U postu ispod, imena nijanse napetosti sam prigodno stavio video sa službenom pjesmom serije "u dobru i zlu". Istina ne zbog pjesme kao pjesme nego da dodatno pojača post-kao bonus temi samoj jer pjesma nije ono što je suština nego ni manje ni više nego spot koji je nastao po predlošku serije zapravo situacija u njoj. Već sam imao na blogu cijeli jedan serijal a može se i na njega kliknuti sa strane u boksu pod rubrikom "neverbalne interakcije" a sad s vremenskim odmakom da još toj rubrici dodam jednog člana svježe ispod čekića. Spot je snimljen nema još ni mjesec uz malo pompoznu najavu koju sam popratio naravno ne zbog pjesme nego zbog spota. Gledam komentare, ne izostaju pohvale i klap klap ručicama na konto pjesme što je ovdje skroz irelevantno-mene zanima dubina-spot kao produžena forma serije. To je još jedan od niza razloga zašto dajem ovaj post da se skrene na širu sliku od emotivnog naboja samo fokusiranog kroz tekst ovdje je prva i glavna stavka glmačka interpretacija.

U principu u tu kategoriju klateža bi se dalo svrstati sve one koji skaču na zadnje noge kad je riječ o Frljivićevim predstavama o kojima brat bratu nemaju blage veze a nikad nisu niti ništa pogledali a i da jesu-sumnjam da imaju kapaciteta svatit poantu. Posebno kad je riječ o satiricomu na što se sve uglavnom kod njega i svodi. Ili zgražavajuće reakcije na psovačinu na sceni posebno kad su na adaptaciji suvremene drame u kojima je to uobičajena stvar. To spada pod kategoriju okolokazališne klateži koja prizemno komentira takve stvari. Stvarno ima li išta gore od frktanja nosom na vulgarne izraze koji su dio jezika i intencije ograničavanja slobode govora. S tim sam postom mislio skrenuti upravo na to-ako je poanta predstave adaptirati realne životne situacije (a je) onda je prigodno da se u istim tim situacijama psovačina u određenim scenama standardno koristi. Ima i druga stvar-psovačina kao takva je i stvar uvjerljivosti i estetike-uvjerljivije izgleda i u adaptaciji stvarnosti kad se na određenom mjestu i situaciji upotrijebi vulgarizam od neke zamjenske riječi posebno u situacijama za koje se u životu standardno koriste i posebno u suvremenim dramama. Bilo je toga i u Genijalnoj prijateljici na što je isto kao i u "svaki tvoj rođendan" iz posta u kojem je stavljen fokus na psovačinu-fkrtanja nosom ovaj put od kazališne publike koja eto dolazi u kazalište ali nekako po istom principu kao i klatež koji samo prizemno komentira po portalima.

Elem dolazimo sad na najbolji dio ovaj uvod u biti nije prava premisa posta samo neki oblik uvoda ovdje imam srenuti pažnju na nešto drugo. Preksinoć sam reprizirao predstavu "mjera za mjeru" koja je već na blogu rezimirana, oni koji nisu gledali neka bace pogled ovdje i ovdje a u središtu modrnizirane drame stavljene u 21.stoljeće problematuzacija je nazadnog metaliteta iz reale-društvo koje je nametnulo zakone puritanizma i teokratski represivan režim u čemu postoji i referenca na klečavce koji su samo dio problema. Uglavnom da previše ne analiziram sve ponovo oni koji nisu gledali neka pročitaju ova 2 posta koja sam dao. Ja ću samo ovdje reprizirat jedan njegov dio.


Premisa predstave bazira se na tome da su onda-mogle postojati samo "udane" "djevice ili "prostitutke" drugih kategorija nema. Iz te pozicije imao sam referencu na reaktuaizaciju i smještanjem tog mentaliteta u današnje vrijeme modernizacijom scene na koju nisu svi imali pozitivnu reakciju uključujući i Luki ali ja jesam.



"U tom vremenu možda to i je bio jedini način materijalne egzistencije to je nova otvorena pozicija u drami. Prva premisa je iz ove pozicije problematiziranje
tog bolesnog mentaliteta u sadašnjosti ima poprilično krkana koji rezoniraju kao oni iz shakespirijanskog vremena. Ali ovo je hrpa pretpostavki ali zapravo zaozbiljno nisu mogle biti "kurve i drolje" kao jedina alternativa ovim čednim kombinacijama zato što bi to stvarno bile nego zato jer je bio postavljen takav ograničeni društveni konstrukt a i na sam pogled emancipacije se gledalo kao na kurvarluk pa onda moraju biti "prostitutke" ako ne već praktične onda bilokoje kategorije. Shakespare je daleka prošlost ta vremena izgledaju kao prvi trzaji borbe za neki oblik ravnopravnosti a problem je kompleksan na više razina samim time što je problem koji postoji i u pedesetim godinama prošlog stoljeća i u ovom 21-om. Suvremena kostimografija suvremena pozicija sa kombinacijama jednog vremena i drugog projekcija prošlosti na današnje suvremeno drušvo."


Da bi funkcionirala u današnjem vremenu modernizacija je bila nužna a dio te modernizacije je i scenski nastup koji nas vodi do poante okolokazališnih. A same njihove reakcije su odavale dojam da ljudi spadaju u okolokazalištarce, istina to ne mogu sasvim sigurno znati ali osobni dojam mi to govori-po samim njihovim zapitanostima nakon što je prvi put zastor pao. Elem pred kraj prvog djela predstave glumice ulaze u improviziranu interakciju izravog obraćanja četvrtom zidu. Zaplet odrađen situacija je napeta indikativno je da je ono što je izgledalo kao kraj prvog djela tek jedan dio priče zastor pada svjetla se pale glumice izlaze na pozornicu i izravno se obraćaju četvrtom zidu "jel vam dosta" "možete ići" "jel vam dosta" "došla je zima" "završavamo ranije" to je u principu performans kojem je ideja bila da one dobiju odgovor publike "je dosta je" izvaljuje jedan iz publike one odlaze sa scene dio nas na čik pauzu dobar dio njih odlazi na pola predstave.


HNK ZAGREB


A sad ću navesti detalje tog koncepta-nakon pauze za koju je propisan dio publike pretpostavio van svake logike da je kraj predstave drugi dio počinje ponovnim dolaskom glumica na pozornicu pod svjetlima samo sad sa interakcijom prilagođenom povratku publike "ipak ste došli" "niste otišli" "pogledat ćete nas do kraja".... nakon čega se svjetla prigušuju i jedna od njih počinje neki oblik svoje monodrame prvo kritizirajući (kao šatro sve je to dio scenskog nastupa) svoje kolegice počinje priču o progresivnoj misli dok ne dođe do poante-kazališta kroz povijest nekad i sad. Ima reference na vremena kad su i ženske uloge igrali muški glumci i tu počinje neka natruha feminističkog aspekta koji je u kompletnoj predstavi-kao i sloboda društva pojedinca pod represijom puritanskog nazadnog zakona po kojem su svi koji su imali seksualne odnose izvan braka-osuđeni na vješanje. Svidio mi se taj koncept izravnog kontakta glumica s publikom što zbog same činjenice kontakta što zbog toga što taj koncept dodatno pojačava i naglašava poantu aktualnosti Shakesperovog vremena našem modernom. A baš je to bila konfuzna situacija-u finalu prvog djela predstave dobrom djelu publike. Kad sam im na kraju prve interakcije glumica s publikom skrenuo pažnju da je samo pauza i da je ovo obraćanje njih četvrtom zidu dio scenarija samo su blenuli u čudu i nakon pauze ih više nije bilo vidjeti-mislili da ih zajebavam da se predstava tako ne može koncipirati. To je ono što mi jako baca pretpostavku da su u pitanju okolokazalištarci došli na predstavu jer zna se kad je kraj-kad glumci dolaze na bis i dobivaju aplauz. Toga ovdje nije bilo mislim bisa a i iz same radnje do njihovog prvog izravnog obraćanja publici svi indikatori da predstava nije ni blizu kraja su bili vidljivi i sa Marsa.



HRT

Kad je pauza a kad je kraj nije komplicirana stvar-treba koncentrirano partit protok radnje, prvo padanje zastora pod komplentim osvjetljejem znači kraj prvog djela i pauzu. Konept u kojem glumice ulaze u izravnu interakciju s publikom dio je drame koja otrkiva poantu u nastavku nakon pauze. Iz ni jednog njihovog obraćanja-makar riječi koje govore impliciraju da je kraj predstave se ne ispostavlja da je stvarno kraj-"dosta je" "možete ići" "gotovo je" odnosi se na prvi dio predstave ne na predstavu u kompletu. Sagledati stvari izvan doslovnog kuta je propisnom djelu publike bio problem. Kad sam prvi put postpremijerno gledao i doživio tu interakciju i meni je bilo čudno-prvo pitanje koje mi se motalo po sivim stanicama kako je to moguće? Ali ne u uvjerenju da je stvarno tako nego kako je to moguće ovo je neka zajebancija, ne može biti kraj predstave. Zapitananost mi je bila po principu što je tu smišljeno s redateljske strane da one ovako najavljuju kraj prije kraja prije raspleta? Koja je poanta forme i zašto cimaju na ovaj način? A nikako kao stvarnu zapitanost po principu gotovo je je da je bizarno ali eto. Zaplet je napravljen, situacije odnosi intrige su se tolko zaplele a ništa konkretno nije još raspleteno i sad one izlaze s ovakvom interakcijom pred publiku-znači sve je to dio scenskog nastupa. Simple as that nema tu filozofije kad ti od 140 ukupnih minuta predstave odigra sat i pol a još se nije došlo ni blizu raspleta to može značiti samo jednu stvar-dio scenske interakcije koja je važna za rasplet s novim osvježenjem u načinu izvođenja-izravnim kontaktom glumica s publikom. Ali to me sjetilo i na jedan slučaj koju godinu unazad mislim da već ima sad i deceniju od izvođenja predstave "Kralj Lear" to je klasik za koji svi znaju kad je isto bilo situacija kad je pol publike nakon prvog djela predstave otišlo s nje kompletno. Lear je egocentrik jebe ga ego preko svake granice a jedinu kćer koja je bila iskrena je zakinuo za nasljedstvo i odrekao se je a ostavio sve starijoj i srednjoj koje su mu se ulizivale. Tragedija prave Shakespirijanska sa vrhunskom ekipom u zagrebačkom HNK. Do kraja prvog djela-više se ne sjećam koliko ima činova se izdogađaju raznorazne turbulentne situacije tučnjave ubojstva a zastor pada nakon što Regan-Learova srednja kćer zabija nož u želudac jednom od njenih antagonista. Za očekivati je bilo od publike da svati da nakon toga-ako je zastor pao svate da je predstava dužeg vremenskog raspona i da je pauza a ne kraj. Kao i u mjeri rasplet nije niti blizu samo se unutar zapleta otvorilo još mali milijun drugih manjih zapleta koji tek trebaju do raspleta dovesti. Ali naravno i onda kao i sinoć i općenito dobar dio publike je to svatio kao kraj predstave jer nakon pauze moj red i onaj iza a možda i više su bili poluprazni. Pitanje je-jesu li ti od onih koji odlaze na film uživo samo da bi bili viđeni ili stvarno nemaju kapaciteta razlučit situaciju? I ako nemaju-koji njihov postotak spada u ovaj prvi klatež ili su ipak samo od onih kojima je do toga da budu viđeni?



VEČERNJI

Zaplet u prvoj odnosi se na otkrivanje dugo čuvane tajne glavnog protagonista serije "u dobru i zlu" o njegovom dvostrukom životu. Prije njene premijere bilo je za očekivati da će se tako kolosalna stvar otkriti postupno ali otkrivena je već u finalu prve epizode. Oko toga se povela polemika po komentarima pa je to bila jedna od niza inspiracija za taj post
a interakcija pod njime je polučila kojekakve zanimljive komentare. Od samog starta sam imao osjećaj da je tako trebalo biti bilo je i (od strane komentara na portalima) pitanja legitimnosti tako ranog otkrivanja poante ali moja je premisa od početka da je tako trebalo biti. Starry se u komentaru referirala kako glavni protagonist "izgleda prezdravo za nekoga tko će umrijeti za 2 mjeseca" na što sam replicirao-jer mi je falilo drugog materijala koji je smješten u samu priču a otkrio se protokom serije da je tako koncipirano iz čisto tehničkih razloga-jer njegova dijagnoza nije tajna za publiku ali je za druge uloge u priči. To se pokazalo kao točna premisa ali samo polovično. Imao sam par editiranja na tom postu konkretno jedno 19.09.


"Prvi postpremijerni tejdan je lagano u finalu a otkrivaju se razno-razne nove intrige. Atmosfera je sve hektičnija i neizvjesnija a dugo skrivena tajna otkrivena je još jednoj strani u cijelom priči.

Druga pozicija antagonizma zapravo antagonizam sam će biti onaj početni između njegove 2 obitelji u sferi imovinsko-pravnih odnosa. Konkretno pitanje polovice kuće u Zagrebu.

Premijerni tjedan je prošao ovo je prvi post-premijerni snimanje je u punom jeku. Ne znam kolko vas gleda sezonu pa evo brzinska rekapitulacija događaja
u emitiranih prvih 9. Nakon što je glavnom protagonistu nakon njegovog obračuna s krimosem s kojim je poslovao skraćen rok za vraćanje duga i poduplana kamata prodaje kuću u Sarajevu da namiri jedan dio (da bi obje obitelji bile sigurne) ali tu su 2 cake 1. to je sve što može prodati i 2. ne može prodati kuću u Zagrebu jer je onda njegova obitelj na cesti a da i proda-riječ je o vrtoglavoj cifri koju ni prodajom kuće još neće namiriti. To je nova pozicija na kojoj se otvaraju antagonizmi na relaciji on-njegove obitelji-i njegove 2 žene. Pretpostavio sam da će se radit o seriji iznimno kompleksnih pozicija uloga i situacija i sad se (dodatno) potvrđuje da je koncept po kojem je otvaranje serije prvom epizodom ujedno i zaplet bio praktična i potrebna metoda. Daljnje stvari koje će se događati će odvesti do daleko kompleksnijih stanja pravi zaplet tek počinje."

I stvarno tako je i bilo, od onda su se odigrale razno-razne druge intrige i situacije do kojih ćemo doći kasnije. Ovo je jedan od kompleksnijih televizijskih projekata tim više što je inspirirana stvarnim događajima. A u seciranju zapleta sam upotrijebio referencu na Lukin komentar kako se nada da se serija protokom neće razvodniti što je teoretski moguće kad je sezona od 170 epizoda ali to s ovom evo do 40 i koje epizode nije bio slučaj. Isto jedna od Lukinih referenci uključivala je i premisu da su likovi u seriji napravljeni bez neke dubine, s čim sam se rezervirano složio unaprijed se ograđujući od kategoričnog tog stava ostavljajući prostora mogućnosti da kasnije zablistaju svojom slojevitošću i kompleksnošću što se isto kasnije otkriva. I stvarno ponovo se pokazalo da je zaplet prije zapleta bio nužan jer se sad sve svodi na reakcije na tu jednu akciju koja je kompleksna i izazovna situacija a takvih je sve više i više.

Elem, Meca je nedavno imala post o lažima zapravo o vječnom pitanju jesu li laži ok ili nisu. Komentarom sam se ogradio od kategoričnosti da je laž nužno uvjijek loša i istovremeno ističem da svi lažemo u nekim situacijama. Post je dosta inspirativan i zanimljiv da bude u svojstvu rekvizita nadopune ove teme biti će podloga jednoj daleko kompleksnijoj situaciji. Što je protokom serije ustanovljeno? Zaplet u prvoj-otkrivanje dugo skrivene tajne 2 obitelji koje nisu znale jedna za drugu plus još neke skrivene tajne za jednu stranu kao pušenje cigareta. Oko te situacije se provlačila radnja zadnjih 40+ epizoda paralelno sa poslovnim suradnjama glavnog protagonista i osobnih emotivnih/poslovnih/privatnih lomova svih upletenih u situaciju. Starry je bila na dobrom tragu sa premisom kako Veljko izgleda prezdravo za nekog tko umire što se pokazalo i realno-iako se navodna boleština manifestira(la) kroz fizičke simptome ispostavilo se da uopće nije (smrtno) bolestan-kasnijim pretragama ustanovljeno je da ima čir na želucu. I to je druga intriga potencirana lažima falsifikacijom. Stvar je u tome da mu je njegov konkurent podvalio lažni nalaz sa dijagnozom raka u terminalnoj fazi što mu je kasnije sam otrkio nakon čega je ponovo napravio pretrage na kojima se ispostavilo da nalaz stvarno je falsificiran i da je osim čira na želucu savršeno zdrav. Ma baljezgam, svi koji gledaju znaju oni koji ne prate mogu čisto da ostanu u toku kliknuti ovdje

U dobru i zlu

A ono što je kod njega potenciralo (dodatno) potrebu da laže oko svoje boleštine je i novi odnos na relaciji Ivana-njegov najbolji prijatelj



VIDEO

"Ivana se nađe pred bračnim brodolomom.

Ovaj splet okolnosti snažno utječe na Ivanu te se ona, usred rastave s Veljkom, zbliži sa Slavenom kojemu se Ivana potajno sviđa još otkako je bio Veljkov kum na njihovom vjenčanju. "

Ovdje se otvara još jedna pozicija njegovog prijatelja što prešućuje svoje osjećaje prema Ivani, jebiga ipak su prijatelji a i kumovi. Nije nelegitimno osjećati što se osjeća ali biti iskren po pitanju toga-ispalo bi bolje nego da ih je ulovio s pristima u pekmezu kao što i je. Iako su trenutno u napetim odnosima kod uloga je pored toga od konkretno strane njegovog prjatelja-reakcija koja razumije da se osjeća izdano. Doduše ta iskre je potpaljena i epizodama ranije prije otkrivanja istine u vezi Veljkove stvarne dijagnoze kad su Ivana i njena sestra upale u situaciju i prijetnje tužbom od strane nekog lika a Slaven im je kao odvjetnik riješio situaciju brzinom munje. Onda se počela kuhati i kemija narelaciji njih dvoje što je bio događaj koji je prethodio ovom u kasnijim epizodama iz slike gore. Konkretno malo retrospektivnog pogleda-ovo su scene epizode 31 prije nego što se uopće znalo da će doći do takvog preokreta u radnji i da će dijagnoza terminalnog karcinoma ispasti podvala-od prijateljske bliskosti na relaciji njih dvoje stvari su počele prelaziti u nešto više u kojoj je drastično okidač bio novonastala situacija njegovog dvostrukog života, to je još jedna stavka koja je novi problem kod glavnog protagonista.



VIDEO


VIDEO


To je i drugi razlog zašto dalje laže da je stvarno smrtno bolestan. A to će dovesti do novih pizdarija. Po drugoj strani nije indiferentan niti na Marininog bivšeg jer voli ih obje samo je taj odnos na toj relaciji-njih troje u krizi. Kad su svi saznali za dijagnozu ostavili su probleme na stranu sad su ovjdje za njega i sad tu istu situaciju koristi. Ne znam koliko je is(korišteno) stvarnih činjenica ali sam pod dojomom da je iskorišteno sve (samo su promijenjena imena) Glavna i najveća kompleksnost projekta je upravo taj njegov koncept-kad su inspirirani stvarnim događajima i ljudima ili Ivinim riječima kao odgovor na pitanje je li lakše glumiti stvarne ili fiktivne likove:

"Rekla bih fiktivne. Što se stvarnih likova tiče imate nekako odgovornost prema nečijem životu sudbini i mislim da je to malo ipak teže."

I stvarno-ali nije samo pitanje skrivanja/prešućivanja/laganja kompletna ta situacija dovela je do toga da se od strane bliskog prijatelja emocije prema Veljkovoj Ivani projiciraju na van. Iako je to od početka poznato za publiku za njega nije. Bilo je kroz ovih 40 epizoda situacja u kojima su njih dvoje imali intimnije trenutke sve to skrivajući. To je isto situacija koja je po jednoj strani legitimna oboje nešto osjećaju a nakon sranja kakvo je glavni protagonist serije napravio nije niti ništa zbunjujuće čudno. S druge strane jebiga ipak se ne radi o bilokome nego o najboljem prijatelju ali jebiga to je život. Ne mogu niti jednu ulogu utrpat u negativne okvire specifičnost serije je i u konceptu da su protagnosti (službeno pozitivne uloge) ujedno i jedni drugima antagonisti. Sad je taj antagnoizam pod relativnom kontrolom kad mu familije misle da je ozbiljno smrtno bolestan ali iz toga mogu samo nastati nove intrige kompleksnosti i antagonizmi. A eto ima ih pali s nebesa paralelno sa situacijom koju je laž o boleštini potencirala to se kompromitira u 46. epizodi

"Veljko pleše s Ivanom, što probudi Marininu ljubomoru pa ona kao slučajno prekida njihov ples. Marina i Ivana su ipak podrška jedna drugoj. "

VIDEO

Kad se zapletom na početku otkrila dugo skrivena tajna obje strane-Ivana i Marina su istim intentzitetom nabrušene na Veljka kao i kompletne njegove obitelji. Povremeno su i same imale antagonističke pozicije jedna prema drugoj sa premisom kojoj od njih je napravio više štete i pitanje imovinskih odnosa a sad se otvara nova pozicija potencirana njegovom laži da je stvarno smrtno bolestan. Obje još nešto osjećaju i kod svake postoji emocija pored svih sranja koje je njegov dvostruki život napravio samo sad se otvorila nova pozicija u kojoj postoje trenuci blagog antagonizma ljubomore. Taj nelegitiman oblik laži da je stvarno bolestan (što nije) dovest će do lavine novih turbulentnih pizdarija koje će dovesti do novih zapleta. Jedini okidač zapravo da svoje dvije obitelji spoji je bila njegova podvaljena dijagnoza i uvjerenje da ima još samo 2 mjeseca života. Da nije bilo toga-sad više nije tajna jer je i sam tako rekao nikad se njegove obitelji ne bi ni upoznale. Može se ovdje raspravljati koliko je časno otkriti tu tajnu vođenu samo tim motivima a opet s druge strane gora varijanta bi bila biti u uvjerenju da umiraš a ne upoznaš i ne pomiriš svoja 2 paralelna života. Samo što to mijenja derastično život(e) svima. S te strane prešućivanje istine o dvostrukom životu još može spadati u sferu obrane i zaštite obje strane od istine. To nisu situacije koje ostavljaju upletene strane ravnodušnim a sve akcije koje je ta reakcija potencirala kasnije u ključnim trenucima u narednih par epizoda na glavnog lika djeluju introspektivno u kombinaciji sa frustracijom što sad njih dvije imaju neke druge koji se za njih interesiraju od kojih je jedan njegov prijatelj. Kod svih je u pitanju internalizirana frustracija koja se različitim intenzitetom kanalizira na van a sad kad je situacija-zbog uvjerenja njegovih obitelji da je smrtno bolestan pod kontrolom za pretpostaviti je-da će kad se ispostavi prava istina biti žešća i nego ijedna ranije. Idemo na brzinski rezime epizode 46 zapravo jednog njenog segmenta. Veljko odlazi na svadbu a Ivana i Marina postignu sporazum da Ivana ide s njim kao pratnja ali očigledno-s dozom ljubomore sa Marinine strane (kao što bi u drugoj situaciji bilo i s Ivanine) u istoj epizodi odigrava se slučaj-Veljko dobiva verbalnu packu zbog odlaska na svadbu tipu koji mu je podvalio lažni nalaz i što vodi Ivanu tamo a zapravo poanta je da obje i dalje laže još u uvjerenju da će tom metodom izglatid sve što se izdogađalo od početka serije. A tenzije i momenti ljubomore nastavljaju se i u narednoj epizodi. Kad situacija dođe do raspleta (čitaj kad se laž kompromitira otkrije dođe na površinu) to će rezultirati još jednim novim fijaskom s kojeg iz ove perspektive neće biti povratka. Laž u svrhu protekcije od istine (kad je mislio da je bolestan) može uvjetno spadati u pozitivne okvire iako po drugoj strani njegove obitelji zaslužuju znati ali to više nije slučaj. Sad je situacija dijametrallno suprotna-zdrav je a obitelji drži u uvjerenju da je bolestan i tim metodama misli izgladiti stvari to je točka na kojoj više nema opravdanja i kad će se situacija prelomiti u negativnom obliku. A to je situacija koja će se realizirat i brže od očekivanog.


VIDEO

"Cijela obitelj zabrinuta je za Veljka koji se napio na Jocinoj svadbi. Dok mu pomaže da se presvuče na odlasku u krevet, Ivana saznaje još pikantnih detalja iz Veljkova braka s Marinom."

Izbor imena za seriju implicira da će se sve kao i u klasičnim dramskim serijama sve sredit na obostrana zadovoljstva svih upletenih strana. Iako ovdje je to-pošto inspirirano stvarnim događajem ipak u talonu smanjene vjerovatnosti. Svjesna manipulacija lažnom dijagnozom koju sad glavni protagonist primijenjuje izgleda više kao autogol. Ovdje su već isecirane dvije strane situacije koja je premisa serije 1.Impulzivne reakcije njegove 2 obitelji kad su saznali jedni za druge koje su konstanta od samog početka zapleta i 2. Isto to samo smanjenim intenzitetom i pomirljivim nastupom pošto sad svi znaju da umire. A otvorit će se i treća koja će-što je najvjerovatnij mogući ishod podići tenzije na veću razinu nego ova prva kad su obitelji saznale jedne za druge. Iz jednog sranja može nastat samo još veće ako ćemo se sad igrat psihološke igre internalizirane negativne emocije potencirane situacijom njegovog dvostrukog života koje su sad stavljene u drugi plan jer su u uvjerenju da je stvarno bolestan reflektirat će se na van još većim intenzitetom od prvog početnog šoka upletenih strana-njegovih obitelji u situaciju. Sumnjam da će se ovaj slučaj odigrati na sveopće zadovoljstvo iako reno je još sudit ali po svemu-vjerovatno neće ne bi bilo napeto niti dramatično a realizam i inspiriranost stvarnim događajem dodatno daje toj premisi na relevantnosti. Pitanje je koliko je realno očekivat da će ti plan manipulacije da si stvarno ozbiljno bolestan izgladiti situaciju kad sve vodi tome a i podsvjesno znaš da će ispasti još veći fijasko? I kako ćeš se onda izvući iz sranja kad ispadne da je to stvarno samo manipulacija i ako se ispostavi da je i priča o falsificaranom nalazu laž? A pored kolosalnosti tih laži za sve tvoje će i ta istina da je nalaz stvarno podvaljen biti samo još jedno u nizu bacanje magle, pijeska u oči? Sve u svemu kompleksne se situacije spremaju.