Ako ste mislili da je naš seoski život ušao u kolotečinu u trenutku kada smo ključeve od (relativno praznog) stana predali Violi, grdno ste se prevarili!

Naime, postoji i vikendica. Još punija stvarima. Još starijim stvarima od onih u Metropoli, ako je to nešto što uopće možete zamisliti..

Npr. mikser - pravo čudo moderne tehnike 20 stoljeća:



Da vas upoznam - starinski napravljen, pojma nemam koliko star (još miriši) pravi pravcati sapun za pranje veša:



Anyway, utrčali mi jučer u vikendicu. Na opće veselje djece koja baš i nisu navikla na život s jednim (lošim) televizorom s punih tri programa, bez interneta i ostalih "blagodati" civilizacije..

A stvari je bilo... ufff...

I vinograd koji nitko nije pipnuo godinama...

I draga familija koja je čekala pismeni poziv + 10 kuna biljega da dođe i pomogne..

No, uspjeli "pobjeći" danas ujutro, onako prašnjavi i zgužvani po kruh i meso u obližnji dućan, sa skretanjem lijevo na kavicu.
Konobarica? Ehh... Traper minjak i Robin Hood čizme na "malo jače" butine (zanima me da li se gazda isprsio ili je to ona sama od sebe ). U devet ujutro. Mrakača. Ne mogu reći da to neki ne vole.. Birtija puuna...

Da vam ne spominjem užitak večere uz pucketanje kamina. I toplinu. (spavalo mi se već od šest sati..)

I Jumb s Malim djetetom. I šah Guzde s Nasljednikom. Još da Malu naučimo belu. Ee.. gdje bi nam bio kraj..

A ujutro?

Sunce...

Znate već da Rudarka voli kad joj je toplo. A toplo nije nikad dovoljno da mi nije zima. A danas, drugog ožujka, gle čuda:



No, bez obzira na sve ove blagodati, stigli doma mrtvi umorni, prašnjavi, smrdljivi, no doduše zadovoljni, pa je zato (ovo)nedjeljna deviza slijedeća:

"Jebo kuću za odmor, hoću sutra na posao, pa da radim kao čovjek!!"