Nakon što smo dočekali Isusa, znojni, masni, umorni i užasno zajedljivi, nakon hrpe šećera, brašna, jaja, praška za pecivo i sveg ostalog, nakon šunke, ofarbanih jaja, usisavanja i zadnjeg prigodnog ukrašavanje kuće - mogu samo reći:

Hvala bogu da je Božić tek za više od pola godine!!

Kako je to izgledalo posljednjih 24 sata uoči:

Jučer ujutro, nakon navijene budilice, ustadoh u 6 i nešto. Htjela sam izbjeć gužvu u jednom od naših mega/maxi/hiper dućana i u miru pokupovat što se već mora ostaviti za zadnji tj. predzadnji dan (nije sudnji, ali neki su to možda krivo shvatili tako da se kupovalo sve u šesnaest već u tu ranu zoru..).

Onda sam pekla tortu, pa jedan kolač, pa ostatak drugog kolača (imamo mi i dijabetičare sa željama i željicama..), pa ručak, pa kratak odmor - sjedam u auto i vozim se na sprovod u susjedno selo. Jadna žena pala niz stepenice...

Drugi dio - eko-jaja (kuhanje u ljusci od luka), kuhanje šunkice (ma one neke kvazi kupljene šunke u čudnoj mrežici), pranje suđa, pospremanje kuhinje i šire - i eto večer...

Oči mi se sklapaju i ne pada mi na pamet niti pokušati otići do crkve i odstajati slijedećih dva do dva i pol sata u preduskrsnoj liturgiji. Nažalost, na kraju se ne stignu odraditi najbitnije stvari tokom blagdana..

Spavam kao klada u deset i sitno...

Jutros - misa u 7 ujutro. Obitelj u maloj pobuni nakon što sam ih sve pobacala van iz kreveta i ugurala u hladan auto, pa u hladnu crkvu. Pošto sam se progurala naprijed do oltara (mrzim gužvu, a naprijed obično nema gužve, valjda se ljudi boje biti preblizu oltaru) nisam kao neki osjetila sve mirise luka i jaja koji su neki konzumirali prije mise...

Hladno i ledeno. Pomalo uspavano. No, kapelan se hrabro držao i skratio propovjed koliko je mogao. Bravo za njega!

Oko 9 nam je već bilo bolje. Poklopali posvećene mrvice (ne smije se na posvećenje nositi puno hrane jer se sva mora pojesti!), najeli se do sita šunke, jaja, hrena (bez luka) - i eto....

I za kraj - blagoslovljen Vam svima Vama, dragi moji Blogeri Uskrs!!