Jučer sam se slučajno srela s jednom starom prijateljicom, inače (mladom) majkom male dijabetičarke od 8 godina.

Unazad dvije godine dogodile su joj se neke ružne stvari - muž je otišao s nekom "novom", ona ostala sama doma, u jednoj maloj trošnoj kučici, bez posla (on je smatrao da ne treba raditi, makar su se stalno borili s dugovima, pokvarenim starim autima i ostalim "blagodatima" radničkog života) i naravno, bez ikakve alimentacije.

A mala je krenula u prvi osnovne. Kod "naše" razrednice koja do sada ima četverogodišnje iskustvo s malim dijabetičarem - našom klinkom (joj, sad bi se tu ona uvrijedila, no na svu sreću ovo ne čita).

Sjećam se njihove super regulacije šećera u doba kad je moja prijateljica bila doma s malom, za razliku od nas koji se cijeli život tj. svih ovih sedam godina borimo s velikim oscilacijama šećera, na dodavanje ili smanjivanje minimalnih količina inzulina. Ali, ona je bila doma 24 sata na raspolaganju djetetu. Da li je to baš bilo najbolje za nju samu, neću komentirati.

No, to se sad promijenilo. Ona u našoj lokalnoj (privatnoj) tvornici, na 6 dnevnih, 6 noćnih šihti. Mala kod bake (koja ni sama baš nije sigurna kako se dobro regulira šećer maloj djeci), malo doma s umornom i pospanom majkom... Koma.

Rezultat? Loši šećeri. Dijete raspušteno, žena umorna i jadna, a baka s umirućim nevjenčanim suprugom u vlastitoj kući. Nimalo lijepi uvijeti za život zdravog, a pogotovo djeteta - dijabetičara.

No, nismo ni mi bolje prošli. Naravno da se borba sa bolešću KM odrazila i na moju obitelj tj. moj kvantitativni, a bome i kvalitativni boravak u vlastitoj kući, a time i na regulaciju šećera mojeg vlastitog djeteta.

Tako da sutra idemo na kontrolu i 24-satni monitoring razine šećera, u bolnici. Najmanje do kraja tjedna. Nadajmo se da će nam to pomoći da malo poboljšamo naše, tj. njezino stanje.

Situacija nije alarmanta, ali ja prihvaćam sve sugestije našeg pedijatra - dijabetologa i naravno da želim da mi dijete ima bolje šećere (masnoće smo uspjeli "srozati" ispod gornjih maksimalnih vrijednosti) i zdraviju budućnost.

I naravno, jasno mi je da bih si morala organizirati život s malo više boravka u domu vlastitom. No, trudim se, trudim!!

Dobro jutro.

Malo se teže bilo ustati ovako rano, makar se prisiljavam ne razmišljati koliko je to sati "po starom". Ufff...

Ne mogu razmištljati. Idem djetetu dati inzulin, pa tko u školu tko na posao...

Adju...

Pošto se danas pomaklo vrijeme tj. kazaljke na satu, računajte da je nedjelja u sedam i sitno (po starom)..

Ovo računanje "po starom" i "po novom" me drži jedno par dana dok me ne pukne film, pa ostane samo vrijeme kakvo već i je...

A zašto je vaša najdraža Rudarka budna ovako rano?

Dijete treba pikati tj. dati joj inzulin, pa se time i jedno od roditelja mora ustati, hoće - neće. Obično je teško opet sklopiti oči nakon što si ih morao dobro otvoriti da navučeš inzulin u iglu.

No da...

Dan je obečavajući. Baš me zanima da li će od njega ispasti išta ili ništa. Jučer smo na jedan dječji rođendan otišli sami, tj. Guzda i ja. Osobno, nisam imala ništa protiv da Nasljednik ne ide s nama jer se očekivalo društvo od 3 - 12 godina. No, da Mala ne ide - eee tu je bilo i rata i suza i svađe..

Suze iz njenih očiju, a rat i svađa s Guzdom. No, na kraju je ipak bilo po njihovom. Pada tata i na manje od suza...

Doduše - opcije su bile slijedeće: sjedenje na dječjem rođendanu u stanu usred betona velegrada ili igra na otvorenom sa prijateljima doma na selu. Mala je prljava, smrdi po dimu i vatri - ma prava farmerica!

Testis, testis.. jel radi??

Ujutro nisam imala volje provjeravati da li naš blog(ec) radi...

Ne mogu se odlučiti - da li da se javim sada ili poslije masaže???

He he...

Idem se počastiti!

Ps. (nije volim te): Nema smisla da ne spomenem blogersku kavicu sa Pjesma o jednoj mladosti. Lagana, opuštena.

Jebi ga, ostarila sam totalno - više me ne uzbuđuju niti susreti sa poznato/nepoznatim ljudima!

Od kad se Hamdija (jedan od pobjednika BB) povukao u sivilo, skupa sa svojih milijun kuna (a to i nije neki novac, kad si čovjek malo bolje razmisli), a onaj drugi zasjeo u saborske klupe - o Romima ni R.

Svako jutro prije posla vidim romske žene kako se žure na svoj posao - naime, kopaju po kantama za smeće i to u ulicama gdje taj dan odvoze. Mislim da traže kruh i eventualno povratnu ambalažu.

To što iza sebe naprave nered koji ostavljaju, pa ulicom lete i neki drugi nepoželjni objekti a la ulošci i slične gadarije - to je već druga priča.

To što kopaju po smeću negdje između šest i sedam ujutro, pa se svi ulični psi razlaju i hoće popizdit u taj rani sat - e to je već sranje.

Jednom ih je Guzda tjerao (istrčao čovjek direktno iz kreveta - u gaćama, he he), pa su zabunom ostavile i neki višak oko naše kante..

To što smetlari ne voze ono izvan kante, osim ako nije u "njihovim" specijalnim vrećama za smeće - grm mr grrr....

I još par crtica iz susjednog sela - pričala teta u vrtiću. Mali Rom ima oko 6 godina i zabavlja cijeli vrtić. Obično ga netko od mnogobrojnih ukućana (kod njih ne bi vrijedio onaj zakon da dijete smije pokupiti samo netko od tri člana obitelji!) pokupi negdje debelo nakon završetka popodnevnog dežurstva, pa je noćna mora svake dežurne tete.

Veli ona njemu (tamo negdje oko 17:00): "Gdje su tvoji? Vidiš da je već 5 sati!"

Mali: "Ja sam ti platio, pa me sad i čuvaj!"

(doduše, nisu platitili ni jedan račun od jeseni)

Teta ponovno. Veli njoj Mali: "Ne može tata upaliti Mercedesa".
Teta: "I moj tata ima Mercedes. Upali svaki put."
Mali: "Ma neće naš. Znaš, imamo ti mi i Audia, ali ne sme socijalno da dozna!"

Toliko o našoj braći Romima. Ne znaš dal' bi se smijao ili plakao...

Pošto su naprasno završili sa onim prenemaganjima nazovi slavnih plastičnih fraj(lic)era koji navodno mlate pare tako što zajebavaju isto tako kakti nazovi poznate pevaljke da oblače neke grozomorne "kreacije" po svim onim silnim festivalima - morala sam se prebaciti na blatnjavu Farmu.

Kako nam je pak tamo?? Baš se pitam!

Izgleda da su se dosta dobro snašli jer izgleda da ipak unutra ima ljudi koji barem nešto znaju o osnovama ishrane, higijene i timarenja životinja pa su i one u koliko toliko dobrom stanju. To što krave hrane u neko nesuvislo doba - devet sati i kasnije -

A sad malo ponaosob:

Lupino - onako fufljav i tutljav siroti cijeli dan nešto pili, reže, zabija u blato, gradi. Ne djeluje kao neko tko je žario i palio New York noćnom scenom i družio se sa Billy Idolom (to vam je onaj panker s blajhanom kosom koju je zapravo presadio na glavu, navodno je bio ćelav). Možda je i njegov mozak spržilo. A tek ona krpa na glavi, danju i noću..

Yo? Kuha i kuka. Baš me zanima da li je ona od tih što svi pričaju da manipulira, svađa i miri, traća iza leđa?? No, žena piše knjigu i bar će neke pare zaraditi na životu u tim čudnim okolnostima.

Trio bivših i sadašnjih manekenki Aleks, Jelena i "Stela" Hohnjec - hihotave "lako ćemo" curke koje ne vide dalje od prve žlice. Nema veze što za slijedeći obrok ne bude...

"Ja se zovem Davorin Bogović i sve oko mene je crno bijeli svijet" je tip što cijele dane pila drva i siroti je već par puta puknuo što su svi oko njega ljigavi (dragi, sve je to život!). Siroček, njega ipak doma čeka žena i (ne znam koliko) djece i sigurno mu nije štos samovoljno otići, a opet mu je blato došlo do grla..

Svizac oliti BigBruder Alen je tip koji se ipak našao u nekoj takvoj situaciji izolacije i mislim da je dovoljno jaka ličnost da to sve i izdrži. Jest da se po BB kući lizao i vukao za onom nekom plavušom (jebiga, zaobravih ime), a ne rovario po blatu..

Stipe "ma ja ću nju šakom u glavu ako me prevari" sportaš. One gore hihotave mu se bacaju u krevet usret noći, ližu ga i mažu (oliti masiraju) i pokušavaju zbarit pred kamerama, što on do sada uspješno izbjegava. Koliko dugo??

"Ja se zovem Rafo" tip je neko hihotavo stvorenje. Samo se cereka i tvrdi kako mu je sve super. Ajd dobro. Valjda čovjek zna...

Dvina - cura koja šuti, radi i koja je prošla na svojim putovanjima i puno gora sranja od poljskih miševa (pa mora ih biti u takvoj jednoj staroj kućerini) i malo blata..

Hana? Tzv. bosanska Paris Hilton - kako su je na početku titulirali i od nje očekivali da radi pizdarije tipa "plavuša" izgleda da ima puuno više soli u glavi. Zapravo ne znam što uopće radi u životu i kakvo obrazovanje ima, ali djeluje zrelo, s dvije noge na zemlji, obrazovano i sve što zine - pametno. Da li nekim radom donosi njihovoj farmerskoj zajednici - e to ne znam...

Tko nam je još ostao?

Ovotjedna gazdarica "Fenimenim" cura - Hercegovka Ivana. Izgledala je bezazleno do trenutka stupanja na mjesto šefice. A sad ih bičom tjera... Bome, idući tjedan je (opet) služavka.. He he...

Jučer je Uskrs, nakon ranojutarnjeg dizanja, prošao u šunka - jaja - francuska salata stilu. Doduše, na negodovanje nekih koji su očekivali i neki drugi kuhani obrok. Ma baš...

Uz popodnevno spavanje, i čitanje najnovijeg Harry-a Pottera (je, je, nisam ga još savladala), malo bloganja i Rudarka se totalno odmorila. Knjigu sam čekala kao poklon za rođendan, pa pošto nije stigla, sama sam se počastila istom. Nekako mi engleska (posuđena) varijanta nije sjela i nije mi se dalo maltretirati, pa sad lijepo klizim po hrvatskom prijevodu. Tko je rekao da je Potter za djecu???

Tako da mi je i jučerašnji film fino sjeo. Nema veze što ga imamo na dvd-u (oriđiđi, da ne bi bilo zabune), no Mala i ja smo se ušuškale i odgledale na tv-u. Čak mi se nije dalo niti ići u goste. Fućkaš ti i Uskrs i goste i kolače uz kišu, snijeg, hladnoću... Brr...

A sad mala tajna - zašto je Rudarka pekla silne kolače??

Pa danas nam je stigla "gladna" familija. Onaj dio koji voli papati fino i puuno...
Lijepo smo ih nahranili, podijelili zaostale poklone (za rođendane su bili betežni) da se ne vucaraju paketi po kući - i eto...

Prošlo je i ovo čudno sniježno blagovanje...

A sutra???
Sutra je novi dan. Nadam se sunčan!

Nakon što smo dočekali Isusa, znojni, masni, umorni i užasno zajedljivi, nakon hrpe šećera, brašna, jaja, praška za pecivo i sveg ostalog, nakon šunke, ofarbanih jaja, usisavanja i zadnjeg prigodnog ukrašavanje kuće - mogu samo reći:

Hvala bogu da je Božić tek za više od pola godine!!

Kako je to izgledalo posljednjih 24 sata uoči:

Jučer ujutro, nakon navijene budilice, ustadoh u 6 i nešto. Htjela sam izbjeć gužvu u jednom od naših mega/maxi/hiper dućana i u miru pokupovat što se već mora ostaviti za zadnji tj. predzadnji dan (nije sudnji, ali neki su to možda krivo shvatili tako da se kupovalo sve u šesnaest već u tu ranu zoru..).

Onda sam pekla tortu, pa jedan kolač, pa ostatak drugog kolača (imamo mi i dijabetičare sa željama i željicama..), pa ručak, pa kratak odmor - sjedam u auto i vozim se na sprovod u susjedno selo. Jadna žena pala niz stepenice...

Drugi dio - eko-jaja (kuhanje u ljusci od luka), kuhanje šunkice (ma one neke kvazi kupljene šunke u čudnoj mrežici), pranje suđa, pospremanje kuhinje i šire - i eto večer...

Oči mi se sklapaju i ne pada mi na pamet niti pokušati otići do crkve i odstajati slijedećih dva do dva i pol sata u preduskrsnoj liturgiji. Nažalost, na kraju se ne stignu odraditi najbitnije stvari tokom blagdana..

Spavam kao klada u deset i sitno...

Jutros - misa u 7 ujutro. Obitelj u maloj pobuni nakon što sam ih sve pobacala van iz kreveta i ugurala u hladan auto, pa u hladnu crkvu. Pošto sam se progurala naprijed do oltara (mrzim gužvu, a naprijed obično nema gužve, valjda se ljudi boje biti preblizu oltaru) nisam kao neki osjetila sve mirise luka i jaja koji su neki konzumirali prije mise...

Hladno i ledeno. Pomalo uspavano. No, kapelan se hrabro držao i skratio propovjed koliko je mogao. Bravo za njega!

Oko 9 nam je već bilo bolje. Poklopali posvećene mrvice (ne smije se na posvećenje nositi puno hrane jer se sva mora pojesti!), najeli se do sita šunke, jaja, hrena (bez luka) - i eto....

I za kraj - blagoslovljen Vam svima Vama, dragi moji Blogeri Uskrs!!

Jučer ujutro razgovor "Hoćemo li danas u kino? Da rezerviram karte?" - to se Guzda par dana doma muvari, pa mu dosadno u pičmač...

"Može. Djeci danas završava škola. Ako i dođemo kasno iz Metropole, sutra mogu spavati:"

Lijepo on rezervirao četiri karte. Ali!

Do trenutka mog povratka s posla, već je jedan otpao - Nasljedniku je bilo draže otići na tekmu. Igrali njegovi dečki. No dobro, ostaje nam još jedan patuljak.

"Nekako mi danas nije dan za kino. Mogu ja ostati doma?" - Fak. Od*ebala nas je i Mala na fini način. Ajd dobro. Nema smisla da djecu davimo. Nije da idemo na nešto strašno edukativno. Organiziram njoj pikanje - i nas dvoje - Guzda i Rudarka - kao nekad, sami krenusmo u Zg.

A sad film: 10.000 BC

Žene bi rekle - pravi ljubić. NJU otme zločesti stranac, a ON ju preko brda i dolina, preko pustinje i prašume traži, gonja zločestog stranca, ubije nekoliko stotina još zločestijih, uključujući i faraona - i voila - happy end. Na kraju se poljube.

Muški bi to skratili: cijeli fajt zbog pi*ke. He he...

Meni? Film je odličan. Sviđaju mi se scene u Egiptu (morat ću povesti Malu da vidi piramide. Dijete to voli.). Osim što su me stalno gazili mamuti ili neke slične živine (u tim cine-kinima kao da kroz tebe pucaju).. A ja skakala po stolcu (ljubavnom!).

A da sam se osjećala kao u školi - jerbo je jedan cijeli red srednjoškolaca kokodakao, dovikivao se i pravio nered (nikakvih čuvara ni od korova) tokom cijelog filma - neću ni spominjati!

Svi moji govori na roditeljskim sastancima su bili vezani uz neke "normalne" stvari.

No dobro, jednom sam pokušala ušutkati jednog pijanog roditelja jer je tušio učiteljicu, a svi ostali su samo šutili (kao tip je "opasan", ma molim te)... . A pošto ja ne mogu šutjeti i pošto mi je pukao film da nas jedan zatucani alkoholizirani tip maltretira dvadesetak minuta (tu je negdje učiteljica spominjala njegov dolazak slijedeći dan na razgovor kod ravnatelja) nisam mogla, a da se ne umiješam i pomognem nastaviti roditeljski gdje je zapeo. A i da što prije odem doma jer sam stigla direktno iz blata, umazana, masna i faking ljuta....

Anyway, jučer je priča krenula jako benigno. Veli razrednica jednoj mami:

"Ma da, Marka nema u školi, još uvijek viroza?, pa nismo razriješili ono pitanje sa nožem i tko je kriv od njih trojice..."

Klinci (11) su se u svlačionici igrali s nekim nožem, pa su se nečije vezice na tenesicama porezale, pa se ne zna krivac. Marko iz "našeg" razreda, ova druga dvojica iz drugog, pa se (kao) urotili protiv ovog našeg jadnička (moram napomenuti da mali ne stvara probleme i to je prvi neki incident, pa pretpostavljaju svi da on s rezanjem nema ništa, no, ne lezi vraže)...

Tu negdje mi je para krenula na uši. I onda sam se ja umiješala u razgovor. Tražila sam objašnjenje zašto se uopće neki nož pojavio i kako će kazniti onog koji ga je donio!

Jer, ako imamo hrpu djece - oni će se eventualno poguravati, lupiti, ošamariti, štoliveć...

Ako u takvu situaciju ubacimo i jedan nož(ić?), onda se može svašta desiti...

Na kraju je ispalo da tih noževa ima i malo previše u jednoj osnovnoj školi i da to nije prvi slučaj. Na svu sreću, za sada je ostala "šteta" samo par žniranaca, a slijedeći put.....?????

Još nekidan me diša uvjeravao kako bi bilo zgodno da ponovimo team-building od prošle godine. Može! Hura! Opcija A. Ali...

Poklapa se sa mojim (planiranim) sl. putom na jednu destinaciju EU-a, na kongres na koji bi rado otišla i mjesto koje bi rado posjetila, da ne spominjem dobru vibru sa poznatim ljudima na dotičnom kongresu.. Opcija B. Bljak situacija.

I da, opcija sa tim bi se mrvicu poklopila sa iks-ipsilon na entu godišnjicom mature, na koju dolaze cure iz cijelog svijeta, imaju rezervacije za avione i nema šanse da se datum mijenja. Ja bih praktički iz aviona uletila u neki od restača u Zg. (hvala bogu da se nisam prihvatila organizacije tog događanja).

I naravno da postoji i Opcija C - slijedeći dan bi morali biti kumovi na krizmi u Bj. Tu smo informaciju doznali tek jučer. (sada neću razbijati glavu što se očekuje za poklon od kumova na jednoj seoskoj krizmi)

Mislim dakle... Ja bum popizdila...

Još samo da mi taj vikend uvale posao, pa ću lijepo ćućati doma i raditi...

Jučer je u Malin razred stigla teta doktorica. Pošto je dotična stara 11 godina, a također i ostatak razreda, tema sata je bila pubertet, higijena u tom razdoblju i ostalo u istom tonu..

Priča Mala - "A onda je doktorica pitala da li imamo kakvih pitanja. Svi su pitali jedno te isto, pa je bilo dosadno. Zato sam ju ja pitala - A zašto sam ja dobila dijabetes."

Rudarka: "I, šta ti je odgovorila? E jesi zločesta, nisi ju trebala pitati nešto tako teško.."

Mala: "Pa kad nam je bilo dosadno.. Nešto je muljala o tome kako sam se preplašila, pa sam od toga dobila šećer. Nema pojma.. ."

Mala vještica...

Ne mogu odoliti a da ne usporedim BigBruder Seleb i one "moje sugrađane" Seljake oliti Farmere.

Maloprije odgledah one blatne.

Ja jesam dijete grada, odraslo u stanu, no nekako, imam više pojma o svemu što oni (ne)rade nego oni sami. A znali su kuda idu. Mogli su se pripremiti čitanjem, razgovorima sa dedama/bakama, forumima, blogovima...

Ne znam zašto naše (u ovom slučaju sa područja još nekih naših bivših republika) tzv. "zvijezde" misle da su pozobale svu pamet svijeta, a da ne pogledaju ništa u neku knjigu. Je right!

Tako da nemaju pojma da se mogu skuhati prekrasna jela od malo brašna, jaja, povrća...

Da su mogli sustavno krenuti u sređivanje okoliša oko kuće, kao prvo tako da srede ono blato u bližoj okolici kuće..

Da su mogli dogovoriti kućni red oko higijene, ulaska u kuću sa blatnim čizmama (to se na selu nikad ne radi, još uvijek!!), presvlačenja unutra-vani i sl. Pogotovo sada kad su im stigle kokice, a pogotovo kad im dođu i ostale životinje. Bad, bad...

Naravno da im onaj mali patuljak nije pravi vođa i da ne zna voditi zajednicu. No doduše, Moi (oliti ja) bih to znala, ali bi me prvom prilikom izbacili naglavačke. He he..

A sad oni razmaženi u CBB. Osim što su, u odnosu na one prve u hotelu sa preko-nekoliko zvjezdica i seru kvake oko pranja suđa i/ili puštanja vode u vece-u. No dobro, malo karikiram. Ne puno..

Da bi umrli od gladi da im Danijela ne kuha (Jebiga draga, to i doma radiš, ništa ti se nije promijenilo, no tu bi mogla zaraditi i neku šušu. makar, ne vidim te kao pobjednika, znaš da smo mi "obični ljudi" nezanimljivi ostalim "običnim ljudima")

Najveća im je briga da si napune guzice i ostatak dana leže, debljaju čokoladom (No i Glumičić treba opet zaraditi na onoj odvratnoj operaciji vađenja masnoće koju čak ni ja ne mogu gledati, pa žmirim) i tračaju jedni druge. Ne velim da i ja u toj dosadi ne bih radila isto..

Naravno, osim što bih ih sve udavila, pa bi me i ovi oma izacili naglavačke..

Bez suza!!!

Znam da ste već jaako zabrinuti...

Zato, samo za vas iz Rudarkinog malog vrta:





Sakrile se i male slatke ljubičice...



Rudarka vam želi ugodan dan...

Gledam jučer prijateljicu - kolegicu.

Mojih godina (da ne velim moje godište, no ja uvijek slavim neku manju cifru od nje, hi hi), djeca u srednjoj, ex-muž s "mlađim modelom", ona u nekom filmu posao - kuća - djeca.

Kako su posljednjih nekoliko godina bile spike muž malo doma - muž u tuđem dvorištu, mislim da nije bila već neko vrijeme na ljetovanju na moru. Jer je ex imao ideja o otvaranju nekog obrta, o kafiću, o .... A ona je to plaćala...

A uostalom, uz jednu plaću, pa bilo to i u visini plaće "državnog SSS štakora" ne može se popravljati kuća, pokopati roditelj, obući dvoje teenagera...

Ne velim da ona djeluje nezadovoljno svojim životom. Moguće da je, za razliku od svoje braće na selu postigla puuno više dobrom stabilnom plaćom, radom u uredu, kućom u "gradu"..

Nema ona želju da sjedne na vlak i ode u Metropolu u neki od trgovačkih lanaca. Zadovoljna je ona našim čajna - singapur šopovima. Mislim da ne ide čak niti preko - "ubosnu".

Da li bi u nekoj drugoj okolnosti izlazila u kafić? Otišla u kazalište (bdw - u danas idem), dočekala Novu na zabavi u našem seoskom hotelu?

Hmm...

Jutarnji pozdrav to evribodi...

Damn..

Pokušavam pratiti BigBruder "Seleb" (na taj ćemo se izraz kasnije vratiti) i novo čudo "Farma" (navodno je negdje u mojim krajevima i sigurna sam da ću sutra doznati više).

Ubacili su paralelno u isto vrijeme. I šta od nas očekuju? Da biramo??

Anyway, zanima me onaj naziv "Seleb" pošto ne doživljavam niti jednog sudionika kao takvog. No da, mislim da nema te "nemoralne" ponude tj. toliko para da se ponudi Sevi, Gibu i - jebiga ne mogu se sjetiti treće osobe koja bi mogla na ovim našim prostorima nositi naziv "Seleb", a da nije mrtav kao Toše - da uđu unutra.

Znači, imamo dva (kvazi) modna kritičara, jedan mladac, drugi puun silikona. Cigo se u prvoj večeri zasrao do besvjesti i dojadio svojim sranjima ovima unutra, a bome i nama pred ekranima.

Onda imamo (dragi muškići, zatvorite usta i usišite slinu koja vam curi) manekenku. Zgleda ok. Čak se nije previše prosrala tj. šutila je dovoljno da bude i pametna (ne onako kao što je lijepa, ali jebiga..).

Onda komičarka koja ni sama ne zna šta radi unutra. Svaka frizerka ima najlošiju frizuru, postolar podrte cipele, tako i komičar (obično) nije zabavan niti komičan od ve do ve...

Salome - definitivno me oduševljava. Od priče, razmišljanja, ponašanja.. So far - sve pet!

Opaljena oliti za ove novije na blogu - Danijela. Nju još neću komentirati jer moram vidjeti kako će se ponašati tamo unutra.

Onaj navodno-gay novinar. Nekako je bio šutljiv. Baš me zanima jel bu mu Danijela isčupala zub.

Sandi - so far ok.

A Farma?? Jebiga, traje na (mojem) osmom programu...

Update: Sandi ispao frajer jer mu je puko film i odlučio je poslati sve u qu i otići doma. Svaka čast majstore. Dobro zboriš - prestari smo da nam seru po glavi...

Na moje čuđenje, Cigo nije nominiran. No, Salome je definitivno teško podnijela nominaciju. He he - veli Guzda "žena s jajima" - di to ima???

Dear Mrs. Rudarka,

The annual drawing for tickets to the end of year concerts of the Vienna Philharmonic has now been completed, and we regret to inform you that your application was not among those selected. We are thus unable to offer you any tickets for the New Year's Concert on January 1, 2009.

We thank you for your interest and hope that you will participate in the next drawing for tickets to the end of year concerts 2009/2010, which will begin on January 2, 2009 at www.wienerphilharmoniker.at.

With best wishes we remain

Your,

Vienna Philharmonic

Nažalost ili na sreću (pošto mi je "minus" komatozan) nisu me izvukli za kupnju karata za famozni novogodišnji koncert.

Tako da neću morati razmišljati gdje ću provesti doček slijedeće godine.
Tako neću morati razmišljati što ću obući za koncert.
Tako neću biti tamo... Buaaaa....

Do maloprije nisam gledala tzv. "treći" program i novu BB sapunicu. No, bacivši (slučajno) oko - vidjeh našu dobru staru prijateljicu i blogericu Opaljenu unutra.

I zato - zna se za koga mi navijamo! Jel tako!!

Poznavajući Opaljenu, sigurna sam da će ostati onakva kakva je - normalna, prijazna i jaako realna osoba, a uz to odlična kuharica.

Baš me zanima koji od "zvijezda" će joj dići tlak i s kim će se uhvatiti u koštac!

I želim da osvoji tih par tisuća kunića....

Gledamo dalje...

Go Baby, go (ti si favorit nas običnih smrtnika među "zvijezdama")..

Jučer mi je svratila prijateljica. Popodne, na kratko...

Kako to biva, riječ po riječ, piva po piva...

U međuvremenu je stiglo njeno dijete, pa moja druga prijateljica, pa njen muž (s posla, tamo negdje oko deset). Pa smo malo zamezili (da nam baš ne bude loše od pivice kao kad smo "zalijevali" onu Furla bijelu torbicu)..

Popodne je počelo sa nesom i cedevitom. Da ne bude zabune!

Glava? Ma, ništa...

Jedno ranojutarnje retoričko pitanje:

Ako žena ima osjećaj da mora otići do frizera na laganu frizuricu, jel' tako da tih 50 kuna nije bačeno u vjetar?

Danas imam ludi dan...

Odgovor: Ma naravno da sam skočila kod frizera. I izašla zadovoljna frizurom! O da..
Da li mi je pomoglo u teškom danu (da sad ne spominjem naporni sastanak i neke "ribancije")? O daaa....

6:44
Fale mi ona ranojutarnja javljanja...

Svako malo mi se neke navike, bile one dobre ili loše promijene. Nekad sam u miru sjedila ujutro u kuhinji, pila nes, nešto malo pogledala šta ima novo na blogu, napisala post..

Sada mi malo dijete, mračnjak koji me tjera da se na vrijeme svako jutro dignem na posao, "dahće" za vrat, sjedi pokraj mene u kuhinji, viri mi preko ramena (trenutno sam ju zabavila dozvolom da i sebi skuha nes - par zrna u velikoj šalici), ispituje me neke meni totalno preteška pitanja tipa "zašto se zemlja vrti oko svoje osi" i sl.

"Ma šta ja znam rano ujutro. Vidiš da mi ispada četkica za zube iz ruku, kefa se kotrlja i klengeće po podu. Pusti me da u miru pijem nes i pokušavam otvoriti kapke...."

Pa onda odlazak na posao preko (totalno na kontra stranu) prolaska pokraj njezine škole. Šta li tamo radi dobrih sat vremena prije početka nastave - Bog će ga znati...

Uglavnom, dijete je svako jutro budno, orno i spremno za novi dan..

A vani neka kenja, mračno i jadno... Ufff...

Pozdrav!

Update: A kakav je dan bio.. Javlja se Guzda - sudjelovao je u sudaru. On u jednoj grabi, tip u drugoj. Kriv? My Man.

Hitna ih prevezla (obojicu u istim kolima ), bez obzira što im nije bilo ništa u (relativno) obližnju bolnicu. Pod rotirkama. Ehh...

U tom je trenutku Rudarka ostavila sve na poslu i krenula po Guzdu u dotičnu bolnicu. Hitna te ne vraća na početni položaj .

Šteta? Neprocjenjiva...

Ako ste mislili da je naš seoski život ušao u kolotečinu u trenutku kada smo ključeve od (relativno praznog) stana predali Violi, grdno ste se prevarili!

Naime, postoji i vikendica. Još punija stvarima. Još starijim stvarima od onih u Metropoli, ako je to nešto što uopće možete zamisliti..

Npr. mikser - pravo čudo moderne tehnike 20 stoljeća:



Da vas upoznam - starinski napravljen, pojma nemam koliko star (još miriši) pravi pravcati sapun za pranje veša:



Anyway, utrčali mi jučer u vikendicu. Na opće veselje djece koja baš i nisu navikla na život s jednim (lošim) televizorom s punih tri programa, bez interneta i ostalih "blagodati" civilizacije..

A stvari je bilo... ufff...

I vinograd koji nitko nije pipnuo godinama...

I draga familija koja je čekala pismeni poziv + 10 kuna biljega da dođe i pomogne..

No, uspjeli "pobjeći" danas ujutro, onako prašnjavi i zgužvani po kruh i meso u obližnji dućan, sa skretanjem lijevo na kavicu.
Konobarica? Ehh... Traper minjak i Robin Hood čizme na "malo jače" butine (zanima me da li se gazda isprsio ili je to ona sama od sebe ). U devet ujutro. Mrakača. Ne mogu reći da to neki ne vole.. Birtija puuna...

Da vam ne spominjem užitak večere uz pucketanje kamina. I toplinu. (spavalo mi se već od šest sati..)

I Jumb s Malim djetetom. I šah Guzde s Nasljednikom. Još da Malu naučimo belu. Ee.. gdje bi nam bio kraj..

A ujutro?

Sunce...

Znate već da Rudarka voli kad joj je toplo. A toplo nije nikad dovoljno da mi nije zima. A danas, drugog ožujka, gle čuda:



No, bez obzira na sve ove blagodati, stigli doma mrtvi umorni, prašnjavi, smrdljivi, no doduše zadovoljni, pa je zato (ovo)nedjeljna deviza slijedeća:

"Jebo kuću za odmor, hoću sutra na posao, pa da radim kao čovjek!!"