Jučer sam se slučajno srela s jednom starom prijateljicom, inače (mladom) majkom male dijabetičarke od 8 godina.
Unazad dvije godine dogodile su joj se neke ružne stvari - muž je otišao s nekom "novom", ona ostala sama doma, u jednoj maloj trošnoj kučici, bez posla (on je smatrao da ne treba raditi, makar su se stalno borili s dugovima, pokvarenim starim autima i ostalim "blagodatima" radničkog života) i naravno, bez ikakve alimentacije.
A mala je krenula u prvi osnovne. Kod "naše" razrednice koja do sada ima četverogodišnje iskustvo s malim dijabetičarem - našom klinkom (joj, sad bi se tu ona uvrijedila, no na svu sreću ovo ne čita).
Sjećam se njihove super regulacije šećera u doba kad je moja prijateljica bila doma s malom, za razliku od nas koji se cijeli život tj. svih ovih sedam godina borimo s velikim oscilacijama šećera, na dodavanje ili smanjivanje minimalnih količina inzulina. Ali, ona je bila doma 24 sata na raspolaganju djetetu. Da li je to baš bilo najbolje za nju samu, neću komentirati.
No, to se sad promijenilo. Ona u našoj lokalnoj (privatnoj) tvornici, na 6 dnevnih, 6 noćnih šihti. Mala kod bake (koja ni sama baš nije sigurna kako se dobro regulira šećer maloj djeci), malo doma s umornom i pospanom majkom... Koma.
Rezultat? Loši šećeri. Dijete raspušteno, žena umorna i jadna, a baka s umirućim nevjenčanim suprugom u vlastitoj kući. Nimalo lijepi uvijeti za život zdravog, a pogotovo djeteta - dijabetičara.
No, nismo ni mi bolje prošli. Naravno da se borba sa bolešću KM odrazila i na moju obitelj tj. moj kvantitativni, a bome i kvalitativni boravak u vlastitoj kući, a time i na regulaciju šećera mojeg vlastitog djeteta.
Tako da sutra idemo na kontrolu i 24-satni monitoring razine šećera, u bolnici. Najmanje do kraja tjedna. Nadajmo se da će nam to pomoći da malo poboljšamo naše, tj. njezino stanje.
Situacija nije alarmanta, ali ja prihvaćam sve sugestije našeg pedijatra - dijabetologa i naravno da želim da mi dijete ima bolje šećere (masnoće smo uspjeli "srozati" ispod gornjih maksimalnih vrijednosti) i zdraviju budućnost.
I naravno, jasno mi je da bih si morala organizirati život s malo više boravka u domu vlastitom. No, trudim se, trudim!!
Post je objavljen 31.03.2008. u 19:24 sati.