Prije desetak dana otvorio se još jedan kafić u našem malom selu. Smješten je u podrumu jedne stare kuće, možda čak i zaštićene kao kulturna baština (tak mi staro izgleda). Pošto su zidovi obijeni skroz do cigle, mene osobno podsjeća na Lap. Ehh... Naravno, i na neke "glavo luda" godine....

Sve u svemu je uređenjem i krugom ljudi oko vlasnika koji su prvi krenuli u taj kafić, a inače su obrazovaniji dio našeg sela atmosfera je so far so good. Bez nekih većih preseravanja, kao što se to obično dešava u kafićima. Barem onima "in" u gradu.

No da, uvod je tu.

Kako je to lijepo pisalo u mom mjesečnom horoskopu (kojeg pročitam, pa zaboravim na njega osim ako se ne dogode neke čudne stvari ili situacije koje sam mislila da se neće odnositi i na mene) kako ću ožujak provesti u lumpanju, tulumarenju i izlascima - tako sam se i u dotičnom prostoru u tih desetak dana već jedno dvaput našla do fajrunta.

Bolje rečeno do sitnih sati u društvu sa gazdom (koji je "glumio" konobaricu), pogašenih svjetala i teških filozofskih rasprava, kako to već ide u to doba u polupijanom društvu.

I sad - prepričava nama gazda zgode i nezgode oko otvaranja (inače nije bio u tom poslu do nekidan), nekih konobarica (jedna ga je već u ovih par dana uspjela opelješiti za par tisuća kuna, nešto alkohola i - čaše! ), inspekcija i sl.

Uglavnom, neki mu je inspektor, pošto ga poznaje, ukazao na neke krivonapisane natpise (koje je dotični gazda snimio i prepisao iz konkurentskog dobrostojećeg lokala, pa je očekivao da su o.k.) i slične sitnice koje te koštaju dobrih nekoliko tisuća kuna.

Sad se ja u tom dijelu čudim - pa to lijepo piše u nekom pravilniku o radu ugostiteljskih objekata ili kako god se to zove. Ima toga na internetu. Samo treba potražiti i pročitati...

Gazda me s grozom pogledao - ma šta bi on nešto tražio, a kamoli čitao. Nema on vremena za to...

I to je point ovog posta - i dalje ne mogu shvatiti kako većina prosječnog hrvatskog puka NE čita, osim famoznih dnevnih novina za par kuna punih slika mrtvaca i raskomadanih tijela, eventualno prolista one skuplje dnevne novine, možda u frizeraju prolista koji časopis. Grrr...

A na internetu što klinci, što oni od 25 - 45 "čitaju" Jubito i lijepe svoje slike po Facebook-u. I da, zalijevaju one neke farme (sinu je sigurno sve pokrepalo kad ima tešku zabranu nakon mog povratka s informacija )

Oduvijek me zanimalo puno toga. Oduvijek želim znati što i kako funkcionira, bio to Otto motor, rad nadbubrežnih žlijezda ili kako nastaje naoblaka. I u svakom tom trenutku mi nije bilo teško potražiti po onim debelim enciklopedijama detalje. Sad, s razvojem interneta stvari su više nego jednostavne. Uguglaš, potražiš, pročitaš, proširiš pretraživanje na naučne članke (ako baš previše zabriješ u neko područje). Nećeš lakše...

Onda malo pokušaš popričati sa ljudima oko sebe, a ono tutleki na kvadrat. Ovdje neću o onim famoznim poljoprivrednicima, čistačicama i "pomoćnim bageristima", već o onima od kojih bi se očekivalo barem neko osnovno znanje, ako ništa drugo bar iz njihovog područja rada i zanimanja.

Jadno. Tužno i žalosno.