Još nek mi netko kaže da su rockeri samo pozeri.....kill you....

Ja sanjam jedan bijel Božić
Da opet dođe u moj grad
Da su zvijezde gore
I tiho da se stvore
Svi ljudi koje volim ja

Ja sanjam kako snijeg pada
I odmah tužan postanem
Jer KRAJ STARE ŠKOLE
GDJE SE MLADI VOLE
Nisam tebe pronašao ja

Ja sanjam ljeto u zraku
Da opet dođe u moj grad
Da su zvijezde gore
I blizu da je more
Tek tada bit ću sretan ja

Da su zvijezde gore
I blizu da je more
Tek tada bit ću sretan ja
Sretan ja…


Evo, to mi je jedna lijepa Božićna pjesma od Prljavaca (?!?) joj neznam zbilja stvarno tko to pjeva, evo hrvatski band je, ali tko….joj nisam sigurna.

No, ovaj post posvećujem FUXICI…. Nije ljudi da ostale zanemarujem, nedaj Bože, ali moram joj pomoći, ne mala? :) Aj ljudi ne ljutite se, jer u ovom postu će te se moći i vi pronaći, ma mogu se kladiti da više vas ima ovakvih razmišljanja, problema… i tak to.

Opet se ja mogu kladiti da se pitate zašto su one riječi gore podebljane… u onoj pjesmici, afkors. E pa zato da bi vi imali što pitati, ne? Looool…. Ne, nego jer je to tema, pa ne baš tema, ali bit ovog posta.

Kraj stare škole gdje se mladi vole.
Mladi vole…
He, he… nisu svi mladi te sreće. Koliko mi je puta prošlo kroz glavu . Nije to sada neki problem, jer uz prijatelje sve ne mogu se osjećati usamljeno… ali kada navečer u gradu vidim dečka i curu kako šetaju zagrljeni baš mi bude krivo.
Nije problem u debljini i mršavosti… Nije toliko problem u izgledu… Znam, fuxa, znam da nije ugodno kada znaš da nešto na tebi nije u redu, nije onako kako ti misliš da treba. Ne kako drugi misle, nego TI si zamisliš izgled savršene osobe i misliš da i drugi imaju to u vidu. Ali možda drugi baš tu tvoju, kako ju ti smatraš, manu gledaju kao vrlinu. Vjeruj, imam i ja par frendica kojima je težina malo preko prosječne, no one s tim nemaju problema. Ne kažem ja da si ti sada neka napuhana debela ženskurina ;) ne, ne…. Nisam te još ni vidjela… ali iz tvojih komentara sam vidjela da se smatraš malo punašnom….

Veći je problem u pristupu i ponašanju, nego u izgledu… ono kako vi nastupate pri upoznavanju… Jer bili vi extra super jebozovni nije bitno, ako vam je osobost na ravnoj nuli. Npr. mala doza sramežljivosti može dati veliki plus na onome kako djelujete na druge, ali velika sramežljivost je inače minus kod večine… ili pak pretjerana otvorenost vrijedi kao i velika sramežljivost. A nije samo problem u tim osobinama. Stav znači mnogo. Ponašate li se popur kraljice svijeta, to tako lako odbija ljude, ono kada ste puni sebe, kao da su svi drugi ispod vas… pretjerano samopouzdanje, da… Ili npr. ako imate fobiju od pogleda drugih ljudi… tu ima dvije varijante, ali obadvije su odbojne… mislite li da svi gledaju u vas pa si napunite glavu kako ste vi super, super ultra hot…to jako zna ići na živce, kao i ovaj slučaj kada si opet umislite u glavu da cijeli prokleti grad bulji u vas pa onda vjerojatno nešto nije dobro na vama, joj što ako vam se razmazala šminka ili ste krivo odabrali odjeću…
Ovo sam izvukla neke osobine od meni poznatih ljudi za koje mislim da nisu dobre… nije sada da im sudim, jer nobody's perfect ali morala sam malo razraditi tematiku… oprostite ako sam vas možda uvrijedila ovim postom, nije namjerno.

Ali koji vrag onda da se učini kada skužim da imam jednu manu koja može sve, ali mi samo ne može ići u korist… ne možemo je se riješiti, ili ju možemo prikriti ili ju bar malo suzbiti… a kako….? Čitala sam u jednoj filozofskoj knjizi da je prvo potrebno naći te mane… kada smo ih našli postati svjesni da ipak ima ljudi koji nas vole unatoč tim manama… one su tu oduvijek, znači sastavni su dio naše osobnosti. I tada moramo nastojati da i pretvorimo u vrline… ali kako? E tu bi meni dobro došla pomoć…

Znam samo da nemaju svi isti ukus… neki vole ljude sa smislom za humor, a neki vole tiše ljude… Neki pak vole one koji su u centru pažnje, a neki one koji tiho stoje u kutu i mudro promatraju situation ;) ali sve u svemu znam da ono što je nekima mana, drugima je vrlina, i to mi daje neku utjehu… jer nekome ćeš se kad-tad svidjeti, be sure…

Ako ti ne voliš svoju kilažu, tko kaže da ju drugi neće voljeti, ne fuxica ;) ?

No, to bi bilo to… još bih ja to malo odužila ali evo u wordu su mi već dvije stranice pune došle, pa mislim da je sve to skupa malo predugo… sorry, fakat sorry ljudi ;)

Kizzach……….svima……… a ako ste uspjeli pročitati ovaj post, onda obavezno pročitajte i onaj gornji…. Ima mala obavijest….. Važna obavijest….

Uf, ustala sam se u 8...u 8 sati!!!
Morala sam ići kod doktorice, pa sa prijateljicom popodne na kapuchino u Opatiju (malo smo se počastile) a nakon toga sam imala jedan rođendan sa kojeg sam ranije otišla jer me užasno boli glava...a i nije mi ekipa baš, pušta se techno... ma nije mi baš nešto.
No, da se vratim....ta užasno glavobolja.... ma crkla sam.
Zato danas evo jedan kraći post, nije smiješan ali believe me....nije mi do smijanja.
Sad idem lijepo spat u svoj dragi krevet....
Eh da....dobila sam novi killer :) i sada slušam soad - toxicity

kizz.....svima.

And one, and two, and one, two, three, four…
Danas sam se ustala iz mrtvih u 1.15…. a sada je točno 14.52 (ovo tipkam na wordu, da se razumijemo)… slušam Offspring (Conspiracy of one) dobar album, preporučam vam ga, prežderavam se kiflicama sa puno šećera [izgledaju kao puno malih Mount Everestića sa nekim kuglastim snijegom loooool, zato su mi baš cool (hladne, if you don't know english, shame on you! And if you really don't know english, you wouldn't understand this….oh, lucky me… becouse if you understand this….i think you'll kill me….. mother!!! Bolje da prekinem ;))] i imala sam u planu pospremiti ovaj moj mali kutak u stanu ali nema šanseeeee….. he, he, grizite se starci, ali ja ne pospremam sobu dok i zadnja kuglica prašine ne bude iskašljana!!! Buahahahah…..I am sooooo mean!!!
Ajme, već mi je slabo od ovih kiflica, ali još jedna moja novogodišnja odluka je da se zdebljam. Da, da niste krivo pročitali… Moram nabaciti malo kila, inače kad me fuxica vidi će me se prepasti… kaj je ovo kostur ili bebach…?!?!? Aaaa…. I pobježe ona ;)
Evo, odustala sam od kifla, već mi je zbilja mučno…idem po jednu cedevitu sa ledom (haha…stara će me ubiti kada vidi još jedan Mount Everest, ali ovaj put u čaši sa ledenim vrhom….mljac…..)…
Dakle, sada je 15.02 i napravila sam cedevitu…. Ma nije to niš nenormalno, ne? Ali ovo je…ako se ne želite razočarati u meni, bolje ovo ne čitajte….khm….da…. dakle, išla sam raditi cedevitu… i uzmem ja čašu, jel? Otvorim komodu i izvadim cedevitu u vrečici. Sagnem se i povučem ladicu van i uzmem žličicu…. Sa žličicom stavim cedevitu u čašu i vratim vrečicu gore u komodu. Čašu odložim na stol. Fali mi šećera. I tad se počne primječivati utjecaj kiflića na mozak. Ja onak flegma uzmem umjesto običnog šečera šečer od kiflića ( u kojem je inače i cimet…skoro sam napisala cement) i ja još uvijek flegma, zadubljena u neka moja plitkoumna razmišljanja sa onom prethodno izvađenom žličicom zagrabim u kifl - šečer sa cimetom i stavim DVIJE žlice u cedevitu u čaši i sve to polijem vodom, afkors… Još uvijek flegma spremim šečer i promiješam sve što je u čaši… sjednem za komp i idem piti te još uvijek flegma popljuvam cijelu tipkovnicu sadržajem iz čaše… Preporučam vam da NIKADA, ali baš NIKADA ne radite cedevitu sa cimetom…. NIKADA….
Zbilja je gadna, fuj mamicu joj….
Ako niš drugo, sada ste bar naučili kako se radi cedevita, ne? Pa naravno, nego šta! Zahvalite mi u komentarima…zapravo nemojte ništa pisati u komentarima ako ne mislite napisati nešto (ne)pametno….mrzim komentare tipa „ej ja sam nova, super/cool/strava/odličan/zakon/zgodan itd. blogich, dođi na moj i pusti komentar“ hvala Bogu malo ljudi mi je to napravilo, ali ako ja to vama ne radim zašto bi vi meni… sad sam tužna…. šmrc……
Hmm….što sam još htjela podijeliti sa vama? Aha, danas sam si oprala kosu sa nekim novim shamponom….. [egoistično blebetanje ON] mmm, prekrasno smrdi, a kako je tek mekana…. Obožavam taj šampon, moje kose se ne bi postidjela ni Catherine Zeta Jones….. prekrasna je… baš sam zadovoljna [egoistično blebetanje OFF]
Sada ima samo da vas još pozdravim puno, puno i jedan veliki kizzach…. Volim vas, ljudi….btw sad je 15.18… i idem van :p aaaaa napokon….. kizzach from bebach ;)

P.S. nemam boleštinu na oku looooooooool........ hvala, hvala.....


EDIT - tamo iznad boxa nazvanog pjesme imate jednu slikicu i iznad nje jednu....khm....moju....ali kakvu? Pa ajmo reći drukčiju pjesmicu, ma punk pjesma.... pa nek bude... pročitajte ju pa mi kažite ak vam je okej ;)

Evo mene opet…
Ako vas zanima (a zanima vas, znam ja to, da, da :p ) malo mi je bolje, neka bude kako je, dobila sam par darova i ja sva happy, daj ajde briši….. lol…. I malo kolača, to je to… kako je meni lako staviti onaj glupi smajli na facu…
Dakle, nisam ni skužila da blog imam već više od mjesec dana, čini mi se više, fuj koliko više…pih, čak 5 dana.
Sa gnjavažom vas, dragih strpljivih čitatelja koji jedva čekate da zabodete nos u moj shit od života, počela sam 20.11. He, nemojte se naljutiti sada tu nešto, znate da se samo malo „šalim“ :)
Danas se onak ponašam kao neurotična, patetična luđakinja jer sam jednostavno živčana. Da, da. A zašto? KIŠA PADA!!! Mama…….mrzim to, joj kako ja to fino mrzim. I ovako za blagdane „nije red“ da se ide van, bar su meni to tupili u glavu, ali nije mi još trebala kiša…. Ja i ovak samo vegetiram tu na stolici ispred kompjutera, ali više ni glavu ne mogu kroz prozor pružiti koliko kiša….pada. I pada. I pada. I samo fakin pada!!!
Padaj, padaj kišice, samo ne po moru, gdje se moja malena kupa u lavoru…. Ah, sjećam se te pjesme kad su mi je pjevali kad sam bila bebach… I onda se ljudi pitaju zašto se sada ponašam kao mentalno poremećena teenagerka.
Dakle, danas sam se testirala. Da, da, ja sam se testirala. Ne na alkohol, ni na drogu… zašto ste pomislili te dvije stvari!?! Pa zar vi o meni imate tako visoko mišljenje? Hahahahah….you wish. Ne, prošla sam one testove o osobnosti i tako neke gluposti, pa eno, tamo pored u boxevima su vam rezultati. I iskreno sam se začudila kako mogu biti tako točni… Hm…. Možda se i pofarbam onako, u pinky boju… Yap. Tada bi me definitivno poslali na Rab u umobolnicu. Više ne bi bilo oklijevanja ni okolišanja (zar nije to sve isto?). A poslali bi i mog starog kada bi vidio što sam napravila od sebe. Čist račun, duga ljubav. Ne znam što me puklo da ovo napišem, ali nije bitno. Jel tako? Ma nego šta.
Danas vam je malo onako, više opićeniji post, baš u nekom božićnom raspoloženju. I treba da bude tako, baš sam si malo provlačila neka razmišljanja kroz glavu danas, od desnog do lijevog uha, i obrnuto. Skužila sam da na kraju od svega onog nije ostalo ništa osim povrijeđenosti i ljutog raspoloženja. Pa neka.
Idem ja sada, odlučila sam pisati malo kraće postove…that is my new year resolution…
Kizz svima…..i odlučila sam se sada potpisivati kao rockbebach :) zar nije bolje nego rockchild… idemo akcija „unesimo spontanost u život jedne blogerice“ ili skraćena USUŽJB ma što god to značilo… još jednom kizz od rockbebachice….

P.S. nadam se da se nitko nije namjerno uvrijedio ovim postom, a ako je, neka shvati to kao slučajnost ;) još jedan kizz, treći po redu, kao treća sreća ;) kizz




to bi vam bilo mine eye ;)

Pozdrav svima… :) na ovu Badnju večer…

Ne želim ići na polnoćku… ne volim stajati u prepunoj Crkvi gdje bakice mole nešto sasvim drukčije od onoga što naš velečasni pokušava reći… Ne volim tu gužvu…

Prvo…. Sretan vam Božić i provedite ga u krugu obitelji i najdražih ljudi, budite sretni što su sa vama svi koje trebate. Budite sretni što imate braću i sestre, i iako se katkad posvađate s njima, zamislite kako bi vam bilo da ih nemate… Lijepo provedite sutrašnji dan, ma i vino neka se nađe negdje na stolu ;)

Drugo…? Nema drugog :p

Čula sam se sa jednim starim frendom, ne vjerujem da me se sjetio :) malo smo se razbrbljali, ma važno da smo čuli šta ima.

Ne volim blagdane. Ne znam zašto, ali ne volim…

Danas sam naškrabala još par pjesmica...

To je sve od mene za danas....čujemo se još....

kizz :)

Evo mene opet.
I ja ću ko i svi drugi pisati o zadnjem danu škole….fuck, fuck….lažem, neću!!! Ta nisam munjena da idem pisati o toj groznoj ustanovi… afkors, nije opet toliko loše tamo, a i svašta se da naučiti, no teška je, duga i dosadna…
Ugl, onako „patetična“ sam bila….hm, još jesam….zato jer ljudi s kojima sam nažalost primorana biti ostavljaju me na cjedilu, zabiju nož u leđa, laugh at, ma jednostavno su… frendovi, yeah right… A neznam čime sam to zaslužila… No nije važno, biti će bolje…

Ali opet, nisu svi takvi. Ima ljudi sa kojima sam u super odnosima, volim ih i oni valjda mene. A oni će mi sada preko praznika užasno nedostajati…već mi nedostaju! Zato i jesam u nekom depresivnom raspoloženju. Sorry, RATM…..ali neko vrijeme nećeš biti zadovoljan mojim postovima… Ali ja ih pišem za sebe, ne za druge… Kao što ih i drugi pišu za sebe, ne za mene… ne kažem ja da ti kažeš da ih ja pišem za tebe.... joj u koje se rasprave ja upuštam... Hoću reći dali imaš ti blog? :) ono prije zanemari... I nekima su tako važni komentari radi njihovog broja – meni su važni radi mišljenja ljudi, jer i ja volim raspravljati…ne se svađati, nego raspravljati…iznositi mišljenje….yeah, right…he,he…volim se ja svađati, volim, volim… mala svađalica.

Ali opet…znam da ništa neće biti bolje, no nekako me čisto boli k**** za to… Ljuta sam. Nisam više tako razočarana i povrijeđena koliko sam LJUTA. Iz daleka kada me vidite sve sam samo ne slatka, mila i dobra. Ma i način oblačenja, ma sve utječe na to kako te drugi vide. A budući da izdaleka djelujem coolerica…nisam. Samo znam dobro prekrivati feelinge.
I učim ja na greškama, ali samo učim…. Ne provodim naučeno u djela. That's the way…
Patetična… nisam patetična. Nisam. Samo se taj dan sve, ali ama baš sve okrenulo protiv mene, to je bilo nešto strašno. Sve sam krivo činila…za sve sam ja bila kriva. A ja se lako dam povrijediti. Ne uvrijediti – povrijediti…
Meni je inače čaša uvijek napola prazna.

And life is everything, but it is not pretty… Life is just another brick in the wall, empty wall.

I pitanje je koga sam izgubila….frendove ili dečka? Ovo drugo nisam ni mogla izgubiti, jer kako se može izgubiti nešto čega nema? Izgubila sam jedan mali dio ovog prvog, no zato sada drugi dio ovog prvog dobiva na veličini.

A evo i razloga ovom periodu mog čudnog ponašanja. Slatki mi je jedan tip… he, al tu ima problem. Dugo ga neću vidjeti, skroz do kraja siječnja….a to je tako dugo… A baš mi je lip…i dobar. Super je. Dobro se slažemo. A tako ga dugo neću vidjeti. Fali mi, već mi fali. Slušam pjesmu od Lane "Odlaziš".... evo što ljubav čini ljudima....

Ah, malo sam se izvukla, bila sam danas sa nekim ljudima za koje sam sigurna da smo si okej, ful su mi pomogli...

Fuxa, hvala...... komentar ti je prekrasan, hvala, hvala, hvala...... Moramo se nakon nove g. (do tada imam puuuuno obaveza) naći na bavariu!!! ;)

kizz.....

Uhvatilo me…
Ta ajmo reći vijest, mislim, nešto što sam saznala. Čak nisam ni saznala, to sam pretpostavljala, ali tako sam se nadala da nije istina. Ali je. Istina je, potvrdili su mi to.

I sada, ima ljudi koji kukaju „mene nitko ne voli“… A nisu u pravu. Ja sam ona koja je mislila da nju nitko ne voli (ah, pubertetlija……uskoro će i to proći, mislim, pubertet hoće, ovo drugo neće), ali to nisam govorila. Nisam ni trebala. Oni su mi sami rekli da me ne vole. Ne tim riječima, ali čitala sam između redova.

Ovaj post je dosta drukčiji od drugih. U drugima sam nekako vesela, čak ne vesela, nego optimistična, u nekim više, u nekim manje. Sada okrećem novu stranicu. Neću više. Želim reći, ne da neću više, nego ne mogu više.

Sama sam si kriva. Sama sam sebi znala reći da sam odvratna… Ovo sada djeluje umobolesno, ali svi imamo svoje mišljenje o sebi. No ono je ipak bilo kako-tako pozitivno, no sada više nije. Strah me.

Gledam druge ljude…ni sami ne znaju koliko su sretni. Najgore mi je kada netko meni blizak počne govoriti „ja ovo, ja ono“ u stilu da im je kosa grozna (ma mislim ko je još vidio voditi brigu oko kose, pa dajte ljudi prizemljite se, ne mora svaka vlas biti na svom mjestu… rasčupano je rockerski) ili da su obukli krive traperice (ma dajte, e pa to ne shvaćam)… Kakvi su to problemi, ma odjeća, izgled, ma nije to bitno…

Ali. Opet ta glupa riječ „ali“… užasno. Ja osobno ne brinem kako izgledam. Nije sada da hodam smrdljiva i masne kose po svijetu, ali ne volim stavljati pudere i raznorazne pomade po sebi, ne brinem previše u odabiru marki… Higijena je najvažnija, a potom šminke i takve gluposti…

A mene sude po izgledu, čak ne po onome kojem sam sama kriva... I to me užasno pogodilo. Možda ne shvatite što sam htjela reći ovom prethodnom rečenicom, ali nije važno...

Doživila sam slom… Jučer sam plakala. Nakon dugo, dugo vremena. I to ne samo onako suza, bezveze. Bila sam sama u stanu, pročitala sam neke poruke, upalila sam tu pjesmu i to je bilo dovoljno. Da, ja sam plakala. Ne kao dijete, da se nezna što je gore – zvuk plača ili lokva na podu. Skrhana sam bila. Tiho sam sjela pored radijatora i zamislila se. O njima. Nisam ni shvatila a već sam osjetila suze na licu. Rijetko plačem. Posljednji put, ma ni ne sjećam se... Previše mi se toga skupilo.

A zaista, za sve sam sama kriva. Kao malo dijete imala sam izbor, ali ne…ja sam bila svojeglava i to me stajala cijelog predstoječeg života. Ne govorite mi da sam si samo to umislila, nisam, vjerujte nisam. Ne govorite ni da će biti bolje, neće biti. Ne govorite ni da ću uspjeti sve riješiti, doduše uspjeti ću, ali biti će kasno…

Dovoljno sam štete napravila. Opet ću se rascmizdriti. Teško je sve to skupa. A ne mogu to podnijeti. Pila sam, bilo je bolje… Bila sam sama. Sada ne želim piti, nakon što se oporaviš, svi se problemi još teži vrate. Droge ne želim… Jedino što želim je vratiti vrijeme. Mnogo, mnogo mjeseci unatrag…

Možda uspijem… kizz…

Ti vidiš druge, ali sebe ne
Ne primječuješ da nema tebe
Da nema one rupice na bradi
Ti ideš gore…ostaješ
A znamo svi, rođeni smo s tim
Zaboravljam da zaboravila sam
Vrijeme u prošlosti koje budućnost je
Ponavlja se periodično, a ostaje dolje
Jer dolje je bolje
Ti znaš samo druge
Sebe ne prepoznaješ, svoje lice
Izgubljeno u mnoštu jednog
Sumornog dana u ulici
Ne primječuješ suzu na obrazu
Kao ni druga, beznačajna lica
Što žure za uspjehom svojim
Gazeći druge, gazeći tebe
A suza hlapi, sunce ju poziva
Ona ne odolijeva tom pozivu
Ti ne odolijevaš smrti
U crnom plašu sa kosom
Koja pokosi i zadnji tračak prijateljstva
Moga i tvoga, a dolje je bolje
Dolje gdje smrt vlada
A glad je vjera i molitva
Nesreća je dnevna zakletva
Stavih i ja plašt preko sebe
Jer ako ne odolijevaš smrti
Ne odolijevaš ni meni…
A ovi stihovi obavijeni crnilom
Znače i pokazuju samo jedno
Negdje u dubini mog pokvarenog srca
Stoje dvije riječi koje su sada dolje
A gore je bolje…
Riječi stoje ali dolje ne znače ništa
Volim te…ti si ostao gore
A dolje je tako bolje…
U paklu neispunjenih snova
Pridruži se crnom plaštu
Koji i dalje samo tebe sanja…
U paklu neispunjenih snova.

Evo vam jedna depresivna pjesma, na jednom bloga sam našla stih „kad gore je dolje, a dolje je bolje“ i baš sam ga uspjela nekako zapiknuti u ovu svoju ludu glavu, u školi sam napisala sama stihove „Dolje gdje smrt vlada, a glad je vjera i molitva, nesreća je dnevna zakletva“ i polako to zbarila sa ostalim, još nešto nablebetala i evo vam pjesmuljak, što kažete? I inače vam se ja bavim tipkanjem pjesama, ali evo ova mi je baš posebna, i posvećena je jednom liku :) A sada si vi razbijajte tikve kome ja to smrt šaljem… Ha, ha…. Ako shvatite zapravo o čemu ovo govori, pa čak i ako pročitate, biti ću happy… Možda i u idućem postu otkrijem koji je to vrag napisan ispod ovih „umirućih riječi“…

A sada moram još ovo napisati…ubijte me… Preskočite slobodno ovaj dio posta ako vam se ne žali čitkarati moja borba za poor people…
Citat sa chrissy.blog.hr „Licemjerni ste vi koji se odrpano oblačite, a imate novaca, samo da bi izgledali kao neki mučenici!“
Ajme meni, dođe mi da se prekrstim tri puta i da se iskreno ponadam da neću više čuti ove gluposti…. Postavlja se pitanje, pa zar čak i oni ljudi koji imaju para, zar oni svoje novce MORAJU trošiti na odjeću?!?!!?! Zar su novci tu, zar se oni zarađuju samo da bi tko mogao pokazati više svog snobizma?! Zar ne postoji važniji stvari nego vanjski izgled? Ne shvaćam… Kakav je to svijet u kojem je osnovno pravilo „imaj skuplje krpice i bolja si osoba…“ A tek komentari na njezine „prijateljice“ malo je debela, malo je visoka… Pa zar se prijatelji karakteriziraju samo po vanjštini, zar prijatelji…zar je važnije da su oni lijepi, nego da npr. tu su uvijek za tebe, ili se super zabavljate i slažete… I ta djevojka kao ima 16 godina?!?! Mislim wtf? Šta je tebe sada našao puknuti pubertet?
„I da znate, ne volim nasilje, a mene je jednom neka darkerica ili metalka, ne znam što je ona, nasred centra udarila u ulice kada sam joj rekla da ima poderane čarape! To me stvarno zabolilo, ne fizički, nego u duši. Ja sam joj samo htjela pomoći.“ opet njen citat.
Htjela pomoći?!? Ma na koji način je pomaganje to? Što ako više nema para da si kupi nove iste takve čarape, ili ako su joj baš drage, ma možda je i sama napravila tu rupu, pa šta?!!? Ma tko je toliko grozan da nepoznatim djevojkama nasred ulice ide reći nešto takvo, kakvo razmišljanje stoji iza takve osobe?
Ne mogu vjerovati kakvi ljudi postoje na ovom planetu… Ne podnosim ljude koji gledaju samo na materijalne stvari, ma dajte se ono probudite!!! Nije sve u tom jebenom novcu, kakva si ti to osoba ako ti je važnije kupiti majicu iz Sisleya sebi, nego počastiti svoje prijatelje sladoledom… Mislim glup primjer, ali samo želim reći da ću radije ušteđevinu, čak i ako je nešto sitno, podijeliti sa drugima, nego sebi kupiti nešto ultra skupo, a to mi nije nužno… Od onih ostataka novca od sladoleda si mogu kupiti jeftiniju majicu, a lijepšu i kvalitetniju!
Baš sam ljuta…dođe mi podne kada vidim kako se netko razbacuje novcem, a ima toliko siromašnih ljudi koji spavaju po klupama u parku i pokrivaju se novinama… koliko ih samo ima u mom gradu, dođu mi suze na oči kada zamislim kakva se tužna sudbina krije iza njihovih lica… Baš me zanima na što bi oni potrošili kada bi imali 700 kuna…
Još jedan citat, tj. Komentar na blog : „oprosti, ali kako možeš kupovati u second-hand shopu? jel znaš da su te stvari nosili ljudi prije tebe?? fuuj! pusa :)“
A malo nakon toga i ovaj : „ne razumijem što ti imaš protiv mene... ali ako tako želiš, neću ti više dolaziti na blog“
U redu je, svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali mislim da je ovo zaista bolesno, govoriti drugima di će šta kupovati…

Evo SADA NASTAVITE ČITATI…. Moja mudrovanja su prestala…
Ma zapravo mislim da vam je nekako već na vrh glave mene i mojih gluposti, pa vas sada lijepo pozdravljam, i znam da pretjerujem sa duljinom posta, ali pjesma mi se baš svidjela, pa sam ju htjela podijeliti sa vama :)

znate vi da vas puno kizzam….. PUNO, PUNO, PUNO KIZZEVAAAA!!!

Evo pa malo promjena designa, napokon sam ga skužila, prokužila...
Još uvijek sam tužna ali evo, danas mi je dan super počeo, osim ovoga sam bila u kupovini, još malo darova i tako... Samo se bojim što će biti u školi, uprskala sam ovo polugodište, no nije frka, imam još šest mjeseci (ajme 6 !!! mjeseci, wtf....) želim ljeto!!!
Još mi nije blog gotov, biti će tu još promjena, ali evo pa neka bude za sada ovakav, može?
Kizz svima, čujemo se......

Dakle, kao što sam rekla Kužici, sinoć, ajmo reći jučer popodne sam samo malo rasčistila kauč, da imam kamo sjesti….toliko o pospremanju sobe!
I još nešto za Kužu, jučer sam morala ići ća jer mi stara skužila da umjesto da pospremam sobu ja visim na netu, pa se naduvala ko žaba i sve ono što ju je ispunjavalo istresla meni u lice, hoću reći održala mi je govor kojeg se ne bi posramili ni naši poštovani političari. Volim ja svoju staru, ali ponekad zbilja nije fer.
Dakle, moja soba….hmmm…odakle da počnem?


Ugl, ja sjedim za južnim zidom trenutno, di mi stoji komp stol. Pored mene je radijator i kauč, na istočnom zidu su vrata i par onih spomenutih darkerskih plakata, na sjeveru ormar i krevet, a na zapadu prozor i neke kutije. To za sada djeluje pristojno, zar ne? A istina je da mi je jedino kauč rasčiščen, prozor je oblijepljen nekim stickersima, radijator designed by me, vrata prekrivena plakatom, zid ima bezbroj lijepljenja i skidanja spomenutih te je to preživio bar 6 puta do sada, ormar mi se negdje ne da ni zatvoriti, a unutra je i mene strah zavirit, Kuža :) krevet nisam pospremila od prošlog tjedna (nedostatak sna i vremena) komp stol vrvi papirićima i cedeima, čašama i olovkama u svim bojama, ma ni najbolji crtači ih se ne bi posramili, a te kutije ispod prozora, one su zasebna priča… u njima ima od mojih crteža i pjesama do nekih starih stripova, to sve moram maknuti nekamo….

To bi bila moja soba, ali moja je i zato ju obožavam, makar već počinjem iskašljavati kuglice prašine… šalim se, ali i to bi moglo biti uskoro, osim ako mi majka ne donira sat svog strpljivog uređenja interijera…

A evo nešto i za ratm-a ako me opet budeš koji put čitao…. Voliš Electric nights? Mislim da tamo ima najbolji raspon glasa.

Don't forget where you are coming from, hide your make up…

Opet ponavljam da si moram malo urediti blog, ali kada ja to ne mogu……mrzim svoje znanje, mrzim sve što ima veze sa htmlom, a pogotovo mrzim što nemam vremena…. A možda danas što pokušam…

Evo, ne mogu a da ovo ne komentiram. Dakle, u prošlom postu naišla sam na comment stanovite Chrissy. Imam veeeeliki dojam da se ona samo šali sa opisom svog života, pogotovo na opisu njenih prijatelja….koji li su to komnetari, da ti mozak stane!

„jednostavno ne razumijem te rockere.. mislim što vi vidite u toj glazbi? pa to je samo dernjava i pjevači i pjevačice uopće nisu lijepi i drogiraju se!“ kaže ona

Rock kao takva vrsta glazbe nije dernjava…kako kaže anoniman posjetilac mog bloga ratm, kroz rock pjevači ispucavaju sve što im je na duši, svoje emocije, svoj stav o ponajprije životu. Ti svoj stav, Chrissy, izražavaš kroz uljepšavanje sebe, oblačenje u najnovije trendi krpe kojima večina ljudi, koji si to uspijevaju priuštiti, zapravo samo nesvjesno želi prikriti nedostatak samopouzdanja, neki nedostatak na svom tijelu koji misle da će biti manje uočljiv ako na majici piše dizajnersko ime u neon rozoj boji. Ima i druga strana medalje. Neki „rockeri“ također možda nemaju dovoljno samopouzdanja, traže se, ali oni to prikazuju kroz svoj stil, ako daju jasno do znanja koju vrstu glazbe najrađe slušaju, dakle iza nje mogu stajati najdepresivniji tekstovi, a rockeri onda uspoređuju i sebe sa tim tekstovima… Evo, to je neki primjer koji sam sada izvukla, pojma nemam odakle, ali to je moj stav. A nadam se da si ovim shvatila što ja želim reći, da nije važno dali je netko šminker, rocker, šofer, poduzetnik, osnovnoškolac, srednjoškolac, muško, žensko… Svi smo mi ljudi, samo postoje određene kategorije koje nas zapravo samo dijele, no svi želimo biti u barem jednoj kategoriji, jer želimo osjećaj da negdje pripadamo, a što je ipak najvažnije, da se osjećamo dobro i da volimo mjesto kamo pripadamo, bez obzira što drugi mislili o tome.

Al sam ga isfilozofirala, ne mogu vjerovati da sam ja ovo natipkala, no samo želim da svi fucking shvate da ja ne volim separiranje, ali volim istaknuti omiljene stvari, što mnogi ipak shvačaju kao da se ja odijeljujem, no nije istina….a ponajmanje je istina da želim drugima nametnuti svoj stil, ne, samo ga želim pokazati….

Nastaviti ću ovo u drugom postu, sada stvarno nemam vremena...kizz, and rock on....

Ah, napokon i taj vikend… Danas nisam išla van, bila sam jučer i kasno se vratila, a sada me glava tako boli, ma ne mogu vam to opisati, nešto grozno.
Došlo je vrijeme da si i sobu pospremim, jer ovih zadnjih mjesec i nešto dana nisam imala jednostavno vremena. We are, we are youth of the nation… Eh, da nas mlade nacija tako voli ne bi bilo tako puno zadataka, a tako malo vremena.
Jučer sam bila u kupovini popodne :) frendu sam kupila neku otkačenu ogrlicu, obožavam kad ih muški nose, i podložak za miša sa maricom i još nešta, ma više se iskreno ni ne sjećam jer je sve zapakovano – sigurna sam da će mu se svidjeti bar nešta! Najboljoj frendici sam kupila neki parfemich i lude naušnice, nekako u njenom stilu… Sebe sam počastila sa kolačem od marcipana :) Išla sam sa jednom frendicom, baš smo se nakupovale, jbga šta mogu kada to volimo…..
Kasnije sam došla kući, kupljeno umotala, pojela, sredila se i sa istom tom frendicom i još nekim ljudima bila vani…
Uh, moram si kupiti boju za printer, ma svu sam iscijedila! To samo ja mogu, nego šta!
Moram stvarno urediti sobu i sve ove gluposti koje su se udomaćile i baš fino uklopile u ovu prostoriju u južnom dijelu moga stana zvanu mojom sobom, malo srediti, možda i kojoj odbiti podstanarstvo, ako mi dosadi….
You can't stop me….Super mi je ta pjesma od Guano Apes, a pogotovo jer pjevačica ima hrvatsko podrijetlo! I know that you do not love me, where is the difference…
Spota se ne sjećam, ma nešto u stilu cirkusa, čini mi se… Bilo je to davno, prije koje tri, možda četiri godine kada se taj spot vrtio, ali pjesma mi je zbilja fenomenalna.
Evo, upravo sam mislila da su mi zvučnici pali dva metra pod zemlju, i lupam ih ja, vučem žice, palim-gasim, ma vršim torturu, masakr, pravi mali vandalizam nad njima da bih tek skužila da sam slučajno volume u winampu stavila na jako nisko…. Ima da se lupam po glavi koliko sam glupa…… :) looooool….
Dolaze praznici, dugo očekivani odmor…A ja sam tako tužna (?!?)… Nije meni do odmora, tu sam happy, happy, happy, ali je meni do toga što svi frendovi odlaze nekamo, ostati će nas tu tako malo – biti će mi tako dosadno!!! Ali otići ću i ja :) ali znate kada? Kad se ovi svi vrate tu! E baš takav termin odmora sam uzela, ma krasno, zbilja predivno!
Ajme, matematičkog razmišljanja… uzmimo da ću u najboljem slučaju živjeti 80 godina, e pa do sada sam već proživjela 20% svog života! Nije to tako malo s obzirom koliko sam toga postigla do sada!
Neki su u mojim godinama postali poznati, napravili nešto fenomenalno, imaju vrsne sportske rezultate, a ja? E nije to dobro, nije, nije….
A idem sada, imate malo mojih razmišljanja za čitati, pa ako se slažete kažite to, ako se ne slažete dajte argumente protiv ;) kizz, jedan veliki kizz, kizz…..
.) – jednooki jack :p

Ajme kako mi se spavaaa…………… Hmmm…tako jedva čekam te *ebene praznike da se već jednom da se mogu odmoriti jer ovaj ajmo reći tempo kojim radim me lomi…. Aaa ne mogu više ovako. No evo, još ta tri dana a onda odmor… Ha, čak ću i voljeti ići u tu školu jer ćemo se samo sprdati na satovima… ah, jedva čekam, biti će kao ona prva dva tjedna, samo što je sada zima… brrr…
Ma volim ja zimu…aha..ali u drugu ruku i ne baš toliko. Volim ja i ljeto, ali isto ne baš koliko i drugi. Volim i more i sve, ali opet baš i ne :) Ovo možda djeluje malo blesavo, jer tko to ne voli more (!?!) no ekipa, ja sam vam jedna od takvih….
Moram učiti. Još ta tri dana. Pa ovo je nevjerojatno, cijela četiri mjeseca bez pauze?!? Dobro, osim ona dva dana koja smo spojili sa vikendom, ali kakav je to odmor bio?!? Puno mi je bolje drugo polugodište, puno, puno… Tamo bar skoro svaki mjesec imamo par dana odmora, a ne ovo… Nije fer…
Ma danas mi je baš bilo lijepo, nekako mi je dan brzo prošao. Baš smo se zabavljali… He, he sad zvučim kao neko desetogodišnje dijete, ali istina je da sam nekako sada razdragana… Eh, kada bih mogla ispričati nešto bez opasnosti da bi to netko drugi vidio, a ne kao ovi iz gimnazije riječke… ma to mi zbilja ne bi trebalo…

E da imam jednu obavijest – Sista ne mogu otvoriti tvoj blog!!!!

Sada pržim neke cd-e i preslušavam iste. Upravo mi trešti neka ajmo reći techno pjesma…i prije nje je bila takva. Zovu se Stay i Frozen. Ali imaju baš neki lijepi melos :) sviđaju mi se, onak nekak romantične. Ali ipak više volim one prave rockerske. Hm, kažite mi neku svoju najdražu rock pjesmu :) da vidim kakav ukus imate!
Evo par pjesama koje su mi na playlisti upravo, baš i nisu rock ajde, ali tu su : SOAD – Bring your own bomb ; Slipknot – Wait and bleed ; par pjesama od U2 ; Crazy Town – Drowning ; Garbage – Why do you love me...
Dakle, pitalica je : koje su vama najdraže rock pjesme?
A sada kad budem našla malo sloodnog vremena poraditi ću na designu mog bloga jer mi je ovako sav nekako nezanimljiv i dosadan… buuu…. šmrc… Ne želim takav! Posjetiti ću malo sve one str. di drže te vražje htmlove i ine budalaštine pa ću valjda naći nešto i po svojoj mjeri. A sada si mislite valjda zašto sama ne poradim na html kodu… pa evo zašto – totalno sam neuka na toj grančici informatike!!! Ali fakat nema veze, već ću si nešto sklepati, a ako sljedećih dana moj blog ne bude radio ili bude jako, jako, jako ružan i neuspjeo to znači da je u fazi obrade :) ali neće to dugo potrajati!
Mislim da nisam fer prema vama. Želim vas čitati ali stvarno nemam vremena. Nažalost. Ali hoću, samo malo pričekajte – hoću! Tu i tamo pogledam koji blogich ali stvarno ne stignem sve!
Čak ni pjesme više ne pišem, a ugljeni štapići mi stoje zabačeni u najdaljem kutu mog ajmo reći radnog stola... :) koliko se to moje može zvati radom...
Ah hvala na komentarima i na pomoći, i to ću iskoristit HVALA!!! Ona pozadina koju stavim biti će u vaš čast!!! Jeee..... :)
Ako ju stavim lol....
Idem sada čitati, ma puno puuuusa :)


EDIT : ovo je inače kao dodatak.... malo sam razmišljala i znam da sama stvar što sam razmišljala zvuči čudno :) ali evo : moja best, best, best frendica je šminkerica.... I ima tko šta protiv?!? - ovo se odnosi na neke ljude koji nemaju pametnijeg posla nego se svađati oko površnih, vanjskih stvari...

Ah... budale.

KIZZA svima.......

Evo sad me drži neko happy raspoloženje opet, opet i opet u tom faking periodičnom ponavljanju ;) Neznam, volim se smijati, ludirati i izvoditi blesavoche na koje se svi rado nasmiju… Volim biti u središtu pozornosti i svi me znaju kao onu sa ludim ponašanjem i još luđom frizurom… A šta mogu? No, da ne skrećem sa već ionako skrenute teme :) takvo raspoloženje me drži jer sam se napokon riješila jedne blah obaveze na duže vrijeme… Jupiiiiiiiii…………eeeeeeee………. Ljudi fakat sam happy. Iako umjesto nje imam hrpu, masu, nakupinu (fuj ovo me asocira na nešto gadno, bljutavo) , malo brdo, planinu, jebote cijeli Mount Everest drugih obaveza u vezi škole, apsolutno me ne zanima. Zašto? Jer uskoro ću se i toga riješiti! Čak ovaj petak! A zašto? Jer onaj drugi tjedan su nam obećali nema NIKAKVIH, ali za ozbać NIKAKVIH ispitivanja… Samo učenje, učenje, učenje….a to je sasvim okej jer koliki su masakr motornim ispitima izvršili nad nama jadnicima imaju da nas puste na produžene praznike! E točno tako!
Buahahaha….sada sama sebi zvučim kako kakva osnovnoškolka iz 6 razr koja jedva čeka, jedva, jedva, jedva da završi škola da se može ići igrati sa svojim malim prijatejicama na snijegu sa Barbie lutkicama… jeee…… Cccc….koje je to bilo doba… Ajme šesti razred! Još ga se sjećam u magli, onako… Mislim da mi je tad bilo fora jer smo bili najstariji u svojoj smjeni. Ah, ponekad mi i nedostaje, onako, na mahove, osnovna škola jer bila je lakša, ali s druge strane što više idem u srednju kraj sveukupnog školovanja je sve bliži! Svoj razred nikako ne mogu zamisliti kad budemo maturanti… i ovako mi svi užasno jako nedostaju kada je vikend ili praznici, a kamo li neće kad se više ne budemo vidjeli u školi… Biti će mi jako teško… Za ove iz osnovne mi nije bio nikakav problem, često smo se viđali, a i sada se viđam sa nekima, sa svojim najdražima… Oh, sada sam pala u neko nostalgično raspoloženje… E a sada vidite sav ovaj tekst što sam natipkala?!? E pa ljudi moji to sam vam natipkala sve iz glave u jednom potezu, prsti mi samo klize ko po *ebenom loju a ne po tipkovnici. Nemam blage odakle mi tolika inspiracija…
Ah, sad sam stala. Došla je ona pjesma koju imam tu sa desna na blogichu… Volim te, djevojčice… He, he sada sam opet nostalgična, ali ovaj put sa dodatkom zaljubljenosti…mmm… Ovaj vikend sam samo štrebala… Dobro ne cijeli, u petak sam do kasno bila vani, vidi se i u komentarima, ali u subotu nisam mogla.. sva sam bila slomljena pa sam se prisilila da se uhvatim knjige – nije moguće… Čovječe pa ja sam učila?!? E za to se moram nagraditi… Hm, kupiti ću si novi killer… Ovaj stari mi se sav raspao… I pocrvenio…
Stekla sam neko samopouzdanje otkad sam otvorila ovaj blog. Shvatila sam da će uvijek biti ljudi koji će me voljeti, koji će me mrziti, a i neki koji me vole, ali to ne pokazuju. E ove zadnje nabrojane (bila napisala nabrijane, no to je bio tipfeler. Tipfeler, ali smiješan :) ) Uglavnom, oni me tako čine zbunjenom (još više nego što sam inače). Prema njima se ne znam ponašati, jer ja zapravo i nisam sigurna dali me vole ili ne… Jako mi je stalo do mišljenja drugih ljudi. Previše, i to me čini tako tužnom…
Imam jednu malu molbu koju vam ponavljam sto puta ali vi ili to preskačete, ili ju neznate ispuniti ili čak ni ne pročitate moje postove… buuuu… (a kažete da me volite čitati) uglavnom, ta molba je sljedeća : pomozite da si stavim background sliku…. Ajmo jedna akcija „pomozite ludoj blogashici“ i skupimo se svi zajedno…. Ajmo ljudi uveseljavam vas (kako ste vi i sami rekli) a ne bi mi pomogli… Molim vas :)
Mislim da ako još što natipkam bilo bi puko pretjerivanje…pa evo, onda neka bude kraj, iako ima još toga što bih htjela natipkati ali nema veze, ču drugi put…
Kizz svima i budite što više happy…….dok ne dođe depresija….a nju zagrlite što više možete :)

P.S. Ovo je jedna od rijetkih postova koji mi se sviđa :p aj još jednom kizz!!!!

Znate ono što sam pričala da sam pala? E pa danas sam te sreće i da osjećam posljedice tog pada... Mama...
Ali zaista me sve boli, svi mi govore da zvučim kao nekakva starica... ma briga me...
Danas nisam išla van...he, zato jer me sve boli...čak sam se izvukla iz kreveta da ovdje nešto malo natipkam...

Možda dobijem gripu?!? Ne...

A sada vas pozdravljam...sorry na kratkom postu :)

biti će i duljih.... kizz!!!!!!!

Joj ljudi ja ću se rasplakati….

Govore mi da sam nespretna, govore mi da sam luda, a sada mi i Kićo počeo govoriti da sam pijana, ili bar polupijana te da kao takva odgovram na njegov blogich! Why, sista, why?!?! Joj, joj, joj, Kićo al bi tebe trebalo tući :) Ma NISAM pijana…mislim, koji petak/subotu mi se zna desiti, ali inače nisam…… Ha, ha, moram se zabrinuti o načinu na koji tipkam po blogovima, još će se desiti da podnesu kaznene prijave versus mene, ma ne bi me niš više začudilo… E rolala sam se po sobi od smijeha – postala sam podvojena ličnost…. Aaa koje gluposti valjam, ovo sada iskreno djeluje kao da sam malo pod gasom, ne? Ma joj ljudi, nisam vam ja pijana nego volim pisati budalaštine, volim se smijati i nasmijavati druge ljude, nemojte mi to uzeti za zlo (hint : pijandura) :) ajde nema frke, ali da jednu stvar razjasnimo – ovaj hint nije točan!

A sada nešto odg na one komentare – naravno da samo slušanje cajki ne čini nekoga lošom osobom, ali ja sam vjerojatno naišla na neke totalno ufurane ljude i jednostavno nisam imala sreće… ma bzvz… Ali su me užasno naljutili, ma istina, to generaliziranje po glazbenom ukusu je još jedan način da se ljudi razdvajaju…

Inače ja sebe ne generaliziram, budite bez brige… Ono ako me netko pita da kažem nešto o sebi neće mi biti prva stvar što bih rekla „slušam rock“… U životu ima toliko važnijih stvari…

Ali kakva je fora povezanosti peace, love i rockera? Sada mi je dan materijal na razmišljanje.

Buahahaha….ali ja se ne mogu prestati smijati da su mi i ljudi koji me ne vide počeli govoriti da sam pijana…. LOL….. ali zbilja tu se presavijam od smijeha. Još ne zbog toga što mi je nešto rekao, nego kao slučajnost koja možda ipak i nije slučajnost, ma šta ja znam?!? :) Uglavnom, danas kada smo imali veliki odmor… hodam ja normalno gore stepenicama i nešto pričam sa ekipom oko sebe, da bih odjednom prasnula u smijeh jer je Tinčica rekla nešto užasno za rolati se, no kako sam ja prasnula u smijeh tako sam pala na stepenice koliko sam duga i široka…jednostavno sam izgubila ravnotežu… nakon toga sam dala materijala i drugima za prasnuti u smijeh – zajedno samnom…. Ali moglo je to završiti i sa malo većim ozljedama – sada imam samo masnicu na ruci i razbijeno koljeno :) hahaha…..ali meni je to sve jednostavno SMIJEŠNO…… No pouka je da su nakon toga počele kružiti priče razredom da sam malo onako, skrenula…… lol…. Jučer mi je bio tako super dan….

I samo da se zna, danas ću vas malo čitati ali kasnije....kad se vratim iz vana :)

At the beginning I want to say just one thing, but that doesn't make it less important…aaa želim vam se ispričati što vas par dana nisam čitala, a i neću još do nedjelje jer mi je ovaj tjedan koma. Nekako mi se periodično ponavlja copy-pasteanje sa worda na blog jer nemam vremena…uvijek sam u nekoj žurbi :)
Neznam što se zbiva : ujutro štrebanje, onda neki fast lunch made by my grand skill, afkors…onda srednjoškol(j)ske obaveze, potom nezaobilazno kašnjenje busa i napokon blog pa krevet… Drugi dan sve ispočetka! Nego šta!
Ide mi to sve pomalo, bolje rečeno poviše, onako lagano, na nerve!!!
Blah….moj grad trune. Kvarner je napokon postao meka i medina propaliteta i zmijoubojica… Kada mladi sve više i više odlaze u kafiće gdje navijaju grozote tipa „Mini suknja, lijepo ti stoji, nosi je stalno“…. Ne volim ja te fucking stvari, ali sam prisiljena slušati ih ispod svog prozora u nekom groznom folk kafiću… Nije da sam sada nešto narajcana versus folk grozote, ali kada mi ti ljudi (btw dok hodam recimo sa metalnim accessoriesima) bace pogled koji govori sve samo ne „nemam predrasuda“ onda mi dođe da ih zadavim, da sve pevaljke šutnem fino izrezbarenim martensicama u te uske minjake i mrežaste čarape – grozota!
Ako me nakon ovog nimalo frustriranog teksticha zamrzite jer vi slušate narodnjake, žalim, možda vi nemate predrasuda, ali 90% folklovera imaju. Ha, dokažite suprotno i sve će biti super.
Ajde, nije još toliki problem u tom melosu, to nekako progutam, ali kada tekstovi imaju svoj neki odvratan sekistički stav, dođe mi da se lijepo, po čistom postupku izrigam. U redu, imaju i neki dobri narodnjaci, onako lagani, ljubavni, no ti u kojima neki muški ajmo reći pjevač govori kako voli pogledati guzice kada prolazi ulicom…ma to mi ide užas na živce…
Mislim da sam dovoljno redova posvetila glazbi…

U zadnje vrijeme (iako se iz mojim umotovorina ne može tako reći) postajem sva nekako happy, čak toliko da se počinjem i sama sebi gaditi. Taj neprestani smiješak na licu… Di je nestalo ono depresivno stanje?!? Ma jbga, još bolje da ga nema… :)

Sada mislim da idem spat…sutra je novi/dugačak dan…

P.S. (obavezno pročitati!!!!!) – inače nemam tako loš stav o ovoj vrsti glazbe ali danas su me neki njeni obožavatelji dobrano naživcirali pa sam morala negdje ispucati svoje hormone…

:) evo, mogu samo reći hvala…

Neznam što mi bi. Jučer sam baš bila nalazila sve loše u svakoj fucking stvari koja mi se našla na putu. Da sam vidila vrapčića na balkonu izderala bih se na jadnu životinjicu da se miče jer ima ptičju gripu!!! Baš mi je bio užasan dan.

To je sve zbog glupih pritisaka sa strane.

Ma i danas mi je baš blah dan. Nemam nikakvih ciljeva, ništa mi se ne da…ccc….uhvatilo me predblagdansko raspoloženje. Ne volim blagdane. Vjernica jesam, ali ne volim blagdane. Pogotovo ne Novu godinu. Znam da ovo sada zvuči totalno sadistički, ali prije blagdana mi uvijek dođe da se zamislim…kako je bilo, kako je, a kako je moglo biti da netko nije umro, da je ostao živ. Zato ne volim blagdane.
Ne volim razmišljati ni o godini što je prošla. Ako u protekloj godini nisam napravila ništa posebno, onda dugo vremena imam feeling da sam potratila bezveze jedan dio života, a ako pak u toj godini imam nešto značajno, pomislim da je kraj godine, i da se u toj sljedećoj od mene očekuje da napravim nešto više, a nisam sigurna da to mogu.
Kako god bilo da bilo, isto mi dođe – ne volim blagdane.

Ma, idem na malo veselije teme :)

Evo, baš mi je zakon kad spiskam sve pare na mobu, tada vidim koliko nekim ljudovima falim ili koliko me trebaju :) ma šalim se, ali mi dođe baš neki dobar feel kad vidim porukicu na mobu od ljudi koji znaju da nemam ni prebijene lipe, pa pošalju samo da me pozdrave… Tada mi dođe stvarno onako nešt, osmijeh od uha do uha…

Ali evo, ipak i nije danas bilo tako loše… Mislim, s jedne strane je, ali sa druge nije… Proživjela sam neke sasvim nove situacije i ajd. Ali približava se..ma prerano je da o tome tipkam.

Joj, moram uskoro ići u kupovinu jer moram best friendu kupiti neku sitnicu za poklon za Božić. A zbilja neznam što da mu uzmem. Možda neku fora stufficu u onim *ebeno skupim dućanima di prodaju sprdancije :) A nešto ću naći, važno da je od srca!

Evo, danas neću gnjaviti nikoga sa dugim postovima, neka vam bude, vjerujem da vi (m)učenici imate i dosta lektire i ispita, pa neka… znam kako vam je ;) ali bit će bolje…

Evo kizz svima i nadam se da će i sutra biti okej… :)

Imam neki napad emocija da bih najrađe poslala i tipkovnicu i miša kvragu pa se pošteno iscmizdrila za stolom koji mi je pun prašine. Mrzim čistit svoju sobu.
Ne volim ništa. Uhvatilo me. Nije pms. Nije vrijeme.

Slušam pjesmu koja me podsjeća na ovo ljeto. Tako mi je bilo dobro, a toga nisam bila svjesna. Stvarala sam neki oklop oko sebe. Oklop – koji jebeni naziv. Neznam kako da kažem, stvarala sam neki vrag oko sebe i ponašala se užasno, tjerala sam sve ljude, sve frendove nesvjesno. I to samo zato jer me bilo strah kako će biti kada se rastanemo. Neke od njih možda ne vidim kojih tri-četiri godine, a možda ih vidim i već druge. Možda ih više nikada ne vidim. To mi diže živce. Jer želim ih vidjeti. Ali oni su svi sada daleko od mene…čak u drugim zemljama. I tako sam žalosna zbog toga. A bilo nam je super, samo što se bojim da sam im svima pokvarila odmor. A zasigurno više nikada, nikada nećemo biti u takvoj postavi. Netko će otići, netko neće doći, a neki će tamo ostati sami. Ekipa se raspala. Nismo mi krivi. Krivo je odrastanje i prolaznost života.

Evo htjela sam objaviti jednu pjesmu. Odustala sam. Svejedno samo služi kao pismeni opis nečega tamo… Ma nečega što sam istresla iz te svoje lude glave pa što bude…

Da, čudno je to jelda? Inače se činim veselom osobom. Ma i jesam vesela osoba. Ali zbog te moje veselosti vjerujem da su i drugi veseli. Vjerujem da ih neću povrijediti, vjerujem da ih neću razočarati. A kada su oni lošeg raspoloženja sebe okrivljavam. Vrijeme je da prestanem sa tim. Svatko je krojač svoje sreće. Ali ne mogu. Kriva sam za sve.

Desilo se nešto. Kako da se ponašam kad shvatim da ona osoba za koju sam stekla dojam da obožava biti u mom društvu, zapravo me ne podnosi. Istina, dva različita svijeta smo, ali to nije neko debelo drvo na glupoj cesti pa da nam priječi da se zabavljamo. Sada se više ne želim pojaviti u njenoj okolini.

Zašto ne mogu sve učiniti dobro? Ma ajde neka, ne sve ali bar nešto, malo veći dio. Pa da nemam takvih problema. Pa da ne razbijam svoju tikvu raznoraznim glupostima, od toga što ako sutra zaboravim kupiti mlijeko do toga što će biti ako se susretnemo pogledom ili što ako ponovno dobijem keca u dosje. Želim pobjeći od svega. Želim pauzu. Neka samo na manji period vremena prestanu sve dosadne obaveze, neka me samo malo puste na miru. Samo tjedan dana da nemam obaveza…samo tjedan dana odmora. To je sve što trebam. I malo, samo malo pažnje.

Predug mi je ovaj post, ali moram nešto napisati. A trenutno su mi u mislima samo olujni oblaci i nevera nad Kvarnerom.

Držao me neko vrijeme tako lijep osjećaj. Još kada je škola počela. Bilo mi je lijepo. Na licu mi se vidjela sreća. Ono, sve je bilo drukčije, a ja obožavam takve stvari. No sada sam se u svim tim stvarima samo razočarala. Nije došlo olakšanje, došla su tako neka teža vremena.

Meni su sitnice dovoljne da me nakratko oraspolože. Znate kako mi je lijepo bilo kada sam vidjela npr. da me imate na favourite listi. Da znam, ovo je ionako samo internet, ali iza svakog bloga, potpisa i komentara krije se osoba, stvarna, koja sama odgovara za svoje postupke… ali ponekad je to tako teška obaveza.

Evo, nisam sve istresla, ali ne želim više opterećivati server svojim sranjima o življenju. To je svejedno samo moje mišljenje. Ako ste pročitali ovaj dugi post, svaka vam čast. Možda ste se razočarali u meni nakon ovoga, ali niste jedini.

Ostavite bar jedan komentar, ne zbog njihovog broja, nego da bih se bar zbog nečega oraspoložila…. Puno vas kizzam. Biti će boljih vremena a do tada……..

Ha, ha..... Danas sam se za malu razliku od juče digla u 13.30... malo sam jednostavno produžila :) pa sam ručala i gledala Davis cup sve do sada (još ga gledam) i navijam za Maria!!!
Evo trenutno je u tie break 5:1 za njega.

Ali kako je Ljubu ona sutkinja za*ebala.... ma psovala sam joj sve po spisku, da sam ja na Ljubinom mjestu bacila bih reket da bi cijela dvorana zazvečala, potom bih velikim koracima i stisnutim šakama došla do te sutkinje i prst bih joj zabila u facu i na hrvatskom (da ne razumije pa da ne diskvalificiraju Hrvatsku) sočno bih joj psovala, ma sve bih joj po tapeti izlajala! E. Tek toliko!
Točno sam se tako osjećala kad je završio taj meč.
I iskreno se divim Ljubi kako može biti tako miran nakon toga....

Sada sam se nakon par sati digla iz fotelje i preselila se za komp stol :) polako se poistovjećujem sa Garfieldom.
Ali kako mi je bilo ovih dana zaslužujem i malo ljenčarenja, zar ne?

Evo, sada vas idem malo čitati...

Danas mi je bio jako, jako, jako duuuug dan.

Ustala sam se u 8 (da, u subotu sam s ustala u 8!!!) jer su mi susjedi nešto rokali pa ne bih više spavala ni da mi platiš u srebru… Užasno mi je kad netko ide ujutro bučiti! E pa radni ljudi spavaju… zzzz….

Sada sam definitivno umorna. Došla sam iz vana i baš mi se spava.
Evo tek toliko da se malo javim…žalim što nije duži post ali zbilja ne mogu, spava mi se užasno, a sav posao (učenje, šta drugo) sam si ostavila za sutra.

Idem…..kizz :)

Ljudi moji ja se juče nisam mogla načuditi :)

Pa vi zbilja volite čitkarati moj blogich, alo ekipa :) Evo npr. za neke ljude zbilja nisam imala blage da me imaju u svojoj favourite listi (stairwaytoHELL koji me opisao kao „blog jedne rockerice“ he, he :) ; little_sista – opis „čim je rock u pitanju…“ dupli he, he i smiješak ; nutshellica me također stavila na listicu :) ; ispijanamozgusha ; ahven…..)

E pa hvala vam. Inače volim priječi preko te liste pa posjetim koga ako me zainteresira. Ali se fakat iznenadim kada vidim i sebe tamo :) Hoću reći da se neću sada umisliti ili tako šta (bez brige :p ) nego da sam nova na blogu, a već pobrala simpatije. Čudno mi je to. Meni inače treba dulje da se zbližim sa ljudovima i tako…

Joj kako bih htjela ispričati nešto ali nažalost ako mi je blog čitan od strana poznatih osoba (koje ovim putem pozdravljam) bojim se da bih mogla malo previše toga reći… sorry.

A kad smo već kod favourite liste, otkad sam ju zadnji put napravila sam vidjela još okej blogicha pa ih moram pridodati :) Ovo inače pišem 1.12.05 ali neću sada objavit jer mi se spava. He, koji razlog, ne?

E imam tako neki super parfemich, ne mogu ga prestati špricati po okolini :) kad mi netko uđe u sobu, odmah i izađe jer je mirisa ipak malo previše…no baš mi je fini :)

Evo imam tako puno smajlicha, ne znam, zbilja ne znam koji je razlog tom mom užasnom veselju (malo razmišljam pa ga zaista i nemam) ali eto.

Joj ja tako jedva čekam praznike… Nije da sam neko dijete koje želi pajkiti, ne, nego želim praznike jer me glava sve češće i češće boli… Tako mi inače dođe kada mi je škola naporna, tikva me boli sve jače, a onda mi je potreban odmor. Bila sam na svakakvim pretragama ali ništa nisu otkrili (he, ja sam neistraženo blago). Samo se nadam da mi ipak neće biti kao prošle godine na kraju. Užas. Zadnji ispiti a ja se skoncentrirati nisam mogla.

Trenutno se prežderavam nekim vanili štapićima….mmm :) idem si sada napraviti cedevite i malo ću učiti. Da, sada je 22.57 a ja idem štrebati…. Ah, što mogu…

P.S. Neka pitanja! Jel vi čujete ovu glazbu na mom blogu? I koja je :) lol ali zbilja se ne sjećam… Jel Godsmack ili….? I ako mi možete zbilja pomoći oko backgrounda?


********* (ove zvjezdice inače znače da tipkam drugi dan :) )

Dakle, sada je 2.12. i 23.54 h je. I ja sam užasno umorna. Evo do sada sam bila vani :)

Želim samo reći da mi je danas bio baš čudan dan. Pun uspona i padova, u pravom smislu svako zlo za neko dobro. Ali ta dobra mi se čine premala.

Ljubomorna sam, ljubomorna sam na sve koji su sada negdje gdje ja želim ići, a nažalost tamo nisam! Užasno sam tužna što ne mogu i ja otići… Neznam… baš se nekako čudno osjećam. Aj čujemo se sutra :)

Evo sada je već 3.12.....

Uh al dani lete, ne? :) Aj još samo ovo želim natipkati!

Opet slušam Nirvanu iako sam umorna...
Hvala vam što ste mi poželjeli sreću - pomogla mi je!!! Je, je, je :)
Hvala i Iveeici što mi je tako pohvalila blog :) baš u mom stilu!
A ljubav prema nirvani.....naravno da se širi!
I još me i ludara mala/ludjakinjica stavila u linkiće.... :) da sam znala da ćete me ovoliko čitati....ma zbilja se nisam nadala!
A sada idem, uspjela sam dobiti neki pospani osmijeh na lice :)

Danas sam ja kao trebala učiti – yeah right…. Ah uvijek se izvučem, valjda ću se i sutra! Ma koji bi profesor/ica mogao/la odoljeti mojim slatkim očicama koje trepću sto na sat i izvlače se pogledom „Ali profesore/ice, molim vas, imala sam trening/instrukcije, nakon toga me glava boljela, pokušala sam učiti, ali nisam mogla, molim vas…“ I imam toliko uspjeha koliko ponavljam riječ glavobolja i molim vas… Pokušajte!

Evo od Nirvane pjesma Lithium…Pogledajte naslov mog prošlog posta (ajde pa nije taaako velik) no pa ćete odmah skužiti o kojem se zecu tu radi.
Dakle, ladies and gentelman, let's get ready for rock'n'roll wiiiiiiiiiith NIRVANA!!!

I'm so happy. Cause today I found my friends.
They're in my head. I'm so ugly. But that's ok.
'Cause so are you. We've broke our mirrors.
Sunday morning. Is everyday for all I care.
And I'm not scared. Light my candles. In a daze cause I've found God.

Yeah (many times)

I'm so lonely. And that's ok.
I shaved my head. And I'm not sad. And just maybe.
I'm to blame for all I've heard. And I'm not sure.
I'm so excited. I can't wait to meet you there.
And I don't care. I'm so horny. But that's ok. My will is good.

Yeah (many times)

[Chorus:]
I like it. I'm not gonna crack.
I miss you. I'm not gonna crack. I love you.
I'm not gonna crack. I kill you. I'm not gonna crack. (x2)

I'm so happy. Cause today I found my friends.
They're in my head. I'm so ugly. But that's ok.
'Cause so are you. We've broke our mirrors.
Sunday morning. Is everyday for all I care.
And I'm not scared. Light my candles.
In a daze cause I've found God.

Yeah (x bunch times)

[Chorus:]
I like it. I'm not gonna crack.
I miss you. I'm not gonna crack. I love you.
I'm not gonna crack. I kill you. I'm not gonna crack. (x2)



Nadam se da će mi ludjakinjica/ludara mala oprostiti što sam to copy pasteala sa njenog blogicha ali kada sam ju čitala pogled mi se nije mogao oduprijeti sa tog teksta, pogotovo jer sam ga ja 5 minuta prije bila stavila u naslov jer mi je tako palo na ovu ludu glavu!

Tako je "rano" a ja u nekom happy moodu….Čudno…..Weird….Nešta se čudno zbiva u Ulici lipa…….. He, neka se zbiva, glavno da ja ne patim od onog prestrašnog PMS-a. Još ne toliko za mene koliko za moju okolinu, ne ljudi? :)

Neznam zašto ovako duuuugi post (skoro napisala mail jer mislim na jednu legicu) u ovo doba dana/noći i neznam zašto u svakom odlomku imam bar po jednu oznaku / (čitaj:sleš) ali nekaaa……..kome smeta, neka komentira. Meni i jedno i drugo odgovara, ne?

Sada ću valjda ići na velike pripreme for hard, hard, hard day oliti dan D!!!

Ponavljam : Wish me luck!!!!

Primite puno kizzeva….




P.S. Žao mi je što ovo nije neki dug ili zanimljiv post, jer stvarno sam u žurbi :)