Sve u svemu: 2,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video
Nakon događaja iz prvog dijela, gdje se pomislilo da je ozloglašeni policajac Matt Cordell završio sa svojim ubojitim namjerama utapanjem u rijeci, Jack i Teresa su se prevarili, jer manijakalni policajac dolazi još ubojitiji u kombinaciji sa serijskim ubojicom Times Squarea...
Dvije godine nakon Lustigovog prvog Maniac Copa, Lustig i Larry Cohen odlučili su ponovno udružiti snage i snimiti nastavak koji se direktno nastavlja na jedinicu, gdje se čak i prvih nekoliko minuta filma kopipejstao kraj prvog dijela radi upućivanja gledatelja, što je i meni dobro došlo jer sam prvi dio pogledao 2011. godine. Akcija i manjak hororičnosti se i ovdje pretapa, a protagonisti iz prvog dijela (Bruce Campbell i Laurene Landon) zamijenjeni su detektivom i policijskom psihologinjom koji će ubrzo shvatiti da je mit o Cordellu ponovno zaživio, iako im nitko u policijskoj postaji ne vjeruje, a neki od njih im ni ne žele vjerovati. Cordell se vratio i ovoga puta se na meni veoma banalan i stupidan način udružuje sa serijskim ubojicom koji ubija lokalne prostitutke. Iako je ovaj dio logični nastavak prethodnoga, ne mogu se pomiriti s nekim glupostima koje okružuju ovaj dio i načinima na koji su se neke stvari odvijale, kao da gledam veliki trash horror s početka osamdesetih. No, s druge strane, nastavak nije toliko loš ukoliko ga shvatite kao mindless zabavu ispunjenu akcijskim scenama (koje su naprotiv, dostatne i vješte) te se može reći kako u nekim dijelovima vjerno prati simpatičnost prethodnika.
Neke naivne scene, dijalozi i općenito stereotipni razvoji pojedinih likova bacaju ljagu na ostatak filma koji je mogao biti dosljedan nastavak da se pazilo na višak klišeja ili da se gledalo na ozbiljnost scenarija. Mačo detektiv Robert Dali pri početcima razvoja događaja ostavlja veoma iritirajući dojam koji se popravlja s navikavanjem na istoga, a još neki zatupljujući likovi mogu se pronaći, no s obzirom da je riječ o ne baš produkcijski jakom djelu, ne može se očekivati nešto previše. Oko radnje sam dosta podijeljen, naime, Matt Cordell je ustao "iz mrtvih", međutim, njegove namjere, iako su osvetničke i jasne, veoma diskutabilne po pitanju nekih žrtava, što kolateralnih, što namjernih, a njegovo udruženje s ubojicom ostavlja veoma slabašan dojam i nelogičnosti, iako su u toj kombinatorici zabavni za vidjeti kada se krene zakuhtavati masakr. Ubojite scene i pamtljive svakako su kada Cordell provaljuje u policijsku postaju i kada se pojavi iza meta za vježbanje pucanja i kada krene razvaljivati detektivske urede, to je nešto što se rijetko može vidjeti u nabrijanim hororima, a samo ta scena i još neke jurnjave kasnije povećale su mi ocjenu filma za barem jedan stepen. Stoga vam dovoljno govori činjenica kakvo sam razmišljanje o filmu imao prije tih nekoliko dijelova, upravo zbog nekih akcijskih trenutaka (žena je lisicama vezana uz volan auta kroz prozor dok stoji izvan njega i auto se i na uzbrdicama i na nizbrdicama kreće jednakom brzinom iako nitko ne daje gas).
Maniac Cop 2 je prosječno ostvarenje koje je nakon jedinice ipak podbacilo, ali kao akcijski film, ima svoje prednosti i solidne trenutke. Horora ovdje uopće nema, toga ste valjda svjesni, no zbog dramatičnosti i nekih fantasy elemenata te zbog općenito dobro razrađenog lika manijakalnog murjaka, priča ima svoje temelje na kojima će se pojaviti i Badge of Silence, treći dio, no o njemu nešto kasnije, no valjda neće proći 4 godine dok ne pogledam i treći dio i tako kompletiram serijal.
|