Gledam "Jezikovu juhu" i ne mogu vjerovati kako se neki ljudi mogu dovesti u određene situacije.

Ne, ne govorim o pomoćnom radniku, 18-njaku koji se ponaša kao da je vlasnik lokala tj. restorana, nego o vlasniku lokala u gore navedenoj emisiji (koja trenutno ide na televiziji).

Vlasnik, koji - prepostavljamo da živi od restorana usred Tkalčićeve (recimo jedne "in" ulice u Zagrebu, pogotovo za strance koji tu obavezno šetaju i eventualno ogladne, u moje mlađe doba bilo je to "in" mjesto za izlaske, ne znam kako je sad ) - zaposli za glavnog kuhara jednog 22-godišnjaka i gore navedenog malca kao pomoćnika. Isto tako, kako god vlasnik djeluje ozbiljno, ne drži ni jedan konac, a kamoli kako se to lijepo veli - sve konce u rukama.

Najtužnije od svega je da gosti "upoznaju" vremešnog konobara i očekuju istu takvu kuhinjsku poslugu (čitaj: ozbiljnu i dovoljno stručnu da ti skuhaju kvalitetan obrok), a ne klince koji ne znaju ništa o kuhanju, kulturi, higijeni ni osnovama života. Užas.

Podsjeća me na onu groznu emisiju (nisam ju željela gledati) od prije par godina kada je sanitarni inspektor (uz uključene kamere) obilazio pekarnice. Bilo je tu i štakora, i nehigijene i...

U jednoj od prijašnjih emisija "Juhe" konobar je vodio glavnu riječ (i to vrlo povišenim tonom), a sirota vlasnica se svaki put rasplakala i pobjegla van iz lokala.

I tip koji je (po mojoj slobodnoj procjeni) zaradio lokal na kartama (isto tako neki student od 20-ak godinica), pa se dosta laganini ponašao prema osoblju i samom lokalu, a kad nema mačke - miševi kolo vode... I sve propada.

Doduše, do sada u emisijama nisam vidjela toliko nehigijenske uvjete u kuhinji, makar Francuz (Stefan) u svakoj pizdi na uvjete u kuhinjama, no tu su problem uglavnom vlasnici koji kao da zalutaju u hotelijerstvo. Ili stvarno zalutaju.

Osobno mislim da je to jedan od glavnih problema našeg turizma.

Turizmom, uključujući i restorane, kafiće, hotele i "cimer fraj" bave se neobrazovani ljudi (mislim neobrazovani u toj vrsti posla), ne trude se naučiti, ne trude se malo izaći izvan Lijepe naše (da samo vidite kako izgledaju seoski restorančići usred pripizdine Mađarske stepe, da sad ne spominjemo neke urbane dijelove EU) koji nemaju nimalo ambicija da stvari pomaknu od nivoa "čevapčići" - obično krivo napisani na menu-ima.

A nije to tako teško. Samo malo treba čitati stručnu literaturu. I psihologiju. A šta kad ne čitamo ni dnevne novine....

Kamoli pratimo nove trendove u vlastitom poslu. Think about it.

Ps. Ispričavam se manjini pojedinica na koje se ovaj post NE odnosi.