli.

Imam volju i želju pisati o nekim lijepim, opuštajućim i neobavezujućim temama, no nakon svakih vijesti prođe me volja....

Stvari se definitivno zahuktavaju, ne vidi se rješenje, a krv samo što ne padne. A onda će tek biti sranja...

Koma....

Ps. Kad se i djeca počnu propitivati što se dešava, te kad se počnu čuditi kako ti netko obeća novce, pa ti ih onda ne da (ni nakon dvije godine), te kako možeš odraditi (veliki) posao, pa ti vele da nema para i tko te j*, pa se pitaš da li će ti država uzeti kuću i baciti djecu na cestu... e, onda je sve na rubu...

I nemojte mi reći da sam bez pravog razloga u bedu. No, neke stvari moraju ostati i u četiri zida. Samo da znate, ovdje sam 1.200-ti put. Hvala.

S poštovanjem,

rudarka

A sad štorija o tome kako smo skoro popušili plin...

Priča zapravo počinje još prije mjesec dana, no nisam shvatila u tom trenutku da sam na tako opasnom terenu! Naime, pristigla je opomena o neplaćanju za grijanje tj. potrošnju plina od našeg lokalnog distributera (inače privatni koncesionar!). S napomenom da će mi taj list papira naplati ravno 15 kuna!

U toj opomeni je pisalo (s datumom od ponedjeljka, a već je bio petak) kako sam im dužna za prošli i pretprošli mjesec. Vidim ja da na ispisu nema moje uplate, pa ih lijepo nazovem. Tko zna što se sve može krivo postiskati kad čovjek sam plaća svoje račune.

Veli meni žena: Ma da, vidim ja uplatu (s datumom prije naslovljene opomene !), vi ste posljednji mjesec u pretplati, a onaj prije niste podmirili. Mislim ono..

Sad ja njoj objašnjavam kako sam ja svojom uplatom pokrila račun, osim što sam "kratka" za posljednji iznos nekih 200-ak kuna, a da ja sad pitam tko će meni stornirati onih 15 kuna što su mi poslali opomenu jer za nju nije bilo osnove.

No, tu sam negdje odustala od rasprave, poziva na osobni dolazak u njihov odjel fakture i pomislila kako ću im platiti jebenih 15 kuna jer sa kompjutoriziranom, a opet starinskom birokracijom obično nema sreće. Na kraju je najjednostavnije platiti i ne bosti se i ritati...

Tako sam i slijedeći put (zima je duuga i hladna, pa je ovaj put stigao račun preko tisuću kuna!) platila 1.000 kuna, znači ostao je neki dug od (opet) 300-ak kuna (očekujem prestanak zime, smanjivanje računa i svođenje istog na "nulu").

Kad ono - pokucali nam danas na vrata stričeki majstori - "plinaši". Došli oni nas iskopčat.

Sva sreća da sam bila doma, pa smo lijepo sjeli, ja izvadila svoje račune, čovjek mobitel i (valjda onu istu) ženu iz fakturnog odjela na liniju - i udri u raspravu. Finu ljudsku, ali ipak raspravu oko načina vođenja uplata, poziva na broj i sl.

Kaj je ispalo? Onaj prvi dug od prije dva mjeseca ostao je kao minus, a ja sam (kao) platila ovaj posljednji. Jer - oni ne prepoznaju moje uplate na način da storniraju najstariji račun. Ma nemoj..

Kaj da plaćam po svakom pozivu na broj i multipliciran poštarinu tj. manipulativne troškove banke?

No da, uspjeli smo se dogovoriti kao ljudi (da nisam bila doma to bi nam koštalo nekih 1200 - 1600 kuna!!), a dečki su mi pokazali snop odluka o isključenju uključujući dva - jedan na 45,10; a drugi na 3 kune i 50 lipa!!

Pa budi ti pametan...

Doduše, jasno mi je da nama Hrvatima treba discipline u plaćanju računa i pretpostavljam da će se naše drage Gastarbajterice čuditi nad ovom pričom. No, u trenutku kad imamo sve ove silne afere (uključujući NE plaćanje poticaja od strane države još za 2008 godinu!) koje isplivavaju na vidjelo skoro svaki dan, ovo mi zvuči kao direktni napad na mene i moju obitelj u ovaj hladan petak. Kad bi stigla s posla kući, pitanje je da li bi nam netko uključio plin prije ponedjeljka. Da ne velim da se samo nadam da su oni ljudi sa dugom od tri kune bili doma!

Sigurna sam da veliki dužnici u gradu i dalje gomilaju svoj dug i griju svoje dupe na "našem" plinu. Odvatno!

Doljnji tekst je namjerno napisan malo tendeciozno jer i ja sama znam da se selo ne može podijeliti na dolje dva primjera, no vidim da osim pljuvačine nema nekog pravog i konstruktivnog odgovora, potogoto nekog direktno sa njive.

Navodno je poljoprivrednicima ukinut poticaj unazad dvije godine. To bi značilo da u tih par godina nisu dobili ni kune. Kako bi inače netko mogao nešto ukinuti retrogradno. Hmm. To mi nitko od vas nije rekao. Da li je to istina ili ne - nemam pojma.

A sad malo o IGH (i ostalima) i Crnoj Gori!

Ako neko preduzeće "pobjedi" na natječaju sa dobrih 40% ispod cijene (što se desilo sa gore navedenim poslom autoceste preko - poprijeko brdovite Crne Gore) - to bi značilo:

a) da se gadno zajebo
b) da je totalno neozbiljan
c) da misli kako može u inozemstvu raditi kao i unas (čitaj: s HAC-om) - daš neku suludo nisku ponudu, pa poslije preko kroz VTR-a smuljaju i tih 40% ili čak i više dolara/kuna/dinara..

Baš me zanima kojim su se ključom igrali Radić & Co. u toj igri.

I da - naravno da država NE mora i NE smije davati državna jamstva privatnim firmama. Svaka čast Jaci što se uspjela odhrvati (sigurna sam da su je "stiskali" u vlastitoj stranci) od tih primisli.

Mislim da je vrijeme da slijedeći post bude o modi i cveću. Previše mi je to politike i gospodarstva u posljednjih nekoliko dana.

Bez obzira što mnogi misle kako sam glupava plavuša sa sela koja sere kvake, ja sam se potrudila saznati istinu (koliko je prava ili kriva prosudite sami) o selu i seljacima, tj. poljoprivrednicima. Doduše, moje selo nije dovoljno malo da se oslonim na mišljenja prvih susjeda, pa sam malo zivkala neke poznate u drugim županijama.

Uglavnom, imamo dva predstavnika ljutitih poljoprivrednika, što mogu reći da predstavljaju i određeni "patchwork" naše sela, barem u nekom postotku:

- poljoprivrednik (35), završena osnovna škola (ne velim da čovjek nije inteligentan, no definitivno nije obrazovan), okolica Vrbovca, 4 djece , baka i deda u zajedničkom kućanstvu. Ima njiva, vinograd, šume, krave (mlijeko), svinje, kokoši i kako to već ide na selu. Nije opterećen poljoprivrednim kreditima (te bi mogli staviti u slijedeću kategoriju) jer nije želio proširivati posao. I da, ima i proizvodnju ugljena za roštilj.

- radnik (8 sati 5/7), srednja škola, u ostalo vrijeme poljoprivrednik s dosta zemlje (ne mogu sada u hektarima jer sam taj dio zaboravila), iznajmljuje svoje strojeve u vrijeme žetve. Dotičnom sam danas rekla da i nije neki poljoprivrednik kad nakon 8-satnog radnog vremena stigne obrađivati svoje njive! (Nećemo o tome da li na posao dolazi umoran ili ne, no veći dio gore navedenih radnji nije obuhvaćem porezom tj. plaćanjem državi pripadajućih poreza na dohodak)

Što nam to pokazuje?

Da imamo veliki postotak sela - tzv. "svaštari", dio koji ima zaposlenje (prije desetak godina njih je bilo puno više, no s propašnju tvornica u manjim gradovima ostali su samo poljprivrednici na vlastitim njivama) i naravno - oni najprozivaniji - tzv. "Veliki" (tu su utrpali Todorića, Mavrovića i još neke).

Naravno, imamo i dio poljoprivednika koji razmišlja šire, voljan je raditi, educira se i razmišljati kao "mini" tvornice, pa su takvi sada i najviše nadrapali jer su uzeli poljoprivedne kredite kako bi proširi svoju proizvodnju (znači - od novih strojeva za obradu njive, zemljišta u najmu ili stočarstvo - nastambe i same krave (za mlijeko ili mesnu industriju), svinje, ostali papkari..), a sada im je proizvod skoro pa đabe, s neozbiljnim (čitaj: neredovitim) plaćanjem ili nestalom robom (šifra: silosi) za koju će netko i odgovarati, ali nitko neće vratiti novce vlasnicima!

Još sam nešto zaboravila. Svaki poljoprivednik ima - e sad više ne znam da li je "plava" ili "zelena" knjiga s kojom dokazuje svoj status. A pošto je uvjet za dokaz tako mala poljoprivredna površina da svaka bakica koja ima malo veće dvorište može tražiti svoja prava - nešto sigurno ne štima.

No da, uglavnom s tom "knjigom" se dobiva i status korištenja tzv. "plavog" dizela.

Eee...

Što je to do nedavno bilo dozvoljeno u neograničenim količinama, pa su se i privatni automobili, da ne velim i oni iz urbanih djelova lijepe naše vozili na jeftino gorivo - sada nastaje problem. Jer se država opametila pa je uvela "pametne" kartice. S kvotom koju se smije, ovisno o kvadraturi (tj. hektarima) zemljišta i još nekim količinama (ne znam sad točno da li ide i po glavi stoke i sl.) potrošiti.

S jedne strane - ljuti su oni što su tu beneficiju koristili u krive svrhe. Uključujući prodaju i/ili konzumaciju u osobnim vozilima. Ljuti su i poljoprivednici jer im ta količina (ovdje navodim riječi gore dotičnih predstavnika koje sam propitivala jučer i danas) nije dovoljna za obradu njive. S time da stočari ne dobivaju ništa ili neke minijaturne količine.

Ovdje se slažem sa državom (pošto to svi mi - porezni obveznici plaćamo) da reda treba biti. U doba kompjuterizacije, kad usred livade, uz čuvanje krava možeš čitati novine ili koristiti Facebook ili Twitter preko laptopa ili moba (nećemo o tome koliko nam je selo obrazovano da to i stvarno radi, da sad ne spominjemo cijenu korištenja weba koja je kod nas još uvijek visoka), ne vjerujem da se ne daju izlistati, kontroliraju, postaviti baze podataka i u skladu s njima konzumirati svoje povlastice koje su određene zakonima i/ili pravilnicima.

I kao što sam gore navela, pogotovo ovi poljoprivrednici u slobodno vrijeme uglavnom izbjegnu plaćati porez jer većina kupoprodaje (na sitno) ide tzv. "solarnim" putem tj. keš kola okolo...

E sad, navodno je zbroj poticaja (o tome smo već pričali - to su ona nepovratna sredstva koje konzumiraju poljoprivrednici) + beneficija u plavom dieselu + cijena prodaje dotičnog proizvoda = nuli ili tu negdje. I to u slučaju optimalnih vremenskih uvjeta jer većina naših poljoprivrednika nema sustave navodnjavanja, zaštitu od tuče, osiguranja na elementarne nepogode. Tu krivim državu što nije subvencionirala takav vid razvoja poljprivrede, kao što se maćehinski odnosi i prema alternativnim izvorima energije (Slovenci već desetljećima dobivaju poticaj kod kupnje solarnih ćelija).

I zato su ljudi izašli na ceste... Više manje..

Bili oni u pravu ili ne - jer selo nikada neće biti gladno, za razliku od grada - penzionera, nezaposlenih i zaposlenih (bez plaće), divim se ljudima što su ipak i konačno izašli na tzv. "građanski neposluh".

Pošto nema linka na naslovnici, molim da bacite oko na donji post.

Hvala.

Kao majci i roditeljici šokantno mi je čuti priču o trosatnom maltretiranju 13-godišnjaka (znači - vršnjak moje kćeri!) od strane tri - četiri druga dječaka. Ne znam detalje priče - profile roditelja, no ovako odokativno mogu reći da su glavni krivci roditelji. Znam, znam sad će me napasti hrpa što roditelja, što onih tek to be roditelja...

U našem malom selu policija još unazad par godina provodi zakon o maloljetnicima ili kako li se zove - onaj o tome da djeca ispod 16 godina ne smiju bez pratnje punoljetne osobe kretati se vani iza 23:00.

I tu je moj sin pokušao mijenjati zakon, ali je za razliku od svojih prijatelja bio na kućnim vratima ravno u 23:00 (osim dva rođendana kad smo po njega došli na vrata slavljeniku!), te je, za razliku od dijela naših prijatelja, propustio "posjet" policiji, poziv roditeljima, razgovor sa socijalnom službom.

Moja prijateljica iz Zg. (sa sinom istih godina) s tim nije imala problema. Mali je lutao gradom kad god mu se to prohtjelo. I iza pola noći...

Ne mogu reći da se slažem sa zakonom koji meni kao roditelju nameće odgojne metode, no očito je da nekima (pogotovo u velikim gradovima) potreban takav zakon.

Na traženje našeg Nasljednika o posjetu Metropoli u sitnonoćnim satima (kada se i odvijaju koncerti koji njega zanimaju) dobijem blagi slom živaca. I ne da se njemu objasniti kako je to opasno, pogotovo što on i njegovo društvo, odraslo u našem malom selu, čim zine dokazuje da dolazi iz ne-grada.

Doduše, njegov je stav da to nije tako strašno, te ako ne čačkaš, neće ti se ništa desiti. Doduše, njih pet - šest što većih što manjih rukometaških "grmalja" možda i ne mora brinuti o eventualnim napadačima. Pogoto kad sam čula priču kako je bilo na posljednjoj tekmi...

A tu su frcale majice i komadi kože... Ehhh...