Od kad se Hamdija (jedan od pobjednika BB) povukao u sivilo, skupa sa svojih milijun kuna (a to i nije neki novac, kad si čovjek malo bolje razmisli), a onaj drugi zasjeo u saborske klupe - o Romima ni R.

Svako jutro prije posla vidim romske žene kako se žure na svoj posao - naime, kopaju po kantama za smeće i to u ulicama gdje taj dan odvoze. Mislim da traže kruh i eventualno povratnu ambalažu.

To što iza sebe naprave nered koji ostavljaju, pa ulicom lete i neki drugi nepoželjni objekti a la ulošci i slične gadarije - to je već druga priča.

To što kopaju po smeću negdje između šest i sedam ujutro, pa se svi ulični psi razlaju i hoće popizdit u taj rani sat - e to je već sranje.

Jednom ih je Guzda tjerao (istrčao čovjek direktno iz kreveta - u gaćama, he he), pa su zabunom ostavile i neki višak oko naše kante..

To što smetlari ne voze ono izvan kante, osim ako nije u "njihovim" specijalnim vrećama za smeće - grm mr grrr....

I još par crtica iz susjednog sela - pričala teta u vrtiću. Mali Rom ima oko 6 godina i zabavlja cijeli vrtić. Obično ga netko od mnogobrojnih ukućana (kod njih ne bi vrijedio onaj zakon da dijete smije pokupiti samo netko od tri člana obitelji!) pokupi negdje debelo nakon završetka popodnevnog dežurstva, pa je noćna mora svake dežurne tete.

Veli ona njemu (tamo negdje oko 17:00): "Gdje su tvoji? Vidiš da je već 5 sati!"

Mali: "Ja sam ti platio, pa me sad i čuvaj!"

(doduše, nisu platitili ni jedan račun od jeseni)

Teta ponovno. Veli njoj Mali: "Ne može tata upaliti Mercedesa".
Teta: "I moj tata ima Mercedes. Upali svaki put."
Mali: "Ma neće naš. Znaš, imamo ti mi i Audia, ali ne sme socijalno da dozna!"

Toliko o našoj braći Romima. Ne znaš dal' bi se smijao ili plakao...