Još nek mi netko kaže da su rockeri samo pozeri.....kill you....

četvrtak, 08.12.2005.

Upozorenje : ne čitati ako ne želite steći loše mišljenje o mom mišljenju :)

At the beginning I want to say just one thing, but that doesn't make it less important…aaa želim vam se ispričati što vas par dana nisam čitala, a i neću još do nedjelje jer mi je ovaj tjedan koma. Nekako mi se periodično ponavlja copy-pasteanje sa worda na blog jer nemam vremena…uvijek sam u nekoj žurbi :)
Neznam što se zbiva : ujutro štrebanje, onda neki fast lunch made by my grand skill, afkors…onda srednjoškol(j)ske obaveze, potom nezaobilazno kašnjenje busa i napokon blog pa krevet… Drugi dan sve ispočetka! Nego šta!
Ide mi to sve pomalo, bolje rečeno poviše, onako lagano, na nerve!!!
Blah….moj grad trune. Kvarner je napokon postao meka i medina propaliteta i zmijoubojica… Kada mladi sve više i više odlaze u kafiće gdje navijaju grozote tipa „Mini suknja, lijepo ti stoji, nosi je stalno“…. Ne volim ja te fucking stvari, ali sam prisiljena slušati ih ispod svog prozora u nekom groznom folk kafiću… Nije da sam sada nešto narajcana versus folk grozote, ali kada mi ti ljudi (btw dok hodam recimo sa metalnim accessoriesima) bace pogled koji govori sve samo ne „nemam predrasuda“ onda mi dođe da ih zadavim, da sve pevaljke šutnem fino izrezbarenim martensicama u te uske minjake i mrežaste čarape – grozota!
Ako me nakon ovog nimalo frustriranog teksticha zamrzite jer vi slušate narodnjake, žalim, možda vi nemate predrasuda, ali 90% folklovera imaju. Ha, dokažite suprotno i sve će biti super.
Ajde, nije još toliki problem u tom melosu, to nekako progutam, ali kada tekstovi imaju svoj neki odvratan sekistički stav, dođe mi da se lijepo, po čistom postupku izrigam. U redu, imaju i neki dobri narodnjaci, onako lagani, ljubavni, no ti u kojima neki muški ajmo reći pjevač govori kako voli pogledati guzice kada prolazi ulicom…ma to mi ide užas na živce…
Mislim da sam dovoljno redova posvetila glazbi…

U zadnje vrijeme (iako se iz mojim umotovorina ne može tako reći) postajem sva nekako happy, čak toliko da se počinjem i sama sebi gaditi. Taj neprestani smiješak na licu… Di je nestalo ono depresivno stanje?!? Ma jbga, još bolje da ga nema… :)

Sada mislim da idem spat…sutra je novi/dugačak dan…

P.S. (obavezno pročitati!!!!!) – inače nemam tako loš stav o ovoj vrsti glazbe ali danas su me neki njeni obožavatelji dobrano naživcirali pa sam morala negdje ispucati svoje hormone…

<< Arhiva >>