Štono bi se reklo - stvari se mijenjaju iz sata u sat.

Osim što mi sutra - zajedno sa djecom koja kreću u školu, počinje posao tj. završava teško stečen g.o. i što ne znam što me sve može dočekati, puno kretanja, puno roštilja (nekoliko u nizu) i puno pive..

Ahhh... Težak život.

U petak navečer smo "skoknuli" do Špancirfesta u Varaždin. Prije španciranja - večera: RESTORAN ŠANJEK, da budemo precizniji - zalogajnica, no ne znam zašto se tako zove, osim što Guzda, stari morski putnik po lijepoj našoj veli da imaju prefine i jeftine gablece.

Dotični restač je poznat po hrani od konjskog mesa (koja je veoma ukusna, dijetalna, a po okusu slatkasta). U sklopu svoje kuće imaju i specijaliziranu mesnicu tako da smo doma ponijeli njihove kobasice roštiljke, ražnjiće (konjsko meso u pacu od senfa i vjerojatno još nečega) i odreske!

Pošto su naši frendovi bili malo skeptični prema dotičnom mesu razveselio ih je na ulazu natpis "Danas svježa janjetina" - koju smo mrknuli za predjelo kilicu i - živa muzika (tamburaši) u dvorištu.

Nemojte se zeznuti i misliti da vam je plata za dvije osobe premalo i da vam je potrebna ona za četiri (makar vas i sama konobarica upozori!). Nije to moja famozna "riblja plata za dvoje" iz Fažane - koju sam sama smazala, dok je Guzda ostao gladan...

Anyway, od plate za dvoje nas se četvero najelo (a u društvu imamo jednog jaako dobroj jelca koji kad mu nije dobro - večera u Osijeku, kad je imao nekih probavnih smetnji - mrkne nekoliko tanjura fiša ) i - na žalost, morali smo neke ostatke i vratiti u kuhinju...

Špancir- fest?

O njemu neću puno. Ima preslatkih štandova sa hand-made robom visoke kvalitete, niskokvalitetnih slika (izgleda da su suncokreti jaako u modi!!), puuno ljudi i zaposlenih konobara.

Ostalo?

Jučer roštilj doma (naravno, dio mesa onaj iz gore navedene mesnice) i danas roštilj u gostima. Muka mi je od roštiljanja.

Oću bažolja! Na žlicu!!!

Ne znam kako sam sve to stigla...

Sama sebi se divim (u zrcalo bajno)...

Odmor na Brijunima je bio pre - kra - san. Takav mir, takva tišina...

(zapravo smo bili na onih par sati na predstavi na Malom Brijunu)

I onda smo skočili na par dana do prekrasne prirode - Čigoč - najpoznatije selo roda. Kako je tek tamo pre - kra - sno! Mir. Tišina. Zelena priroda. Rode..

(zapravo smo slučajno sa Dojčland gostima uletiti u Čigoč - nema žive duše, uključujući i rode, samo žabe, komarci i zrikavci)

A tek prekrasne pješčane plaže Medulina. To morate vidjeti! Pre - kra - sno!

(zapravo sam popila kavicu sa prijateljicom koja živi u blizini, previše male plačljive djece i razmaženih roditelja)

O da, kako je na moru fuj vruće, gužvasto i pre - na - pučeno, odlučili smo se za slavonski odmor. Polja žita. Kravice.. Tek je tamo pre - kra - sno!

(zapravo sam bila na službenoj večeri u Slavonskom Brodu, par sati koliko se čovjek može malo prošetati po Brodu i pronači faking restoran - taj dio je malo duže trajao)

A tek šoping centar u Rijeci - Tower. Wouu.. Svega ima. Sve na jednom mjestu..

(zapravo smo uletiti unutra u 20:30, a dućani se zatvaraju u 21:00)

O dva tjedna na stvarnom odmoru i stvarnom moru - neću ni pričati...


Ps. Živciraju me natpisi po ženskim i inim časopisima kako se provode poznati aka slavni aka zvijezde lijepe naše. Netko skoči na 48 sati do - npr. Dubrovnika - na neki faking opening/closing i odmah je na odmoru od - recimo - 10 dana! I odmah spava u dotičnom 5-stars hotelu (jer je tamo pozvan na kavu koju plaćaju sponzori) gdje je poslikan - naravno s prepoznatljivom pozadinom dotičnog hotela i u daljini - npr. stara jezgra Dubrovnika, Hvarsko kazalište ili gužva mladih raskalašenih tjelesa koji predstavljaju Zrče....

Ovako izgleda pogled sa "našeg" balkona na ljepotu Duge uvale. Ravno dolje smo se kupali. Predobro. Prečisto. Pretiho (to se i traži). Prekrasno.



I tko ne bi išao godinu za godinom na isto mjesto???

Naravno, osim što smo mi imali osjećaj da vrijeme uopće ne prolazi, a svako večer smo se skitarili po Puli i okolici, bili smo i na kartingu:



Ovdje su Nasljednik i Mala zajedno. Mala se uopće nije bojala što ju ludi braco voza. A on je pak u dvosjedu bio pretežak i sporiji nego slijedeću rundu:



Nasljednik je vozio tako luudo (nije uopće kočio, kako nam je lijepo poslije objasnio), tako da su ga stavili nekoliko krugova "na led", nakon što se po drugi put okrenuo oko svoje osi. He he... Na oca...

Eto. Da ne plačete što nema fotografija!

Kao prvo - malo o Photobucketu - pronašla sam moj password, koji ne prolazi. Moj mail (kada se traži povratna informacija o zaboravljenom passwordu) - također ne prolazi, pa sad - što da radim???

U najgorem slučaju otvorit ću novu stranicu, ali mi nikako ne ide u glavu što se desilo?

Ne, ne, nikome nisam poslala mail sa podacima. Znam da je to najgluplji način da se izgube svi podaci, no to ne znači da neću nasjesti na isto. Koliko god sam sad pametna.. Jel tako?

I da - osim što trenutno traje second birthday party - njih pet curica - sve isto, kao da su blizanke (svoju jedva poznajem) - "dečki su taako glupi" - zato nije zvala ni jednog dečkića (prošle godine ih je bilo skoro pa dvadesetak, od toga pola dječaka) preživjeli smo i subotnji pool party.

Pool party je odlična fora da ugostiš i zabaviš hrpu klinčadije kako ne bi rasturili kuću jer su odrasli vani na terasi u zanimaciji njam - ham - srk.

Najmlađa gošća (tri i nešto sitno godina) - malo se bojala ovih što su skakali, mali kumić (pet godina) - taj je htio "plivati" bez plivica pa je bio najopasniji i ostalih petoro luudo su se proveli. Pri kraju dana, kad se već smrklo i rashladilo - bilo im je dosta kupanja!

Mi smo pak krkali janjetinu ispod peke, roštilj, srneći gulaš (još uvijek je odličan)...

Jučer smo se zavukli po krevetu do iza 11. Predložila sam Guzdi da budemo kao Yoko Ono i John Lennon i da ostanomo u krevetu cijeli dan. Jebiga, zgiljo mi Lennon prije nego je otkucalo podne. C c c...

Htjela sam post početi sa slikama sa ljetovanja...

Nooo...

Zaboravih password za ulaz na Photobucket. Da da, poslala ja sama sebi poruku. Ošlo tkozna na kakav mail (očito ne moj pravi, već neki prigodni za kojeg isto tako više ne znam password). Anyway, nema slika. Jebiga.

Inače, stigosmo. Na opću radost Male koja je bila za povratak od samog početka ljetovanja. Kako veli jedna moja frendica - da djecu slušamo, ne bi nikad bili na moru...

Zadnji dan je bio baš guba. Uletila informacija kako su u blizini "moji dečki" - naravno, oni s posla, pa sam se ubacila i razgledala neke naše objekte u blizini. Šta da kažem - uživala sam što sam pobjegla na posao.. Hi hi...

Guzda me odveo u Furlu, ali - nema smisla da kupujem neke ne tako atraktivne torbe za puste pare. No, još uvijek nisam odustala od dotične. Ima i Zagreb konja za jahanje, jel tako??

I da, naravno da me opalila alergija na faking ambroziju. Šmrčem, plačem, kišem, slinim....

Sutra imamo tulum - Mala slavi svoj 12 rođendan. Zamislili smo ga kao kupanjac na bazenu, roštilj, cuga...

Baš me zanima u šta će se izroditi...

Osim što smo prekjučer bili u centru Pule (sjedili u poznatoj Cvajner kavani na Forumu) na FUČ-u - tj. Festivalu uličnih čarobnjaka, jučer navečer smo se otisnuli put Malih Brijuna - najnovija predstava KAZALIŠTA ULYSSES.

Kao prvo o FUČ-u - već četvrtu godinu za redom, krajem osmog mjeseca održavaju se predstave na nekoliko lokacija u samoj (pješačkoj) zoni Pule - iz cijele Europe stižu žongleri, pantomimičari i ostali "frikovi" na opću radost djece, a bome i odraslih. Koje lude predstave (sve besplatno, samo staneš pokraj i gledaš), koja spretnost, koje probijanje "jezičnih" barijera....

Doduše, dijete nam raste, pa joj, sada s 12 godina FUČ baš i nije bio previše zanimljiv. Ahhh....

A sad malo o Kazalištu Ulysses - već nekoliko godina (hvala sponzorima koji mi omoguće besplatni odlazak - ne smijem ih spominjati) odlazim na predstavu sezone. Ove godine je to "Romeo i Julija - 1968" u režiji supruge poznatog "našeg" glumca Rade Šerbedžije - Lenke.

Gledala sam ja i golu Luciju Šerbedžiju u "Hamletu" (sa super glumom G. Navojca kao Hamleta), i prošlogodišnju "Pijanu noć 1918"...

Sve počinje odlaskom iz Fažane na otvorenom trajektu vojne mornarice prema Malom Brijunu, tj. tvrđavi Minor, što je u to doba, oko osam navečer relativno romantično (ako zanemarimo ostatak od stotinjak putnika). Povratak iza pola noći zna biti i malo manje "romantičan" uz vjetar i umor (što od sjedenja, što od stajanja na toj ljusci od broda). No, točno se vidi tko je već prije bio na nekoj od njihovih predstava - taj ne nosi štikle, ni majice na bretele, ni fency haljine, već malo bolju obuću, traper ili neku drugu ugodnu odjeću i šuškavac za povratak.

Predstava je veseli, muzički prikaz nekih slika vezanih uz hipi pokret (vjetnamski rat, Martin Luter King, hrvatsko proljeće). Publika je najviše reagirala na Slavicu Knežević - valjda zbog njenih uloga u sitcomovima naših privatnih tv kuća.

Ne mogu se oteti dojmu (sad čitam da se nigdje ne spominje) da u predstavi ne sudjeluje i Matteo Cetinski. Pogotovo što je otpjevao nekoliko zahtjevnih dionica u samoj predstavi, te nakon nje na koncertu sa zidina tvrđave još par "jakih" pjesama..

U predstavi sudjeluju naši glumci, a također i nešto Amera, između ostalog i crnac (koji glumi Romea), pa je cijela predstava više - manje dvojezična. Nije loše...

Osobno, volim režiju Lenke Udovički jer bilo kakvu "ozbiljnu" radnju razbija sitnom pozadinskom radnjom "pomoćnih" glumaca.

I nakon svega, stojimo mi ispod tvrđave i slušamo pjesme Janis Joplin, a pokraj nas Rade, Lenka i ostatak familije. Isto uživaju.. (doduše, oni su u ruci imali i čaše s vinom, dok smo mi bili suhog grla... ufff).

Kako veli Guzda - gdje bi oni ovako neometani stajali pokraj "obične raje" kao u Hrvatskoj? Ameri bi ih rastrgali (ne zaboravimo, ipak je on poznati Hollywoodski glumac koji dobiva puste pare po svakoj ulozi) ili udavili tražeči slikanje i potpis..

Ovako, stojim ja pokraj ofucanog čiće u trapericama, širokoj traper košulji i prepoznatljivom ljetnom šeširu i mislim si - ma ipak je nama lijepo u ovoj našoj prekrasnoj domovini.

Sve u svemu - ova šeflja kulture - jaako dobra...

Svakih par godina tokom mojih boravaka na moru dešavale su se neke "spektakularne" stvari:

- davnih dana, bili smo na Hvaru (Starigrad - u jednoj prastaroj kući u samoj staroj jezgri grada), desila se tragična pogibija Lady Diane - bila sam sva jadna što nemam "svoj" komp i Internet da pročitam direktno na engleskim stranicama najnovije vijesti, već smo bili vezani za "naše" televizijske vijesti...

- par godina kasnije - bila sam sa starcima i malom djecom u Istri (tu gdje sam i sada, trenutno direktno s vama spojena na blog - fala modernoj tehnologiji i šefu koji mi je posudio karticu!!) kad je za Veliku Gospu tragično preminula Ena Begović, majka tada jednomjesečne male Lane (gospođa neprežaljena Radeljak - if you don't know). Nakon pomnog gledanja televizije (morali smo dodatno doplatiti za dnevno korištenje tv-a!) i nakon što smo pokupovali sve dnevne i tjedne novine - Kraljica Majka je to lijepo komentirala u svom stilu - "Ma da, vidiš, baš se zabavljamo na moru. Da nema sad toga, tko zna što bi čitali..." - Znate već kakav je humor ona imala...

Ove godine je olimpijada, pa u nedostatku zanimljivijih stvari - gledamo Talijane, Slovence i sve ostale tv kanale ("naši" su tako loši - ne idu preko satelita, pa za HTV2 imamo neku groznu sliku bez tona). Nema veze što ne pokazuju naše sportaše. Od njih baš i nije neka vajda....

Definitivno nam je dosadno i *ebeš takav godišnji gdje se samo jede, spava, kupa, čita...

Doduše, svaki dan "skoknemo" do Pule (računajte - ukupno oko 60-ak km), no i to nam više nije neka fora...

Opako razmišljam o slijedećem godišnjem!!

Što bi me zabavilo i zadovoljilo??

Malo jedrenja - definitivno.
Malo ronjenja - davna želja (pošto slabo vidim bez leća - rješenje bi mi bila ona dioptrijska maska H. Granta iz "N. Hilla").
Izlet u Veneciju (Guzda se opire, kao i Mala - vele "smrdljiva bara") - za to bih si i našla neku lovicu, hmmm...
Jahta - makar na jedan dan... Ufff....

A da uplatim loto??

Ps. Kaj je to kategorija posta - ICT?? (izbacili moju omiljenu kategoriju - lova!)

PPs. Pratimo pomrčinu!!

Kad ideš s malom djecom na more - plač, cviljenje, deranje, gladan, žedan, popišan - jedva čekaš da porastu i da se riješiš te muke...

I onda imaš dvoje teenagera, koji doduše ne pizde otvoreno da im je dosadno, ali me svojim ponašanjem živciraju do besvjesti..

Nasljednik (15 2/3) - sutra odlazi put kuće, pa dalje u nepoznato mjesto usred Mađarske, po noći baulja apartmanom, sluša muziku na mobu i igra neke prastare igrice na malom Nintendu, dopodne spava do iza 11, gleda televiziju (doduše, traje Olimpijada, pa je sport na TV-u, no mislim da bi gledao i stare serije na RTL-u u nedostatku boljega), te sada (18 je prošlo) odlazi na plažu baciti se u vodu (samo zato što mu je vruće - tako kaže)...

Mala (nepunih 12) - pokušava dohvatiti lap kako bi se eMeMeS-ala sa svojim prijateljicama koje su ostale doma, na silu odlazi na plažu, osim kad joj dođe frendica koja je odsjela u blizini, pa tu i tamo svrate na našu plažu. Još uvijek se igramo Remi, par puta dnevno. I u svakom dućanu nađe nešto zgodno za kupiti. Pitanje je da li uspije ižicati od nas i pristanak tj. lovu da isto kupi...

Guzda (43) - nakon dugi niz godina što je odlazio na neke ekspedicije, radio i "radio", tarot i zvijezde su se poklopile tako da nema neki bajni izgovor da zgilja s mjesta gdje mu je vruće, gdje mu se ne kupa i šeta okolo... Hrabro se drži i tvrdi da mu je ugodno.. Nekako baš i nisam sigurna. Ne djeluje neurozno...

A ja??

Nakon prvih par dana što sam sumnjala u sebe, asimilirala sam se s okolinom i uvela neke male rutine - ujutro kava, odlazak po novine i kruh (pošto do tada popijemo tu prvu kavu, a ona hotelska je bljak - pijemo u 9 i sitno pivu - jednu zajedničku - više nam se ne čude ni konobari, hi hi), malo kupanjca, kuhanje ručka, spavanje, odlazak na plažu, piva, večera, odlazak u Pulu, muvarenje gradom...

Volim Pulu.

Kao prvo, puna je relativno pristojnih turista - Talijana, nešto Njemaca i ostalog svijeta..

Sviđa mi se pogled na arenu, Zlatna vrata, Forum.... Volim kada okoliš odiše starinom..

Imamo dosta prijatelja, pa dok se svi izredaju na večernjim pivicama - ode godišnji..

Stigli i na to famozno čekano more...

Il' starim ili ...

Nekako mi nije neki gušt. Doduše, s nama je Guzda pa me nitko ne sluša. Tako da sam samo služavka, bez da me se posluša bez prigovaranja, kako ja to inače radim ...

Nema ni Kraljice Majke da me za*ebava...

Nasljednik više gleda TV i spava nego što se kupa. Čovjek će izdržati još tih par dana, pa ga stavljamo na bus (možda iznađem i jeftiniju varijantu - da ga nekome uvalim u auto) za Selo malo. Odlazi čovjek u Mađarsku (ne, ne pitajte me gdje jer izgleda da nitko ne zna kuda putuju) na neki sportski turnir.

Mala ima frendicu iz razreda u blizini, pa nas ostavlja svako popodne i veselo sama odlazi na plažu...

Guzda mijenja planove - od toga da s nama ostaje svih desetak dana (što bi bio rekord u ovih naših više od 15 godina braka), do toga da još danas popodne sjeda u auto i odlazi do Rijeke odraditi neki poslić...

A da, gdje sam????

OVDJE.
Doduše, ne u hotelu već apartmanu s prekrasnim pogledom na cijelu uvalu i s druge strane zeleni poluotok....

Ne znam kako gospođa Gotovac izgleda uživo i da li je stvarno tako atraktivna da se o njoj mora pričati po svim medijima, ali je definitivno iritantnog glasa s ne-tretiranom govornom manom. Bljak..

O tipu koji ima jaako čudnu frizuru (podsjeća me na mog pokojnog ujaka, s onim dlakama taktički raspoređenim po glavi), prijeti, plače, pjeva.... - mogu reći da je puuno gori od prošlogodišnjeg hita - starog kenjca Radeljaka..

Da ne velimo da je, tada tako iritantna, Vlatkica nam Pokos bila melem za gledanje i uši. O njezinom ukusu, šta god mi mislili o načinu trošenja novaca na skupe krpice, ne može se ništa loše reći!! A dikcija joj je izbrušena do visokih standarda i ni jedna ju od sadašnjih fufica "velike sise" voditeljica ne može sustići!

Da vas podsjetim, za koji dan će biti godišnjica one tragične pogibije Ene Begović. Svašta se za njenog života pričalo o njezinom načinu zarađivanja za život (a tada nije bilo sapunica i glumce su jaako slabo plaćali!), da ne velim kako se par dana prije poroda udala za starog kenjca Radeljaka. No da, ne može se reći da bizarna pogibija nije bila na visini bilo kakvog zapleta ili raspleta bogate brazilske sapunjare!

I baš me zanima gdje će uslikati Radeljaka sa malom (uvijek u bijelom od glave do pete!) kako "tuguju" za najdražom ženom..

O turistima (doduše, svim onim Bosančerosima što se sa različitim tablicama cijele Juropjunjn) vozikaju "mojim" autoputom, pa si usput malo stanu sa strane (ne na ugibalištu), pa pišaju gdje stignu, bacaju smeće, blicaju mi u retrovizor (bez obzira što i ja vozim debelo iznad dozvoljenog, a oni još više) - ne želim reći ni A!

Jučer, kad sam konačno izbacila svoje "predrage" goste na aerodromu - ne znam da li su se ljutili ili ne što sam morala žuriti natrag na posao - jedna ružna desetodnevna agonija je završila.

Nekoliko sati kasnije, kada sam "razoružana" od službenog auta (nažalost, mobitel mi ostaje) i bez grižnje savjesti što me zamjenik baš i nije previše slušao, pa će me poslije zivkati kada dođe datum izvještaja - krenula sam na zasluženi godišnji odmor.

Ha!

Sa osmjehom na licu!

Znala sam ja da će ta storija sa mojim gostima biti koma. No, nisam znala da ću tako pucati po šavovima, valjda starim..
Problem je što ja uvijek unaprijed znam što će se desiti. I kada to velim - svi me popljuju kako sam grozna, pesimistična i bla bla bla...

Zapravo sam samo realna.

Zašto me sve to oko familije mojeg supruga tako živcirano - stvarno ne znam. Svi su me prijatelji, kolege, čak i sam Guzda tješili kako će sve to proći i kako se moram opustiti i NE živcirati.. (doduše, Guzda sam priznaje da njega živcira moja familija - pa smo kvit!)

Da li bi se što promijenilo da mi je pukao film i da sam im skresala u lice što ih ide? Teško. Nisu bili s autom da sjednu i zgiljaju. Samo bi se zamjerila Guzdi koji je htio biti dobar domaćin svojoj sestri koju ne vidi svake godine (doduše, koja se nama ne javlja osim kad joj nešto treba!)..

Najgore je to s tom familijom by law - nit su tvoji vlastiti, nit im smiješ reći nešto što inače veliš svojima, uključujući prijatelje kad zabriju..

U krajnjoj liniji, ako ti neki od prijatelja ili poznanika ide na živce jer je škrt i ne želi platiti rudnu, a tebi to ide jaako na živce - lijepo ga izbjegneš i prestaneš zvati na piće...

Predamnom je dan za pakiranje, organiziranje, peglanje i ostale stvari...

U ponedjeljak sjedamo (još uvijek se ne zna tko ide za istač - Guzda mijenja planove brže od Clinta E.) u Car - i odlazimo.

Hi hi, sa mnom ide i laptop, a uspjela sam ižicati i karticu za internet, pa ću vas svaki dan daviti direktno s plaže!! Jeeeee.....

Ps. Da li su se javili da su sretno stigli? Da se zahvaljuju? Malim malecnim SMS-om??? Neee.....

Hi hi... Zadnjih dana volim kad me ljudi pljuju. Ima šanse da ih zgazim kao bube... (to ide ovima bez linkova - ne, ne, neću ih izbrisati!)

A sad najnovija priča o gostima - Dojčland šogorica bila prije tri - četiri godine uBosni (onda se tamo išlo u šoping po robu, tenesice, cigarete...) - naravno, mi ju vodili. I sad je odlučila da bi to bilo baš super - nema veze što to nije "iza čoška"... Nije bilo šanse da ju uvjerimo na finjaka da se tamo više ne kupuje - ako neke moje najnaj (recimo "racionalne") ženske s posla tamo ne "pazare" - prekriži stvar!

E da, da se ovdje spomene da do dotičnog mjesta od nas ima dobrih 60-ak i više km (gorivo) + autoput (cestarina) - pa još dva puta - gore/dolje. Toliko o troškovima!

Tu sam u priču uplela svoju best friend koja nikad tamo nije bila - pa je rezultat bio - ja (nakon svađe sa šefom koji se friško vratio s g.o.) "pobjegla" ranije s posla, ona isto i predraga mi gošća iz Dojčelanda koja je zapravo htjela u dotičnu zemlju obećanu - Bosanka Gradiška!! Juhu!!

I onda smo stigle nedaleko naše grane. A tamo krkljanac ljetni. I naravno, predragi kamiondžije, cisternaši i ostale "velike" zvjerke....

Što bi pametna žena učinila?

a) muškarac bi se nakon pet minuta, najviše 20-ak okrenuo i vratio doma

b) žena bi se snašla - npr. otišla pješke, pa eventualni tahi do lokacije dotičnog "Šoping centra" - livade s štandovima (otprilike kao Borongajski plac - if you know what I mean)

c)žene bi pizdile i čekale...

E pa jebiga, mi smo bile pod c). Načekale se TRI sata!! Ja ljuta, jer je šogorica trebala "otkazati" i reći da se vratimo, Šogorica je pak pizdila jer joj je bilo "šmucig", a ova treća se luudo zabavljala u stilu "ajde, smiri se, otići će oni doma.."

A kad smo prošle famoznu granicu - krkljanac i s druge strane. Plac nam se zatvorio nakon 45 minuta šopinga, što nas nije spriječilo da spiskamo sve pare (jelte, dotična Dojčlanderica NIJE promijenila svoje prefine Ojre u kune, a bome nije ih usitnila ni u sitnije, pa je pizdila da ona ništa ne može kupiti jer joj nezgodno mijenjati 100 Ojra...).

Nema smisla da guglam kakve sam si prelijepe Lacosta tene kupila, kad su takav lažnjak da ih nema na netu. No, boje su crvene - i jaako su udobne (udobnije od originala koje sam isprobavala nekidan u Zg.)

A onda povratak!

Naravno da je Dojčlanderica preskočila dio sa čevapima, pivom i pišanjem u pristojnom restaču - a nas dvije glupače bile prefine da joj skrešemo u lice da nam je to DUŽNA nakon tri sata čekanja na suncu. Jebiga, vječne plavuše....

Vratili se ovim MAPA krajem - Bosanka Gradiška - selendra s "onu stranu Save" - Granični prijelaz Jasenovac (ne znam što je s one strane).

Do DUBICE nismo stigle...

Malo je neugodno ako čovjek razmišlja koji je danas, jučer dan i što smo slušale lokalni hrvatski radio sa našim Budnicama - he he... No, da je u blizini bilo milicije - brzo bih ja to ugasila i treptala. Šta drugo da tri žene rade...

No, sela su uglavnom muslimanska (đamije + jedno sa pravoslavnom crkvom), više - manje sređena sa po jednom do dvije bogataške kućerine...

Puno zelenila, obrađenih polja... Nice...

I za kraj, stale u selu našem malom na kavu, sok i pivo.

I, tko je platio??

Dojčlanderica?? (nakon što je promijenila sto Ojra?)

NEEE...

Update: Pa ja mislila da ćete shvatiti da sam JA platita tih faking 50 i nešto kuna. Nudila žena "svojih" 30-ak jer - eto - "nema više"...

No da, sutra ujutro ih odbacim do aerodroma i ostavim (nek' si onu aerodromsku skupu kavu sami plaćaju!!) jer Guzda ode raditi, pa je transport do Flug-a spao na moja nejaka leđa.

Onda odradim zadnji dan na poslu - podijelim zamjeniku sve svoje radne zadatke i odoh ća... - na g.o. !!!!

Još smišljam kaznu za Guzdu! Šta bih si mogla kupiti za silne pare, a da njega najviše pogodi u srce???

Torbicu?

Ma kakvu torbicu, torbetinu!!!

Znam da je pisanje na ovom privatnom portalu zapravo njihovo vlasništvo.

Ili nije?

Nemam ništa protiv, čak dapače, volim kad me ubace na naslovnicu. Doduše, ne volim kad je to neka tema koja malo bolje baca svijetlo na moj privatni ili poslovni život jer mi nije namjera da vam baš sve otkrijem (što dobro znaju blogeri s kojima sam popila kavu i upoznala se uživo).

O da, javna je tajna da neki privatni televizijski kanali, da sad ne spominjem i nacionalnu nam TV traže friško štivo i neke nove teme tako da čitaju naše blogove, da ne velim da ih bezobrazno copy/paste-aju kao svoje vlastite uradke, pa se začudiš kad vidiš kako je ista tema obrađena u nekom prilogu u popodnevnim emisijama ili kao "njihov" tekst u novinama, da ne spominjem kako su neki moji izrazi i umotvorine uklopljene da ne velim pokradene...

Zapravo me potakao komentar kako je SKASKA završila u besplatno dijeljenim novinama - Metrou. Pa sam malo provjerila da li sam i ja kada bila "zvijezda" istog lista. Naravno....

Tko ima pravo linkati na naše stranice, sa kratkim opisom naših umotvorina??

Znam da je to stara prožvakana tema, no zaboravih detalje, pa se i dalje pitam....???

A gosti? Jučer naprasita večera u jednom mex restoranu gdje su Oni jeli pizzu i roštilj - cijena: neprocjenjivo, mi platiti 300 kn....

Baš vam svima hvala na suosjećanju!

No, ne mogu (i u krajnjoj liniji ne smijem zbog Guzde) se s njima posvađati jer su stigli sa "Krilima" pa se ne mogu naljutiti, sjesti u auto i otići. Nažalost. I -vjerovali ili ne - ja nisam tip koja bi tako pukla i s nekim se verbalno sukobila. S druge strane, i Guzdi je sve preko Qu, pa mi je odmah lakše.

Jedna od stvari što me strašno ljuti je ona priča "u Njemačkoj je sve drugačije" tj. bolje...

Oni, eto kupuju kuću, novi auto, spremaju se u Grčku na more...

A šogorica je nezaposlena samohrana majka sa razmaženim derištem koji ne govori materinji jezik, ima previše kila i sve što zna je jesti kolače! Djetetov otac (šogor to be) je čovjek u toku razvoda od bivše, koji je ruku na srce - fin čovjek, ali je obični šljaker - električar. Neš' ti standarda....

Vjerojatno su svi zapravo ljubomorni na naš standard, kakav god on bio ovdje na selu!

I da - što sam dobila za poklon; baš se pitate???

Sportske hlače (uopće nije moj stil i to šogorica zna!) s dječjeg odjela S'Olivera ili tako neke firme...

Mogu ja njih navuči, nije da ne. Ali su mi neudobne u struku jer se dječji modeli drugačije kroje nego oni za odrasle....

Ma, baš im hvala...

Ps. Još bih dodala kako nas razvesele posjetom svakih četiri do pet godina, pa sam sada mirna... Osim ako im se nije previše dopao naš bazen i besplatni smještaj nivoa 4 - prema 5 zvjezdica....

A šta reć......

Još uvijek nisam (jako) friknula. Gosti se osjećaju kao na Urlaubu - cijeli dan hodaju u badićima gore dole - naravno i u kuću, onako mokri (klinac ipak ima tek osam godina), ali ne neee - "on ti je strašno pedantan, ne bi ti on sjedio s mokrim gaćicama na fotelji" - naravno da sam našla kako malac igra Playtastation, Wii ili kako li se ta čuda zovu lijepo ugnježden s mokrom flekom ispod sebe...

Kavica?? E bome, nesicu su pili cijeli dan. Svaki preko desetak šalica. Ma šta deset, i više.. Kako im nije friknuo herc - ne znam. Možda hoće do kraja boravka. Ipak to nije ona njihova filteruša - vodica...

Sva sreća da smo cijeli dan na terasi, pa se njihov nikotin širi okolo....

Od svega me ljuti taj sistem - "ma to ti nije ništa..". Ljuti me što su u svojoj vlastitoj kući strašno pedantni, a kod mene - ko' ga jebe... Mogu podnijeti ljude koji su općenito u životu šlampavi, pa su takvi i doma i šire. Najviše me mrze ovi "fini"....

Pepeljuga je cijelo dopodne nešto nakuhavala. Nije da se svi nisu nutkali za pomoć, uključujući šogija Dojčera i Guzdu (koji to inače nikad ne radi), no ne možeš sad bogzna što dati ljudima da rade u vlastitoj kuhinji...

Da ne velim da treba nahraniti svu tu silnu masu uključujući moje doma. Svi očekuju neke prefine stvari. Odlučili im grah zapeči tek zadnju večer. Nek se guše oni u "Njemačkim krilima". Hi hi...

Sada veselo odlazim na posao! Nek' se sami snalaze. Nažalost tek do popodne...