A u pičmač. Što god napišem - netko me spljuje.

Da, gledam i sada televiziju jer sam zarobljena u kuhinji s kuhačom u ruci i tvorom pod nogama.

Gledala sam i u subotu jer sam isto tako čuvala tvora, kartala belu i tu i tamo nešto (priznajem - preko volje) radila službeno (nadam se da me šef ne "fata" na blogu). Jelte. Uz onaj Ples sa zvjezdama i prije toga koju li već onu "žutu" emisiju na RTL-u. Gdje su spominjali te male balave selebe.

Ne, ne bih izdržala psikički da sam SAMO gledala teve i sve te gluposti.

I još jednom - zašto se opet branim i objašnjavam. Jebite se.

Ako mislite da sam nekulturna - odo ja opet u kazalište. Doduše, malo ću vonjati po sarmi (koju sada pazim ), no to je prednost kazališta na selu. Možeš kakav hoćeš...

I da, južina je. Puknut ću....

Ja ću opet malo o televiziji. I tzv. celebrity-ma koji, kao i Paris Hilton nemaju nikakve druge zasluge da se o njima piše, a zapravo ne znamo odakle su stigli, što rade u životu i zašto su uopće poznati.

Unazad nekoliko godina pilali su nas Galom i Ellom - i jedna i druga djeca poznatih roditelja, doduše, obje (u to doba) maloljetne balavice koje se pitalo što jedu, zašto tjeraju modu koju su (tada) nosile (preferiram Ellu jer je oduvijek imala svoje stil) i što misle o trenutnim "hot stuff" stvarima.

Te su se - kao malo posvađale, pa pomirile, pa opet pokefale. Ma, moš mislit.

I naravno da su zvučale glupavo (jebiga, radilo se o djeci od 16-17-18 godina, s nedovršenom srednjom školom - što bi od njih trebalo očekivati ), ponekad prepotentno (ajde si zamislilte da vam netko gurne mikrofon i uvuče kameru u lice baš kad se luudo zabavljate u nekom mračnom diskaču?), ponekad tužno....

No da, danas smo tako bili prisiljeni gledali jednu novu "primadonu" - kćer Mije, nećakinju pokojne Ene, sestričnu još poznatijeg djeteta kojeg razapinju po novinama, poznatog oca, da ne spominjem širu familiju....

Zašto nas mediji (ovdje napominjem da ne čitam žutu štampu, ali nisam imuna na besplatno virkanje na internetske stranice 24sata) - od različitih televizijskih emisija koje gledam uz kuhanje do ozbiljnih emisija (maltene tipa dnevnika) zapisavaju takvim sranjima??

Jebe se meni što je jedna nedavno punoljetna pjevačica (pjesme "la la la") prekinula sa maloljetnikom.

Jebe se meni što se Nives Sisa Farenhajt napila i bila "malo" neljubazna s Plavim odorama, pa je završila u buksi na trežnjenju.

Jebe se meni što tamo neki crnje puni para, zlata, dijamanata i ostalih skupih sranja rade pizdarije po Americi.

Jebe se meni općenito.

Ps. Dajte nam malo đusi stvari o poznatim političarima. Na primjer predsjedničkim kandidatima. To bi bilo frajerski od vas novinara!!!

Morat' ću riječ - dvije i o ovoj emisiji. (osim što danas malo svičam između Tom Cruise-a i plesa)

Kao prvo - konačno su Barbaru obukli da izgleda:

- mlado
- mršavo
- zgodno.

Inače ju obuku tako da izgleda kao Alexis (tj. J. Collins). Znam da je to uber moderno, ali što ne ide - ne ide. Jebiga. Nova moda ide na one vješalice od manekenki (ne naših, he he), a ne normalne žene u ranim tridesetima.

Anyway, hoću reći kako je ta emisija zanimljivija (barem meni) od "Zvjezde pjevaju". Zašto?

Zato što nema muljanja. Ovdje su profi plesači i - ostatak svijeta. Pravi pravcati amateri koji se bore sa koracima, paso doble, valcer, tango ovaj, tango onaj...

Ponekad bljesnu sportaši, ponekad pjevači (zbog ritma definitivno), ponekad...

A u ovoj drugoj emisiji obično pobjede "amateri" koji u nogama (tj. glasnicama) imaju nekoliko muzikala i opereta.

Kao što su maloprije objavili - na opći užas Ive Šulentić (kao jedne od favoritkinja) - na plesnom podiju je ostala kuharica Ana (Ugarković), a ne ova prva. He he...

Kao svojedobno Gobac, a još prije njega - tzv. "drvena noga" glumac - jojj kako se ono preziva - onaj iz sapunica (i partizanskih filmova iz mojeg djetinstva) - no, znate na koga mislim. Što znači riječ "publika". Svaka čast Ana!

Ako se sjećate jedne od onih famoznih epizoda reality-a Dvornikovi - kada je kućni pas išao na kastraciju, pa se pokojni nam Dino napio i tulio za psećom muškošću jer je eto cijela kuća spala samo na njega jednog jadnog - tako i mi danas. Doduše, kod nas je još uvijek ostalo dovoljno testosterona da možeš kopati vrt i pilati drva maltene istovremeno...

Anyway, Zver je ostala bez muškosti, no to ne znači ništa. Barem se u prvom trenutku ne može vidjeti razlika.
Rekli nam da će biti omamljen - jok.
Rekli nam da ne smije van iz kaveza jer može pasti - jok. Grize i grebe jer je uvrijeđen što ga ne pustimo vanka.
Rekli da neće moći jesti, piti, srati - ma jok još jedanput.

Ma kaj da vam velim... Pravi Lav. U kavezu.

A pošto smo imali cijelo popodne na raspolaganju, dogovorili smo druženje sa prijateljicom s foruma o tvorovima. Ona ima više od nekoliko tvorića - i svi su više - manje mićini u odnosu na našeg. Curama - Maloj i njezinoj prijateljici bilo je zabavno igranje i sa drugim bićima, pa je popodne dobro prošlo

Upustiti smo se u još jedan trošak - novi putni kontejner u kojem će - valjda - biti dovoljno siguran. Ili bolje rečeno - možda ću ja biti sigurnija kao vozač jer se nadamo da za tih sto i nešto kuna neće izaći kao iz ovog malog. Tako da nudim jedan mali kavez - pogodan za manju mačku, zeca ili minijaturnog psića - dovoljno mirna stvorenja. O detaljima možemo i preko maila.

U veterinarskoj još jedan "udar" tvorova - došli neki sa njih osam ili devet. Bogtepitaj koliko. Pune ruke posla za veterinare. No, nije se naš mogao zamjeniti. Ovi svi su dosta malecki - doduše, ženke su upola manje od muških, no nisu sve bile samo one. Ova frendica se odkačila do kraja na nove "prijatelje". A veterinari totalno zbunjola na napad toliko tvorova u jednom danu.

Toliko za sad. Ajd vozdra.

Hm...

Jesam li ja uvrnuta ili je i vama čudno što sam pomislila (vezano uz najnoviju reklamu omraženog nam mobile providera - nemojte se zavaravati - i ostali su koma ):

- da "baka" vara "dedu" - onog najstarijeg s bradicom s naše strane kontinenta (baka je kao "zarobljena" na nekom otoku zbog bure s ljubavnikom - to je opis za naše gastarbajtere koji ne moraju pratiti naše reklame)

- da je ona druga mačka njegova kćer, a ne supruga jer u reklami ima još nekoliko generacija od onih s 30-ak godina (frajer sa zulufima) do uključujući dječicu od 5-6 godina

- da sve skupa izgleda laganini vulgarno, ako se pretpostavi ono prvo

- da ne velim da djeluje zbunjujuće (bez obzira na simpatičnost odabranih glumaca)..

Ili to samo ja imam pokvarenu maštu i prljave strasti...

I da - zašto bih ja morala paziti kako se piše č i ć kad to tako i tako (kao rođena Purgerica bez obzira na neke čistokrvne štokavske gene) nikad nisam točno znala i to otvoreno priznajem? O svojem izgledu neću više. Stvarno će ispasti da dotični/a xyz ima pravo.

Slijedeće: Help ženski rode - kupila malu haljinicu punu šljoka (izgledam skoro kao Lepa Brena, no wtf ) i sad me - obučenoj u isprobavanju kombinacije with sako dugi, without, with sako kratki, salonke ove, salonke one (lažem - sve me žuljaju i mrskom mi je uopće pomisliti u tim čudima uopće odstajati nekoliko sati) smeta što mi rub grilonki "reže" u "nezgodnom" pofutranom dijelu struka koji nije baš onakav kakav bi trebao biti (nema smisla da se izgladnjujem zbog jedne faking svečane večere službenog karaktera).

Lastane, kako da to ispadne lijepo, a bez muke???

Elle, help (no bez onih nekih tvojih čuda za koje nikad nisam čula!)

Ima još: Zaboravih od silnog pljuvanja i obrane od istog ispričati vam kako je nedavno bilo u našem seoskom kazalištu - gledali SUMNJU s odličnom glumom S.Knežević i R. Kurbaša () s temom pedofilije u crkvenim redovima. S obzirom na smrtne slučajeve u mojoj bližoj okolici nisam baš bila raspoložena ni za kakvu "šeflju kulture", no ispalo je predobro. Dobra gluma i predobar tekst - za rad malih sivih stanica...

A u pič - mač. Ispada da bih morala obrisati skoro sve komentare koliko se sranja u njma nakupilo.

Nekoliko detalja: ja JESAM stara baba (doduše - nemam 50 godina i jaako dobro izgledam za svoje godine), s time da sam akademski obrazovana osoba koja voli/želi pisati kako joj se ćefne, bilo to gramatički, sintaktički, pravopisno i korektno na engleskom, francuskom i španjolskom originalu točno ili netočno napisano! (ma daj ).

Pišem kak hoću i o čemu hoću.

Drugo, osobu ELLE poznajem OSOBNO i sve što je dole napisano nije istina. Dotična gospodična je magistra ekonomije, sa svim znanjima i vještinama koje posjeduje jedna jaako dobro obrazovana (mlada) osoba menagerskih sklonosti. S prekrasnim očima. I sve što piše je jedno veliko preseravanje jer nit' je tako ružna, nit' tako debela, nit' tako blesava kako se to može isčitati iz njezinih postova. A da dobro piše...

A o prvim ljudima obrane domovine (jeste li kad čuli o ZNG-ama?) - nećemo. Ali vjerujete da sam rat provela veoma stresno i nikakav balavac mi neće soliti pamet o njemu! Pucam!

Zapravo sam htjela pisati o studentariji. Molim da mi se razjasni: o čemu se sad bune??

U moje doba se ili studiralo besplatno ili nisi uopće studirao jer nisi upao u kvotu koju je pokrivala država. Znači, dragi moji - dio vas ne bi uopće studirao. Sada tako i tako ima pun ku(r)fer studenata koji nikad ne završe ili nakon jedno dobrih desetak godina jedva završe faks.

Da ne spominjem one sve privatne "vele" i ostala "učilišta" gdje ljudi izlaze s tzv. "diplomama" bez imalo ili tako malo znanja...

Aj sad pljujte! Sad imate razloga. Da čujem vas studente da mi objasnite stvarnu situaciju. Let's shoot!!

Zašto smo mi taako zatucani, ljubomorni, zlobni i svadljivi??

Mi Hrvati?

Zašto se ne veselimo sa Slovencima (jebeš politiku, more, obale i dvorce koji potražuju jedni, drugi nedaju i ostala sranja) kad su onako dobro (ne, nisam gledala utakmicu, na kaj vam ja ličim? muškića? geja? ) zgazili Ruse, kad je tako dobro njihov predsjednik Vlade ribao kopačke igračima.. ...

A ne naši političari, uključujući Vrdoljaka (ne, nisam mu zaboravila olimpijadu) pogaze svoje izjave ("gol na trgu", neka brijanja brade, glave...). Ne, ne...

Nisu naši frajeri do kraja. Samo malo "utaknu", pa zbrišu...

Zašto Bosanci mogu smisliti Gandijevski "napad" na protivnikove igrače (bučenje pred hotelom do sitnih sati kako bi ih se držalo budnim i umorilo prije tekme), dok naši znaju samo s petardama, bengalkama, bombama, tučom, krvi i ostalim pizdarijama???

A da su Bosanci išli dalje - i tu bi bili ljubomorni?

Ehh....

A glat bi mogli pobijediti na Euroviziji. Samo da se malo ograniziramo.

Kako me ljudi hvataju na sitne riječi i djela...

Ne, nije me posjet West Gate-u, ogromnom čudu od pustih kvadrata i pustih dućana razveselio u trenutku loših vijesti. Samo je situacija - posjeta dobre (i vesele) prijateljice i potisnute misli malo ublažile ovu grozotu tjedna. Dućani? Kupovina? Nisu me razveselili. Više - umorili. Čak toliko da Katalona nije kupila baš ništa (na opće čuđenje i nevjericu njezinog Zakonitog ). Ja sam pokupovala neke kupkice, parfemčiće i slične pizdarijice za neke sitne božićne poklone. I wc refill za faking smrdljivu Zver. Pa smo teglile vreću od 5 kg. po shoping centru.

Uspjele smo se jedno dva-tri puta skoro izgubiti. I skoro pasti u nesvjest jer su neki dućani s hrpetinom robe (s mirisom kineskih skladišta) i lošom ventilacijom u kombinaciji bez previše hrane - koma.

I pronaći baš odličan komad robe dok nismo sitnim brojkicama vidjele i četveroznamekanste cifre. .

Ne, ne... Ne u nekim razvikanim dućanima gdje pošten čovjek niti ne ulazi jer zna da cifre nisu za njegov/njezin džep.

Katalona: u su onom "poklonu" sitne naušnice kineske proizvodnje (ne preporučam stavljanje na uho) i papirić s Boss mirisom (kao oni papirići iz ženskih časopisa), čak niti pravi mali tester. Hoćeš da ti pošaljem da ne plačeš što i tebi nisu dali?? A mačka je napravila predstavu kao da mi poklanja zlato upakirano u Swarovski ili obrnuto...

I za kraj:

Imam još jednu lošu vijest. Jutro je dolijelo još jednu smrt. I onaj drugi kolega iz posta ispod također je preminuo. "Baterija" oliti bakterija je bila jača. Kako je ušla, tko zna....

Ovaj tjedan je psihički ispao jaako naporan.

Od situacije gdje nam je kolega naprasno završio u bolnici, sa zatajenjem bubrega, infarktom, operacijom na srcu (nitko ne zna koja, kakva..) i tko zna čime, tako da mu je život još uvijek ugrožen, a mi ostali strepimo od propuštenih telefonskih poziva (da ne čujemo najgore vijesti) i ostalih sličnih sranja..

Do situacije gdje nam je drugi umro. Naprasno. Isto čula nakon javljanja na propušteni poziv. Pa se spremam na sprovod...

I još puno loših vibri, tužnih emocija, napornih sastanaka - sve u svemu - kenja na kvadrat. Tjedan za zaboraviti.

No, ima i dobrih vijesti: stigla je KATALONA u Metropolu, te je pao dogovor o ekspediciji u novom trgovačkom centru. Ako se ne izgubimo - izvještaj slijedi.

Ja sam odlučila baciti oko i riješiti određeni broj božićnih poklona. Što se mora, nije teško.

Morat ću opet o jebaču Radeljaku. Jebiga, ovo će biti priprosti post, uostalom kao i dotični "svjetcki" čovjek koji se spušta na nivo piljarice s placa pa baca burme po emisijama (tzv. ozbiljnog sadržaja), lamaće naslovnicama žutih novina, viče i pljuje po novinarima i slične gluposti.

Ovdje bih se baš mogla i ispričati prodavačicama s placa. One to nikad ne bi radile tako vulgarno.

Anyway, baš me zanima da li je dovoljno što imaš jahtu, nekoliko viletina i stančuga strateški razbacanih po ključnim glam lokacijama - Rim, Split, Cvjetnjak, ono ski mjesto za bogataše - koje li je već i Brač, te zlatnu karticu na korištenje priležnicama (za kupovanje donjeg veša Dolče Gabana i ostalih modnih tričarija, te plaćanje kavica tisućicama u komadu ) pa da budeš takav mamac za sponzoruše.

Doduše, kad stari (od)prdne, pošto ništa nije na njegovo ime, Gospođi Radeljak, koja god to bila u tom trenutku neće ostati baš ništa. A do tada joj možda i mladost prođe. Mislim da je to sinulo Vlatkici, pa je odustala od uloge slatke majčice i supruge jer bi tako i tako ostala na cesti jednog dana. Doduše, koliko dotična voli publiku - mogla je stisnuti zube i još uvijek se smješkati po naslovnicama Glorije i sličnih časopisa. A možda bi što i bilo....

Da se vratimo da jebača. Pretpostavljam da onako star i mlohav nema pomoći ni od viagre - koju ruku na srce ne bih preporučila u prevelikim količinama, ako misli doživjeti stotu, pa je stvarno čudo što se otimaju za njega eminetna lica nase male seoske estrade.

Ne može se reći da Dolores nije rasna ljepotica. Kaj je je. I da voli iskorištavati stare, bogate ili u tom trenutku utjecajne osobe kako bi se penjala po ljestvici - bilo to glumačkoj, poslovnoj ili kao sada - bogataškoj. Baš me zato zanima kako će ispasti daljnji razvoj te situacije. Ovako gledajući - kao pravi voajer - mogu samo zaključiti da će mala preveslati Radeljaka, samo me zanima na koji način. Go baby go!

Ako se ona se spetlja s Clooney-en, nitko neće. Doduše, i tu bi se morao naći interes da se dotična mlada dama potrudi oko tog isto tako već vremešnog solera.

I za kraj, zanima me još jedan detalj - Radeljakovo dijete je školarac, neki četvrti ili peti osnovne i zanima me kako se odjedanput usred tjedna nalazi na trajerku s otoka ili na slikama sa ponoćne premijere i sl. ne-dječjih mjesta za izlazak.

Gledam "Jezikovu juhu" i ne mogu vjerovati kako se neki ljudi mogu dovesti u određene situacije.

Ne, ne govorim o pomoćnom radniku, 18-njaku koji se ponaša kao da je vlasnik lokala tj. restorana, nego o vlasniku lokala u gore navedenoj emisiji (koja trenutno ide na televiziji).

Vlasnik, koji - prepostavljamo da živi od restorana usred Tkalčićeve (recimo jedne "in" ulice u Zagrebu, pogotovo za strance koji tu obavezno šetaju i eventualno ogladne, u moje mlađe doba bilo je to "in" mjesto za izlaske, ne znam kako je sad ) - zaposli za glavnog kuhara jednog 22-godišnjaka i gore navedenog malca kao pomoćnika. Isto tako, kako god vlasnik djeluje ozbiljno, ne drži ni jedan konac, a kamoli kako se to lijepo veli - sve konce u rukama.

Najtužnije od svega je da gosti "upoznaju" vremešnog konobara i očekuju istu takvu kuhinjsku poslugu (čitaj: ozbiljnu i dovoljno stručnu da ti skuhaju kvalitetan obrok), a ne klince koji ne znaju ništa o kuhanju, kulturi, higijeni ni osnovama života. Užas.

Podsjeća me na onu groznu emisiju (nisam ju željela gledati) od prije par godina kada je sanitarni inspektor (uz uključene kamere) obilazio pekarnice. Bilo je tu i štakora, i nehigijene i...

U jednoj od prijašnjih emisija "Juhe" konobar je vodio glavnu riječ (i to vrlo povišenim tonom), a sirota vlasnica se svaki put rasplakala i pobjegla van iz lokala.

I tip koji je (po mojoj slobodnoj procjeni) zaradio lokal na kartama (isto tako neki student od 20-ak godinica), pa se dosta laganini ponašao prema osoblju i samom lokalu, a kad nema mačke - miševi kolo vode... I sve propada.

Doduše, do sada u emisijama nisam vidjela toliko nehigijenske uvjete u kuhinji, makar Francuz (Stefan) u svakoj pizdi na uvjete u kuhinjama, no tu su problem uglavnom vlasnici koji kao da zalutaju u hotelijerstvo. Ili stvarno zalutaju.

Osobno mislim da je to jedan od glavnih problema našeg turizma.

Turizmom, uključujući i restorane, kafiće, hotele i "cimer fraj" bave se neobrazovani ljudi (mislim neobrazovani u toj vrsti posla), ne trude se naučiti, ne trude se malo izaći izvan Lijepe naše (da samo vidite kako izgledaju seoski restorančići usred pripizdine Mađarske stepe, da sad ne spominjemo neke urbane dijelove EU) koji nemaju nimalo ambicija da stvari pomaknu od nivoa "čevapčići" - obično krivo napisani na menu-ima.

A nije to tako teško. Samo malo treba čitati stručnu literaturu. I psihologiju. A šta kad ne čitamo ni dnevne novine....

Kamoli pratimo nove trendove u vlastitom poslu. Think about it.

Ps. Ispričavam se manjini pojedinica na koje se ovaj post NE odnosi.

Osim što je nakon desetkovanja djelatnika (doduše u uredu u "centru" sela, kod nas još svi živi i zdravi ) na poslu malo čudna atmosfera - ništa novo u našem selu malom...

Tu i tamo kapne koji Predsjedni(ca)k to Be, no još je rano za voće, povrće i kavice sa budućim predsjednicima. Posljednji put sam zafrknula stvar kad je Mesić pio kavu u našem selu. Pošto je bio totalni autsider, nikome (osim naravno nekolicini sudruga iz stranke tada budućeg predsjednika) nije palo na pamet da se gura u red za kavicu, osim naravno uvijek gladnih penzića...

A lijepo sam se mogla hvaliti sa kavicom s predsjednikom. Naravno, nakon što je bio izabran...

No, zaboravih se pohvaliti - u petak je Guzda morao službeno u Deželu. Ne bila Rudarka - Rudarka da nije u međuvremenu uvjerila direktora da će biti dobra, najbolja, odraditi sve zahtjeve unaprijed (još u četvrtak) i sve izorganizirati da ide glatko i bez Rudarke. kako bi u petak s Guzdom ošla preko grane. Glavno da se putuje..

Jebiga, i Dežela je sad Europa. Jel tako??

I tako mi stigli do Maribora, te je Guzda izjavio da ga neće biti najmanje sat i pol i postavio pitanje da li ću izdržati u općepoznatom trgovačkom centru tako dugo sama samcata?

Ma daj....

I lijepo ja uđem u H&M i laganini od police do police. Pa poslala sms šogorici (za veličinu nogice) jer sam vidjela prekrasne "uggsice" za malu nećakinju, pa sebi i Maloj neke čarapice, dokoljenke, naglavke (ili kako li se zove ono što nema stopalo), pa tunikicu, paaa....

I u nekom trenutku, nakon jedno 20-ak do najviše pola sata zvoni mob - Guzda pita u kojem se dućanu nalazim.

Pa još sam u prvom. Grrr...

On svoj posjet završio turbo brzo jer je tip čiji dućan je trebao posjetiti i dogovoriti neku kupovinu na njegov poziv odgovorio "Koji auto imate? Aha. Ja sam iza vas. Pratite me..." Doduše, na tećnom slovenskom.

Bem ti i Deželu, svi se poznaju...

Tako da sam, osim H&M, još obišla i Zaru (dječji modeli nisu tako rasprodani kao u Zg. pa je Mala dobila preslatke traperice sa šljokama na stražnjim džepovima za 25€), neki zoo dućan gdje smo se raspekmezili mazeći nekog tvorića (naš je orijaški tip prema ovom slovenskom) i pojeli De polo u mex. restaču. Taj mi je meni dopizdio i slijedeći put sigurno jedem nešto drugo.

I za kraj, a zapravo sam morala staviti na početak - kupih si prsluk od umjetnog krzna.

Prva sam u selu. (doduše, malo me čudno gledaju, tu još nije stigla ta luda moda )

Voila.

Htjela sam, kao i obično pisati o Nasljednikovom rođendanu (danas imamo 17 godina tek! ljubi ga majka, na njegov opći užas), kako je Larry preživio napade male znatiželjne djece (nadajmo se da tvor i/ili nitko od nas ne dobije nikakvu gripozno ni virozno stanje) - luftali smo kuću jer je dvoje pušača zakadilo kao da ih je stodvadeset i dvoje (pošto je jedan od njih gost koji svraća jednom u par godina, nisam imala srca izbaciti pušače na svjež zrak) i još o par stvari, noo...

Napisati ću par sitnica vezano uz smrtni ishod slovenskog alpinista T. Humara.

U mojem bližem okruženju imam nekoliko alpinista, a bome i nešto kumstava sa paraglajderskim, špiljarskim, ronilačkim i još ponekim ekstremnim sportašem.

S jedne strane se priča o ovisnosti o adrenalinu i ludosti sto na sat, no, ovdje moram izjaviti da ako se neke stvari odrađuju tzv. "školski" tj. po svim zakonima fizike, tehnike dočnog sporta (ako to uopće možemo zvati sportom), respektirajući prirodu (tj. prvenstveno meterologiju jer se uglavnom radi o sportovima gdje loša prognoza može značiti ugro-žen život!) i njezine zakonitosti - većina tih "ludih" sportova je uvjetno rečeno sigurna.

Naravno, može vas pokupiti lavina, srušiti se strop špilje na glavu, odlomiti ključni opremak (stjena, kamen) ili se poskliznuti i stropizditi sa sigurne planinarske staze (naglavačke! - vjerujte meni ), da ne velim kako se može sklopiti krilo (pa neki odleže par mjeseci u krevetu), noo...

Kako bi alpinisti rekli kad netko preživi neku luudu nesreću "Nije ga planina htjela.." - misli se uzeti k sebi.

I da se vratimo na Humara. Ovdje ću ispričati jednu malu pričicu o njemu. Svojedobno je (prije više od desetak godina) popenjao neki luudi vrh, solo. Sve strašno teško i opasno. Sve je sretno završilo.

Onda se vratio doma i počeo zidati kuću. A za kuću trebaju temelji. Tu se - u tu rupu za buduće temelje stropizdio i - i skoro zginuo. Tj. tada je polomio obje noge.

Anyway, hoću vam reći da čovjek može poginuti i kad prelazi ulicu i to na pješačom prijelazu, a ne u planini...

Ovdje nećemo o ludim Česima, Poljacima i ostalim ekstremistima što se na luftiću otpute u olujno more, krenu u alpinističku ili paraglajdersku avanturu najtežeg smjera, težine nakon vikend-tečaja u vlastitoj domovini i sličnim luđacima - kojih na kraju uglavnom sačuva sam Bog i luuda sreća... i naravno onih stotinjak GSS-ovaca i mornarice što su ih danima spašavali...

Tako da ne sudite takve ljudi da rade neke stvari koje ne treba raditi. Jer i vi radite opasne stvari koje će vas doći glave. Na primjer one gore cigarete....

Šokirala me vijest o tučnjavi curica, bolje rečeno premlaćivanju jednog ženskog djeteta od strane jedne ili više ženski osoba i to upotrebom tzv. boksera.

Grozno.

Naravno, na prvu loptu.

Prvo: tko je žrtva, a tko agresor?

Ovdje ću napraviti malu digresiju na temu opasnosti obilaska predrage nam Metropole u noćnim satima. Nekidan sam pokušala objasniti Nasljedniku zbog čega ga neću pustiti da sam baulja po Zagrebu u sitnim noćnim satima, nego da ga nakon koncerta mora dočekati ujo i odvesti autom doma - na što je ovaj moj komentirao - "Neće me nitko dirati, ako ga ne provociram". Hmmm....

U stilu - još je i sportaš, pa je tvrdio da malo ljudi ima bolju kondiciju i brzinu u trčanju od njega (nogometaši definitivno nemaju ). Ne mogu ovdje reći - živi bili pa vidjeli, jer stvarno ne želim da se moje dijete dovede u situaciju da ga maltretira skupina dokonih klinaca... Sa završetom u traumi, a nedajbože na groblju. Kao siroti Luka R.

Možda je to razmišljanje jednog "seoskog" dječaka na pragu punoljetnosti, bez iskustva "divljeg" zagrebačkog noćnog života. Ovdje neću spominjati kako se u moje doba moglo prošetati s kraja na kraj grada, možda izgubiti stotinjak dinara (= kuna) u kupnji cigle, nooo...

Bez nekih smrtno opasnih situacija definitivno.

E da, početak priče. Prije par mjeseci se moje Malo dijete "na nož" pokefalo preko mms-a, fejsa i sl. umotvorina modernog doba sa svojom do tada Best friend. Ova je Malu pljuvala u stilu "ona mala Slatka", na što je ova moja lila suze, pizdila i - sve u svemu bilo je psihički dosta naporno.

Tako da ne želim zanemariti onu "žrtvu" koja je možda pokrenula lavinu emocija i mržnje, da bi se ona druga dohvatila "oružja" i pokušala problem riješiti šakama.

Da se razumijemo, ne prihvaćam agresiju kao oblik borbe i pokušavam djecu naučiti da su duhovne vrijednosti iznad svih tih sitnih podmetanja. No, da li to rade i drugi roditelji???

Hm...

Navodno u našem selu jedna profesorica ima svinjsku gripu. Ako je to istina, onda je latentno i veći dio školske djece + ostali profesori u opasnosti od dotične gripe.

No, nije priča o tome.

Gledam Prdoljaka kako ljubi one gimnastičarke s medaljom u Osijeku. I neke naše političare kako se cmakaju u obraz.

I sirote carinike i polismene na granicama kako bez maski i bez cijepljenja obavljaju svoje svakodnevne dužnosti. Da ne spominjem doktore, medicinske sestre i ostatak medicinskog osoblja po bolnicama i ambulantama.

Osnova prenosa gripe je fizički kontakt (lice do lica), kapljični prijenost preko kvaka na vratima, rukohvata po javnim prevoznim sredstvima i sl. Osim što je svaka gripa opasna jer napada i oslabljuje organizam, pogotovo starih i nemoćnih, te kroničnih bolesnika, ova tzv. "svinjska" stvara komplikacije vezane uz respiratorni aparat oliti teške upale pluća, pa dio ljudi završi u kritičnom stanju po vlastiti život. Ili na kraju - nažalost - umru.

No, pratite malo statistiku. Ova dva smrtna slučaja (od toga jedno teško bolesno dijete u neprepoznatoj fazi teške smrtne bolesti) daleku su ispod prosjeka (ako uzmemo istinitu brojku od 1.600 dokazano zaraženih u RH) u ostalom dijelu svijeta i definitivno puno sigurnija opcija od recimo - prelaska preko ceste.

Doduše, nisam shvatila da li nema cijepiva za zdrave ili za bolesne, odnosno, kad se čovjek i razboli od te vrste gripe - da li mu uopće pomaže ikakvo cijepivo oliti lijek - Tamiflu ili nešto sl?

U cijeloj priči mislim da se dosta opušteno ponašamo i da je vrijeme da se malo skoncentriramo na moguću pandemiju. Ako se dobro sjećam nekim povjesnih zapisa - svojedobno je tzv. "španjolska" gripa pokosila cijele obitelji. No, u to doba tadašnji ljudi nisu znali neke osnovne zdrastvene zaštite. Ili se nismo maknuli od početka....

Btw. Mala kao dijete dijabetičar ne spada u "kritičnu" skupinu ljudi i do sada nije bila cijepljena od obične gripe. No, provjeriti ću kod naše doktorice da li bi ju cijepila protiv ove neobične.

He he...

Morat ću i ja "dvi tri" o predsjedničkim kandidatima! Zar ste mislili proći bez toga??

Uglavnom, da se sjetim koji su se uopće deklarirali kao kandidati, s time da sad nećemo o tome da li će uopće skupiti tih desetak tisuća glasova potpore.

Kao prvo - Hebrang. Osim što se zna da je HDZ strogog centralističkog i tvrdo linijskog glasačkog tijela, pa se pretpostavlja da će većina članstva + dio ruralno-dalmatinskozagorskog zaleđa i naravno - dijaspora (sa velikim De) glasati za dotičnog tipa - kao kandidat dotične stranke nije mi sjeo.

Osobno, ne sviđa mi se (a o tome sam već pisala) još iz doba kad je kao ministar izdao vlastiti hrvatski zdrastveni sustav i otišao se liječiti u Švicarsku. Ne velim da se čovjek ne smije boriti za svoj život svim dostupnim sredstvima - no u tom se slučaju lijepo mogao skinuti sa mjesta ministra i kao obični smrtnik raditi što želi, a da o tome ne pišu novine i ne postoje izjave u udarnom dnevniku državne nam televizije (apropo nje - koju svi mi plaćamo!)

Onda slijedeći veliko-stranački kanditat: SDP-ov (jebemu, stao mi mozak - kako se ono zove?) - e da Josipović (toliko o njegovoj karizmi kad ga se običan puk ne može sjetiti od prve). Pomalo mi je zbunjujuće bila ona priča o sviranju i još nećemu. Hmm.. Dugo mi je trebalo da doznam kako je Josipović zapravo profesor na pravnom fakultetu, koji samo dobro svira klavir, a ne obnuto. Ili je obnuto. Vidite??

Sviđa mi se što je on izabran glasanjem na njihovoj konvenciji ili kako li se zove skup eddepeovaca, no nekako bi mi Antunovićka bolje sjela. Ženu poznajemo iz politike i Sabora već dulje vrijeme i mislim da bi imala više poklonika nego dotični kandidat. A svakom svojom smirenom i razumnom izjavom odaje dojam o razumnoj, finoj i obrazovanoj osobi. (politički likovi tipa "barba Luke" i ostalih idu mi na živce)

Treće: Nadan Vidošević

Ne znam što bih rekla. Jedan dan se probudim i mislim kako ću za njega glasati, drugi dan me neki tekstovi malo zbune i nisam sigurna...

Definitivno je dobro što je obrazovani ekonom (dobro sam napisala, baš to mislim!) jer je stvorio određeno bogatsvo, vodio gospodarsku komoru i jer ima neku intelektualnu auru, a da to nije nekako usiljeno i namješteno. Živi bili pa vidjeli kako će se to dalje odvijati...

Četvrti: onaj Istrijan (čitala ja u Gloriji ) e da, D. Kajin

Sigurna sam da će dobiti većinsku potporu svoje predrage Istre, no nisam sigurna da ima dovoljno "štofa" da pridobije i ostatak Hrvatske. We'll see.

A sad dvije žene:

V.Škare Ožbolt i Vesna Pusić

Prva mi se ne sviđa. Još iz doba kad je bila kuhana i pećena u Tuđmanovom uredu, a poslije pljuvala hrpu stvari vezanih uz protokol i općenito njegov način razmišljanja. Ne velim da cijenim Tuđmana jer ga smatram jednim od diktatora, kao i Castra, Tita i još neke, no - neke stvari nije lijepo raditi. I točka. No, nažalost, narod je kvočka s kratkim pamćenjem..

Vesna Pusić je profesorica na Filozofskom u Zg., no tu i tamo se prosere nekim izjavama (neki su to okarakterizirali i kao odaju državnih tajni), pa mi nekako i ne leži sto posto. Dobra strana je što je to osoba koja nema putra na glavi jer nije sudjelovala ni u jednoj privatizacijskoj aferi, bila član NO-a ili UO-a, a takvih je malo na političkoj sceni.

Moram prokomentirati i Alku Vujicu, ako je uopće kandidat ili samo neka prvoaprilska šala.

Naravno da tu i tamo u sabore/kongrese/parlamente uđe i neka čudna kreatura kao npr. ona porno-diva u Italiji ili neki likovi u čini mi se - francuski parlament, no do sada još nitko nije dobio dovoljan broj glasova za takvu vrstu izbora kao što su predsjednički izbori. I ne mislim da će ikada dobiti. (doduše, ako ne računamo Berluscconija) Ipak se ne možemo špilati sa takvim stvarima kao što je vlastiti predsjednik ili predsjednica. Pa zato - draga Alka (valjda će opet "osvježiti" svoj blog gdje je s rekordnih dva posta došla do naslovnice i cool liste. kladim se da ne zna više svoj password ) i radi u čemu si najbolja - malo krešti, malo se preseravaj po "eventima" i oblači one neke tigrasto - perjaste outfit-e na narodnjačkim skupovima.

I da, na kraju šećer: Bandić(i)

Znam da je siguran u svoju pobjedu (doduše, bio je siguran i za predsjedničko mjesto u SDP-u iza Račana, pa maunu - nije uspio) jer inače ne bi u ovo ušao ni u ludilu. Ili je totalno poludio. Jer - ruku na srce - više para i više ovlasti kao što sada ima kao gradonačelnik nikada neće više imati.

A da li će proći na izborima? Teško. Teško. Pa nismo valjda poludili....

Da li sam nekoga zaboravila? Tako i tako ih ima - za moj ukus i previše. Ako se dobro sjećam - D.Latin je odustao još prije početka (doduše, ostavši bez svoje "Latinice")...

E da, sjetih se još jednog čudnog lika - bivšeg ministra prosvjete - Primorca. I taj se bacio u utrku.

Osim što (kao uostalom i Milanović) priča nekim čudnim štokavskim govorom kojim ne priča nitko rođen i odrastao u Lijepoj našoj i što o sebi misli sve najbolje (a mnogi eminentni stručnjaci iz njegovog područja nauke pomalo sumnjaju u njegove naučne zasluge na polju DNK i genetike) - mislim da je definitivno zalutao u te vode. Jedno je biti ministar kad te lik i djelo kao što je bila institucija Sanader pozove u Vladu, a drugo je biti nestranački kandidat...

I što možemo birati?? Ja bih nekog običnog čovjeka. Bez velike stranke u pozadini. Hoćemo li uspjeti takvog izabrati među ovim likovima??

Ili nije kasno da se i ja kandidiram???

Opet smo posjetili veterinara. Prošlo je mjesec dana od prve injekcije, pa smo morali po još jedan "shoot".

Uz put smo dogovorili datum sterilizacije.

Veterinar se kune da većeg tvora (ponosnih 1.600 g ) nije vidio, a bome ni smrad od muških hormona. Obećao nam je da će se miris, a bome i agresivan stav prema npr. kavezu riješiti nakon "skidanja" muških znakova ponosa. Živi bili pa vidjeli.

Inače, Zver je ljuta kad je se protiv njegove želje zatvori u kavez (da možemo mirno jesti, posložiti mašinu za suđe ili nešto treće) pa grebe po žičanom dijelu kaveza, gloda vratašca tako da izgledaju kao da imamo lava na ne mićinog stvora i prevrće tzv. wc (plastični kutni kontejner, zavezan drotom za kavez ) sa svim pijeskom i kakačima u dotičnom. Ma, luuda kuća..

Još jedna crtica iz života: neko jutro (6 i nešto sitno) završio je u veš-mašini. Ne bi bilo ništa čudno da otvor na našoj mašini nije odozgora! Popeo se kao pravi alpinist po stranici od kutije za veš i malu pomoć hrapavog zida, te uskočio u mašinu punu veša pripremljenog za pranje.

Zaklela bih se da mi se smijao iz te hrpe veša.

Anyway, nekidan sam odvela Guzdu u Pet centar po malo hrane za gladnog "vuka", te gledala neke malo bolje kaveze (čitaj: deblje žice kaveza i volumno veći kavez jer me izbezumljuje rastavljanje kaveza kako bih došla do wc-a da ga očistim jer inače "peče za oči"), te opelješila dotičnog za 700 kuna. Lijepo sam mu rekla - il' kupi odmah i trpaj kavez u auto, ili ću ja to sutra sama.

KAVEZ

Dotični je kavez bio u kombinaciji dodatnog wc-a kao plastične kutije koja se sa strane objesi na kavez (izgledalo je straašno praktično!), naravno sa prikladnim prolazom i naravno - rastavljivog poklopca. (malo smo to povezali, noo ...)

I???

Dođem ja maloprije u sobu, a kad tamo - kavez zakračunat, a od Đure ni T. Kao tvor. Gospodin šetka po Nasljednikovoj sobi, a wc s oproštenjem "razjebanog" poklopca.

A nije ni srao u njega. Čudna neka živina...

No, dosadno nam nije.....

Ne znam što se dešava sa načelnicima manjih mjesta i gradonačelnicima još manjih gradova, ali u posljednje vrijeme (posljednjih godinu - dvije) sve je veća pomama za plaćanjem parkiranja po njihovim što većim što manjim središtima gradova/mjesta.

Na ovaj me post potaknuo kratak boravak u Ogulinu prošlu subotu. Neš' ti velikog grada i motorizirane gužve da bi se trebalo naplatiti parkiranje!

Apropo naplate parkiranja: obično se koristi dotična metoda za regulaciju (viška) motoriziranog ulaska u uži centar grada i to na način da se u širem prstenu dozvoljava besplatno parkiranje, te organizira javni prijevoz u sam centar. Gdje se obično nalaze prostori javnih ustanova tipa mirovinsko, zdrastveno, katastar, sud, općina...

No dobro, ogulinski se gradonačelnik nije povampirio kao Banditić (apropo dotičnog - vidjela ga jučer uživo na predavanju o 2. ženskoj ekspediciji na Mt Everest 2009. gdje je dobio i plaketu kao zahvalu na šušu koja je sjela u kritičnom trenutku ekspedicije na račun, te skoro pa direktno pomogao osvajanju vrha! Zna stari lisac prepoznati pravi trenutak, ne možete reći da nije faca u tome!) pa naplaćuje sat parkiranja samo 3 kune.

Za razliku od našeg "sela" gdje dotično košta 5 kuna i to cijeli radni dan (što je grozno. lovim našeg gradonačelnika da mu naribam nos u sveti toga) u širem središtu mjesta i dio subote.

A kod nas gužva samo sajmenim danom i to do podneva. Poslije - jok.

Na primjer - Slavonski Brod i Osijek, kao ipak respektabilni gradovi (po veličini) naplaćuju parkiranje 3 kune (za Osijek sad više nisam sigurna - možda i 4 kn), s time da SB ne naplaćuje popodne.

A gore spomenuti Bandići do duugo u noć.

Ovdje neću o primorskim gradovima i njihovom naplatom još unazad desetak godina...

Vozih se nekidan središtem Zagreba. Koma. Pa tamo je prva zona (čitaj: puuno novaca i ograničenje samo na sat vremena!) do Glavnog kolodvora! A dio zone čak i na Savici. Tako da je sad gužva po svim javnim površinama, uz prometnice i na onih nekoliko nenaplativih površina za parkiranje.

E jebemti ludu glavu - cijeli grad trpi.

Morat ću pregaziti ovaj lijepi post od ispod o suncu, moru i turizmu , ali ne mogu, a ne komentirati neke stvari na političkoj sceni!

Uglavnom, ne smeta mi što se Premijerka bori sa ostatkom parlamenta u vezi "slovenskog sporazuma" već nešto sasvim drugo - svi izjavljuju da znaju što u tom sporazumu piše, a zapravo ga nitko nije vidio. Odnosno, tako nam prikazuju politički dnevnici državne i privatnih (nezavisnih?) televizija. True or false?

Kao ni famozni ugovor između Ine i Mol-a koji bi predsjedni(ca)k vlade kao predstavnik drugog većinskog vlasnika morao imati na uvid, da ne velim preko "svojih" ljudi u upravi i nadzornom odboru kontrolirati određene postupke i odluke u kojem smjeru ide dotično preduzeće.

Ili to i rade, a nas - običan narod muljaju preko svih vijesti, dnevnika i ostalog.

Da ne spominjemo famoznu Podravku. I dalje smatram da su gospoda ex predsjednik uprave i ostatak - profi ekonomisti koji su samo radili na zapovjed (kladim se da postoji i pisani trag s potpisom!), a ovaj put imamo i janjca na ražnju tj. (ex)ministra gospodarstva koji je ipak i stavio potpis na nešto što je mislio da neće otići dalje od vrha HDZ-a.

Mauna.

Ošo Kanader, ošo the Big Boss i vid' vraga - Polačec postao žrtveno janje, a Mesić iliti netko treći nemaju pojma.

U kojem SF filmu? Nažalost, kako to kod nas ide - eventualno postoji telefonski zapis (no čisto sumnjam) sa "zamolbom", od Mesića ili bogtepitaj kojeg "Barbe".

Jebiga, da vas u ovom trenutku nazove Obama i nešto zamoli - da li bi ga odbili??

Problem je što nam je izborni aparat više manje neuk (prati samo dnevnik na prvom programu), većinski penzionerski profil 45 - 105 godina (uključujući i one "preko" grane, te uključujući - koliko pročitah jedno 60.000 umrlih, a još uvijek "živućih" na biračkim popisima pretpostavljam strateški raspoređi po biračkim okruzima) te ostatak ruralnog stanovništva (do 4 razreda osnovne tzv. - kako je to zvala moja baka - " pučke škole") koji smatra patriotizmom bezrezrvno glasanje za HDZ.

I onih nešto postotaka što nas guši srpska dijaspora koja masovno dolazi na lokalne izbore. A broj im se povećava. Neprimjetno! Nemojte se zavaravati!! Ne priča njihov predstavnik u Saboru samo tako...

Nažalost - true!

I što reći na intelektualnu pobunu??

Živnimo dragi moji.

Ipak smo mi onaj pismeni dio ove lijepe naše!!

Eto mene nazad..

Osim što imam osjećaj kao da me doma nije bilo danima (a još sam jučer oko deset kuhala djeci ručak), što sam uživala gledajući more, sjedila u majici na 18C i pila kavicu u Vale (Preko, otok Ugljan), šetkala se uz obalu, jela predobar crni rižoto u nekoj konobi (zaboravih kako se zove)....

Obišla sam i otok Pašman (barem jedan dio), te mjesta Kali, Kukljicu, Lamnjanu, Ždrelac, popela se na sv. - e sad ne znam kako se zove vrh, ali s njega je prekrasan pogled na zadarski arhipelag (doduše, nismo vidjeli "Marka Pola")...

S obzirom da u mladosti nisam baš previše obilazila otoke, tako sam sada ugodno iznenađena blizinom Ugljana kopnu tj. Zadru, dobroj povezanosti trajektom (i u ovo zimsko doba trajekt plovi skoro svaki sat!), ugodnom klimom i simpatičnim ljudima. Barem onih što sam ih jutros u šetnji pozdravljala..

Doduše, ja sam hodala u pernatoj jakni (definitivno mi je bilo vruće), pa su me malo čudno gledali. No, tko bi si mislio...

A sad ono što mi se nije dopalo - u apartmanu (preko veze!), u kojem su postojali radijatori - nije bilo uključeno grijanje (pa sam se smrzla kao pi..), te smo dobili neke stare deke za pokrivanje. Ne mogu reći da namještaj nije bio nov, ali su me deke koštale upale sinusa od alergije na prašinu, grinje i ostalu gamad. Sad znam što ću slijedeći put tražiti unaprijed!

Većina ugostiteljskih objekata ne radi, što je razumljivo, no s druge strane - s obzirom na prekrasan kraj, klimu, mogućnost planinarenja, penjanja, biciklizma - ne znam zbog čega ne postoji zanimanje ljudi za otvaranje apartmana/obiteljskih hotela koji bi radili cijele godine. Da ne spominjem da bi neki manji nadkriveni bazenčić bio relativno jeftino ulaganje koje bi privuklo (dobra web stranica) turista i u neko drugo doba godine - npr. sada.

Još jedna dobra stvar je što se u Zadru nalazi međunarodni aerodrom. Lijepo u ponudu staviti transfer s aerodroma direktno na otok - i da vidiš da bi se našlo zainteresiranih stranaca koji bi udahnuli malo finog morskog zraka...

Dalo bi se još razglabati o turizmu, no više mi se neda...

Danas smo Guzda i ja komentirali kako ni na jednoj kući nema solarnog grijanja (osim što bi se jefitno grijala voda u onom gore navedenom bazenu), ljudi bi se mogli grijati bez problema na solarnu energiju.

Nažalost, naša država nema kvalitetnu energetsku strategiju (osim kad pukne sranje s Rusima pa su svi stručnjaci za plin i podzemna skladišta plina), te između ostalog i subvenciju kod kupovanja solarnih ćelija.

Npr. jedna Slovenija sa ono malo sunčanih dana već godinama subvencionira kupnju solarnih ćelija i ostalog pribora što već uz to ide..

Ah, zaboravih spomenuti djecu - Mala i njezina prijateljica su okupirale dnevni boravak te spavale na našem krevetu, ručak je prošao luudo (naravno, uz dijete "viška" tj. malu koja je s nama bila i na moru i u Veneciji), pun mi je frižider hrane jer su cure bile jučer popodne na nekom dj. rođendanu, a mala je od doma donijela još hrane, na svu onu nakuhanu s moje strane...

Jedino me Nasljednik pitao tamo negdje oko tri sata (još sam bila u Zadru) da li ćemo kod bake na groblje, jer eto, stignem ja doma "ćaskom"...