Osim što smo prekjučer bili u centru Pule (sjedili u poznatoj Cvajner kavani na Forumu) na FUČ-u - tj. Festivalu uličnih čarobnjaka, jučer navečer smo se otisnuli put Malih Brijuna - najnovija predstava KAZALIŠTA ULYSSES.

Kao prvo o FUČ-u - već četvrtu godinu za redom, krajem osmog mjeseca održavaju se predstave na nekoliko lokacija u samoj (pješačkoj) zoni Pule - iz cijele Europe stižu žongleri, pantomimičari i ostali "frikovi" na opću radost djece, a bome i odraslih. Koje lude predstave (sve besplatno, samo staneš pokraj i gledaš), koja spretnost, koje probijanje "jezičnih" barijera....

Doduše, dijete nam raste, pa joj, sada s 12 godina FUČ baš i nije bio previše zanimljiv. Ahhh....

A sad malo o Kazalištu Ulysses - već nekoliko godina (hvala sponzorima koji mi omoguće besplatni odlazak - ne smijem ih spominjati) odlazim na predstavu sezone. Ove godine je to "Romeo i Julija - 1968" u režiji supruge poznatog "našeg" glumca Rade Šerbedžije - Lenke.

Gledala sam ja i golu Luciju Šerbedžiju u "Hamletu" (sa super glumom G. Navojca kao Hamleta), i prošlogodišnju "Pijanu noć 1918"...

Sve počinje odlaskom iz Fažane na otvorenom trajektu vojne mornarice prema Malom Brijunu, tj. tvrđavi Minor, što je u to doba, oko osam navečer relativno romantično (ako zanemarimo ostatak od stotinjak putnika). Povratak iza pola noći zna biti i malo manje "romantičan" uz vjetar i umor (što od sjedenja, što od stajanja na toj ljusci od broda). No, točno se vidi tko je već prije bio na nekoj od njihovih predstava - taj ne nosi štikle, ni majice na bretele, ni fency haljine, već malo bolju obuću, traper ili neku drugu ugodnu odjeću i šuškavac za povratak.

Predstava je veseli, muzički prikaz nekih slika vezanih uz hipi pokret (vjetnamski rat, Martin Luter King, hrvatsko proljeće). Publika je najviše reagirala na Slavicu Knežević - valjda zbog njenih uloga u sitcomovima naših privatnih tv kuća.

Ne mogu se oteti dojmu (sad čitam da se nigdje ne spominje) da u predstavi ne sudjeluje i Matteo Cetinski. Pogotovo što je otpjevao nekoliko zahtjevnih dionica u samoj predstavi, te nakon nje na koncertu sa zidina tvrđave još par "jakih" pjesama..

U predstavi sudjeluju naši glumci, a također i nešto Amera, između ostalog i crnac (koji glumi Romea), pa je cijela predstava više - manje dvojezična. Nije loše...

Osobno, volim režiju Lenke Udovički jer bilo kakvu "ozbiljnu" radnju razbija sitnom pozadinskom radnjom "pomoćnih" glumaca.

I nakon svega, stojimo mi ispod tvrđave i slušamo pjesme Janis Joplin, a pokraj nas Rade, Lenka i ostatak familije. Isto uživaju.. (doduše, oni su u ruci imali i čaše s vinom, dok smo mi bili suhog grla... ufff).

Kako veli Guzda - gdje bi oni ovako neometani stajali pokraj "obične raje" kao u Hrvatskoj? Ameri bi ih rastrgali (ne zaboravimo, ipak je on poznati Hollywoodski glumac koji dobiva puste pare po svakoj ulozi) ili udavili tražeči slikanje i potpis..

Ovako, stojim ja pokraj ofucanog čiće u trapericama, širokoj traper košulji i prepoznatljivom ljetnom šeširu i mislim si - ma ipak je nama lijepo u ovoj našoj prekrasnoj domovini.

Sve u svemu - ova šeflja kulture - jaako dobra...